Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-194/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić kao predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Blažene Ereš kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog VĐŠ zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 20. travnja 2022. protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-228/2017 od 21. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-228/2017 od 21. ožujka 2022. optuženi VĐŠ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11 te je temeljem članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom RĐŠ je izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 190. stavak 8. KZ/11 od optuženog VĐŠ trajno je oduzeto 65,55 g marihuane s više od 0,3% tetrahidokanabinola koja je od optuženika privremeno oduzeta Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko dalmatinske, Prve policijske postaje Split, broj: 0967680 od 1. veljače 2016. a koja tvar će se po pravomoćnosti presude uništiti. Na temelju odredbe članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) utvrđeno je da novčani iznos od 300,00 kuna (tristokuna) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi VĐŠ ostvario kaznenim djelom pa slijedom toga postao je imovina Republike Hrvatske, s time da će se iznos 300,00 kuna koji je privremeno oduzet od optuženika doznačiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske nakon pravomoćnosti presude. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženi VĐŠ dužan je platiti trošak kaznenog postupka u iznosu 5.600,00 kuna (pettisućašestokuna) od čega na ime toksikološkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ iznos 4.600,00 kuna te iznos 1.000,00 kuna na ime troška paušalne svote, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika osudi na kaznu zatvora.
3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-227/2022 od 9. kolovoza 2022.
5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu nije osnovana.
6. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti a podcijenio otegotne okolnosti, odnosno nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, količinu droge koju je optuženik posjedovao u 20 smotuljaka radi daljnje prodaje te da je dio droge prodao kupcima i ostvario zaradu. Isto tako, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir ciljeve generalne prevencije, odnosno da se blagim kažnjavanjem počinitelja ovakvih izrazito opasnih kaznenih djela ne može utjecati na svijest građana da ne čine kaznena djela kako bi se materijalno okoristili. Smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može ostvariti samo izricanjem bezuvjetne kazne zatvora.
7. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani optuženika cijenio priznanje kaznenog djela koje ukazuje na njegovu kritičnost prema svojem protupravnom ponašanju te doprinos utvrđivanju činjeničnog stanja, izraženo žaljenje i kajanje, neosuđivanost, usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima prije i poslije počinjenja kaznenog djela, da zarada ostvarena počinjenjem kaznenog djela nije upravljena na lagodan i luksuzan život nego na osiguranje nužne egzistencije za sebe i bolesnu majku te da se nakon počinjenja kaznenog djela zaposlio, oženio i postao otac.
8. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.
9. Prvostupanjski sud je optuženika temeljem članka 190. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju 4 (četiri) godine. I ovo vijeće smatra da je kazna zatvora na koju je optuženik osuđen uz izricanje uvjetne osude s gotovo maksimalnim rokom kušnje primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Naime, radi se o jednom ekscesu u inače primjerenom ponašanju optuženika koji je priznanjem kaznenog djela i izraženim žaljenjem preuzeo odgovornost za svoje ponašanje te pokazao svijest o štetnosti, neprihvatljivosti i pogibeljnosti vlastitog postupanja. Uz to, od počinjenja kaznenog djela je prošlo devet godina, optuženik se u međuvremenu zaposlio, oženio i postao otac pa će se i uvjetnom osudom u dovoljnoj mjeri utjecati na njega da ne čini kaznena djela ali i ukazati svim ostalima na pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Ovakvom kaznom će se u dovoljnoj mjeri izraziti zakonom predviđena osuda, moralni prijekor za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini i ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.
10. Nije u pravu državni odvjetnik da je optuženika trebalo strože kazniti jer je posjedovao 20 smotuljaka s drogom radi daljnje prodaje te da je dio droge prodao kupcima i ostvario zaradu jer se radi o obilježjima kaznenog djela za koje je proglašen krivim a konkretno se ne radi o većoj količini droge (68,55 grama marihuane).
11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.
Sisak, 23. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić
