Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-407/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak i partneri u Splitu, protiv tuženika Grada Visa, Trg 30. svibnja 1992. broj 2, OIB: 76486299480, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Jerković, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6248/2019 od 1. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6248/2019 od 1. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik vlasnik realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji je u priloženom izvatku iz katastarskog plana od 18. prosinca 2019. označen slovima A-B-C-D-A u površini od 198 m2, a koji izvadak iz katastarskog plana je sastavni dio ove presude.

2. Tuženik je dužan trpjeti parcelaciju čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] tako da se od iste izdvoji realni dio pobliže označen pod točkom 1. izreke ove presude i taj dio formira kao samostalna čestica zemlje s novim brojem, kao i provedbu parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina].

Tuženik je dužan trpjeti da se temeljem ove presude i prijavnog lista o parcelaciji čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] opisane pod točkom 2. stavkom 1. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama provede uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja na novoformiranoj čestici zemlje uz brisanje tog prava sa imena tuženika.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak, ali samo ako se bude protivio ovoj tužbi."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi parnični trošak tuženiku Gradu Visu u iznosu od 4.030,46 eur/30.367,50 kn, a umješaču ĐL u iznosu od 2.488,55 eur/18.750,00 kn.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se presuda preinači sukladno sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik i umješač na strani tuženika osporili su navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Neosnovano tužitelj ističe žalbeni razlog, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

8. Prvostupanjski je sud u smislu odredbe članka 8. ZPP-a provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje suda prvog stupnja u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude zbog čega je žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na način kako je to obrazloženo u žalbi tužitelja mora smatrati neutemeljenim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u priloženim izvatku iz katastarskog plana od 18. prosinca 2019. označen slovima A-B-C-D-A u površini od 198 m2, da je tuženik dužan trpjeti parcelaciju tako da se od iste izdvoji realni dio i taj dio formira kao samostalna čestica zemlje s novim brojem, te da se provede uknjižba prava vlasništva uz brisanje tog prava s imena tuženika.

10. Prvostupanjski je sud dopustio ĐL status umješača na strani tuženika u ovoj parnici sukladno odredbi članka 206. ZPP-a budući da se radi o osobi koja ima pravni interes da tuženik uspije u parnici, a što je dokazao kupoprodajnim ugovorom o prodaji nekretnina od 4. veljače 2014. i aneksom tom ugovora od 14. studenog 2020.

11. Za navesti je to što je tuženik tijekom postupka otuđio nekretninu ne utječe na pasivnu legitimaciju istog budući da je mjerodavno stanje u trenutku podnošenja tužbe.

12. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je odbio isti jer je temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da se nisu ispunile zakonske pretpostavke, odnosno da tužitelj nije dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine.

13. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) propisano je da se vlasništvo može steći temeljem pravnog posla, odluke državnog tijela, temeljem zakona i nasljeđivanjem, pa je tužitelj morao dokazati postojanje jednog od tih osnova. Nesporno je da je tužitelj kao osnovu za stjecanje prava vlasništva naveo dosjelost a koju osnovu da bi dokazao morao je predočiti dokaz da je pošteni posjednik, osobno i putem pravnih prednika da su bili u posjedu sporne nekretnine najmanje 40 godina.

14. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (članak 159. stavak 1. ZV-a).

15. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na kojoj je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavak 3. ZV-a odnosno 40 godina.

16. Ova materija na identičan način bila je riješena i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) kao i prema odredbama Općeg građanskog zakona koji je zakon bio na snazi do 6. travnja 1941. dok se nakon toga njegove odredbe primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91).

17. Odredbom članka 18. stavak 1. ZV-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed) stavkom 2. istog članka određeno je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestaje njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok stavak 3. propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

18. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit, i pošten, stječe dosjelošću vlasništva protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, stavkom 3. određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari koje mu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok stavak 3. propisuje da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinca lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno traje od dvostruko vrijeme iz onog iz stavka 2. i 3. tog članka. Člankom 160. stavak 1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, stavak 2. propisuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakonit, pošten i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

19. Dakle, kada se ima u vidu članak 18. stavak 3. ZV-a jasno slijedi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao niti je znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Naime, posjed mora biti barem pošten da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo vlasništva, a ako posjednik naknadno sazna da mu ne pripada pravo vlasništva, ne može dalje samostalno posjedovati kao pošten posjednik, pa zato sazna li da je vlasnik stvari neka druga osoba, a nastavi samostalno posjedovati, postao je nepošteni posjednik, pa prestaje za njega svaka mogućnost da stekne stvari dosjelošću, te se zato prekida rok dosjelosti. Izvanrednom dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti samostalni posjed stvari, ako je posjed pošten te nije sporno da se poštenje uvijek podrazumijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može steći pravo vlasništva putem dosjelosti.

20. Sukladno spomenutim odredbama nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću ni redovno ni izvanredno, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe članka 11. stavak 1. ZV-a ako postoji samostalni posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je ima tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

21. Glede zakonitosti posjeda, za navesti je da je zakonit onaj posjed koji ima valjani pravni temelj za posjedovanje, a da je nezakonit onaj koji nema pravni temelj ili mu temelj nije valjan, a da bi posjed bio zakonit da je neophodno da njegov pravni temelj objektivno postoji i da je valjan.

22. Prema pravilu paragrafa 1468 OGZ-a koje je dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice saveznog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe bio je 20 godina, dok je prema pravnom pravilu paragrafa 1472 OGZ-a rok dosjedanja na nekretninama kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisane država, općina, crkva i dr., rok dosjedanja iznosi 40 godina. Prema članku 28. stavak 2. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. za redovnu dosjelost koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika rok dosjedanja je 10 godina, a za izvanrednu dosjelost 20 godina. Do 8. listopada 1991. bila je propisana izričita zabrana dosjedanja nekretnina u društvenom vlasništvu sukladno članku 29. ZOVO-a. Time je, dakle, zakonom isključeno stjecanje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu od 8. rujna 1980. do 8. listopada 1991. kada je odredba članka 29. ZOVO-a stavljena izvan snage sukladno članku 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Međutim, i prije 1. rujna 1980. postojala je zabrana dosjedanja na zemljištu u društvenom vlasništvu u smislu članka 113. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list SFRJ" broj 25/65, 12/67 i 14/70, te "Narodne novine" broj 52/71 i 52/73) osim ako je vrijeme dosjelosti bilo dovršeno prije 6. travnja 1941.

23. Prema pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. slijedi da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

24. Prema tome, u konkretnom slučaju su se trebale ispitati pretpostavke na strani tužitelja, da li je isti mogao steći vlasništvo spornog dijela nekretnine temeljem dosjelosti.

25. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključio kupoprodajni ugovor da je predmet kupoprodaje bila čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je sklopio ugovor 31. srpnja 1999., te da je stekao vlasništvo od svog pravnog prednika i na predmetnom dijelu sporne nekretnine, odnosno da je vlasništvo stekao dosjelošću.

26. U konkretnom slučaju pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelj nije dokazao da je vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine stekao dosjelošću. Tužitelj je stupio u zakoniti posjed kupljene nekretnine, ali i u nezakonit posjed predmetne nekretnine koji je sve vrijeme nepošten, jer je znao da mu ne pripada pravo na posjed spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, samom činjenicom da je kupljena nekretnina površine 385 m2 i da je ta površina upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tužitelja, a predmet spora je zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva zemljišta na temelju posjeda nekretnine koja je po vještaku 206 m2 veća od kupljene ne može ostati nezapažen prosječno savjesnoj osobi. Osim toga tužitelj je 2003. pred nadležnim katastarskim uredom pokrenuo postupak izmjene dotadašnjeg upisanog stanja čest. zgr. [katastarska čestica] te je nakon upisa novog stanja istom trebale biti jasne granice kupljene nekretnine.

27. Pri obračuna troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj, 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

28. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 23. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović