REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: G-1013/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Draženu Ivaniću, odvjetniku iz Zagreba, radi iseljenja i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps-53/2020-38, od 10. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice Republike Hrvatske kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps- 53/2020-38, od 10. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps- 53/2020-38, od 10. listopada 2024., u točki I. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske u kojem je zatraženo da tuženik CK isplati Republici Hrvatskoj putem računa Državnih nekretnina d.o.o., iznos od 5.295,64 eur zajedno sa zateznim kamatama od dospjelosti pojedinog iznosa do isplate, te nadoknaditi trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tužiteljici Republici Hrvatskoj naknaditi tuženiku CK parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbu je uložila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U sadržaju žalbe tuženica dodatno elaborira svoj stav da prvostupanjski sud izvodi pogrešan zaključak da je u ovoj pravnoj stvari pravomoćno presuđeno da tuženik ima pravo na posjed te da njegovo pravo proizlazi iz činjenice da je isti bio član domaćinstva svoje bake pokojne FK, kao i da je stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova (Narodne novine 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06 – dalje u tekstu Zakon o najmu stanova) tuženik po sili zakona stekao pravo da bude u upisan u Ugovor o najmu, odnosno među strankama je prema Zakonu o najmu stanova uspostavljen najamni odnos bez obzira na što Ugovor o najmu predmetnog stana nije formalno sklopljen do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu. Pri tome se navodi da se tužiteljica nalazi u pravnoj poziciji da prema pozitivnim propisima ne može prisiliti tuženika na sklapanje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom (niti ikakvom drugom) budući da je za to aktivno legitimiran jedino tuženik, a prama stavu prvostupanjskog suda ne može niti ostvariti minimalnu naknadu za bespravno korištenje svoje nekretnine koju bespravno koristi tuženik.

2.2. Tužiteljica smatra neosnovanim i stav prvostupanjskog suda da je tužiteljica trebala pretpostaviti postojanje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom sklopljenog s tuženikom, te po tom pretpostavljenom ugovoru koji ne postoji postaviti svoj tužbeni zahtjev za isplatu dugovanog iznosa zaštićene najamnine. Nasuprot tome tužiteljica ustraje u svom stavu da je tuženik nepošteni posjednik predmetne nekretnine jer je svojom krivnjom bez sklopljenog ugovora o zaštićenom najmu.

2.3. Pogrešnom se smatra i način primjene odredbe čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima budući da i iz te odredbe proizlazi obveza tuženika – najmoprimca da plaća najamninu – sukladno onom pravu koje on smatra da mu pripada, pa kako sud prilikom odlučivanja nije vezan pravno osnovom koju tužitelj navodi u tužbi, ovlašten je usvojiti tužbeni zahtjev, makar i djelomično, ako je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan prema nekoj drugoj pravnoj osnovi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, utvrdio je da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povredu postupka, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno. 5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, niti su razlozi međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima, tako da nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

6. U postupku nije sporno da aktivna legitimacija tužiteljice Republike Hrvatske proizlazi iz rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada Klasa: UP/I-942-02/06-06/25, Ur.broj: 251-14-02/302-07-10 od 27.01.2007., temeljem kojeg je tužiteljica stekla vlasništvo predmetnog stana u postupku povrata oduzete imovine, kao što nije sporno ni da je tuženik u posjedu stana u [adresa].

6.1. U ovom drugostupanjskom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice na novčano potraživanje na ime naknade za korištenje predmetne nekretnine bez valjane pravne osnove, s obzirom da je u postupku presudom i rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-697/19 od 10. veljače 2020. potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu koji se odnosi na zahtjev za iseljenje, a rješenjem je ukinuta presuda u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu te na troškove postupka.

7. Utvrđeno činjenično stanje proizlazi iz dokumentacije u spisu i u biti nije sporno i to:

- da iz Ugovora o korištenju stana od 15.08.1966. proizlazi da je na predmetnom stanu u [adresa], nositeljica stanarskog prava bila FK. - da iz rodnih i vjenčanih listova proizlazi da je VK sin pok. FK (umrle **.**.2004.), dok je EK njezina snaha, a tuženik i ZK su unuci pok. FK.

- da iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da je VK na adresi predmetnog stana imao prijavljeno prebivalište od 1966. do 1997. kada je odselio u [adresa], gdje je umro **.**.2009., dok su EK i tuženik CK na predmetnoj adresi neprekinutog prijavljenog prebivališta od 1976., odnosno od 1987. pa sve do danas.

-da iz uvida u spis Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada broj 370-01/2006-001/04675, kojem je priklopljen spis broj 370-01/2004-001/01482, proizlazi da je majka tuženika EK zatražila zaključenje ugovora o najmu nakon smrti svoje svekrve FK, u kojem smislu je u predmetu kod ovoga suda Ps-131/05 podnijela i protutužbu, tražeći u istoj za svoju djecu CK i ZK status članova obiteljskog domaćinstva na predmetnom stanu. Također je utvrđeno da je predmetni postupak završio povlačenjem tužbe jer je u međuvremenu okončan postupak povrata, pa Grad Zagreb za takve zahtjeve više nije imao aktivnu legitimaciju.

- da tuženik CK nije zaključio s tužiteljicom ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom za predmetni stan i da ne plaća najamninu.

8. Budući je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-697/19 od 10. veljače 2020. odbijen zahtjev za iseljenje tuženika iz predmetnog stana, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se intervencijski efekt te presude proteže i na status tuženika kao poštenog posjednika koji je stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06 - dalje u tekstu Zakon o najmu) po sili zakona stekao pravo da bude upisan u Ugovor o najmu, odnosno da je među strankama po zakonu uspostavljen najamni odnos bez obzira na to što Ugovor o najmu niti do dana donošenja ove presude nije formalno sklopljen. 8.1. S druge strane točno je da tužiteljica kao vlasnik nekretnine ne može u nedogled tolerirati da najmoprimac neuredno podmiruje svoje obveze, ali u tom pravcu treba pravilno postaviti i svoj zahtjev.

8.2. Odredbom članka 186. st. 1. ZPP-a propisano je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.). Stavkom 3. istog članka propisano je da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan, no u konkretnom slučaju treba imati u vidu i odredbu članka 2. st. 1. ZPP-a, prema kojoj u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

9. U konkretnom slučaju ustraje na svom stavu da je tuženik nepošteni posjednik predmetne nekretnine i da je dužan plaćati naknadu za korištenje i to prema visini propisanoj Odlukom Povjerenstva Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (NN 120/00) u iznosu od 15 kn/m2 stambene površine, koja Odluka odnosi se isključivo odnosi na visinu naknade koje država potražuje od bespravnih korisnika, pa pravilno prvostupanjski sud smatra da tuženik nije bespravni korisnik nekretnine, pa nije niti u obvezi plaćanja naknade u visini za koju ga tereti tužitelj.

10. Obveza tuženika odnosi se na plaćanje zaštićene najamnine čiju visinu je već u startu tuženica trebala utvrditi sukladno uvjetima propisanim Zakonom, te na toj osnovi temeljiti tužbeni zahtjev, uz dokaze na kojima se temelji zahtjev za plaćanje zaštićene najamnine u utvrđenoj visini.

10.1. Kako se tužbeni zahtjev ne odnosi na plaćanje zaštićene najamnine i režijske troškove, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u tom pravcu nije bilo potrebno provoditi daljnje dokaze.

11. Nije osnovana žalba tuženika glede odluke o troškovima postupka.

11.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23- dalje Tarifa), a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

11.2. Pregledom radnji u postupku drugostupanjski sud smatra da su pravilno tuženiku priznati troškovi za zastupanje i to za sastav odgovora na tužbu i podneska od 10.7.2018. (tbr. 8/1) po 100 bodova, te zastupanje na ročištima 11.4.2018., 10.1.2019., 9.5.2019., 9.12.2020., 18.9.2024. (tbr. 9/1) po 100 bodova, ukupno 700 bodova odnosno 1.400,00 EUR, što uz PDV u iznosu od 350,00 EUR, ukupno iznosi 1.750,00 EUR.

12. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić