Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-725/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, Božidara Horvata člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Anđele Bošković Rajković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika ĐO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Vedran Jurašić, odvjetnik u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn- 92/2021-45 od 15. ožujka 2024., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj Pn- 92/2021-52 od 22. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana dok se žalba tužitelja uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-92/2021-45 od 15. ožujka 2024., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pn-92/2021-52 od 22. travnja 2024.: a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu u točki I. izreke do iznosa od 4.947,74 eura, odbijajućem dijelu u točki II. izreke kao i u odluci o troškovima postupka u toč. III. izreke,

b) preinačava u pobijanom dosuđujućem dijelu u točki I. izreke preko iznosa od 4.947,74 eura do iznosa od 5.325,84 eura (za iznos od 378,09 eura) i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

c) preinačava u pobijanom dijelu u točki I. izreke u odnosu na zateznu kamatu i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju zateznu kamatu koja na iznos od 4.765,28 eura teče od 12. studenoga 2021. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 182,46 eura od 15. ožujka 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.325,84 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 12.11.2021. pa do 31.12.2022 po stopi Hrvatske narodne banke za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. sa zakonskim zateznim kamatama po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.309,16 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 12.11.2021. pa do 31.12.2022 po stopi Hrvatske narodne banke za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. sa zakonskim zateznim kamatama po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.013,18 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.''

2. Prvostupanjsku presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u odbijajućem dijelu (toč. II. izreke) zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23., dalje u tekstu ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima s time da potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik pravovremeno podnesenom žalbom pobija navedenu presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I izreke) kao i u odluci o troškovima postupka (toč. III. izreke) iz žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj je sud utvrdio da u donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od ukupno 6.634,84 eura sa zateznom kamatom kao posljedice štetnog događaja od 13. prosinca 2015. kada je tuženik fizički napao tužitelja kojom prilikom je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede.

8. U žalbenoj fazi postupka sporna je visina tužbenog zahtjeva, postojanje doprinosa tužitelja nastanku štete kao i tijek zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu po kriteriju tuđe pomoći i njege.

9. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je 13. prosinca 2015. u ugostiteljskom objektu „[obrt]“ u [adresa] došlo do fizičkog obračuna između stranaka u kojem je tuženik napao tužitelja i nanio mu teške tjelesne ozljede zbog čega je tuženik presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K-335/2016 od 9. ožujka 2021. oglašen krivim za kazneno djelo protiv života i tijela- teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., dalje u tekstu KZ/11.) te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od godine dana.

10. Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik tužitelja napao na način da ga je više puta u udario šakom u glavu, nogom u glavu i tijelo kao i barskom stolicom po leđima, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede okarakterizirane kao teške tjelesne ozljede, a što proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-335/2016 od 9. ožujka 2021. kao i da je tužitelj bio u alkoholiziranom stanju, a prethodno fizičkom obračunu da je sjedio i pio piće, što proizlazi iz iskaza svjedoka MO koji iskaz je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede iščašenja lijevog ramenog zgloba, prijeloma distalnog članka palca lijeve šake te krvni podljev u području lijevog oka, te da je zbog navedenoga trpio bolove jakog intenziteta i trajnoga karaktera koji su trajali tri dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera u trajanju od 15 dana, a slabijeg intenziteta u trajanju od 56 dana. Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj trpio povremene bolove manjeg intenziteta koji su iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti kao i primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od osam dana te manjeg intenziteta u trajanju od 28 dana kao i da kod tužitelja postoji trajno smanjenje životnih aktivnosti od 13%, a koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog ramenog zgloba, bolovima prilikom dužeg rada lijevom rukom te bolovima u području palca lijeve ruke uz ograničenu pokretljivost u zglobovima palca lijeve šake. Također je prvostupanjski sud utvrdio da je u okviru izračuna smanjenja životne aktivnosti u obzir uzeta i ranije verificirana ozljeda u području lijevog ručnog zgloba pseudoartroza lijeve navikularne kosti odnosno da se navedena ocjena smanjenja životnih aktivnosti isključivo odnosi na stanje po predmetnom štetnom događaju.

12. Prvostupanjski sud također je utvrdio da je tužitelju pružena tuđa pomoć i njega u trajanju od 30 dana po dva sata dnevno te 21 dan po sat vremena dnevno, dok je cijenu sata utvrdio u iznosu od 2,65 eura.

13. Na temelju navedenog, prvostupanjski je sud zaključio da je uzrok ozljeđivanja tužitelja fizički obračun između tužitelja i tuženika iniciran napadom tuženika te da težina ozljeda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu naknade štete sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2., čl. 19. st. 2. te čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 75/15., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje u tekstu: ZOO) kao i da na strani tužitelja ne postoji doprinos nastanku štete.

14. Stoga je prvostupanjski sud, a polazeći od naprijed navedenog i uzimajući u obzir težinu zadobivenih ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha kao i smanjenja životne aktivnosti te vrstu ozljeda, utvrdio visinu primjerene novčane naknade te tužitelju po kvalifikatornom kriteriju pretrpljenih bolova priznao iznos od 1.800,00 eura, po kvalifikatornom kriteriju straha iznos 1.290,00 eura te po kvalifikatornom kriteriju trajnih posljedica zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti iznos od 1.990,84 eura.

15. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud tužitelju dosudio iznos od 5.080,84 eura na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te iznos od 245,00 eura na ime imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege, odnosno ukupno 5.325,84 eura kako je to određeno u toč.I. izreke presude.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika, a kako to pravilno navodi tužitelj, prvostupanjski je sud visinu pravične novčane naknade povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po osnovu neimovinske štete utvrdio u preniskom iznosu.

16.1. Naime, uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu kao i sve okolnosti slučaja, a osobito težinu zadobivenih ozljeda, dužinu i nelagodnosti liječenja (bolničko liječenje, fizikalne terapije, RTG snimanja, analgetska terapija, repozicija i imobilizacija lijevoga ramena), pretrpljeni strah, a također uzimajući u obzir i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (utvrđenima na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5), prema stavu ovog drugostupanjskog suda, pravična novčana naknada po kvalifikatornom kriteriju bolova iznosi 1.658,37 eura, po kriteriju pretrpljenog straha 961,58 eura i kriteriju smanjenja životne aktivnosti 2.986,26 eura, odnosno ukupno po osnovu neimovinske štete pravična novčana naknada iznosi 5.606,21 eura.

17. Nadalje, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju ne postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, a posljedično i nastanku štete. Ovo stoga što prvostupanjski sud, a kako to pravilno žalbom upire tuženik, nije uzeo u obzir iskaz svjedoka MO kojega je dao u kaznenom postupku, a u kojem je iskazu imenovani svjedok naveo da je tuženik došao do tužitelja koji je mirno sjedio za stolom i počeo urinirati kraj njegovog stola.

17.1. Navedeni iskaz, u odnosu na utvrđenje činjeničnog stanja koje je prethodilo fizičkom obračunu (napadu tuženika na tužitelja), djelomično odgovara iskazu tuženika koji je naveo da je zakopčavao remen okrenut prema tužitelju te da je tužitelj počeo gurati barski stol prema njemu na što je on reagirao govoreći „nemojte“, a koji dio iskaza tuženika potvrđuje i svjedok U koji nije vidio povod sukobu, ali je čuo „nemoj, nemoj, nemoj“. Osim toga, nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je sjedio za stolom i spavao te da je u jednom trenutku otišao do toaleta, a da je napadnut nakon što je, vračajući se sa toaleta prolazio pokraj tuženika koji je sjedio za šankom.

18. Iako je parnični je sud u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, što znači da je vezan i činjeničnim opisom kaznenog djela, tj. radnjama i postupcima počinitelja koje čine obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim, u konkretnom slučaju utvrđenja iz izreke kaznene presude ne odnose se na utvrđenje činjeničnog stanja koje je prethodilo napadu tuženika na tužitelja, odnosno prethodilo kaznenom djelu za koje je tuženik pravomoćno osuđen, a koje je relevantno za ocjenu postojanja doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja i same štete.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra kako u konkretnom slučaju postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 15% budući da je reakcijom na svakako neprimjereno ponašanje tuženika (uriniranje/pokušaj uriniranja kraj stola tužitelja), guranjem barskog stola na tuženika isti inicirao napad na sebe, primijenivši silu koja nije bila potrebna za otklon neprimjerenog ponašanja tuženika.

20. Nadalje, a kako to pravilno navodi tuženik, prvostupanjski je sud pogrešno izvršio obračun visine potraživanja tužitelja s osnove imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege budući da pravilnim obračunom i uz primjenu cijene sata od 2,65 eura, visina naknade imovinske štete iznosi 214,65 eura (30 dana x dva sata i narednih 21 sat po jedan sat).

21. Konačno, prvostupanjski je sud, a kako to pravilno žalbom upire tuženik, pogrešno tužitelju dosudio zateznu kamatu na iznos imovinske štete od dana podnošenja tužbe.

21.1. Naime, riječ je o nenovčanoj imovinskoj šteti koja nije reparirana i visina je određena prema cijenama na dan presuđenja, tako da zatezna kamata teče od dana donošenja presude prvostupanjskog suda, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

22. Slijedom svega navedenoga, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je valjalo priznati s osnova naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 5.820,86 eura te isti umanjiti za doprinos tužitelja nastanku štete u omjeru od 15%, a što čini iznos od 4.947,74 eura zbog čega je odlučeno kao u izreci pod toč. I. a., b. i c.

23. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud odlučujući o troškovima postupka pravilno primijenio vrijednost boda od 2,00 eura, budući da je Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje u tekstu Tarifa) propisano da sud ili drugo tijelo kad odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

23.1. S obzirom da je u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (15. ožujka 2024.) bila na snazi Tbr. 54. Tarife kojom je vrijednost boda određena u iznosu od 2,00 eura (na snazi od 17. studenog 2023)., pravilno je prvostupanjski sud primijenio vrijednost boda od 2,00 eura.

24. Također suprotno navodima žalbe tuženika, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao kao potreban trošak sastava podneska od 18. siječnja 2024. kojim je tuženik izvršio specifikaciju tužbenog zahtjeva s obzirom na promjenu valute i to stoga što su nakon stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022.) iznosi u kunama trebali biti preračunati u eure primjenom fiksnog tečaja konverzije te navedena prilagodba osigurava usklađenost sa važećim zakonskim propisima i omogućuje sudu donošenje odluka u skladu sa novim monetarnim sustavom zbog čega je prema stavu ovog suda navedeni trošak opravdan.

25. Tužitelj je u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 85%, a s visinom 74% što znači da je uspio u omjeru od 79,5% (85+74:2= 79,5%). Sukladno tome, tuženik je sa uspio sa osnovom u omjeru 15%, dok je sa visinom uspio u omjeru od 26% što znači da je u postupku uspio u omjeru od 20,5% (15+26:2=20,5%). Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, proizlazi da je konačni uspjeh tužitelja u ovoj parnici 59%.

25.1. Imajući na umu da je preinakom odluke o glavnoj stvari posljedično došlo do neznatne izmijene uspjeha stranaka u postupku (uspjeh tužitelja je u odnosu na pobijanu prvostupanjsku odluku smanjen u omjeru od 1%) valjalo je potvrditi odluku o troškovima postupka kako je to odlučeno pod toč.I.a izreke ove drugostupanjske odluke.

26. S obzirom da su stranke u žalbenom postupku podjednako uspjele, svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka (čl. 154. st. 4. ZPP-a).

27. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st.1. i čl. 373. toč.3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski