Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1453/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku Anti Župiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 19 Pn-54/2023-40 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 19 Pn-54/2023-40 od 28. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je kako slijedi:

"I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 6.952,36 eura (šesttisućadevetstopedesetdvaeura i tridesetšestcenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 2.528,22 eura od 7. studenog 2020. godine do isplate,

- na iznos od 4.424,14 eura od dana donošenja presude do isplate,

prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 da tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.840,00 eura (tisućuosamstočetrdeseteura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28. ožujka 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku – osiguravajućem društvu, pa tužitelj potražuje naknadu štete u punom iznosu isplaćenih mirovina za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021. zbog ozljeda dobivenih u prometnoj nezgodi koje su okarakterizirane kao ozljeda izvan rada a koja se dogodila 4. svibnja 2001. u kojoj je stradao osiguranik tužitelja JČ, a koje je prouzročio osiguranik tuženika AČ.

6. Između stranaka u postupku nije bilo sporno:

- da je dana 4. svibnja 2001. došlo do prometne nesreće u kojoj je stradao osiguranik tužitelja JČ i da je za nastanak te nesreće odgovoran vozač osobnog automobila [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja];

- da je štetni događaj isključivi uzrok odlaska osiguranika tužitelja JČ u invalidsku mirovinu;

- da je tužitelj svom osiguraniku FČ s osnova invalidske mirovine u spornom razdoblju ukupno isplatio 19.048,86 kuna a u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2021. iznos od 33.333,68 kuna, kako je navedeno i u tužbi.

7. Između tužitelja i tuženika sporna je osnovanost te visina tužbenog zahtjeva.

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati naknadu štete prema odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013-u primjeni od 1.1.2014. dalje ZOMO iz 2013) već isključivo stvarnu štetu prema odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP).

9. Po provedenom financijskom vještačenju od strane stalne sudske vještakinje Natalije Jambrošić na okolnost utvrđenja je li invalidska mirovina osiguranika tužitelja JČ utvrđena i isplaćena po tužitelju u spornom razdoblju veća od invalidske mirovine koja bi osiguraniku bila utvrđena i isplaćena u slučaju ozljede na radu, analizirajući dopunu nalaza i mišljenja povodom prigovora na osnovni nalaz i mišljenje sud prvog stupnja zaključuje da vještakinja ni u dopunskom nalazu nije pravilno izračunala ni invalidsku mirovinu za slučaj ozljede na radu osiguranika tužitelja, niti najnižu mirovinu pa je sud smatrao da nije mogao utvrditi u ovom postupku odlučnu činjenicu jer je tužitelj pretrpio stvarnu štetu sukladno odredbi članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, odnosno nije mogao utvrditi je li invalidska mirovina koju je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u spornom razdoblju veća od invalidske mirovine koja bi mu bila isplaćena u slučaju povrede na radu. Dakle, sud utvrđuje da u nalazu i mišljenju vještaka ima nedostataka koji se ne mogu otkloniti usmenim saslušanjem vještaka a s obzirom da nisu ispunjeni uvjeti za provođenje novog vještaka po drugom vještaku (članak 261. stavak 3. ZPP-a) budući tužitelj nije uplatio predujam za provođenjem novog vještačenja po drugom sudskom vještaku, uz upozorenje na posljedice iz članka 153. stavak 3. ZPP-a sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

10. Gore navedena činjenična utvrđenja, odnosno pravni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud.

11. Naime, prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Po stavu ovog žalbenog suda u konkretnom slučaju potrebno je primijeniti ZOOP-a polazeći od članka 27. ZOOP-a, koji propisuje da je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti tog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugim nužnim troškovima učinjenim sukladno propisima u zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznosi mirovine određuju prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.) te sadržaja odredbe članka 161. HZMO-a.

13. U konkretnom slučaju ZOOP predstavlja lex specialis koji među ostalim, regulira materiju naknade štete za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja a ne Zakon o mirovinskom osiguranju, kako to pogrešno tvrdi žalitelj.

14. Sukladno odredbi članka 27. stavak 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju zavodi trpe, bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi u okviru djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetih ugovora o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

15. No, kada je riječ o izdacima učinjene na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP-a obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

16. Dakle, obveza tuženika kao društvo za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koje se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koji se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pri čemu je postojanje te razlike dužan dokazati tužitelj. U konkretnom slučaju tužitelj slijedom gore iznesenog nije dokazao da je pretrpio štetu odnosno iznos štete. Za naprijed navedena odlučna činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud naveo valjane i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima pa zbog toga ta utvrđenja prihvaća kao pravilna i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a.

17. Slijedom pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi članka 27. ZOOP-a i odredbe o teretu dokazivanja u smislu članka 219. ZPP-a u svezi članka 221.a ZPP-a odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti.

18. Odluka o troškovima postupka se pravilno temelji na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a.

19. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, niti razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP- a, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu, 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić