Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-13/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Vladimira Ferenčevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici u Valpovu, Osječka 8, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, Maksimirska 81 , radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-501/2021-21 od 14. studenog 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-501/2021-21 od 14. studenog 2024. u točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi: „I. Utvrđuju se ništetnom odredba čl. 8. Ugovora o namjenskom kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj: 5140030242-62000145845/2005 od 05. 07. 2005.g koji ugovor je sklopljen s jedne strane između 1.tužitelja FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i 2.tužiteljice DC iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika i Slavonske banke d.d. Osijek čija je pravna sljednica Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, Regionalni centar za Slavoniju i Baranju, Osijek, Kapucinska 29 i potvrđen po javnoj bilježnici Mandici Popović iz Valpova pod brojem: OU-209/2005 dana 12. srpnja 2005. koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 (trideset) dana unaprijed. U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici banke.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank Hrvatska, Zagreb, Slavonska avenija 6 OIB 14036333877 isplatiti tužiteljima FC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i DC iz [adresa],OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, preplaćeni iznos kredita od 4.378,50 eur , sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka (rate) kredita po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena sve do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče kako slijedi:

- iznos od 1,83 eur počev od 31.08.2005.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 30.09.2005.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.10.2005.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 30.11.2005.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.12.2005.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.01.2006.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 28.02.2006.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.03.2006.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 30.04.2006.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.05.2006.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 30.06.2006.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.07.2006.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.08.2006.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 30.09.2006.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.10.2006.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 30.11.2006.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.12.2006.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.01.2007.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 28.02.2007.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.03.2007.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 30.04.2007.g.

- iznos od 117,51 eur počev od 31.05.2007.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 30.06.2007.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.07.2007.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.08.2007.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 30.09.2007.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.10.2007.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 30.11.2007.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.12.2007.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.01.2008.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 28.02.2008.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.03.2008.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 30.04.2008.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.05.2008.g.

- iznos od 95,88 eur počev od 30.06.2008.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.07.2008.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.08.2008.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 30.09.2008.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.10.2008.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 30.11.2008.g.

- iznos od 4,17 eur počev od 31.12.2008.g.

- iznos od 13,46 eur počev od 31.01.2009.g.

- iznos od 13,46 eur počev od 28.02.2009.g.

- iznos od 13,46 eur počev od 31.03.2009.g.

- iznos od 13,46 eur počev od 30.04.2009.g.

- iznos od 13,46 eur počev od 31.05.2009.g.

- iznos od 38,45 eur počev od 30.06.2009.g.

- iznos od 38,45 eur počev od 31.07.2009.g.

- iznos od 38,45 eur počev od 31.08.2009.g.

- iznos od 38,45 eur počev od 30.09.2009.g.

- iznos od 38,45 eur počev od 31.10.2009.g.

- iznos od 38,45 eur počev od 30.11.2009.g.

- iznos od 38,45 eur počev od 31.12.2009.g.

- iznos od 38,45 eur počev od 31.01.2010.g.

- iznos od 38,45 eur počev od 28.02.2010.g.

- iznos od 38,45 eur počev od 31.03.2010.g.

- iznos od 38,45 eur počev od 31.05.2010.g.

- iznos od 45,08 eur počev od 31.05.2010.g.

- iznos od 3.470,30 eur počev od 30.06.2010.g.,

(745,05 eur odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita), sve do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u visini od 2.993,15 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude 14. studenog 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana"

2. Protiv gore navedene presude žalbu podnosi tuženik i presudu pobija u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka propisanih odredbom članka 354. stavak 1. i stavak 2. točke 6., 11., 12., i 13. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja da naknadi tuženiku trošak postupka uz trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede pazi ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

6. Ujedno, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju žalbenim navodima upućuje tuženik, jer je prvostupanjski sud u provedenom postupku zakonitim postupanjem omogućio tuženiku da raspravlja u postupku i to na način da je sve prigovore tuženika u odnosu na dostavljeni nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka dostavio vještaku na očitovanje, a tako i nakon ukidne odluke ovog drugostupanjskog suda pod posl. broj Gž-22/2021-2 od 11. veljače 2021. kada je zakazao ročište za glavnu raspravu 30. listopada 2024. na kojoj raspravi je proveo dokaz usmenim saslušanjem knjigovodstveno-financijskog vještaka Dajane Vuković te na taj način omogućio tuženiku da postavljanjem pitanja otkloni prigovore tuženika.

8. Ujedno neutemeljeno žalbenim navodima tuženik upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a jer prvostupanjskom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je presudom odlučio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 21. listopada 2024.

8.1. Prvostupanjski sud nije ni počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 13. ZPP-a na koju povredu pazi ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, to stoga jer se u konkretnom slučaju radi o tužbi radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koji je sklopljen u valuti CHF i restitucijskom zahtjevu, pa ne postoje pretpostavke iz članka 282. ZPP-a da se prije podnošenja tužbe provede zakonom predviđeni mirni postupak, a zbog čega bi tužbu trebalo odbaciti.

9. Predmet ovog žalbenog postupka je nakon presude ovog drugostupanjskog suda pod posl. broj Gž-22/2021-2 od 11. veljače 2021. kojom presudom je potvrđena ništetnost odredaba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i rješenjem ukinuta prvostupanjska odluka u dijelu utvrđenja ništetnosti odredbe o prijevremenoj naknadi ugovora o namjenskom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 6. srpnja 2005. pod točkom 8. ugovora deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i restitucijski zahtjev tužitelja na plaćanje preplaćenih iznosa s osnova ništetnih ugovornih odredbi.

10. Prvostupanjski sud nakon što su naprijed navedenom odlukom ovog drugostupanjskog suda utvrđene ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, utvrđuje ništetnom odredbu članka 8. ugovora, a koja glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i končanu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 (trideset) dana unaprijed. U tom slučaju korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici banke." Prvostupanjski sud zaključuje da naknada prema "Tarifi banke" nije određena, a niti odrediva da stranke o istoj nisu pregovarale, da je sačinjena na tipskom ugovoru, da je tužitelju navedenu odredbu banka nametnula kao jača ugovorna strana tako da tužitelj na istu nije mogao utjecati kao i na njen sadržaj, uslijed čega je ista odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

11. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/23. – u daljnjem tekstu ZZP/03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu kojom odredbom je propisano da se ugovorna odredba u kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.) i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač, nije imao utjecaja na njen sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog trgovca (st. 2.).

12. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava. Prema stavku 2. istog zakonskog propisa ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

13. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje primjenom odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03 da predmetna ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita prema tarifi banke je neodređena i neodrediva protivna odredbama članaka 4., 6., 7., 8., 10. stavak 2., 270. i 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 114/22. – dalje: ZOO), jer je ta odredba sadržana u unaprijed formuliranom tipskom ugovoru koji je sačinila tužena kao banka i kao jača ugovorna strana, time da tužitelji nisu mogli o njoj pregovarati, nisu mogli ni na koji način utjecati na njezin sadržaj uslijed čega je ista odredba nepoštena, odnosno ništetna primjenom članka 87. ZZP/03.

14. Žalbeni navodi tuženika kojim osporava utvrđenja ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita svode se na navode da prijevremena otplata kredita tuženiku uzrokuje štetu jer tuženik za razliku od tužitelja nema mogućnosti prijevremenog povrata sredstava, već je do kraja ugovorenog perioda dužan plaćati kamatu čime mu nastaje šteta. Ujedno tuženik uslijed prijevremene otplate ostvaruje u tom trenutku neplanirani i neočekivani priljev novaca koji ne može plasirati stoga je sredstva prisiljen položiti kod Citi Bank ili Deutche Bank i na njih plaćati negativnu kamatu čime mu također nastaje šteta.

15. Pravila o prijevremenoj otplati propisana su odredbom članka 1024. ZOO-a gdje je u odredbi stavka 1. propisano da korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit. Stavkom 2. korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku. Stavom 3. istog zakonskog propisa u oba slučaja korisnik kredita je dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio. Stavkom 4. istog zakonskog propisa proizlazi da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka, banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

15.1. Dakle, iz naprijed navedene zakonske odredbe proizlazi da je korisnik kredita dužan naknaditi štetu banci samo ako ju je banka pretrpjela, dok u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

15.2. Dakle, tuženik niti ne tvrdi u postupku, a niti dokazuje koje bi to opravdane i objektivne troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, a niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita.

15.3. Uslijed navedenog kada se uzme u obzir temeljna djelatnost banke kao novčane institucije primanje novčanih sredstava u polog (depozit) i plasiranje istih u kredite i tzv. novčane investicije, ne može se doći do zaključka da radnja prijevremene otplate kredita predstavlja štetnu radnju koja uzrokuje štetu u vidu plaćanja kamate na tuđi novac kojim se isplaćuju krediti i u vidu polaganja primljenog novca u druge novčane institucije, a za koje radnje za koje tuženik tvrdi da predstavljaju štetu su temeljna djelatnost tuženika. Dakle, odluka o plaćanju kamata zajmodavcima banke s čijim novcem banka isplaćuje kredita nije šteta, već odluka banke.

16. Stoga, prebacivanjem rizika financijskih institucija kroz ugovornu odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita na potrošača koji u tim odlukama ni na koji način ne sudjeluje i koji cijenu kredita plaća kroz ugovorenu kamatu ne predstavlja poštenu poslovnu politiku. Stoga, imajući u vidu naprijed navedeno, pokušaj naplaćivanja odnosno nadoknađivanja dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, kao naknadu neostvarenih kamata (izmake dobiti) i prebacivanje posljedica poslovnih odluka banke na potrošača kroz naknadu za prijevremenu otplatu kredita je nepošteno, a što spornu ugovornu odredbu čini ništetnom (pravno shvaćanje zauzeto i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Rev- 1219/2021-2 od 14. rujna 2022., Rev-1219/2020 od 30. studenog 2022.).

17. Uslijed navedenog ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita.

18. Prvostupanjski sud je prihvaćanjem nalaza i mišljenja knjigovodstveno- financijskog vještaka pravilno utvrdio ukupnu visinu preplaćenog iznosa s osnova ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i naknadi za prijevremenu otplatu kredita u ukupnom iznosu od 4.378,50 eura i pravilno tuženiku naložio plaćanje navedenog iznosa prema odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a. Kako je tuženik utužene iznose primio na temelju odredaba ugovora o kreditu koje odredbe su utvrđene ništetnim to tužitelj ima pravo na plaćanje zateznih kamata od dana stjecanja pa do isplate primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a jer je u postupku utvrđeno nesavjesno postupanje tuženika uslijed čega je isti nesavjesni stjecatelj.

19. Pogrešno prvostupanjski sud smatra da se vezano za zastaru potraživanja na preplaćene iznose s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli primjenjuje zastarni rok koji teče od dana pravomoćno donesenih presuda u postupcima pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., uslijed čega do dana podnošenja tužbe 19. ožujka 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina prema odredbi članka 225. ZOO-a.

20. Naime, kako je drugostupanjskom odlukom ovog Županijskog suda u Bjelovaru Gž-22/2021-2 od 11. veljače 2021. pravomoćno utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, to prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastara vezana za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu počinje teći od pravomoćnosti ove drugostupanjske odluke, dakle, od 11. veljače 2021., a kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

21. Što se tiče zastare potraživanja za naknadu za prijevremeni raskid ugovora to se pravilno prvostupanjski sud poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem shvaćanju zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je ništetnost ugovora o naknadi za prijevremenu otplatu kredita utvrđena pobijanom prvostupanjskom presudom, to rok zastare počinje teći kada ista postane pravomoćna s danom donošenja ove drugostupanjske presude.

22. Pravilno je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka donio prema odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.) jer je odredbom Tbr. 52. stavak 3. navedene Tarife propisano da se primjenjuje Tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Takvo pravno shvaćanje proizlazi iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1309/2024-2 od 1. listopada 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

23. Stoga, neosnovano tuženik smatra da se odluka o troškovima postupka ne može ispitati te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

24. Uslijed svega naprijed navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, a odluku o troškovima postupka prema odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a.

24.1. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer sa žalbom u ovom postupku nije uspio (članak 154. stavak 1. u vezi članka 166. stavak 1. ZPP- a.).

25. Slijedom izloženog presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 23. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vladimir Šestak