KN

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-148/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš - Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KNR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miru Marinoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Centra za pružanje usluga u zajednici Rijeka (ranije Dom za odgoj djece i mladeži Rijeka) iz Rijeke, Vukovarska ulica 49, OIB: 94000861535, zastupan po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-435/2021-35 od 22. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Centra za pružanje usluga u zajednici Rijeka i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-435/2021-35 od 22. srpnja 2024. pod točkom I. izreke, dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.150,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2024., pa do isplate i pod točkom III. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda pod točkom II. izreke za iznos parničnog troška od 375,00 eura (preko iznosa od 2.150,00 eura) te za navedeno rješava:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice KNR za naknadu parničnog troška u iznosu od 375,00 eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Centra za pružanje usluga u zajednici Rijeka za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 412,50 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

I. Nalaže se tuženiku Dom za odgoj djece i mladeži Rijeka iz Rijeke, Vukovarska 49, OIB:94000861535 da isplati tužiteljici KNR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.765,21 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 92,91 EUR od dana 06.07.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 08.08.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 07.09.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 09.10.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 08.11.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 07.12.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 07.10.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 08.11.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 06.12.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 09.01.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 07.02.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 06.03.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 08.04.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 08.05.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 08.06.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 08.07.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 07.08.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 08.09.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 07.10.2020.g. pa do isplate,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.525,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik s prigovorom prijeboja za iznos od 499,46 eura kao neosnovan.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga. Žalbeni navodi u bitnome se svode na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što je po stavu tuženika rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava, ističući kako je s obzirom na različita tumačenja sporne odredbe čl. 53. st. 12. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi, trebalo uzeti kao da navedena sporna odredba nije protumačena te je odluku o spornom pitanju trebao donijeti sud te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 412,50 eura.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka jest zahtjev tužiteljice kao radnika tuženika za isplatom uvećanja plaće za 8 % u razdoblju od lipnja 2018. do prosinca 2018. te od rujna 2019. do rujna 2020. u ukupnom iznosu od 1.765,21 eura sa zateznim kamatama od 6. srpnja 2018. do 7. listopada 2020. kao i prigovor prijeboja tuženika za iznos od 499,46 eura za razdoblje od siječnja 2019. do kolovoza 2019.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a ni povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

6. Neosnovano tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica u ovome postupku, a taj žalbeni razlog ničime posebno i ne obrazlaže.

7. Među strankama je nesporan matematički izračuna potraživanja tužiteljice u ovome postupku.

8. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da među strankama nije sporno da je tužiteljica temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2008. zaposlena kod tužene kao odgojitelj u Domu te temeljem Dodatka I Ugovora o radu od dana 27. siječnja 2020. na radnom mjestu voditelja Odjela boravka, kao i da je 5. srpnja 2008. završila poslijediplomski specijalistički studij "Kriminalističko istraživanje" na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci te stekla akademski naziv Sveučilišna specijalistica kriminalističkog istraživanja. Nije sporno niti to da je odredbom čl. 53. st. 12. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“, broj 61/18 dalje: KU) bilo propisano da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za 8 % ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti (preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij, poslije diplomski specijalistički studij-mag. sveuč, mag.mr.spec) odnosno 15 % ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Nije sporno niti to da je predmetna odredba naknadno ispravljena i to Ispravkom Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi koji su ispravak potpisali Vlada RH sa jedne strane i Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske i Samostalni sindikat zdravstva socijalne skrbi 3. siječnja 2019., a koji je Ispravak objavljen („Narodne novine“, broj 3/2019) 9. siječnja 2019., tako da navedena ispravljena odredba čl. 53. st. 12. KU-a za djelatnost socijalne skrbi sada u svome integralnom, cjelovitom tekstu glasi: "Osnovna plaća zaposlenika uvećati će se za 8 % ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno za 15 % ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti".

9. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako na osnovu tumačenja Zajedničkog povjerenstva proizlazi da se tumačenje Zajedničkog povjerenstva koje je doneseno 8. siječnja 2019. ima smatrati tumačenjem čl. 53. st. 12. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi odnosno da završetkom poslije diplomskog specijalističkog studija zaposlenici ostvaruju pravo na uvećanje osnovne plaće 8 % neovisno o Ispravku Kolektivnog ugovora („Narodne novine“, broj 3/19 - dalje Ispravak KU).

10. Tumačenje Zajedničkog povjerenstva od 8. siječnja 2019. u odnosu na odredbu čl. 53. st. 12. KU, koje je dano nakon što je 3. siječnja 2019. potpisan Ispravak KU u pogledu navedene ugovorne odredbe predstavlja sastavni dio ugovora i obvezuje ugovorne strane pa tako i tuženika kao poslodavca, slijedi zaključak suda da je tužiteljica završetkom specijalističkog poslijediplomskog studija stekla pravo na akademski naziv "Sveučilišna specijalistica kriminalističkog istraživanja", pa je sukladno odredbi čl. 53. st. 12. KU i mišljenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi od 8. siječnja 2019. u vezi navedene ugovorne odredbe tužiteljica stekla pravo i na isplatu uvećane plaće od 8%. Pri tome prvostupanjski sud pravilno cijeni okolnosti da se radi o tumačenju koje je dostupno na Internet stranicama nadležnog Ministarstva i koje kao takvo predstavlja uobičajeni način njegovog publiciranja i dostupnosti po čl. 12. toč. 2. samog Kolektivnog ugovora.

11. Slijedom navedenog, odbijeni su kao neosnovani navodi tuženika kako sporna odredba čl. 53. st. 12. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi nije protumačena te ju je stoga sud trebao tumačiti na način da odbije zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

12. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud je u skladu s odredbom čl. 90. st. 1. i 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19) i odredbom čl. 92. st. 4. ZR pravilno obvezao tuženika na isplatu neisplaćenih iznosa plaće kako je i presuđeno pod točkom I. izreke prvostupanjske presude.

13. Prvostupanjski sud pravilno je odbio i tuženikov prigovor prijeboja kao neosnovan, pravilno se pozivajući na odredbu z čl. 96. st. 1. ZR prema kojoj poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela, a koju suglasnost tužiteljica nije dala te je osim toga i potraživanje tužiteljice u periodu kada ga je tuženik i isplaćivao bilo na zakonu utemeljeno te ga je tuženik dobrovoljno isplatio.

14. Žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik obrazlaže navodeći kako je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen i posljedično tome trebao biti odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška. No, osnovano tuženik osporava da bi tužiteljici za sastav podnesak od 2. veljače 2023. kojim je dostavila sudsku praksu i 28. studenog 2023. kojim je samo precizirala postavljeni zahtjev u valuti eur, pripadala nagrada po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: Tarife), već po Tbr. 8/4 Tarife, slijedom čega je za sastav navedenih podneska tužiteljici trebalo dosuditi 25 bodova za svaki, a ne 100 bodova kako neosnovano dosuđuje prvostupanjski sud i posljedično navedenom zahtjev tužiteljice za isplatu neosnovano dosuđenog troška u iznosu od 375,00 eura odbiti kao neosnovan.

15. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu na način kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude, dok je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena prvostupanjske presuda u dijelu odluke o trošku na način kako je odlučeno pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe jer je tuženik sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu sporednog potraživanja troška te zbog toga nisu nastali posebni troškovi.

U Velikoj Gorici 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos