REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3954/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Marulićev trg 2, radi isplate iznosa od 501,05 EUR / 3.775,18 kn, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1685/2019-30 od 6. lipnja 2022. ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1685/2019-34 od 12. srpnja 2022., 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1685/2019-30 od 6. lipnja 2022. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1685/2019-34 od 12. srpnja 2022. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1685/2019-30 od 6. lipnja 2022. naloženo je tužitelju u roku od osam dana platiti tuženiku iznos od 501,05 EUR / 3.775,18 kn sa zateznim kamatama od 23. studenog 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Odbijen je tužitelj preko dosuđene stope kamate na iznos glavnice iz točke I. izreke presude (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 860,21 EUR / 6.481,25 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka III. izreke). Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 103,69 EUR / 781,25 kn (točka IV. izreke).

2. Pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1685/2019-30 od 6. lipnja 2022. ispravljena je predmetna presuda u točki I. izreke na način da umjesto „Nalaže se tužitelju da tuženiku plati iznos...“ treba ispravno stajati „Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos...“. Također, ispravljena je presuda u točki III. izreke presude na način da umjesto „Nalaže se tužitelju da tuženiku plati parnični trošak...“ treba ispravno pisati „Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak...“ (točka I. izreke). Na isti način ispravljen je i zapisnik s ročišta za objavu presude od 6. lipnja 2022. (točka II. izreke).

3. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da je 16. listopada 2017. došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo vozilo osigurano kod tužitelja na temelju ugovora o kasko osiguranju i vozilo osigurano kod tuženika na temelju ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti. Utvrđuje da je u mirnom postupku tuženik platio tužitelju 50% ukupne štete isplaćene osiguraniku tužitelja, dok preostalih 50% potražuje u ovom postupku. Sud zaključuje da iz dokumentacije u spisu i svih provedenih dokaza proizlazi da je vozačica automobila osiguranog kod tuženika isključivo odgovorna za predmetni štetni događaj, stoga prihvaća predmetni tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj je podnio prijedlog za ispravak presude, podredno žalbu. Ističe da je trebalo tuženiku naložiti plaćanje tužitelju, a ne obrnuto, budući da je iz obrazloženja presude razvidno da je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti. Stoga prvenstveno predlaže ispraviti izreku predmetne presude zbog opisane omaške u pisanju. U slučaju da prvostupanjski sud ne usvoji prijedlog tužitelja za ispravkom presude, tužitelj, opreza radi ulaže žalbu protiv presude te ukazuje da je izreka presude u proturječju sa obrazloženjem presude čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 124,43 EUR / 937,50 kn (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 26,54 EUR / 200,00 kn, što ukupno iznosi 150,97 EUR / 1.137,50 kn. 5. Budući da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-1685/2019-30 od 6. lipnja 2022. ispravljena izreka pobijane presude kako je to predložio tužitelj te je otklonjena proturječnost na koju tužitelj ukazuje, tužiteljeva žalba je bespredmetna. Naime, tužitelj je uložio žalbu pod uvjetom da njegov prijedlog za ispravak presude ne bude uvažen. S obzirom na to da je predmetna presuda ispravljena na način kako je to predložio tužitelj, čime je otklonjena proturječnost izreke u odnosu na obrazloženje presude, ovaj sud nije odlučivao o tužiteljevoj žalbi budući da je žalba bespredmetna, a sve kako je to gore izneseno.

6. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi vozačica vozila osiguranog kod tuženika bila isključivo odgovorna za predmetni štetni događaj. Vjeruje da su obje sudionice predmetne prometne nesreće pridonijele nastanku štetnog događaja budući da su u trenutku sudara obje nesmotreno i nepažljivo izlazile s parkirališnih mjesta vožnjom unazad. Također, ukazuje da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke za naknadu štete, koje kumulativno moraju biti ispunjene za utvrđenje odgovornosti za štetu (štetnu radnju, protupravnost, visinu štete, uzročno-posljedičnu vezu i odgovornost tuženika). Smatra da se iz provedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi da je vozačica vozila osiguranika tuženika isključivo odgovorna za predmetni štetni događaj pa je prvostupanjski sud trebao odbiti tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a. Ističe da se nalazom i mišljenjem prometnog vještaka nije moglo sa sigurnošću utvrditi dinamika nastanka štetnog događaja posebice da se nisu mogle utvrditi brzine kretanja predmetnih vozila niti je li vozilo osiguranika tužitelja bilo zaustavljeno ili se kretalo u trenutku sudara. Također, ističe da sud nije mogao temeljiti svoju presudu na iskazu vozačice vozila osiguranog kod tužitelja, budući da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je nekoliko puta mijenjala svoj opis dinamike nastanka štetnog događaja. Ukazuje da u obrazloženju presude nisu izložene odredbe materijalnog prava koje je sud primijenio, a da je sud trebao primijeniti odredbu članka 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 124,43 EUR / 937,50 kn (uključujući PDV od 25%).

7. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

8. Tuženikova žalba nije osnovana.

9. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.

10. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 501,05 EUR / 3.775,18 kn, koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku na ime naknade imovinske štete na vozilu osiguranika na temelju kasko police automobilskog osiguranja i to štete nastale u prometnoj nesreći u kojoj je također sudjelovao osiguranik tuženika.

11. Pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva ni proturječna sama sebi i razlozima presude. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima zastupnika po zakonu stranaka i svjedoka i samih tih isprava i zapisnika.

12. U predmetnom slučaju tužitelj tvrdi da je vozačica vozila osiguranog kod tuženika isključivo odgovorna za nastanak predmetnog štetnog događaja s obzirom na to da je izlazeći s parkirnog mjesta vožnjom unatrag udarila u vozilo osigurano kod tužitelja koje se nalazilo na cesti. S druge strane, tuženik tvrdi da postoji obostrana krivnja, odnosno podijeljena odgovornost vozačice vozila osiguranog kod tužitelja i vozačice vozila osiguranog kod tuženika i to u jednakim omjerima (50%) budući da su se oba sudionika predmetnog štetnog događaja u trenutku sudara kretala vožnjom unazad.

13. Nakon provedenog dokaznog postupka, a imajući u vidu dokumentaciju u spisu, nalaz i mišljenje prometnog vještaka, iskaz obje vozačice te činjenice da je samo protiv vozačice vozila osiguranog kod tuženika izdan obvezni prekršajni nalog (list 70. spisa), kao i činjenice da je u njemu utvrđeno da je vozilo osigurano kod tužitelja u trenutku sudara bilo zaustavljeno, prvostupanjski sud zaključuje da je vozačica vozila osiguranog kod tuženika isključivo odgovorna za predmetni štetni događaj.

14. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka (list 109. - 118. spisa, list 128. - 129. spisa) proizlazi:

- da mjesto sudara nije moguće utvrditi na tehnički siguran način stoga je u analizi dinamike nastanka štetnog događaja korišten podatak o mjestu sudara kako ga je naznačila policija;

- da su se obje vozačice mjestu sudara približavale vožnjom unatrag;

- da brzinu vozila koja su sudjelovala u predmetnom štetnom događaju nije moguće utvrditi na tehnički siguran način;

- da se tehničkim putem ne može isključiti mogućnost da je u trenutku sudara vozilo osigurano kod tužitelja bilo zaustavljeno niti se može isključiti mogućnost da su oba vozila u trenutku sudara bila u pokretu;

- da načelo, ako su oba vozila u trenutku sudara bila u pokretu, onda su i jedna i druga vozačica imale mogućnost sudar izbjeći pri brzinama kojima su se kretala njihova vozila;

- da su obje vozačice okretanjem glave mogle vidjeti vozilo druge sudionice pa su mogle pravodobno zaustaviti svoje vozilo ispred mjesta sudara i na takav način izbjeći štetni događaj, a za što su imale ispunjene tehničke preduvjete (vidljivost, preglednost);

- da, ukoliko je vozilo osigurano kod tužitelja bilo zaustavljeno, onda vozačica tog vozila nije imala mogućnosti izbjeći sudar.

15. Slijedom navedenog, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je za ocjenu odgovornosti sudionika predmetne prometne nesreće odlučna činjenica je li vozilo osigurano kod tužitelja u trenutku sudara bilo zaustavljeno ili je bilo u pokretu vožnjom unazad. Iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da se tehničkim putem ne može isključiti mogućnost da je u trenutku sudara vozilo osigurano kod tužitelja bilo zaustavljeno niti se može isključiti mogućnost da su oba vozila u trenutku sudara bila u pokretu. Dakle, ne može se sa sigurnošću utvrditi odlučna činjenica je li vozilo osiguranika tužitelja bilo u pokretu ili je bilo zaustavljeno. 16. Iz obveznog prekršajnog naloga (list 70. spisa) proizlazi da je vozačica osiguranika tužitelja u trenutku sudara bila zaustavljena na kolniku. Predmetni obvezni prekršajni nalog predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a, koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. U skladu s odredbom članaka 230. stavka 3. ZPP-a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Dakle, na tuženiku je bio teret dokaza da vozilo osiguranika tužitelja nije bilo zaustavljeno, već da je bilo u pokretu te je na tuženiku bio teret dokazivanja da postoji doprinos vozačice vozila osiguranika tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja.

17. Pravila dokazivanja u parničnom postupku nalažu da se u slučaju sumnje o postojanju određene pravno odlučne činjenice primjenjuju pravila o teretu dokazivanja (članak 219. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 221.a ZPP-a). U skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

18. Na temelju svih provedenih dokaza, a posebice na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, nije se moglo sa sigurnošću utvrditi je li vozilo osiguranika tužitelja u trenutku sudara bilo zaustavljeno ili je bilo u pokretu. Stoga, u skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a, ovaj sud zaključuje da tuženik nije dokazao da bi u obveznom prekršajnom nalogu bila neistinito utvrđena činjenica da je vozilo osiguranika tužitelja bilo zaustavljeno u trenutku sudara.

19. Budući da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da, ako je vozilo osigurano kod tužitelja bilo zaustavljeno, tada vozačica tog vozila nije imala mogućnost izbjeći štetni događaj, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je vozačica vozila osiguranog kod tuženika isključivo odgovorna za predmetni štetni događaj.

20. Odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Slijedom navedenog, a budući da je vozačica vozila osiguranog kod tuženika isključivo odgovorna za predmetni štetni događaj, prvostupanjski sud je pravilno, u skladu s odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO-a, prihvatio predmetni tužbeni zahtjev.

21. Tuženik u žalbi pobija odluku o parničnom trošku, međutim, ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava tu odluku. Iz žalbenih navoda proizlazi da tuženik pobija odluku o parničnom trošku budući da je pogrešna odluka suda o glavnoj stvari. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, u skladu s odredbama članaka 154. i 155. ZPP-a.

22. Tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude te je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, a kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 23. siječnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović