Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale Comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje-Buie
Buie, Via dell’ Istria 1
Poslovni broj P-1799/2019-58
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, u pravnoj stvari tužitelja LŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Marcan, odvjetnik u Umagu, Ulica 1. svibnja 4/I, protiv tuženika Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, koje zastupaju punomoćnici iz KOŽUL I PETRINOVIĆ d. o. o., odvjetničko društvo u Zagrebu, Radnička cesta 47, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vedrana Marcana, odvjetnika u Umagu, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe od 16. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, da tužitelju LŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati 10.698,95 eura (deset tisuća šesto devedeset osam eura devedeset pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
– na iznos od 793,76 eura od 31.07.2006. do isplate,
– na iznos od 387,61 eura od 31.08.2006. do isplate,
– na iznos od 62,04 eura od 30.04.2007. do isplate,
– na iznos od 32,49 eura od 31.05.2007. do isplate,
– na iznos od 32,25 eura od 30.06.2007. do isplate,
– na iznos od 30,06 eura od 31.07.2007. do isplate,
– na iznos od 29,48 eura od 31.08.2007. do isplate,
– na iznos od 50,30 eura od 30.09.2007. do isplate,
– na iznos od 51,38 eura od 31.10.2007. do isplate,
– na iznos od 50,17 eura od 30.11.2007. do isplate,
– na iznos od 51,45 eura od 31.12.2007. do isplate,
– na iznos od 60,04 eura od 31.01.2008. do isplate,
– na iznos od 48,92 eura od 29.02.2008. do isplate,
– na iznos od 99,26 eura od 31.03.2008. do isplate,
– na iznos od 96,13 eura od 30.04.2008. do isplate,
– na iznos od 100,75 eura od 31.05.2008. do isplate,
– na iznos od 99,07 eura od 30.06.2008. do isplate,
– na iznos od 96,56 eura od 31.07.2008. do isplate,
– na iznos od 170,02 eura od 31.08.2008. do isplate,
– na iznos od 276,42 eura od 30.09.2008. do isplate,
– na iznos od 281,78 eura od 30.11.2008. do isplate,
– na iznos od 117,82 eura od 31.01.2009. do isplate,
– na iznos od 194,69 eura od 28.02.2009. do isplate,
– na iznos od 43,04 eura od 31.03.2009. do isplate,
– na iznos od 119,49 eura od 30.04.2009. do isplate,
– na iznos od 118,74 eura od 31.05.2009. do isplate,
– na iznos od 117,33 eura od 30.06.2009. do isplate,
– na iznos od 633,36 eura od 31.07.2009. do isplate,
– na iznos od 150,64 eura od 31.08.2009. do isplate,
– na iznos od 82,95 eura od 30.09.2009. do isplate,
– na iznos od 116,85 eura od 31.10.2009. do isplate,
– na iznos od 116,96 eura od 30.11.2009. do isplate,
– na iznos od 653,66 eura od 31.12.2009. do isplate,
– na iznos od 118,32 eura od 31.01.2010. do isplate,
– na iznos od 130,93 eura od 28.02.2010. do isplate,
– na iznos od 128,39 eura od 31.05.2010. do isplate,
– na iznos od 127,83 eura od 30.06.2010. do isplate,
– na iznos od 118,96 eura od 31.07.2010. do isplate,
– na iznos od 136,55 eura od 31.08.2010. do isplate,
– na iznos od 140,68 eura od 30.09.2010. do isplate,
– na iznos od 131,37 eura od 31.10.2010. do isplate,
– na iznos od 138,80 eura od 30.11.2010. do isplate,
– na iznos od 129,89 eura od 31.12.2010. do isplate,
– na iznos od 126,32 eura od 31.01.2011. do isplate,
– na iznos od 120,07 eura od 28.02.2011. do isplate,
– na iznos od 113,59 eura od 31.03.2011. do isplate,
– na iznos od 135,13 eura od 30.04.2011. do isplate,
– na iznos od 135,73 eura od 31.05.2011. do isplate,
– na iznos od 154,28 eura od 30.06.2011. do isplate,
– na iznos od 163,26 eura od 31.07.2011. do isplate,
– na iznos od 119,24 eura od 31.08.2011. do isplate,
– na iznos od 124,79 eura od 30.09.2011. do isplate,
– na iznos od 96,87 eura od 31.10.2011. do isplate,
– na iznos od 98,34 eura od 30.11.2011. do isplate,
– na iznos od 104,42 eura od 31.12.2011. do isplate,
– na iznos od 104,18 eura od 31.01.2012. do isplate,
– na iznos od 103,56 eura od 29.02.2012. do isplate,
– na iznos od 103,41 eura od 31.03.2012. do isplate,
– na iznos od 102,03 eura od 30.04.2012. do isplate,
– na iznos od 105,65 eura od 31.05.2012. do isplate,
– na iznos od 102,80 eura od 30.06.2012. do isplate,
– na iznos od 103,99 eura od 31.07.2012. do isplate,
– na iznos od 94,50 eura od 31.08.2012. do isplate,
– na iznos od 102,12 eura od 30.09.2012. do isplate,
– na iznos od 103,11 eura od 31.10.2012. do isplate,
– na iznos od 97,20 eura od 30.11.2012. do isplate,
– na iznos od 101,82 eura od 31.12.2012. do isplate,
– na iznos od 107,55 eura od 31.01.2013. do isplate,
– na iznos od 97,81 eura od 28.02.2013. do isplate,
– na iznos od 106,14 eura od 31.03.2013. do isplate,
– na iznos od 98,39 eura od 30.04.2013. do isplate,
– na iznos od 108,76 eura od 31.05.2013. do isplate,
– na iznos od 103,30 eura od 30.06.2013. do isplate,
– na iznos od 103,44 eura od 31.07.2013. do isplate,
– na iznos od 105,88 eura od 31.08.2013. do isplate,
– na iznos od 104,97 eura od 30.09.2013. do isplate,
– na iznos od 104,15 eura od 31.10.2013. do isplate,
– na iznos od 41,17 eura od 30.11.2013. do isplate,
– na iznos od 165,57 eura od 31.12.2013. do isplate,
– na iznos od 68,25 eura od 30.04.2014. do isplate,
po stopi od 15% godišnje do 30. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, da tužitelju LŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati 8.952,04 eura (osam tisuća devetsto pedeset dva eura četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
– na iznos od 15,71 eura od 31.10.2008. do isplate,
– na iznos od 21,22 eura od 31.12.2008. do isplate,
– na iznos od 25,19 eura od 31.01.2009. do isplate,
– na iznos od 26,99 eura od 28.02.2009. do isplate,
– na iznos od 22,04 eura od 31.03.2009. do isplate,
– na iznos od 22,99 eura od 30.04.2009. do isplate,
– na iznos od 15,42 eura od 31.05.2009. do isplate,
– na iznos od 9,85 eura od 30.06.2009. do isplate,
– na iznos od 11,33 eura od 31.07.2009. do isplate,
– na iznos od 14,02 eura od 31.08.2009. do isplate,
– na iznos od 14,02 eura od 30.09.2009. do isplate,
– na iznos od 11,05 eura od 31.10.2009. do isplate,
– na iznos od 16,62 eura od 30.11.2009. do isplate,
– na iznos od 21,08 eura od 31.12.2009. do isplate,
– na iznos od 27,43 eura od 31.01.2010. do isplate,
– na iznos od 25,98 eura od 28.02.2010. do isplate,
– na iznos od 34,60 eura od 31.03.2010. do isplate,
– na iznos od 32,96 eura od 30.04.2010. do isplate,
– na iznos od 36,15 eura od 31.05.2010. do isplate,
– na iznos od 63,73 eura od 30.06.2010. do isplate,
– na iznos od 58,05 eura od 31.07.2010. do isplate,
– na iznos od 75,40 eura od 31.08.2010. do isplate,
– na iznos od 59,77 eura od 30.09.2010. do isplate,
– na iznos od 59,77 eura od 31.10.2010. do isplate,
– na iznos od 80,11 eura od 30.11.2010. do isplate,
– na iznos od 105,99 eura od 31.12.2010. do isplate,
– na iznos od 87,67 eura od 31.01.2011. do isplate,
– na iznos od 94,72 eura od 28.02.2011. do isplate,
– na iznos od 86,53 eura od 31.03.2011. do isplate,
– na iznos od 88,02 eura od 30.04.2011. do isplate,
– na iznos od 122,66 eura od 31.05.2011. do isplate,
– na iznos od 126,03 eura od 30.06.2011. do isplate,
– na iznos od 154,97 eura od 31.07.2011. do isplate,
– na iznos od 140,10 eura od 31.08.2011. do isplate,
– na iznos od 123,83 eura od 30.09.2011. do isplate,
– na iznos od 122,09 eura od 31.10.2011. do isplate,
– na iznos od 120,83 eura od 30.11.2011. do isplate,
– na iznos od 128,59 eura od 31.12.2011. do isplate,
– na iznos od 135,36 eura od 31.01.2012. do isplate,
– na iznos od 136,27 eura od 29.02.2012. do isplate,
– na iznos od 131,59 eura od 31.03.2012. do isplate,
– na iznos od 134,75 eura od 30.04.2012. do isplate,
– na iznos od 136,91 eura od 31.05.2012. do isplate,
– na iznos od 133,27 eura od 30.06.2012. do isplate,
– na iznos od 134,23 eura od 31.07.2012. do isplate,
– na iznos od 131,50 eura od 31.08.2012. do isplate,
– na iznos od 125,69 eura od 30.09.2012. do isplate,
– na iznos od 131,97 eura od 31.10.2012. do isplate,
– na iznos od 134,99 eura od 30.11.2012. do isplate,
– na iznos od 132,79 eura od 31.12.2012. do isplate,
– na iznos od 120,94 eura od 31.01.2013. do isplate,
– na iznos od 131,01 eura od 28.02.2013. do isplate,
– na iznos od 131,89 eura od 31.03.2013. do isplate,
– na iznos od 127,94 eura od 30.04.2013. do isplate,
– na iznos od 115,67 eura od 31.05.2013. do isplate,
– na iznos od 115,36 eura od 30.06.2013. do isplate,
– na iznos od 118,37 eura od 31.07.2013. do isplate,
– na iznos od 123,20 eura od 31.08.2013. do isplate,
– na iznos od 129,90 eura od 30.09.2013. do isplate,
– na iznos od 126,44 eura od 31.10.2013. do isplate,
– na iznos od 128,89 eura od 30.11.2013. do isplate,
– na iznos od 131,66 eura od 31.12.2013. do isplate,
– na iznos od 133,38 eura od 31.01.2014. do isplate,
– na iznos od 137,03 eura od 28.02.2014. do isplate,
– na iznos od 135,84 eura od 31.03.2014. do isplate,
– na iznos od 131,80 eura od 30.04.2014. do isplate,
– na iznos od 130,51 eura od 31.05.2014. do isplate,
– na iznos od 131,09 eura od 30.06.2014. do isplate,
– na iznos od 135,67 eura od 31.07.2014. do isplate,
– na iznos od 139,52 eura od 31.08.2014. do isplate,
– na iznos od 138,72 eura od 30.09.2014. do isplate,
– na iznos od 142,06 eura od 31.10.2014. do isplate,
– na iznos od 144,32 eura od 30.11.2014. do isplate,
– na iznos od 142,99 eura od 31.12.2014. do isplate,
– na iznos od 225,07 eura od 31.01.2015. do isplate,
– na iznos od 212,62 eura od 28.02.2015. do isplate,
– na iznos od 220,75 eura od 31.03.2015. do isplate,
– na iznos od 214,28 eura od 30.04.2015. do isplate,
– na iznos od 222,98 eura od 31.05.2015. do isplate,
– na iznos od 219,57 eura od 30.06.2015. do isplate,
– na iznos od 205,55 eura od 31.07.2015. do isplate,
– na iznos od 190,91 eura od 31.08.2015. do isplate,
– na iznos od 193,29 eura od 30.09.2015. do isplate,
po eskontnoj stopi HNB-a koja je od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.
III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, da tužitelju LŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati 1.455,59 eura (tisuću četristo pedeset pet eura pedeset devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. svibnja 2016. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.
IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, da tužitelju LŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati 66,36 eura (šezdeset šest eura trideset šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. svibnja 2016. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom 5.042,23 eura (pet tisuća četrdeset dva eura dvadeset tri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.
VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu 2.248,21 eura (dvije tisuće dvjesto četrdeset osam eura dvadeset jedan cent).
VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate.
1. 1. U tužbi je naveo da su parnične stranke zaključile ugovor o kreditu koji sadrži ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi budući da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj razumio sadržaj tih odredbi. Tužitelj se pozvao na obrazloženje presude Suda Europske unije broj: C- 26/13 od 30. travnja 2014., presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 7129/13-4 i posl. br. Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i posl. br. Revt-575/16- 5 od 3. listopada 2017. te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III- 251/2015 od 13. prosinca 2016. Tuženik je neosnovano podigao kamatnu stopu i povećao tečaj CHF-a prema HRK, stoga je tužitelj plaćao mjesečno veće anuitete.
1. 2. Tužitelj je tuženiku bez pravne osnove platio naknadu za prijevremenu isplatu kredita u iznosu od 1.455,59 eura i 500,00 kuna.
1. 3. Stoga je tužitelj predložio sudu donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 86.545,54 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačno navedene iznose do isplate, po osnovi ništetne valutne klauzule u CHF iznos od 54.771,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačno navedene iznose do isplate te po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 1.455,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2016. do isplate te iznos od 500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2016. do isplate, uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik je u cijelosti osporio tužbu, po osnovu i visini te je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja.
2. 1. Tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe budući da je s tuženikom zaključio Aneks Ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija osnovnog Ugovora o kreditu. Svrha Aneksa ugovora bila je izjednačiti tužitelja s osobama koji su zaključili ugovore o kreditu s bankama s deviznom klauzulom u EUR. Sklopljenim Aneksom uz Ugovor o kreditu tuženik je pristao da ukupan iznos kojeg je tuženiku uplatio po osnovi otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF, bude iskorišten za namirenje anuiteta po Aneksu čija je valutna klauzula u EUR dopuštena. Dakle, zakonodavac je prisilnim propisom Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uredio način potpune restitucije potrošača, pa je tužitelj svoje pravo koje traži ovom tužbom već u cijelosti ostvario konverzijom Ugovora o kreditu. Stoga, tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora koje više nisu na snazi i nemaju nikakav pravni učinak. Tuženik osporava da bi naslovni sud bio vezan za utvrđenja iz Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
2. 2. Tuženik je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu u potpunosti postupao sukladno važećim kogentnim propisima. Tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu. Prava volja ugovornih strana bila je ugovaranje promjenjive kamatne stope budući da tužitelj ni u jednom trenutku nije tražio izmjenu niti jedne ugovorne odredbe, raskid ugovora ili refinanciranje kredita. Plaćanjem mjesečnih anuiteta bez prigovora, tužitelj je konkludentno prihvaćao izmjene kamatne stope. Isto tako, sklapanje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bio je izbor tužitelja jer se s tužiteljem pregovaralo da li želi uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u EUR, ili pak valutnom klauzulom u CHF. Tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je bila jasna, lako uočljiva i razumljiva.
2. 3. Osporava se navod tužitelja o ništetnosti odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita. Predmetna naknada predstavlja unaprijed određeni iznos naknade štete i troškova koje tuženik trpi zbog prijevremene otplate Ugovora o kreditu te je u skladu s čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima.
2. 4. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P- 1799/2019-20 od 13. listopada 2021. određen je prekid postupka do donošenja odluke Suda Europske unije o tumačenju Direktive 93/13 po zahtjevu za prethodnu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj C-567/20 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi za prekid postupka.
3. 1. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P- 1799/2019-22 od 20. srpnja 2022. nastavljen je postupak.
4. Tužitelj je u podnesku od 16. siječnja 2024. specificirao tužbeni zahtjev u t. I. i II. petita uskladivši ga s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka sačinjenim u ovom postupku na način da od tuženika potražuje iznos od 10.698,95 eura i 8.952,04 eura, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznos od dospijeća pa do isplate.
4. 1. Tuženik se u podnesku od 25. siječnja 2024. usprotivio preinaci tužbe te je istaknuo prigovor zastare na sve preinačene iznose.
4. 2. Budući da je tužitelj podneskom od 16. siječnja 2024. u biti izvršio usklađenje tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, ostvarile su se pretpostavke iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), stoga je sud dopustio preinaku tužbe i odlučio kao u izreci rješenja.
5. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je u postupku proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj: 356-6/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 5. lipnja 2006. (str. 6 – 14 spisa), Aneksa uz Ugovor o kreditu broj: 356-64/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2. veljače 2016. (str. 15 – 12 spisa), Obavijesti o promjenama kamatne stope (str. 23 – 24, 31 – 34 spisa), popisa uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015. (str. 26 – 29 spisa), otplatnog plana (str. 35 – 45 spisa), Obavijesti o prijevremenom zatvaranju (str. 46 – 52 spisa), izračuna konverzije kredita (str. 291 – 293 spisa), Obavijesti o provedenoj konverziji s otplatnim planom (str. 294 – 301 spisa), specifikaciju uplata (str. 302 – 315 spisa), simulacije otplatnog plana (str. 320 – 323 spisa), realiziranog otplatnog plana (str. 453 – 452 spisa), i nalaza i mišljenja vještaka Ljubomira Jelića iz svibnja 2021. (str. 418 – 440 spisa) te je saslušana svjedokinja KŽ i tužitelj.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i založni dužnik, i tuženik, 5. lipnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj: 356-64/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrđen kod javnog bilježnika Željka Krajine u Umagu pod br. OU-933/06 od 7. lipnja 2006., a kojim je tužitelju odobren kredit za dovršenje kuće i refinanciranje kredita u iznosu 133.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d. d. važećem na dan korištenja kredita, s kamatom od 3,88 % promjenjivom sukladno Odluci tuženika. Nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-64/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
7. 1. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva tužitelja te je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.
8. Tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, neovisno o činjenici što je s tuženikom sklopio Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-64/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2. veljače 2016., čime se tužitelj kao potrošač nije odrekao prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu od 5. lipnja 2006. jer ovaj sud smatra da sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu ne može dovesti potrošača u nepovoljniji položaj od onih koji te dodatke nisu sklapali.
8. 1. Takav stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019.
9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te valutna klauzula koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak. Utvrđeno je da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja švicarskog franka prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.
9. 1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
10. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502. a - 502.h Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13) i čl. 131. - 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu.
11. U skladu s tim se tužitelj, kao korisnik kredita, u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njegovi interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršio isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.
12. Saslušana svjedokinja KŽ, supruga tužitelja, je u svom iskazu navela kako je kredit uzet 2006. za izgradnju obiteljske kuće u iznosu od 80.000,00 eura. Kredit je podignut na rok od 30 godina. Za kredit u CHF odlučili su se isključivo radi nižeg anuiteta koji su mogli otplaćivati, a kod kredita u CHF bila je i manja kamatna stopa. Znali su da će kamata biti promjenjiva. O valuti CHF nisu znali ništa, jedino su čuli da je to stabilna valuta. Rata je bila otprilike 2.800,00 kuna kada su uzeli kredit. Svjedokinja je bila sudužnik u kreditu. Najveća rata bila im je 5.300,00 kuna. Svjedokinja je zaposlena u Gradu Umagu na poslovima naplate potraživanja te jednim dijelom ima znanja iz ekonomije, ali ne u tom dijelu da je mogla procijeniti što će se dogoditi u konkretnom slučaju. To veliko povećanje rata kredita jako je utjecalo na njihovu kvalitetu života. Kada su ona i suprug došli u banku uzeti kredit, nisu imali mogućnost nikakvog pregovaranja oko uvjeta kredita. To je bio ustvari kredit "uzmi ili ostavi". U onom trenutku ponuđeni ugovor o kreditu činio im se u redu. Zna što je promjenjiva kamatna stopa. Znala je da će se kamata moguće mijenjati, ali ne u toj mjeri. Također, znali su da je anuitet vezan za tečaj koji je vrijedio onoga dana kada se plaćao mjesečni anuitet i znali su da će se i tečaj vjerojatno nešto mijenjati, ali svakako ne u toj mjeri. Nikada ne bi uzeli ovakav kredit da su mogli i najmanje pretpostaviti do čega će doći. Nitko im niti u banci niti kod javnog bilježnika nije objasnio što je to valutna klauzula ili što je to promjenjiva kamatna stopa. Njima je rata kredita narasla skoro duplo. Kredit je otplaćen. Zaključili su ugovor o konverziji zato što su smatrali da je to jedino moguće da bi se izvukli iz krize u kojoj su se našli te im se nešto situacija poboljšala jer su bili malo mirniji što se tiče iznosa i rata kredita. Smatraju da konverzijom nisu u potpunosti obeštećeni. Kredit su otplatili prijevremeno zbog čega su morali platiti tzv. izlaznu naknadu. Svjedokinja nije pročitala ugovor o kreditu niti joj ga je netko u banci pročitao te su odmah bili upućeni na solemnizaciju.
13. Tužitelj se pridružio iskazu svoje supruge KŽ, saslušane kao svjedokinje. Dodatno je iskazao kako nije pročitao ugovor. U onom momentu kada su se odlučili za uzeti kredit, bili su sigurni da će moći uredno otplaćivati kredit jer je tužitelj onda bio zaposlen u vodoprivredi na poslovima održavanja mehanizacije, a plaće njega i njegove supruge bile su u redu za otplaćivanje rata kredita koje su bile početno ugovorene.
14. Ugovor o kreditu broj: 356-64/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 5. lipnja 2006. predstavlja potrošački ugovor te je sklopljen u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na taj ugovor odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
15. Protivno navodima tuženika, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da na temelju čl. 502. c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15, dalje: ZZP/14) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl. br. 18/2018 od 26. svibnja 2020.
16. Tužitelj i tuženik sklopili su Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-64/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2. veljače 2016. Predmetni Aneks sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015., dalje: ZID ZPK). Stav je ovoga suda da predmetna konverzija odnosno sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev tužitelja budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti sklopljenim Aneksom ne navodi, niti ugovara, način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne navodi, niti ugovara, na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarskog fraka iz osnovnog ugovora, a niti je tužiteljica u trenutku konverzije znala da će ugovorna odredba koja se konvertira, odnosno mijenja, kasnije biti utvrđena ništetnom, a osim toga i tužba se temelji na tvrdnji kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije plaćeno temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi. Dakle, činjenica da su tužitelj i tuženik sklopili Aneks uz Ugovor o kreditu od 2. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR ne znači da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.
17. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, u skladu s čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a.
18. Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon provedenog oglednog postupka donio rješenje, broj Gos 1/2019-36, od 04. ožujka 2020., kojim je utvrđeno da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK-a ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
19. Vještak Ljubomir Jelić je u nalazu i mišljenju od svibnja 2021. utvrdio da:
– u vremenskom razdoblju od 13. lipnja 2006. do 30. rujna 2015. ukupno je preplaćeno 80.611,22 kune zbog promjene kamatne stope,
– u vremenskom razdoblju od 13. lipnja 2006. do 30. rujna 2015. ukupno je preplaćeno 67.449,10 kune zbog promjene tečaja CHF,
– razlika između obroka u trenutku odobravanja kredita odnosno između prvog dužnog i uplaćenog obroka u kunskom iznosu i svakog slijedećeg uplatnog obroka zbog povećanja kamatne stope i promjene tečaja iznosi 130.589,11 kuna.
19. 1. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u t. I. i II. petita podneskom od 16. siječnja 2024.
19. 2. Tuženik je u podnesku od 16. kolovoza 2021. osporio nalaz i mišljenje vještaka. Predložio je dopuniti nalaz i mišljenje na okolnost ispravnosti provedene konverzije. Vještak bi trebao uzeti pregled uplata tužitelja te otplatni plan konvertiranog kredita u valuti EUR do dana provođenja konverzije te utvrditi jesu li sve uplate tužitelja uzete u obzir za zatvaranje obveza po kredituu valuti EUR do dana provođenja konverzije. Izračun vještaka iz nalaza i mišljenja je pogrešan jer vještak nije fiksirao tečaj na 6,39 kuna za 1 CHF od 01/2015., pogrešno je prikazao kao iznos uplate u 06/2006. iznos troška obrade kredita i interkalarne kamate koji se naplatio iz kredita, pogrešno uračunao uplatu koju tužitelj na ime otplate kredita nije izvršio, a odnosi se na 08/2008. u iznosu 56,36 kuna, nije oduzeo iznos tužitelju isplaćene preplate u 08/2009., nije ukupne uplate umanjio za iznos naplaćene zatezne kamate i ostalih troškova te nije uzeo u obzir manje plaćene iznose.
19. 3. Sud je usmeno saslušao vještaka Ljubomira Jelića, na ročištima za glavnu raspravu od 23. travnja 2024. i 24. rujna 2024. koji se očitovao na tuženikove prigovore.
19. 4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ljubomir Jelić od svibnja 2024., jer je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje obrazložio na jasan i detaljan način te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita, sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju, a usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja vještak je otklonio sve primjedbe tuženika.
20. U skladu s čl. 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
21. Kako su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, tuženik je dužan vratiti tužitelju utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je banka povećala početno ugovorenu kamatnu stopu i što je dolazilo do rasta tečaja švicarskog franka prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju švicarskog franka na dan isplate ugovora o kreditu.
22. Tužitelj u tužbi potražuje isplatu iznosa po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.455,59 eura i 66,36 eura zajedno sa zakonskim kamatama koje teku od 27. svibnja 2016. pa do isplate.
22. 1. Odredbom čl. 8. t. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je banka u slučaju prijevremene otplate kredita ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo-Alpe-Adria-Bank d. d.
22. 2. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a, propisano je kako ugovorna odredba po kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
22. 3. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o navedenim ugovornim odredbama, jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom prednika tuženika. Navedenom ugovornom odredbom tuženik je sebi ostavio slobodu određivanja visine naknade za prijevremenu otplatu kredita, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo. Sporne ugovorne odredbe prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja te su stoga navedene odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ništetne u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a.
23. Tuženik je u skladu s čl. 1115. ZOO-a dužan tužitelju naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od dospijeća svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate. Od 15. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 91/04, 35/05) po stopi od 15 % godišnje. Od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. godine iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. godine 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 1. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22. i 156/22.) čl. 2. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 78/15.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/2023) 30. prosinca 2023., čl. 1. izmijenjen je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 114/22. i 156/22.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
24. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.
24. 1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
24. 2. Kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke pravomoćno je okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tužitelj je tužbu podnio sudu 11. lipnja 2019. Stoga, sud utvrđuje da do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava potraživanja tužitelja.
25. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.698,95 eura zbog promjene kamatne stope, iznos od 8.952,04 eura zbog povećanja tečaja švicarskog franka i iznos od 1.455,59 eura i 66,36 eura zbog naknade za prijevremenu otplatu kredita, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je navedeno u izreci presude.
26. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.
25. 1. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.
25. 2. Tužitelj je zatražio naknadu troškova zastupanja kod sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura, zastupanja na ročištima od 10. srpnja 2020., 17. siječnja 2024., 6. ožujka 2024., 23. travnja 2024., 10. srpnja 2024., 24. rujna 2024., 29. listopada 2024. i 17. prosinca 2024. u visini od po 500,00 eura, uvećano za PDV, te trošak vještačenja od 265,44 eura i sudske pristojbe na tužbu i presudu u visini od po 700,00 eura.
25. 3. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a tužitelju su priznati troškovi zastupanja kod sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tar. br. 7. t. 1. OT), te za zastupanje na ročištima 10. srpnja 2020., 17. siječnja 2024., 6. ožujka 2024., 23. travnja 2024., 24. rujna 2024. i 17. prosinca 2024. u visini od po 250 bodova (Tar. br. 9. t. 1. u vezi s Tar. br. 7. t. 1. OT). Za zastupanje na ročištu od 29. listopada 2024. tužitelju je priznat trošak u visini od 62,50 eura (Tar. br. 9. t. 5. u vezi s Tar. br. 7. t. 1. OT) budući da je ročište odgođeno prije početka raspravljanja te je u preostalom dijelu zahtjev odbijen. S obzirom na to da vrijednost boda iznosi 2,00 eura prema Tar. br. 50. OT uz pripadajući iznos PDV-a prema Tar. br. 42. OT, tužitelju pripada trošak zastupanja u visini od 4.531,25 eura. Tužitelju su priznati troškovi na ime uplaćenog predujma za potrebe financijskog vještačenja u iznosu 265,44 eura te stvarno plaćenih sudskih pristojbi na tužbu u iznosu 245,54 eura, dok je u preostalom dijelu odbijen trošak sudske pristojbe za tužbu.
25. 4. Tužitelju nije priznat trošak za zastupanje na ročištu od 10. srpnja 2024. u visini od 500,00 eura uvećano za PDV, budući da je odluku o tom trošku sud donio u rješenju, posl. br. P-1799/2019-43 od 10. srpnja 2024. Nije mu priznat trošak zatražene sudske pristojbe na presudu u visini od 700,00 eura budući da je tužitelj oslobođen od plaćanja pristojbe na temelju čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine br. 118/2018. i 51/2023.).
25. 5. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu 5.042,23 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. siječnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).
25. 6. Tuženiku koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na parnični trošak. 26. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Bujama – Buie 23. siječnja 2025.
Sutkinja
Margareta Vivoda
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.
Dna:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.
