REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4977/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, kojeg zastupa punomoćnica Anita Jozičić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 22, protiv tuženika BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA SPLIT d.d., Split, Put Supavla 21, OIB: 18556905592, kojeg zastupa punomoćnica Smiljenka Buljan, odvjetnica u Splitu, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem prethodne mjere, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-264/2024-6 od 5. studenog 2024., 23. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-264/2024-6 od 5. studenog 2024. u točkama II., III., IV., V., VI. i VII. izreke te u dijelu točke I. izreke kojim je određena prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine – zakonskih zateznih kamata koje teku na iznose od:

- 7.894,27 EUR / 59.479,35 kn od 7. travnja 2021. do 29. ožujka 2022.,

- 42,45 EUR / 319,83 kn od 10. travnja 2021. do 29. ožujka 2022.,

- 42,45 EUR / 319,83 kn od 12. svibnja 2021. do 29. ožujka 2022.,

- 44,47 EUR / 335,06 kn od 10. lipnja 2021. do 29. ožujka 2022.,

- 2,02 EUR / 15,23 kn od 10. srpnja 2021. do 29. ožujka 2022.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-264/2024-6 od 5. studenog 2024. u točki XI. izreke.

III. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-264/2024-6 od 5. studenog 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je određena prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine – zakonskih zateznih kamata koje teku na iznose od:

- 42,46 EUR / 319,89 kn od 12. kolovoza 2020. do 2. veljače 2022.,

- 16.590,35 EUR / 125.000,00 kn od 4. rujna 2020. do 2. veljače 2022.,

- 44,47 EUR / 335,06 kn od 10. rujna 2020. do 2. veljače 2022.,

- 2.488,55 EUR / 18.750,00 kn od 15. listopada 2020. do 2. veljače 2022.,

- 44,47 EUR / 335,06 kn od 10. listopada 2020. do 2. veljače 2022.,

- 3.318,07 EUR / 25.000,00 kn od 6. listopada 020. do 4. veljače 2022.

- 42,45 EUR / 319,83 kn od 11. studenog 2021. do 4. veljače 2022.,

- 44,47 EUR / 335,06 kn od 10. prosinca 2020. do 4. veljače 2022.,

- 3.318,07 EUR / 25.000,00 kn od 16. siječnja 2021. do 4. veljače 2022.

- 912,47 EUR / 6.875,00 kn od 24. siječnja 2021. do 4. veljače 2022.,

- 40,43 EUR / 304,61 kn od 13. siječnja 2021. do 4. veljače 2022.,

- 40,43 EUR / 304,61 kn od 10. veljače 2021. do 4. veljače 2022.,

- 46,49 EUR / 350,29 kn od 10. ožujka 2021. do 4. veljače 2022.,

- 6.207,53 EUR / 46.770,65 kn od 7. travnja 2021. do 29. ožujka 2022.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem (u točkama I. -VII. izreke) određena je prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine tužitelja, zakonskih zateznih kamata koje teku na više pojedinačnih iznosa (sveukupno 8.025,65 EUR) za razdoblje od dospijeća do plaćanja tih pojedinačnih iznosa, zabranom bankama kod kojih protivnik osiguranja ima otvorene račune i oročena sredstva, da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. Određeno je da će prethodna mjera trajati najdulje do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu, da tužitelj stječe založno pravo na zaplijenjenim sredstvima te da žalba ne odgađa provedbu prethodne mjere. U točki VIII. izreke odbijen je prijedlog za određivanje prethodne mjere u dijelu kojim je traženo da prvostupanjski sud odredi prethodnu mjeru radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 8.025,65 EUR / 60.469,30 kn, te za više zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 6,63 EUR / 50,00 kn sa zateznim kamatama od 9. kolovoza 2021. do isplate. U točki XI. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 2.577,22 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio žalbu u dijelu kojim nije uspio (točke I.-VII. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da ne postoji identitet tužiteljevog prijedloga za određivanje prethodne mjere od 10. ožujka 2022. i pobijanog rješenja te da je prvostupanjski sud nije dao jasne razloge za svoju odluku. Tuženik smatra da iz obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno na koji način je utvrđeno da su računi plaćeni sa zakašnjenjem, navodeći i to da je prvostupanjski sud pogrešno odredio prethodnu mjeru i za ovršni trošak mada se ona određuje samo za „iznos sporne tražbine“. Predlaže ukinuti pobijano rješenje uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke XI. izreke pobijanog rješenja navodeći da mu je prvostupanjski sud trebao odmjeriti trošak postupka osiguranja neovisno o tome što je mjera određena samo za sporednu tražbinu. Također ističe da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o njegovom zahtjevu za naknadu troškova s osnove sudskih pristojbi, o čemu u obrazloženju nema razloga. Predlaže preinačiti rješenje u pobijanom dijelu u njegovu korist uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženikova žalba je djelomično osnovana, dok tužiteljeva žalba nije osnovana.

4. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

5. Prethodno se ističe da je u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud istoga dana kada je donio pobijano rješenje 5. studenog 2024., donio i presudu poslovni broj Povrv-264/2024-8 kojom je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita poslovni broj Ovrv-5463/2021 od 9. kolovoza 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju zatezne kamate na glavnicu od dospijeća pojedinih iznosa do plaćanja, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju ovršni trošak u iznosu od 1.303,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama; za te je iznose određena predmetna mjera osiguranja.

6. Prema podacima u spisu proizlazi da je tuženik tijekom postupka tužitelju platio glavnicu (prvo iznos od 46.770,00 kn, a zatim i iznos od 59.480,00 kn), pa je tužitelj iz tog razloga u dva navrata specificirao tužbeni zahtjev.

6.1. Tužitelj je najprije podneskom od 10. ožujka 2022. specificirao tužbeni zahtjev i prijedlog za određivanje prethodne mjere (list 80.-81. spisa) te predložio osiguranje novčane tražbine ukupnog iznosa od 60.469,30 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznose od: 7.894,27 EUR / 59.479,35 kn od 7. travnja 2021. do 29. ožujka 2022., 42,45 EUR / 319,83 kn od 10. travnja 2021. do 29. ožujka 2022., 42,45 EUR / 319,83 kn od 12. svibnja 2021. do 29. ožujka 2022., 44,47 EUR / 335,06 kn od 10. lipnja 2021. do 29. ožujka 2022., te na iznos od 2,02 EUR / 15,23 kn od 10. srpnja 2021. do 29. ožujka 2022. i za troškove ovršnog postupka.

6.2. Podneskom od 13. travnja 2022. tužitelj je povukao tužbu i za daljnji iznos glavnice od 60.469,30 kn navodeći da je time glavnica podmirena u cijelosti, te je predložio da se održi na snazi platni nalog za zatezne kamate na glavnicu od dospijeća pojedinih iznosa do dana plaćanja i za ovršni trošak. Pritom tužitelj nije specificirao odnosno izmijenio prijedlog za osiguranje, što znači da je u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud trebao odlučiti o tužiteljevom prijedlogu za osiguranje sadržanog u njegovom podnesku od 10. ožujka 2022. (za iznos glavnice od 8.025,66 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinih iznosa do isplate). Osnovano tuženik u žalbi navodi da ne postoji identitet tužiteljevog prijedloga za određivanje prethodne mjere od 10. ožujka 2022. i pobijanog rješenja te da je prvostupanjski sud prekoračio tužiteljev zahtjev odredivši prethodnu mjeru i za zatezne kamate koje tužitelj nije obuhvatio zahtjevom od 10. ožujka 2022. (čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a). U tom dijelu ovaj sud je pobijano rješenje ukinuo (čl. 380. t. 3. u vezi sa čl. 369. st. 5. ZPP-a).

7. Neosnovan je tuženikov žalbeni navod da se prethodnom mjerom po odredbi čl. 501.a ZPP-a ne može osigurati tražbina s osnove troškova ovršnog postupka koji su također obuhvaćeni rješenjem o ovrsi. Također, neosnovano se tuženik poziva i na to da je tužitelj trebao dokazati da su predmetni računi plaćeni sa zakašnjenjem i da bi tek tada mogla biti određena predložena mjera osiguranja; tužitelj je prijedlogom tražio osiguranje manje novčane tražbine od tražbine iz računa koji su tijekom parnice plaćeni.

8. Prema odredbi čl. 501.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

9. Iz te zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

10. Iz spisa proizlazi da se postupak vodio povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da je tužitelj pravodobno podnio takav prijedlog, te da je prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka nakon zaključenja glavne rasprave ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim i o tome odlučio nepravomoćnom presudom.

11. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 501.a ZPP-a ocijenio tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere u smislu navedene zakonske odredbe osnovanim u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate koje teku na ukupni iznos od 8.025,66 EUR od dospijeća pojedinih iznosa kako je navedeno u točki I. ovoga rješenja do dana plaćanja. Naime, tužitelj je prvotno postavio zahtjev za isplatu iznosa od 41.206,36 EUR s kamatama, na temelju Ugovora o sponzorstvu od 1. srpnja 2020. za izvršene propagandne aktivnosti u sklopu projekta „Kartolina dalmatinske kulture“. Tuženik je tijekom postupka tužitelju u cijelosti isplatio glavnicu pa je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnog duga, ali je ustrajao kod zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice plaćene sa zakašnjenjem. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da tuženik nije platio utužene račune u roku određenom za dospijeće te je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća računa do dana plaćanja glavnice (čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

12. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ne proizlazi veća vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu zbog čega je pobijano rješenje potvrđeno u dijelu kao u točki I. izreke ovoga rješenja na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

13. U odnosu na tužiteljevu žalbu u vezi s odlukom o troškovima postupka osiguranja potrebno je istaknuti da je tužitelj podneskom od 10. ožujka 2022. predložio prethodnu mjeru radi osiguranja i novčane tražbine u iznosu od 8.025,66 EUR / 60.469,30 kn i zateznih kamata na taj iznos od dospijeća pojedinih iznosa do isplate. Nakon plaćanja glavnice, tužitelj nije uskladio svoj prijedlog za određivanje mjere osiguranja (tužbeni zahtjev je uskladio podneskom od 13. travnja 2022.). Prvostupanjski sud je odlučio samo o osiguranju tražbine u odnosu na zatezne kamate pa je pravilno odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka osiguranja navodeći da tuženik uspio samo u odnosu na sporedni zahtjev, te je u tome dijelu odluka prvostupanjskog suda potvrđena (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

14. Uz sve navedeno, ovaj sud pritom ukazuje da se o prijedlogu za određivanje prethodne mjere po čl. 501.a ZPP-a ne pokreće poseban postupak koji ima odvojeni trošak vođenja tog postupka, već se o tom zahtjevu rješava u okviru parničnog postupka. Stoga i troškovi nastali povodom prijedloga za određivanje prethodne mjere predstavljaju trošak parničnog postupka i o njima je prvostupanjski sud trebao odlučiti u konačnoj odluci o tužbenom zahtjevu (tako i Pž-85/2021).

15. S obzirom na to da je tuženik djelomično uspio sa žalbom to mu je prema uspjehu priznat trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR s uračunatim PDV 25% (Tbr. 10. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23). Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 500,00 EUR jer se na tu žalbu prema Tbr. 3. t. 4. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/03) ne plaća sudska pristojba.

Zagreb, 23. siječnja 2025.

Sudac

Kristina Saganić