Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-883/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Borić, odvjetnik iz zajedničkog odvjetničkog ureda Danko Kovač i Ivan Borić u Sisku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kojega zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik iz odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-243/24-9 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane te djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-243/24-9 od 26. travnja 2024. se:

a) potvrđuje pod točkama I., II. i V. izreke te pod točkom III. izreke za iznos od 1.865,58 eura s dosuđenim pripadajućim zateznim kamatama,

b) preinačuje pod točkom III. izreke za iznos od 250,00 eura s dosuđenim pripadajućim zateznim kamatama i za to sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 26. travnja 2024. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, platiti tužiteljici UG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 782,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 9,58 eura od 30. studenog 2007. godine do isplate,

- iznos od 9,50 eura od 31. prosinca 2007. godine do isplate,

- iznos od 9,42 eura od 31. siječnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 9,35 eura od 29. veljače 2008. godine do isplate,

- iznos od 9,27 eura od 31. ožujka 2008. godine do isplate,

- iznos od 9,19 eura od 30. travnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 11,92 eura od 31. svibnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 11,82 eura od 30. lipnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 11,71 eura od 31. srpnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 11,60 eura od 31. kolovoza 2008. godine do isplate,

- iznos od 11,49 eura od 30. rujna 2008. godine do isplate,

- iznos od 11,39 eura od 31. listopada 2008. godine do isplate,

- iznos od 11,27 eura od 30. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 11,16 eura od 31. prosinca 2008. godine do isplate,

- iznos od 11,05 eura od 31. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 10,93 eura od 28. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 19,16 eura od 31. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,96 eura od 30. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,76 eura od 31. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,55 eura od 30. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,34 eura od 31. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,13 eura od 31. kolovoza 2009. godine do isplate,

- iznos od 17,92 eura od 30. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 17,70 eura od 31. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 17,48 eura od 30. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 17,26 eura od 31. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 17,04 eura od 31. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 16,81 eura od 28. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 16,58 eura od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 16,35 eura od 30. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 16,12 eura od 31. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 15,88 eura od 30. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 15,64 eura od 31. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 15,40 eura od 31. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 15,15 eura od 30. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 14,90 eura od 31. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 14,65 eura od 30. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 14,40 eura od 31. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 14,14 eura od 31. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 13,88 eura od 28. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 13,62 eura od 31. ožujka 2011. godine do isplate.

- iznos od 13,35 eura od 30. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 13,08 eura od 31. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 12,81 eura od 30. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 11,25 eura od 31. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 11,00 eura od 31. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 10,74 eura od 30. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 6,89 eura od 31. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 6,72 eura od 30. studenog 2011. godine do isplate,

- iznos od 6,54 eura od 31. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 6,37 eura od 31. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 6,19 eura od 29. veljače 2012. godine do isplate,

- iznos od 6,01 eura od 31. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 5,83 eura od 30. travnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 5,65 eura od 31. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 5,46 eura od 30. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 5,28 eura od 31. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 5,09 eura od 31. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 4,90 eura od 30. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 4,71 eura od 31. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 4,52 eura od 30. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 4,32 eura od 31. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 4,12 eura od 31. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 3,92 eura od 28. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 3,72 eura od 31. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 3,52 eura od 30. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 3,31 eura od 31. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 3,11 eura od 30. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 2,90 eura od 31. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 2,69 eura od 31. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 2,48 eura od 30. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 2,26 eura od 31. listopada 2013. godine do isplate,

- iznos od 2,04 eura od 30. studenog 2013. godine do isplate,

- iznos od 1,82 eura od 31. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 1,60 eura od 31. siječnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 1,38 eura od 28. veljače 2014. godine do isplate,

- iznos od 1,16 eura od 31. ožujka 2014. godine do isplate,

- iznos od 0,93 eura od 30. travnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 0,70 eura od 31. svibnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 0,47 eura od 30. lipnja 2014. godine do isplate te na

- iznos od 0,27 eura od 31. srpnja 2014. godine do isplate,

a sve po stopi koja je za razdoblje od 30. studenog 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, platiti tužiteljici UG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 4.022,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 2,27 eura od 31. kolovoza 2007. godine do isplate,

- iznos od 1,36 eura od 30. studenog 2007. godine do isplate,

- iznos od 0,41 eura od 31. prosinca 2007. godine do isplate,

- iznos od 3,74 eura od 31. siječnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 5,57 eura od 29. veljače 2008. godine do isplate,

- iznos od 8,70 eura od 31. ožujka 2008. godine do isplate,

- iznos od 3,99 eura od 30. travnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 2,14 eura od 31. svibnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 4,46 eura od 30. lipnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 1,06 eura od 31. srpnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 1,23 eura od 31. kolovoza 2008. godine do isplate,

- iznos od 3,24 eura od 30. rujna 2008. godine do isplate,

- iznos od 18,51 eura od 31. listopada 2008. godine do isplate,

- iznos od 8,28 eura od 30. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 21,28 eura od 31. prosinca 2008. godine do isplate,

- iznos od 23,28 eura od 31. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 24,19 eura od 28. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 22,26 eura od 31. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 22,75 eura od 30. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,84 eura od 31. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 15,97 eura od 30. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 16,73 eura od 31. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,25 eura od 31. kolovoza 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,12 eura od 30. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 16,58 eura od 31. listopada 2009. godine do isplate

- iznos od 19,46 eura od 30. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 21,76 eura od 31. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 25,04 eura od 31. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 24,29 eura od 28. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 28,74 eura od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 27,90 eura od 30. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 29,54 eura od 31. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 43,78 eura od 30. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 40,85 eura od 31. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 49,81 eura od 31. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 46,71 eura od 30. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 41,73 eura od 31. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 52,24 eura od 30. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 65,59 eura od 31. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 56,97 eura od 31. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 59,45 eura od 28. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 55,23 eura od 31. ožujka 2011. godine do isplate.

- iznos od 55,99 eura od 30. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 73,90 eura od 31. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 75,65 eura od 30. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 90,27 eura od 31. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 82,61 eura od 31. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 74,23 eura od 30. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 72,56 eura od 31. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 71,92 eura od 30. studenog 2011. godine do isplate,

- iznos od 75,88 eura od 31. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 79,33 eura od 31. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 79,79 eura od 29. veljače 2012. godine do isplate,

- iznos od 77,40 eura od 31. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 79,01 eura od 30. travnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 80,11 eura od 31. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 78,26 eura od 30. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 78,75 eura od 31. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 77,36 eura od 31. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 74,35 eura od 30. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 77,56 eura od 31. listopada 2012. godine do isplate

- iznos od 79,09 eura od 30. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 78,02 eura od 31. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 71,97 eura od 31. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 77,11 eura od 28. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 77,55 eura od 31. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 75,54 eura od 30. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 69,29 eura od 31. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 69,13 eura od 30. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 70,66 eura od 31. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 73,13 eura od 31. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 76,54 eura od 30. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 74,78 eura od 31. listopada 2013. godine do isplate,

- iznos od 76,03 eura od 30. studenog 2013. godine do isplate,

- iznos od 77,44 eura od 31. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 78,32 eura od 31. siječnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 80,18 eura od 28. veljače 2014. godine do isplate,

- iznos od 79,57 eura od 31. ožujka 2014. godine do isplate,

- iznos od 77,51 eura od 30. travnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 76,85 eura od 31. svibnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 77,15 eura od 30. lipnja 2014. godine do isplate te na

- iznos od 79,48 eura od 31. srpnja 2014. godine do isplate,

a sve po stopi koja je za razdoblje od 31. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, naknaditi tužiteljici UG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.115,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude pod točkama I., II., III. i V. izreke pravovremeno je žalbu podnio tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Ovdje valja navesti da je prvotni tužitelj umro tijekom postupka, nakon čega je postupak nastavljen s njegovom nasljednicom kao tužiteljicom, u svezi čega je prvostupanjski sud i donio odgovarajuće odluke.

6. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio odlučujući o glavnoj stvari.

7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP u svezi odredbe članka 338. ZPP jer je obrazloženje sastavljeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom, a prvostupanjski sud je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

9. Radi navedenog suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer tuženik nije onemogućen da raspravlja pred sudom. Iz stanja spisa ne proizlazi da tuženik nije imao kontradiktoran postupak u kojem se mogao očitovati na činjenične navode i dokazne prijedloge protivne strane, kao i iznositi svoje činjenične navode i predlagati izvođenje dokaza. Tuženiku je i za odgovoriti da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) te (članak 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka radi čega postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što ocjenom dokaza tuženik nije zadovoljan i smatra da je valjalo prihvatiti ono što on tvrdi i njegovo tumačenje činjeničnog stanja, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno njegovo pravo koje mu pripada u postupku kao stranci.

10. U konkretnom slučaju tužiteljica je podnijela tužbu po kojoj se nije moglo postupati jer nije već u tužbi postavila određeni tužbeni zahtjev, a nisu bili ispunjeni niti uvjeti za stupnjevitu tužbu (jer u tom pravcu nije postavila nikakav određeni zahtjev, o kojem bi prvostupanjski sud mogao i trebao odlučiti) pa ju je prvostupanjski sud pravilno pozvao da ispravi tužbu na način da postavi određeni tužbeni zahtjev i za to joj dao određeni rok (iako je to trebao učiniti odmah po primitku tužbe, a ne nakon proteka nešto manje od dvije godine od podnošenja tužbe i nakon održana dva pripremna ročišta). Tužiteljica je tužbu ispravila, ali ne u skladu s nalogom suda, međutim u svezi toga prvostupanjski sud nije donio nikakvu odluku, a tužiteljica je potom podneskom od 20. travnja 2021. konačno postavila određeni zahtjev. U takvoj procesnoj situaciji treba uzeti da je tužiteljica zahtjev o kojem je odlučeno pobijanom presudom podnijela već u tužbi radi čega se niti ne radi o preinaci tužbe u podnesku od 20. travnja 2021., a konkretno postupanje prvostupanjskog suda u svezi navedenog u postupku nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

11. Radi navedenog prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članaka 186.b, 109. i 190. ZPP.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom utuženog iznosa s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta otplaćenog kredita s osnove ništetnosti odredbi ugovora o krediti koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope.

13. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

14. Nisu sporne činjenice sklapanja predmetnog ugovora o kreditu (između tuženika i pravnog prednika tužiteljice) da je kredit isplaćen i da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope. Matematički izračun visine zahtjeva tuženik ne osporava u žalbi.

15. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03., dalje: ZZP/03.) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Navedena materija jednako je regulirana u odredbama članka 96. i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07).

16. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i ZZP/07. u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

17. Nadalje, u predmetnom postupku kao pojedinačnom, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zbog kojih tužitelj zahtjeva isplatu, a što je pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019. Navedeno stoga što sukladno odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP, te nije bilo potrebe ponovo provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi to bilo i u suprotnosti s odredbama ZPP i Zakona o zaštiti potrošača. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

18. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Europski sud pravde u presudi poslovni broj C. 26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.

19. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. (što je razvidno iz obrazloženja) kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da

1 0

je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora, uz i druge tužene banke, nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

20. Ujedno valja i navesti da su u konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu na ništetnosti kojih tužiteljica temelji svoj zahtjev sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.

21. Tuženik kao trgovac u ovom postupku nije dokazao da se o predmetnim pojedinim ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo kako to pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud.

22. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi (o čemu je odlučeno kao o prethodnom pitanju).

23. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno nije primjenjivao odredbu članka 326. stavka 2. ZOO jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, radi čega, iako je ugovor u cijelosti ispunjen, tužiteljica ima pravo isticati ništetnost predmetnih ugovornih odredbi.

24. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP, na koju se sadržajno ukazuje u žalbi.

25. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

26. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužiteljici jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

1 1

27. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

28. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

29. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 6. svibnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO s osnova promjenjive kamatne stope. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći od 14. lipnja 2018. Budući da je tužba i za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule u ovom postupku također podnesena 6. svibnja 2019. to je podnesena unutar zastarnog roka iz naprijed navedene zakonske odredbe.

30. Pravilno nije priznata nadoknada troškova postupka tuženiku jer nije uspio u parnici (članak 154. stavak 1. ZPP).

31. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je pogrešno prvostupanjski sud tužiteljici dosudio nadoknadu troška za sastav podneska od 15. svibnja 2023. u ukupnom iznosu od 62,50 eura jer tim podneskom tužiteljica izjavljuje da preuzima parnicu koja je bila prekinuta radi smrti prvotnog tužitelja. Radi toga se ne radi o podnesku trošak sastava kojeg bi trebao snositi tuženik, već trošak sastava tog podneska, potreba kojeg je nastala radi slučaja koji se tužiteljici dogodio

1 2

(preuzimanje parnice radi smrti prvotnog tužitelja, njenog pravnog prednika), pada na teret tužiteljice (članak 155. stavak 1. ZPP).

32. Neosnovano tuženik navodi da sastav podneska od 12. siječnja 2024. nije bio potreban za vođenje parnice između stranaka, a imajući u vidu njegov sadržaj i da je podnesen po nalogu suda, međutim prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za sastav tog podneska tužiteljici dosudio trošak prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) u ukupnom iznosu od 250,00 eura jer se ne radi o obrazloženom podnesku kada njime tužiteljica ne iznosi nikakve činjenice bitne za spor, niti se očituje na činjenične navode protivne strane tako da je pravilnom primjenom materijalnog prava Tbr. 8/4 Tarife tužiteljici za sastav tog podneska (kojim tužbeni zahtjev postavlja i u eurima) valjalo dosuditi trošak u ukupnom iznosu od 62,50 eura (s uključenim PDV-om od 25%).

33. Radi navedenog je zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura s dosuđenim pripadajućim zateznim kamatama pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti kao neosnovan.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na ostale troškove nadoknada kojih je dosuđena tužiteljici donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi.

35. Tuženiku je za odgovoriti da kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka kako to i propisuje Tbr. 52. stavak 3. Tarife koju je odredbu prvostupanjski sud pravilno primijenio.

36. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I./a izreke presude ovog suda, a na temelju članka 373. točke 3. ZPP kao pod točkom I./b izreke presude ovog suda.

37. Tuženik je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu i to samo djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka pa mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. i 2. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

38. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom IV. izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.

U Sisku 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek