Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-773/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dobrile Ćuruvija, kao predsjednice vijeća, sutkinje Jarmilke Kučera-Slivar, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Siniši Katuša, odvjetniku u Zadru, Bana Josipa Jelačića 17a, protiv tuženika ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1253/2020-32 od 24. srpnja 2024, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1253/2020-32 od 24. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi: "Nalaže se tuženiku ZĆ, da tužitelju FĆ, isplati iznos od 2.355,11 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.539,94 EUR, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude pravovremeno je izjavio žalbu tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima, te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška zajedno s troškovima sastava žalbe, ili podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći na bitne povrede odredba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2.,4.,8.,9.,13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19 – dalje: ZPP), na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.355,11 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2020. do isplate, nakon što je u tijeku postupka utvrdio:

- da je predmet spora regresna isplata polovice novčanog iznosa, odnosno 2.355,11 EUR kojeg je tužitelj kao solidarni dužnik s tuženikom isplatio vjerovniku Croatia osiguranje d.d. na temelju pravomoćne presude,

- da nije sporno između stranaka da je presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-487/1999. naloženo tužitelju i tuženiku da Croatia osiguranje d.d. na ime regresnog duga, solidarno isplate iznos od 2.972,99 eura/22.400,00 kuna sa zateznim kamatama, kao i da naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 484,15 eura,

- da nije sporno da je Croatia osiguranje d.d. kao ovrhovoditelj na temelju pravomoćne presude pokrenuo ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr- 2020/2013 protiv FĆ, ovdje tužitelja i EĆ, ovdje tuženika, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2.972,99 eura, sa zakonskom zateznim kamatama, koje teku od 29. 11. 1998. i troška parničnog postupka u iznosu od 484,15 eura,

- da je između stranka sporno ima li tužitelj pravo regresa prema tuženiku za polovicu isplaćenog iznosa, s obzirom na Sporazum o otplati regresnog duga zaključen između Croatia osiguranje i tuženika,

- da je uvidom u spis toga suda broj Ovr-2020/2013 utvrđeno da je tijekom ovršnog postupka ovrhovoditelj Croatia osiguranje d.d. povukao prijedlog protiv ovršenika ZĆ, dok je u odnosu na ovršenika FĆ nastavljen postupak, a rješenjem prvostupanjskog suda od 2. prosinca 2013. obustavljen je ovršni postupka u odnosu na ovršenika ZĆ, dok je ovrhovoditelj Croatia osiguranje d.d. podneskom od 23. siječnja 2018. povukao prijedlog za ovrhu protiv ovršenika FĆ te je rješenjem od 24. siječnja 2018. obustavljen ovršni postupak,

- da je uvidom u Sporazum o otplati regresnog duga RP 120/98, SR 39/99 od 25. studenoga 2013., utvrđeno da je isti zaključen između Croatia osiguranje d.d. Zagreb kao vjerovnika i ZĆ kao dužnika i da je u točki 2. istog napisano da dužnik priznaje opravdanost regresnog potraživanja u iznosu do 5.182,59 eura/39.048,20 i priznaje dug vjerovniku u tom iznosu te izražava spremnost plaćanja navedenog duga, a vjerovnik je prihvatio suglasnost dužnika na plaćanje regresnog duga u iznosu od 5.182,50 eura/39.048,20 kuna, te su se vjerovnik i dužnik suglasili da se regresni dug otplati na način da se dužnik obvezuje da će kod vjerovnika sklopiti ugovor o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja, prema vjerovnikovim uvjetima za osiguranje života i da će plaćati premiju osiguranja života u iznosu i na način određen ugovorom o osiguranju života,

- da je pregledom stanja duga na dan 19. travnja 2024. za tužitelja FĆ utvrđeno da na dan zaduženja 31. prosinca 1998. godine glavnica (regresni zahtjev) iznosi 3.006,17 eura i da zajedno s parničnim troškovima, sudskim pristojbama, zateznim kamatama i ostalim troškovima ukupno iznosi 5.469,46 EUR na dan 29. siječnja 2018., kada je izvršena zadnja uplata od strane tužitelja FĆ, a da je FĆ platio ukupan iznos dugovanja povodom presude poslovni broj P- 487/1999.,

- da je odredbom članka 43. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21,114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće, sve dok ne bude ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju,

- da prema odredbi članka 52. stavak 1. ZOO-a, dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega, dok je stavkom 2. istog članka propisano da pri tome nije od utjecaja okolnost što je vjerovnik nekog od sudužnika oslobodio duga ili mu je dug smanjen,

- da je odredbom članka 53. stavak 1. ZOO-a, propisano da ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih sudionika, na svakog solidarnog dužnika dolazi jednaki dio duga,

- da tijekom postupka sud nalazi nespornim da je tužitelju i tuženiku kao solidarnim dužnicima naloženo da Croatia osiguranju d.d. na temelju presude Općinskog suda u Zadru P-487/1999 solidarno isplate iznos od 2.972,99 EUR sa zateznim kamatama kao i naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 484,15 EUR, a budući nisu dobrovoljo isplatiti navedeni iznos vjerovnik Croatia osiguranje d.d. je podnio prijedlog za ovrhu protiv istih, te je 2. prosinca 2013. u odnosu na ZĆ postupka obustavljen, a u odnosu na FĆ postupak je obustavljen 24. siječnja 2018. kada je i platio regresni dug,

- da s obzirom na prigovor tuženika da je on s Croatia osiguranjem d.d. postigao dogovor oko plaćanja duga na temelju presude prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-487/99, koja obveza se odnosi na polovicu utuženog iznosa i da ne daje pravo tužitelju da za eventualnu razliku tereti tuženika, sud nalazi isti neosnovanim imajući u vidu odredbu članka 52. stavak 2. ZOO-a i da se tuženik prema tužitelju ne može osloboditi obveze jer je sa vjerovnikom Croatia osiguranje d.d. zaključio sporazum o otplati regresnog duga, jer okolnost što je vjerovnik s nekim od sudužnika sklopio sporazum ili ga oslobodio duga nema utjecaja na interni odnos bivših solidarnih dužnika, a to što je vjerovnik tuženiku ponudio mogućnost otplate duga kroz plaćanje životne police osiguranja, se smatra pogodnošću, jer na taj način osiguranik dobiva određena prava iz police osiguranja, te od regresnog dužnika postaje osiguranik, a kako je to iskazala svjedokinja FĆD,

- da vjerovnik solidarne obveze može na razne načine i zbog raznih okolnosti pogodovati nekome od solidarnih dužnika, a može ga i osloboditi duga ili mu smanjiti dug, međutim, da se time ne mijenjaju odnosi među bivšim solidarnim dužnicima, pa dakle pogodnost koju je vjerovnik pružio solidarnom dužniku nema nikakav utjecaj na veličinu dijela duga koji u međusobnom odnosu bivših solidarnih dužnika otpada na tog dužnika,

- da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj FĆ platio 29. siječnja 2018. ukupan iznos od 5.469,46 EUR, a tužitelj ovom tužbom potražuje iznos od 2.355,11 EUR, odnosno polovicu iznosa od 4.710,22 EUR (iznos koji tužitelj navodi da je platio do završetka ovršnog postupka), te da u konkretnom slučaju tužitelj nije platio samo svoj dug koji tereti njega, već i dio duga koji tereti i tuženika, pa tužitelj ima pravo regresa prema tuženiku, jer je platio i dio njegovog duga u iznosu od 2.355,11 EUR pa je sukladno odredbi članka 534. stavak 1. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja,

- da je prigovor zastare neosnovan, jer se primjenjuje zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za 5 godina, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 29. srpnja 2020. dok je tužitelj platio dug vjerovniku 29. siječnja 2018. godine, pa nije protekao petogodišnji zastarni rok.

10.Tuženik u žalbi u bitnome ističe:

- da iz obrazloženja pobijane presude slijedi da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen iz razloga što je tužitelj Croatia osiguranju d.d. na ime duga po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-487/1999 od 25. svibnja 2011. po kojoj presudi je bio solidarno obvezan s tuženikom naknaditi dug, tužitelj isplatio ukupan iznos od 35.489,17 kuna, pa da bi mu tuženik kao solidarni dužnik trebao platiti polovicu tog iznosa,

- da je navedeno obrazloženje neprihvatljivo, a da nije sporno da su tužitelj i tuženi po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-487/1999 od 25. svibnja 2011. bili u obvezi Croatia osiguranju d.d. isplatiti iznos od 22.400,00 kuna i da je Croatia osiguranje d.d. podnijela ovrši prijedlog protiv tužitelja i tuženika radi prisilne naplate iznosa od 22.400,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- da je tuženik s Croatia osiguranjem d.d. zaključio Sporazum o otplati duga temeljem kojeg je regulirao svoj dug prema Croatia osiguranju d.d. upravo u visini koja odgovara dijelu od ½ dijela ukupnog duga temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-487/99 od 25. svibnja 2011. godine, slijedom čega je Croatia osiguranje d.d. povukla protiv tuženika prijedlog za ovrhu, pa s obzirom na činjenicu da na svakog solidarnog dužnika uslijed nedostatka drugačijeg sporazuma otpada jednak dio duga sukladno odredbi članka 534. stavak 1. ZOO-a, tuženik je zaključenjem navedenog sporazuma ispunio svoju obvezu prema vjerovniku i za dio koji prelazi ½ dijela vjerovnik nije mogao naplaćivati od drugog solidarnog dužnika ništa, a sa ovom činjenicom da su tuženik i Croatia osiguranje d.d. sklopili sporazum o otplati duga upoznat je tužitelj,

- u slučaju da bi Croatia osiguranje d.d. nakon zaključenja sporazuma o otplati dug s tuženikom od tužitelja naplatila iznos koji prelazi ½ dijela visine postojećeg duga, u tom slučaju bi na strani Croatia osiguranje d.d. došlo do stjecanja bez osnove pa je tu razliku tužitelj mogao potraživati od Croatia osiguranja d.d.,

- da je prvostupanjski sud pogrešno raspravio istaknuti prigovor zastare, smatrajući da bi zastara tekla od 29. siječnja 2018., a ne od plaćanja svakog pojedinog iznosa.

11. Po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je nesporno između stranka da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-487/99 od 25. svibnja 2011. godine, naloženo ZĆ, ovdje tuženiku i FĆ, ovdje tužitelju da na ime regresnog duga solidarno isplate tužiteljici Croatia osiguranje d.d. Filijala Zadar iznos od 22.400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenoga 1998. do isplate, te troškovima parničnog postupka u iznosu od 3.647,84 kn i da je, a s obzirom da isti navedeno potraživanje nisu dragovoljno platili, Croatia osiguranje d.d. protiv ZĆ i FĆ na temelju navedene pravomoćne i ovršne i presude podnijela prijedlog za ovrhu radi naplate navedene novčane tražbine u iznosu od 22.400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenoga 1998. godine, te radi namirenja troškova parničnog postupka u iznosu od 3.647,84 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2011. do isplate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka, pa da je u tijeku postupka doista tužitelj FĆ vjerovniku Croatia osiguranje d.d. uplatio ukupno iznos od 5.469,46 EUR, time da u ovome predmetu tužitelj od tuženika potražuje polovicu plaćenog iznosa od 4.710,22 EUR, odnosno 2.355,11 EUR.

12. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik ZĆ sa Croatia osiguranje d.d. Zagreb zaključio Sporazum o otplati regresnog duga RP-120/98, SR 39/99 (list br. 18), a kojim su stranke utvrdile da vjerovnik ima potraživanje prema regresnom dužniku temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-487/99 od 25. svibnja 2011. godine, te temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru broj: Ovr-2020/13 od 11. listopada 2013. i da dužnik priznaje opravdanost regresnog potraživanja u iznosu od 39.048,20 kuna, i priznaje dug vjerovniku u istom iznosu, te da su stranke sporazuma suglasne da se navedeni iznos regresnog duga otplati na način da se dužnik obvezuje da će kod vjerovnika sklopiti ugovor o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja, prema vjerovnikovim uvjetima za osiguranje života i da će plaćati premiju osiguranja života u iznosu i na način određen ugovorom o osiguranju života, te vjerovnik prihvaća da se za primljeni iznos uplate premija životnog osiguranja smanjuje iznos regresnog duga, a dužnik se obvezuje da će pravo na otkup i zalog police životnog osiguranja kroz prvih 5 godina trajanja ugovora o osiguranju života prenijeti na vjerovnika posebnom vinkulacionom klauzulom u polici osiguranja života, ostala prava iz ugovora o osiguranju života ostaju korisniku osiguranja kojega će odrediti dužnik, a dužnik se obvezuje da će u slučaju prekida plaćanja premije životnog osiguranja po ugovoru o osiguranju života, nastaviti plaćati regresni dug do iznosa navedenog u točki 3. toga Sporazuma umanjenog za visinu otkupne vrijednosti, ukoliko se po ugovoru o osiguranju života ostvarilo pravo na otkup.

13. Tuženik ne osporava da je tužitelj vjerovniku Croatia osiguranje d.d. temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-487/1999, platio ukupan iznos od 5.469,46 EUR, a nakon što je Croatia osiguranje d.d. Zagreb protiv tužitelja kao ovršenika i tuženika kao ovršenika pokrenula ovršni postupak.

14. Dakle, nije sporno da je tužitelj kao solidarni dužnik Croatia osiguranju d.d. Zagreb kao vjerovniku platio ukupan iznos od 5.469,46 EUR, a koje potraživanje se odnosi na potraživanje Croatia osiguranje d.d. Zagreb temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-487/1999 od 25. svibnja 2011., temeljem koje su tužitelj i tuženi bili dužni na ime regresnog duga solidarno isplatiti Croatia osiguranju d.d. Filijala Zadar iznos od 22.400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenoga 1998. godine do isplate, te troškove postupka u iznosu od 3.647,84 kune.

15. Sporno je između stranaka je li tuženik dužan tužitelju isplatiti utuženi novčani iznos, a budući tuženi osporava svoju obvezu isplatiti tužitelju polovicu novčanog iznosa koji je tužitelj platio Croatia osiguranju d.d. Zagreb temeljem naprijed navedene pravomoćne i ovršne presude i tuženi ističe da je on svoj dio duga temeljem navedene presude, to jest ½ dijela iznosa koji su stranke kao solidarni dužnici bili dužni platiti Croatia osiguranju d.d. Zagreb podmirio na način da je sa Croatia osiguranjem d.d. Zagreb zaključio Sporazum o otplati regresnog duga 25. studenoga 2013. godine temeljem kojeg se obvezao kod vjerovnika Croatia osiguranje d.d. Zagreb sklopiti ugovor o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja, prema vjerovnikovim uvjetima za osiguranje života.

16. Odredbom članka 43. stavak 1. ZOO-a, je propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće, sve dok ne bude ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju, a odredbom članka 53. stavak 1. ZOO-a, je propisano, ako nije drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu na svakog solidarnog dužnika dolazi jednaki dio duga. Sukladno odredbi članka 52. stavak 1. ZOO-a, dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega, time da sukladno odredbi članka 52. stavak 2. ZOO-a nije od utjecaja okolnost što je vjerovnik nekog od sudužnika oslobodio duga, ili mu je dug smanjen. S obzirom na navedene odredbe, po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj koji je podmirio solidarnu obvezu vjerovniku može od tuženika kao solidarnog sudužnika tražiti da mu nadoknadi dio duga koji pada na njega.

17. Točno je da je tuženik s vjerovnikom Croatia osiguranje d.d. Zagreb zaključio Sporazum o otplati regresnog duga, a kojim se obvezao kod vjerovnika sklopiti ugovor o osiguranju života, a vjerovnik je prihvatio da za zaprimljeni iznos uplate premija životnog osiguranja smanjuje iznos regresnog duga, međutim istim sporazumom je ugovoreno da se dužnik obvezuje da će u slučaju prekida plaćanja premija životnog osiguranja po ugovoru o osiguranju života nastaviti plaćati regresni dug do iznosa navedenog u sporazumu.

18. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da imajući u vidu odredbu članka 52. stavak 2. ZOO-a, tuženik se prema tužitelju ne može osloboditi obveze, jer je sa vjerovnikom Croatia osiguranje d.d. Zagreb zaključio Sporazum o otplati regresnog duga, jer okolnost što je vjerovnik sa tuženikom sklopio Sporazum nema utjecaja na interni odnos bivših solidarnih dužnika, a to što je vjerovnik tuženiku ponudio mogućnost otplate duga kroz plaćanje životne police osiguranja, to se smatra pogodnošću, jer na taj način osiguranik ovdje tuženik dobiva određena prava iz police osiguranja, pa time što vjerovnik solidarne obveze na razne načine i zbog raznih okolnosti pogoduje nekome od solidarnih dužnika, time se mijenjaju njihovi međusobni odnosi, ali ne i odnosi koji postoje među bivšim solidarnim dužnicima, te nemaju utjecaj na veličinu dijela duga, koji u međusobnom odnosu bivših solidarnih dužnika otpada na tog dužnika.

18.1. Žalbeni navodi tuženika da bi u slučaju da je Croatia osiguranje d.d. Zagreb dvostruko naplatila svoju novčanu tražbinu (i od tužitelja i od tuženika) nisu od utjecaja na obvezu tuženika kao solidarnog dužnika da tužitelju isplatio dio solidarne obveze koju je tužitelj kao solidarni dužnik u cijelosti ispunio vjerovniku jer tužitelj kao sudužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtjevati od sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega (članka 52. stavak 1. ZOO-a).

19. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi zastara tekla od 29. siječnja 2018. godine, a ne od plaćanja svakog pojedinog iznosa.

19.1 Prvostupanjski sud je uvidom u dostavljenu dokumentaciju Croatia osiguranja d.d. Zagreb (list broj 141-142), utvrdio da je tužitelj FĆ izvršio plaćanje Croatia osiguranju d.d. Zagreb, po osnovi glavnice (regresni zahtjev) u iznosu od 3.006,17 EUR, i da je po osnovi parničnih troškova, sudskih pristojbi zateznih kamata i ostalih troškova izvršio plaćanje sveukupno u iznosu do 5.469,46 eura i da je zadnja uplata izvršena 29. siječnja 2018. godine, a da je tužba u ovome predmetu podnesena 29. srpnja 2020., te da s obzirom na navedeno, nije nastupila zastara predmetnog potraživanja tužitelja prema tuženiku.

20. Po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prigovor zastare istaknut po tuženiku neosnovan. Naime, sukladno odredbi članka 52. stavak 1. ZOO, tužitelj kao solidarni dužnik koji je ispunio solidarnu obvezu ima pravo zahtijevati od sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega tek nakon što je on ispunio solidarnu obvezu vjerovniku. Kao što je naprijed obrazloženo tužitelj je solidarnu obvezu vjerovniku ispunio (u tijeku ovršnog postupka) te je zadnja uplata temeljem iste izvršena 22. siječnja 2018. odnosno 29. siječnja 2018. godine kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud uvidom u dostavljenu dokumentaciju Croatia osiguranja d.d. Zagreb (list broj 139-142), to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da nije nastupila zastara jer je tužitelj kao solidarni vjerovnik od tuženika kao sudužnika mogao zahtijevati isplatu djela duga koji pada na njega tek od trenutka kada je izvršio plaćanje predmetnog dugovanja odnosno tek nakon što je ispunio solidarnu obvezu prema vjerovniku, a to je bilo nakon zadnje uplate (u tijeku ovršnog postupka) novčanog iznosa vjerovniku kada je i izvršen obračun ukupnog dugovanja solidarnih dužnika vjerovniku s obzirom da su isti pored glavnog potraživanja vjerovniku dugovali i zatezne kamate i troškove postupka, a obračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i tek nakon toga glavnica.

21. U vezi odluke o troškovima postupka tuženik sadržajno ne iznosi žalbene razloge pa kako drugostupanjski sud u tom dijelu prvostupanjske odluke ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu članka 365. stavak 2. ZPP- a, to je ovaj sud žalbu i u dijelu kojim se pobija odluka o troškovima ocijenio neosnovanom.

22. S obzirom na sve naprijed obrazloženo sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Tuženik nije uspio sa žalbom, pa mu se ne dosuđuje trošak žalbe.

24. Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu budući da isti nije potreban u ovome postupku.

Bjelovar, 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dobrila Ćuruvija