REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4853/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO LIM d.o.o., OIB 90420751653, Zagreb, Dubrava 308, kojeg zastupaju punomoćnici ZG, Melita Babić i Luka Antunović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 A, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete u iznosu od 206,25 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-784/2024 od 27. rujna 2024., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj P-784/2024 od 4. studenog 2024., 23. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-784/2024 od 27. rujna 2024. ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-784/2024 od 4. studenog 2024., u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 206,25 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 4. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja, te u točki II. izreke.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-784/2024 od 27. rujna 2024. ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-784/2024 od 4. studenog 2024., u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 206,25 EUR od 30. prosinca do 31. prosinca 2023. i sudi:
Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos 206,25 EUR od 30. prosinca 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-784/2024 od 27. rujna 2024., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj P-784/2024 od 4. studenog 2024. Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 206,25 EUR uvećano za pripadajuće zatezne kamate po stopi za ostale odnose (točka I. izreke), naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 182,79 EUR po stopi za ostale odnose (točka II. izreke), te je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška u iznosu od 50,00 EUR (točka III. izreke).
2. Protiv točaka I. i II. izreke navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio presudu u pobijanom dijelu preinačiti ili ukinuti. U žalbi je, u bitnom, naveo da priznaje da je automobil reg oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika, kao i nastanak štetnog događaja. Pojasnio je da je 6. listopada 2023. zaprimio zahtjev za isplatu osigurnine te je po obradi zahtjeva na ime naknade imovinske štete isplatio iznos od 2.333,91 EUR. Smatra da je isplatnom navedenog iznosa u cijelosti ispunio svoju obvezu, da svako daljnje tužiteljevo potraživanje smatra neosnovanim i da je oštećeni otežao ispunjenje obveze odnosno pridonio da šteta bude veća.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu stope zateznih kamata na dosuđenu glavnicu.
5. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na osnovi odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je ona pravilna i u skladu sa zakonom, osim u dijelu točke I. izreke, u kojem je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo glede stope zatezne kamate.
6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti žalitelj ukazuje na neku od njih.
7. Tužitelj je tužbeni zahtjev zasnovao na tvrdnji da se dana 5. listopada 2023. dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećeno vozilo IG, da je štetni događaj prijavila tuženiku kao osiguratelju nakon čega da su tuženikovi djelatnici izradili zapisnik o izvidu štete. Oštećenica se za popravak vozila obratila tužitelju, da je tužitelj izvršio popravak vozila prema pravilima struke te za izvršene radove ispostavio račun u iznosu od 2.540,16 EUR, da je tužitelj proslijedio račun tuženiku koji je račun likvidirao za iznos od 2.333,91 EUR, te da je ostao nepodmiren iznos od 206,25 EUR koji je predmet ove parnice. Istaknuo je da su tužitelj i oštećenica vozila sklopili Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja za iznos od 206,25 EUR o čemu je tuženik obaviješten te smatra da je tuženik u obvezi isplatiti navedeni iznos.
8. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te naveo da je isplatom iznosa od 2.333,91 EUR tuženik oštećeniku u cijelosti naknadio štetu na vozilu koja je nastala 5. listopada 2023. Smatra da je isplatom navedenog iznosa prestala tražbina oštećenika prema tuženiku, slijedom čega da oštećenica nije mogla ugovorom u ustupu ustupiti nepostojeću tražbinu. Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata te označenu stopu.
9. Prvostupanjski je sud je nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da bez obzira na to što je tuženik osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tužiteljevo potraživanje u naravi sporno samo zbog cijene radnog sata tužitelja. Sud je utvrdio da je cijena sata rada tužitelja 40,00 EUR uvećano za PDV, zbog čega oštećenici kao osiguraniku nije isplaćen cjelokupni iznos po popravku. Oštećenica je razliku potraživanja ustupila tužitelju, a takav prijenos prvostupanjski sud je ocijenio sukladnim odredbi članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), prema kojoj vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda, oštećenica može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, pa je tako i tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim.
10. Iako je tuženik u žalbi naveo da pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, iz žalbenih navoda proizlazi da tuženik uglavnom ukazuje na navodno pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
11. Međutim, ovakvi žalbeni navodi u ovom postupku nisu dopušteni s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a, a na temelju članka 467. ZPP-a.
12. Naime, suprotno navodima tuženika kojima osporava osnovu i visinu potraživanja, iz isprava u spisu jasno proizlazi da je tuženik umanjio potraživanje za popravak automobila isključivo u odnosu na cijenu rada limara i lakirera. Naime, u obavijesti o likvidaciji štete (strana 61. spisa), tuženik izričito navodi da ukupni iznos računa umanjuje za 206,25 EUR koji se odnose na cijenu rada limara i lakirera, bez navođenja cijene sata za ovlaštenog servisera, pa je u ovom slučaju jedino sporno pitanje visine satnice za rad limara i lakirera.
13. Kako je to vidljivo iz Zapisnika o izvidu štete na vozilu (strana 65. spisa), tuženik je naveo dijelove za zamjenu, popravak ili kontrolu i dijelove za lakiranje bez predviđanja koliko je sati potrebno za rad limara i lakirera i bez navođenja satnice koju priznaje za obavljanje navedenih radova po ovlaštenoj ili neovlaštenoj osobi.
14. Prema računu koji je tužitelj izdao tuženiku, za limarske je radove utrošeno 7,3 sati, dok je za lakirerske radova utrošeno 9,2 sati, što tuženik nije osporavao. Pri tome tuženik nije osporavao da je tužitelj koji je izveo radove osoba ovlaštena za obavljanje poslova radova na limariji i lakiranju.
15. S obzirom na to da je satnica tužitelja 40,00 EUR po satu ukupni trošak rada limara i materijala prema računu na strani 59. spisa iznosio bi 660,00 EUR uvećano za PDV, odnosno ukupno 825,00 EUR. S obzirom na to da je tuženik priznao i platio navedene radove u visini od 618,00 EUR proizlazi da je tuženik te radove osporio za iznos od 206,25 EUR.
16. Navedeni iznos od 618,00 EUR koji je tuženik priznao oštećenom za izvršene limarske i lakirerske radove po svojoj visini odgovara satnici od 37,50 EUR (uključujući i PDV).
17. Iz navedenog proizlazi da je tuženik potpuno proizvoljno umanjio račun tužitelja, u odnosu na satnicu servisera, te da takvo umanjenje nije utemeljeno ni na jednoj ispravi.
18. S obzirom na ovakvo ponašanje tuženika, kao i na dostavljeno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja te dopis HANFA-e prema kojemu društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj cijeni radnog sata treće osobe trebaju obavljati poslove popravka, te upućuje na slobodu osiguranika pri izboru servisera, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen, te tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak popravka rada prema satnici tužitelja. Naime, suprotno mišljenju žalitelja, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera, a jedino što je bilo sporno u ovom predmetu bila je upravo cijena satnice tužitelja koja nesporno iznosi 40,00 EUR uvećano za PDV.
19. Drugim riječima, kada je tužitelj na okolnost visine štete, kada opseg štete nije sporan kao u ovom slučaju, dostavio račun o popravku iz kojeg jasno proizlazi da su izvršeni i plaćeni upravo oni popravci koje je bilo potrebno izvesti radi popravka štete, prema shvaćanju ovog suda on je ponudio dostatne dokaze na okolnost visine štete i time ispunio svoju obvezu sukladno odredbi članka 219. ZPP-a.
20. Stoga je prvostupanjski sud na osnovi utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije u protivnosti s ispravama u spisu, pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamata po stopi propisanoj za ostale odnose zbog zakašnjenja u plaćanju te naknade.
21. Odluka o naknadi parničnih troškova pravilno je zasnovana na odredbama članaka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Pogrešno tuženik smatra da prvostupanjski sud tužitelju nije trebao priznati trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 31,25 EUR (uključujući i PDV). Ovo iz razloga jer je punomoćnik tužitelja pristupio na ročište za objavu odluke pa mu je sud, sukladno odredbi članka 335. stavka 8 ZPP-a, morao uručiti presudu jer mu od navedenog dana počeo teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Stoga je prvostupanjski sud pravilno priznao trošak pristupa tužiteljevog punomoćnika na ročište za objavu u iznosu od 25,00 EUR uvećano za 25% PDV (Tbr. 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23).
22. Međutim, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kod odmjeravanja visine stope zateznih kamata na dosuđenu glavnicu za razdoblje od 30. do 31. prosinca 2023. dosudivši tužitelju za to razdoblje kamatnu stopu koja je na snazi od 1. siječnja 2024. i uvedena je Izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23).
23. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjski odluku onako kako je to opisano u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke, a primjenom čl. 373. točke 3. ZPP-a preinačiti je onako kako je to opisano u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.
Zagreb, 23. siječnja 2025.
Sudac
Ružica Omazić
