Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-41/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik MU, protiv ovršenika ĆU iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-4484/2024-3 od 12. prosinca 2024., dana 23. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Preinačava se djelomično rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-4484/2024-3 od 12. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i odlučuje:
Nalaže se ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovrhe u iznosu od 125,00 eura.
II. Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje navedeno rješenje u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 650,96 eura.
III. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 13,75 eura, u roku osam dana.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja rješenjem o ovrsi odredio je predloženu ovrhu na pokretninama ovršenika na temelju prijedloga ovrhovoditelja od 10. prosinca 2024. (točka I. izreke). Naložio je ovrhovoditelju u roku 8 dana uplatiti trošak uredovanja sudskog ovršitelja u iznosu od 15,46 eura na žiro račun suda (točka II. izreke) te je odredio trošak ovrhovoditelja u iznosu od 525,96 eura (točka III. izreke).
2. Protiv dijela navedenog rješenja pod točkom III. u kojem nije uspio žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) koji se primjenjuje u svezi s člankom 29. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, dalje OZ). Predlaže preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana.
4. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, a niti je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju određeno navodi žalitelj, budući pobijano rješenje nema nedostataka.
5. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud donio pobijani dio rješenja kojim je odlučio o troškovima ovrhe ovrhovoditelja, ne obrazlažući ga pa da je time učinio bitnu povredu, koji žalbeni navod je neosnovan. Naime, sud je donio pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 41. st. 4. OZ-a. Tom je odredbom propisano da rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i da se može izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu.
6. Sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, pravilno je primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: OT) kada je utvrdio visinu troškova ovrhe koji se sastoje od (po troškovniku ovrhovoditelja) 1. troškova sastavka prijedloga za promjenu predmeta ovrhe prema Tbr. 11. t. 5 u iznosu od 100,00 eura, 4. podneska FINA-i x2 prema Tbr. 11. t. 6. u iznosu od 200,00 eura, 6. podnesak poslodavcu x2 prema Tbr. 11. t. 6. u iznosu od 200,00 eura, 9. državni biljezi u iznosu od 10,61 eur, 10. poštarina 3,41 eur, 11. plaćanje FINA-i u iznosu od 1,33 eura i 12. plaćanje HZMO-u u iznosu od 10,61 eur, što ukupno iznosi 525,96 eura.
6.1. Međutim, sud prvog stupnja pogrešno na pojedinačne iznose koji se odnose na "1. troškova sastavka prijedloga za promjenu predmeta ovrhe prema Tbr. 11. t. 5 u iznosu od 100,00 eura, 4. podneska FINA-i x2 prema Tbr. 11. t. 6. u iznosu od 200,00 eura, 6. podnesak poslodavcu x2 prema Tbr. 11. t. 6. u iznosu od 200,00 eura", nije dosudio zatraženi trošak poreza na dodanu vrijednost prema Tbr. 42. t. 2., odnosno na dosuđeni iznos od 525,96 eura nije dosudio iznos od 125,00 eura koji mu pripada, zbog čega je u tom dijelu valjalo preinačiti pobijano rješenje i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Sud prvog stupnja pravilno je, suprotno žalbenim navodima, primijenio odredbu čl. 14. st. 4. OZ u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a kada ovrhovoditelju nije dosudio zatražene troškove "2. podnesak MUP-u x5 u iznos od 250,00 eura, 3. podnesak FINA-i u iznosu od 50,00 eura te 5. podnesak HZMO-u u iznosu od 400,00 eura" te je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
8. Odluka o troškovima žalbenog postupka, temelji se na odredbi čl. 14. st. 4. OZ. Ovrhovoditelju pripada pravo na trošak sastavka žalbe, sukladno Tbr. 13. u iznosu od 100,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a od 25,00 eura, daje iznos od 125,00 eura. Kako je žalitelj u žalbi uspio sa 11%, to mu se za trošak žalbe dosuđuje iznos od 13,75 eura, kako je odlučeno u točki III. izreke ovog rješenja.
9. Na temelju izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 380. točka 2. i 3. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 23. siječnja 2025.
Sudac:
Ivica Veselić