Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-36/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Bramont d.o.o. Planina Donja, Vinogorska 7, OIB: 18664847245, zastupan po punomoćniku Nikoli Drobec, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika JU, kao nositelja OPG-a PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici broj: Povrv-61/2024. od 5. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici broj: Povrv-61/2024. od 5. prosinca 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici broj: Povrv-61/2024. od 5. prosinca 2024. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika broj: Ovrv- 1362/2011. od 21. prosinca 2011. kojim je naloženo tuženiku kao nositelju OPG-a da tužitelju plati iznos od 584.250,00 kuna odnosno 77.543,30 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci.

Istom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 10.546,26 EUR-a.

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se njegova žalba uvaži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem duga od strane tuženika kao nositelja OPG-a, a koji dug se odnosi na izvedene radove malčiranja stare trave i korova, šiblja i raslinja od 0-8 cm u Letovaniću na poljoprivrednim parcelama u iznosu od 584.250,00 kuna odnosno 77.543,30 EUR-a.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio jer je utvrdio da su stranke dana 25. kolovoza 2011. sklopile Ugovor o malčiranju stare trave, korova, šiblja i raslinja promjera 0-8 cm na području k. o. [katastarska općina], a iz građevinskih dnevnika je utvrđeno kada i koliku površinu je tužitelj radio te da je tužitelj na temelju toga izdao tuženiku i račun R1-11/2011. za odrađenu površinu od 950.000 m2, a da je cijena iznosila 475.000,00 kuna bez PDV, a da je to sa PDV 584.250,00 kuna ali da tuženik račun nije platio zbog čega je i pokrenuo ovršni postupak.

8. Protivno žalbenim navodima tužitelj je presudom Općinskog suda u Sisku broj: K-629/2016. od 25. ožujka 2022. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Kž-810/2022. od 6. lipnja 2023. oslobođen optužbe da je kao odgovorna osoba s namjerom da u gospodarskom poslovanju u cilju da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist pokušao dovesti nekoga lažnim prikazivanjem i prikazivanjem činjenica u zabludu i time poduzeo radnju da ga navede na štetu svoje ili tuđe imovine te kao odgovorna osoba svojim potpisom i pečatom ovjerio poslovnu ispravu s neistinitim sadržajem te s ciljem da spriječi i oteža dokazivanje u postupku pred sudom krivotvorio dokaz i podnio takav dokaz znajući da je riječ o krivotvorini.

9. Iz navedenih kaznenih presuda proizlazi naime da je Ugovor o malčiranju višegodišnjih raslinja i trava i vođenju radova obrade tla zaključen tijekom 2011. godine između OPG-a JU kao naručitelja i TD Bramont d.o.o. kao izvođača radova, nakon čega je isti i izvodio radove, a da je spor nastao tek kada tuženik te radove nije platio zbog čega je tužitelj onda pokrenuo ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odnosno ispostavljenog računa.

Nadalje, da iz poslovnog odnosa stranaka niti iz jednog postupka tužitelja ne proizlazi da bi bilo kakve lažne činjenice predočio tuženiku i time ga doveo u zabludu tako da bi ovaj nešto počinio na štetu svoje imovine.

Spor između stranaka nastao je tek nakon što su radovi izvršeni, a prema građevinskom dnevniku tužitelj je za tuženikovo OPG-o izvodio od 29. kolovoza do 31. kolovoza 2011. i od 1. rujna do 27. rujna 2011. ali isti nisu plaćeni.

10. Iskaz tuženika bio je nejasan i neprecizan u kaznenom postupku ali također i u ovom postupku, a posebno nelogičan u dijelu sačinjenja Ugovora jer nije logično da bi netko izdao račun za nedovršeni posao i pri tome platio preko 100.000,00 kuna na ime PDV, a da ne očekuje da će mu posao biti plaćen kako je to ugovoreno.

Također, iz priloženih računa proizlazi da je tuženik dana 30. rujna 2011. platio konzumaciju hrane i pića, kao i da je kupovao i plaćao dizel gorivo, a što sve govori suprotno iskazu tuženika jer da je bio nezadovoljan radom tužitelja onda sigurno ne bi nastavio kupovati dizel gorivo za traktore i plaćao konzumaciju hrane i pića radnika čime je pokazao da je bio zadovoljan poslom koji je tužitelj za njega radio.

11. Protivno žalbenim navodima iz elaborata GEO Omega proizlazi da je 15. studenoga 2011. na zahtjev tužitelja izvršeno mjerenje površine koja je bila predmetom Ugovora između stranaka, pa je tako utvrđeno da ukupna očišćena površina iznosi 1.037.850 m2 što odgovara površini od 103.785 ha, pa je stoga neosnovan žalbeni navod da nije utvrđena malčiranja površina, dok je zapisnika sa ročišta od 30. listopada 2024. kada je glavna rasprava zaključena proizlazi da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

12. Prema odredbi članka 12. stavak 3. Zakona o parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

13. Tužitelj je u ovom slučaju oslobođen kaznene odgovornosti da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju što znači da je Ugovor na temelju kojeg je ispostavljen račun tuženiku u cijelosti valjan i kao takav proizvodi pravne učinke.

14. U ovom slučaju radi se naime o ugovoru o djelu iz odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) koji propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

15. Iz provedenog postupka proizlazi da tuženik za izvedene radove od strane tužitelja nije imao pisanih primjedbi u vrijeme izvođenja radova, a iz priloženih računa za kupovinu goriva koje je plaćao prema dogovoru upravo tuženik, može se zaključiti da je tuženik bio zadovoljan s obavljenim radovima jer bi u protivnom ugovor raskinuo i tužitelju zabranio daljnje izvođenje radova.

16. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

17. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 23. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin