Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9759/2024

U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. GD, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021.,114/2022. i 36/2024.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 22. listopada 2024., broj: Pp - 1093/2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. GD kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. GD je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 40,00 (četrdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću od 22. listopada 2024., broj: Pp - 1093/2024, proglašen je krivim okr. GD da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna 1.100,00 eura, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 6. rujna 2024. do 13. rujna 2024., temeljem Izvješća o uhićenju Policijske postaje Metković od 6. rujna 2024. te Rješenja Općinskog suda u Metkoviću od 7. rujna 2024., odnosno 318,56 eura, u novčanu kaznu pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu 781,44 eura, koju je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka isti obvezan na naknadu istih u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja bivše izvanbračne supruge CD na udaljenosti manjoj od 100 metara, kako na mjestu njezinog prebivališta u mjestu [adresa], općina [adresa], grad Jastrebarsko i mjestu njenog boravišta u [adresa], tako i na svakom drugom mjestu u RH, ispod koje udaljenosti se ne smije približiti istoj te mu se zabranjuje uznemiravanje ili uhođenje iste, u trajanju od 6 mjeseci.

2.Protiv te presude, okr. GD pravodobno je po braniteljici odvjetnici Silviji Kirin Palčić, podnio žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3.Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5.Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da nisu ostvarena subjektivni i objektivni elementi predmetnog prekršaja budući da nije postojala njegova namjera za počinjenjem djela, a niti je partnerski odnos stranaka koji je karakteriziran povremenim uzajamnim vikanjem, vrijeđanjem te međusobnim okrivljavanjem stranaka, a koji je posljedica nesposobnosti stranaka u rješavanju i suočenju s konkretnim životnim problemima, prekršaj. Ističe da međusobno svađanje, vikanje i vrijeđanje stranaka ne predstavlja prekršaj, a nasilno stavljanje desne ruke između CD i djece kao bi istu spriječio da priđe i uzme djecu sa sobom, a potom da bi odgurnuo CD nije dokazano. U tom smislu okrivljenik ističe da je pogrešno prvostupanjski sud svoju odluku o njegovoj prekršajnoj odgovornosti utemeljio isključivo na iskazu oštećene kao jedinom dokazu, a na temelju kojeg nije mogao nedvojbeno zaključiti da je počinio prekršajno djelo. Osim toga, ističe da sud niti u jednom trenutku nije analizirao nalaz Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije u kojem su konstatirana ozljede kod djeteta ND, a zbog kojih ozljeda se on uznemirio i uplašio dok mu CD nije htjela dati nikakvo pojašnjenje o ozljedama kod ND, a protivila se da vodi ND na Hitnu pomoć u [adresa].

6.1.Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi, u odlomcima 14. i 15. obrazloženja, iznio valjane i dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

6.2.Potpuno su neosnovni žalbeni navodi okrivljenika da međusobno svađanje, vikanje i vrijeđanje stranaka, a što je posljedica nesposobnosti stranaka u rješavanju i suočenju s konkretnim životnim problemima, nije prekršaj. Naime, svađa po definiciji označava žučnu, žestoku prepirku između dvije ili više osoba odnosno oštru razmjenu mišljenja između dvije ravnopravne osobe, bez upotrebe uvredljivih i pogrdnih riječi. U tom smislu, svađa kao oblik nasilja u obitelji nije zakonom propisani oblik nasilja ako se ne radi o svađi u kojoj je prisutno vrijeđanje druge osobe, a riječi koje se okrivljeniku stavljaju na teret odnosno da je izvanbračnu suprugu vrijeđao riječima „Kurvetino!, Kučketino!, svakako jesu riječi kojima se uznemirava i vrijeđa druga osoba (koje su uznemirile i žrtvu) te se zasigurno prelazi granica normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome. Osim toga, i po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud, temeljem iskaza žrtve CD našao dokazanim i fizički oblik nasilja u obitelji od strane okrivljenika u vidu odguravanja budući da je žrtva CD detaljno i precizno iskazivala o svim radnjama okrivljenika, a od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

6.3.Žalbenim navodima okrivljenika kojima ističe da je inkriminirane prilike bio uznemiren i preplašen za zdravlje svog djeteta, a zbog uočenih ozljeda na djetetu ND, zbog kojih je i odveo djecu na Hitnu, čemu se protivila njegova izvanbračna supruga CD, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost utvrđenog činjeničnog stanja. Potrebno je istaknuti da ozljede koje su i nalazom Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije konstatirane kod djeteta ND, a niti eventualni nastanak istu nisu predmet raspravljanja ovog postupka, a niti ozljede koje su opisane kao površinske ozljede lica i glave, opravdavaju postupanju okrivljenika inkriminirane prilike. Upravo u tom dijelu nije niti jasna obrana okrivljenika, već je i opravdano od strane prvostupanjskog suda iskaz žrtve ocijenjen vjerodostojnijim jer sve i da je okrivljenik imao razloga za vođenje djeteta ND na Hitan pregled, nije jasno zašto bi u toj situaciji inzistirao da i malodobnog sina G (životne dobi 2 godine) vodi na Hitan pregled. Ovakvom obranom u kojoj okrivljenik nastoji umanjiti svoju odgovornost i relativizirati svoje postupanje prema CD, po stavu ovog suda se ne dovodi u sumnju ocjena iskaza žrtve kao istinitog.

6.4.Iz naprijed navedenih razloga, žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog stanja od strane prvostupanjskog suda pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog nije osnovana.

7.Iz sadržaja žalbe okrivljenika proizlazi da se isti nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavaka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1.Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna od 1.100,00 eura, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao blaža vrsta kazne, s obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 920,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora od najmanje 45 dana, a koja novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i količini protupravnog postupanja okrivljenika.

7.2.Nadalje, ispitujući pobijanu presudu i u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, bivše supruge CD, na udaljenosti manjoj od 100 metara, u trajanju od 6 mjeseca. I po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika, a posebno imajući u vidu iskaz žrtve CD da se boji okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od 6 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

8.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 40,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

9.Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu i tužitelja.