Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-257/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari ovrhovoditelja APS DELTA S.A., OIB 45421012929, Rue Jean Piret 1, 2350 Luksembourg, kojega zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. ovršenika AM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. ovršenika OM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (osobno i kao pravnih slijednika pok. ovršenika NM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], TM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i JM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]), koje zastupa punomoćnica Terezija Rečić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi 1. i 2. ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Ovr-2906/17 od 22. veljače 2018., 23. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba 1. ovršenika AM i 2. ovršenika OM (podnesena po ovršenicima TM i JM) i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Ovr- 2906/17 od 22. veljače 2018. u dijelu kojim je određena ovrha protiv ovršenika TM i JM, u odnosu na koje su ČM i OM preuzeli postupak kao ovršenici.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda, određena je ovrha na nekretninama suvlasništvo ovršenika 1. NM (4/12 dijela), 2. TM (3/12 dijela), 3. JM (3/12 dijela), 4. AM (1/12 dijela) i 5. OM (1/12 dijela) prema prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja, temeljem ovršne isprave – ugovora o kreditu br. 149/98 od 2. lipnja 1998., solemniziranog po javnom bilježniku Miji Vukoviću u [adresa], pod brojem OU-828/98 5. lipnja 1998. (dalje: ovršna isprava), sklopljenog između NM kao korisnika kredita - dužnika i založnog dužnika, TM i JM kao založnih dužnika i FM kao založnog dužnika (čiji suvlasnički dio založenih nekretnina su naslijedili ovršenici NM, ČM i OM), radi naplate novčanih tražbina ovrhovoditelja određenih u pobijanom rješenju o ovrsi te radi naplate troškova ovršnog postupka određenih u iznosu od 1.787,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Pobijanim rješenjem o ovrsi ujedno je i određeno ispražnjenje nekretnina i njihova predaja kupcu nakon dostave zaključka o predaji nekretnine kupcu.
2. Protiv tog rješenja o ovrsi pravovremeno su žalbu podnijeli 2. ovršenica TM i 3. ovršenik JM iz žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točki 5., 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ). U žalbi navode i da je ovrha određena na njihovoj jedinoj nekretnini koja im služi za stanovanje pa treba biti izuzeta od ovrhe te da je ugovor o kreditu temeljem kojeg je određena ovrha ništav i nema svojstvo ovršne isprave jer nema ovjere potpisa 2. ovršenice TM. Predlažu da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijano rješenje o ovrsi ukine.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Tijekom postupka nakon donošenja rješenja o ovrsi i nakon podnošenja žalbe umrli su 2. ovršenica TM i 3. ovršenik JM, a nakon donošenja rješenja o ovrsi umrla je i 1. ovršenica NM, u odnosu na koje su postupak kao ovršenici preuzeli ČM i OM (koji su i prije toga i osobno bili ovršenici), a u svezi čega je prvostupanjski sud donio odgovarajuće odluke. Dakle, sada su u postupku ovršenici 1. ČM i 2. OM (osobno i kao nasljednici umrlih ovršenika NM, TM i JM).
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 50. stavka 5. OZ i članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) u svezi članka 21. stavka 1. OZ, u dijelu kojim je ovrha određena protiv ovršenika TM i JM (u odnosu na koje su ČM i OM preuzeli postupak kao ovršenici), utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Pri donošenju rješenja o ovrsi nisu ostvarene povrede iz članka 50. stavka 1. točke 5. OZ jer u konkretnom slučaju nije protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha kada za konkretnu ovrhu takav rok nije propisan, a niti je ovrha određena na predmetu iz članka 4. stavaka 4. i 5. OZ koji bi bio izuzet od ovrhe.
8. Prema odredbi članka 22. OZ ovrha se određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, a ovršna isprava u konkretnom slučaju je ugovor o kreditu br. 149/98 od 2. lipnja 1998., solemniziran po javnom bilježniku Miji Vukoviću u [adresa], pod brojem OU-828/98 5. lipnja 1998., na kojeg je stavljena potvrda javnog bilježnika da je ovršan pa je to ovršna isprava sukladno odredbi članka 23. točke 5. OZ.
9. Na žalbene navode valja odgovoriti da je u potvrdi o solemnizaciji ovršne isprave navedena i TM kao osoba nazočna solemnizaciji te da prema odredbi članka 20. točke O ovršne isprave ovrhovoditelj visinu i dospjelost tražbina iz ovršne isprave dokazuje poslovnim knjigama i ostalim dokaznim sredstvima kojima kreditor raspolaže, a kako je to i konkretno slučaj (izvadak iz poslovnih knjiga).
10. Odredbom članka 32. stavka 1. OZ određeno je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, a u konkretnom slučaju ovrhovoditelj je ovjerovljenom privatnom ispravom – trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017. dokazao da je tražbina iz ovršne isprave prešla na njega.
11. Iz naprijed navedenih razloga nisu ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točki 1. i 3. OZ (na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti).
12. Na žalbene navode valja navesti da prema članku 77. stavku 1. OZ ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavka 1. i članka 76. stavka 1. toga Zakona, te na druge odredbe OZ o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. OZ.
13. U konkretnom slučaju na nekretninama na kojima je određena ovrha ovrhovoditelj ima upisano založno pravo stečeno u odnosu na ovršenike žalitelje ovršnom ispravom i u ovom postupku zahtijeva namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari.
14. Prema odredbi članka 75. stavka 5. OZ smatra se da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu. Međutim, naprijed navedena odredba OZ u konkretnom slučaju nije primjenjiva kako to propisuje odredba članka 44. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 73/17.) jer je ovršna isprava nastala 1998. što je nedvojbeno prije stupanja tog Zakona na snagu (2017.).
15. Slijedom svega naprijed navedenog prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odredio ovrhu na suvlasničkim dijelovima nekretnina TM i JM radi naplate iznosa određenih pobijanim rješenjem o ovrsi te je u tome dijelu pobijano rješenje o ovrsi doneseno u skladu s ovršnom ispravom.
16. Odluka o troškovima ovršnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 14. stavka 4. OZ i materijalnog prava, a i odluka prvostupanjskog suda o određivanju ovrhe radi naplate odmjerenih troškova ovršnog postupka, uključujući i pripadajuće zatezne kamate je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava i u granicama zahtjeva (članak 14. stavak 7. i članak 30. stavak 3. OZ).
17. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 128. stavak 2. OZ u rješenju o ovrsi, a sukladno prijedlogu za ovrhu, odredio ispražnjenje nekretnina i njihovu predaju kupcu nakon dostave zaključka o predaji nekretnine kupcu.
18. U svezi žalbenih navoda iz članka 50. stavka 1. točki 7. i 11. OZ ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten odlučivati, već je obveza prvostupanjskog suda da bez odlaganja u svezi toga postupi prema mjerodavnim odredbama OZ (kada je to propustio učiniti tijekom dosadašnjeg postupka), a uzimajući pri tome u obzir i vrijeme pokretanja ovrhe.
19. Radi navedenog na temelju članka 380. točke 2. ZPP u svezi članka 21. stavka 1. OZ odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
20. Rješenje o ovrsi nije ispitivano u odnosu na ovrhu određenu protiv u rješenju o ovrsi označenih ovršenika NM, AM i OM jer u tome dijelu nije pobijano žalbom.
U Sisku 23. siječnja 2025.
Sudac
Ivan Stipčić
