REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3215/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja DL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženice ZL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Arsen Stipinović, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-350/2023-11 od 19. lipnja 2024., 23. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki III. izreke presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-350/2023-11 od 19. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-350/2023-11 od 19. lipnja 2024. utvrđeno je da bračnu stečevinu tužitelja i tuženice čine prava: jedan poslovni udjel u društvu TIXEL d.o.o., Rijeka, upisanog u sudski registar tog suda pod brojem MBS: [matični broj subjekta], koji predstavlja iznos od 2.654,46 EUR / 20.000,00 kn temeljnog kapital što čini 100% ukupnog temeljnog kapitala tog društva (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu da se utvrdi da je tužitelj ovlaštenik na poslovnom udjelu tuženice u društvu TIXEL d.o.o. u ½ poslovnog udjela tuženice u tom društvu, a što čini 50% ukupnog temeljnog kapitala tog društva te da je temeljem presude tužitelj ovlašten od uprave tog društva zatražiti upisa u Knjizi poslovnih udjela da je imatelj ½ dijela poslovnog udjela tuženice u tom društvu, a što čini 50% ukupnog temeljnog kapitala tog društva Točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 EUR sa zateznim kamatama od 19. lipnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.
2. Protiv presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je u točki III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači odluku u pobijanom dijelu tako da tužitelja obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 781,25 EUR.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijani dio presude, koji se prema odredbi članka 129. stavka 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2707, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 88/22 i 155/23; dalje: ZPP) smatra rješenjem, ispitan je na temelju odredbe članka 365. stavka u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
6. Iz podataka u spisu i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je predmet spora tužbeni zahtjev radi utvrđenja da bračnu stečevinu tužitelja i tuženice čini jedan poslovni udio u društvu TIXEL d.o.o. koji predstavlja 2.654,46 EUR / 20.000,00 kn temeljnog kapitala što čini 100% ukupnog temeljnog kapitala tog društva i utvrđenje da je tužitelj ovlaštenik na poslovnom udjelu tuženice u tom društvu u ½ dijela tog poslovnog udjela te ovlaštenje tužitelja da temeljem presude zatraži upis promjene u knjizi poslovnih udjela društva na način da je on imatelj ½ dijela poslovnog udjela tuženice. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je društvo TIXEL d.o.o. Rijeka osnovano za vrijeme trajanja bračne zajednice između stranaka slijedom čega je primjenom odredbe članka 36. Obiteljskog zakona utvrdio da je jedan poslovni udio u tom društvu bračna stečevina te da su tužitelj i tuženica ovlaštenici na njemu u smislu odredbe članka 417. Zakona o trgovačkim društvima. U smislu odredbe članka 417. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima prema kojoj više ovlaštenika na jednom poslovnom udjelu mogu biti samo zajedničari, a ne i suvlasnici, ocijenio je neosnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje da je on ovlaštenik na ½ dijela tog poslovnog udjela. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa). Odlučujući o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud primjenjuje odredbu članka 154. stavka 5. ZPP-a obrazlažući u točki 19. obrazloženja da je suština tužiteljevog zahtjeva s kojim je i uspio u sporu, utvrđenje da poslovni udio predstavlja bračnu stečevinu, dok zbog zahtjeva za utvrđenje da je tužitelj i ovlaštenik na poslovnom udjelu u ½ dijela nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Stoga je tužitelju dosudio naknadu troškova postupka u cijelosti sukladno Tarifi.
7. Tuženica u žalbi u bitnome navodi da je takvo stajalište prvostupanjskog suda pogrešno. To iz razloga jer je tužbeni zahtjev bio postavljen u tri točke slijedom čega je tužitelj s tužbenim zahtjevom uspio s 33,33%, a tuženica sa 66,67%, dok se odredba članka 154. stavka 5. ZPP-a mogla primijeniti da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva. Stoga smatra da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijane presude donio primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a. Pravilno je ocijenio da je suština zahtjeva tužitelja, s kojim je on i uspio u sporu, utvrđenje da poslovni udjel u društvu TIXEL d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu, dok zbog zahtjeva za utvrđenje da je tužitelj i ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u ½ dijela s traženjem ovlaštenja da na temelju te presude zatraži upis promjene u knjizi poslovnih udjela tog društva na način da je tužitelj imatelj 1/2 poslovnog udjela, s kojim zahtjevom tužitelj nije uspio u sporu, nisu nastali nikakvi posebni troškovi (tako i u odlukama ovog suda poslovni brojevi: Pž-818/2020-2 od 25. kolovoza 2021., Pž-3623/2022-2 od 7. rujna 2022. i Pž-2537/2022-2 od 7. ožujka 2023.). Stoga tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti na temelju odredbe članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a, sve odmjereno sukladno Tarifi, a u odnosu na koje priznate radnje zastupanja tuženica u žalbi ne iznosi nikakve posebne žalbene razloge.
9. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti tuženičinu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u točki III. izreke pobijane presude.
Zagreb, 23. siječnja 2025.
Sutkinja
Nevenka Marković
