Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-202/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Jasminu Avdagiću i Anti Devčiću, odvjetnicima iz Šibenika, protiv tuženika OTP Banke d.d. Zadar, Domovinskog rata 3, OIB 52508873833, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 4. prosinca 2023. poslovni broj P-1543/2019, u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana i ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku od 4. prosinca 2023. poslovni broj P-1543/2019 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

II. Trošak žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke utvrđena je ništetnim odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu broj 080806117507 ST sklopljenog između tužitelja i tuženika, a toč. II. izreke naloženo je tuženiku na ime preplaćene razlike zbog promjene kamatne stope isplatiti iznos od 57.168,50 kn s pripadajućim kamatama. Toč. III. izreke utvrđena je ništetnom odredba predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u eurima, a toč. IV. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati preplaćenu razliku zbog promjene tečaja EURA u iznosu 56.924,93 kn s pripadajućim kamatama. Toč. V. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, a toč. VI. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju trošak plaćene naknade u iznosu 24.971,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a toč. VII. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak.

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj 080806117507 ST koji je 30. srpnja 2008. sklopljen između tužiteljice i tuženika i to odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržajno navedene u toč. I. izreke, odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli u EURU navedene u toč. III. izreke kao i odredbe kojom je ugovorena izlazna naknada u skladu s Odlukom banke u slučaju prijevremene otplate kredita pod toč. V. izreke te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih odredbi ugovora s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice i tuženika sklopljen predmetni Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren namjenski kredit u iznosu 100.000,00 EURA u protuvrijednosti u kunama obračunato prema srednjem tečaju HNB, a na dan isplate kredita s rokom otplate 25 godina te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema Odluci kreditora, a koja je u vrijeme sklapanja kredita iznosila 5,49% kao i da je tužiteljica 30. studenoga 2010. prijevremeno otplatila kredit i tuženiku platila izlaznu naknadu temeljem Odluke o tarifi naknade banke u iznosu 24.971,40 kn.

7. Nije niti sporno da je tuženik tijekom trajanja Ugovora svojim odlukama mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu i o tome izvještavao tužiteljicu i da je tijekom otplate kredita tečaj za EURO bio veći od ugovorenog i da je tužiteljica zbog prijevremene otplate kredita isplatila tuženiku izlaznu naknadu. Sporna je ništetnost navedenih odredbi, a posljedično tome i pravo tužiteljice na povrat preplaćenih iznosa.

8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza cijeneći sadržaj predmetnog ugovora, iskaz tužiteljice zaključuje da je Ugovor sklopljen na unaprijed tiskanom obrascu i da se prije sklapanja Ugovora o spornim odredbama nije pregovaralo te zauzima stav o obvezujućem učinku presuda donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pozivajući se na presudu P-1401/12 koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 i da pravna utvrđenja iz te odluke u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a vezuju sud i odnose se na ugovorne odnose proizašle iz Ugovora o kreditu koji je sklopljen uz valutnu klauzulu u EURU. Na temelju navedenog zaključka zauzima stav da je Ugovor o kreditu u spornom dijelu ništetan i prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje da je od strane tuženika nepošteno ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i izlaznoj naknadi.

9. U odnosu na restitucijski zahtjev prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke utvrđuje da visina preplaćenih anuiteta nastala uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja valute EUR u promatranom razdoblju iznosi 15.142,80 EURA od čega 7.587,56 EURA se odnosi na preplaćenu razliku uslijed promjene kamatne stope, a 7.555,23 EURA na preplaćenu razliku zbog promjene tečaja EURA.

10. Cijeneći navedena utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) zauzima stav da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici preplaćene iznose s osnova ništetnih ugovornih odredbi sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose koji teku od dospijeća do isplate te je odlučeno kao pod I. i III. izreke.

11. Također, prvostupanjski sud odbija prigovor zastare uz zaključak da od pravomoćnosti presude u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača P-1401/12 od 13. lipnja 2014. pa do dana podnošenja tužbe 11. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok u smislu odredbe čl. 225. ZOO.

12. U odnosu na izlaznu naknadu prvostupanjski sud utvrđuje da se o istoj odredbi sadržanoj u tipiziranom ugovoru nije pregovaralo te da je ista odredba protivna zakonu i čl. 1024. ZOO ništetna te je odlučeno kao pod V. izreke i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime troška izlazne naknade iznos od 24.971,40 kn (toč. VI. izreke).

13. Međutim, osnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjski sud nije iznio razloge o svim odlučnim činjenicama.

14. Naime, u pravu je tuženik kada tvrdi da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u skladu s čl. 502.c ZPP-a, budući da se obvezujući učinak te presude odnosi samo na ugovore o kreditu u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dok se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu u eurima.

15. Sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, nije vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude ukoliko se u takvoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze) koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po članku 502.a ZPP-a.

16. Stoga u okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije mogao vezati uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača već je ništetnost ugovornih odredbi valjalo prosuđivati primjenom odredbi čl. 96. – 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora te utvrđivati sve odlučne činjenice i o istima iznijeti jasne i neproturječne razloge, a što je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio učiniti.

17. Sukladno čl. 96. st. 2. ZZP/07 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, međutim, radi se o oborivoj presumpciji s obzirom da sukladno čl. 96. st. 4. ZZO/07 trgovac može dokazivati da se o ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

18. Naime, prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja da je predmetni Ugovor sklopljen na unaprijed tiskanom obrascu zaključio da stranke prije sklapanja Ugovora o spornim odredbama nisu pregovarale te da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama.

19. Odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07 propisuje da odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20. Znači, smatrala bi se nepoštenom ona odredba koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

21. O tome je li uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja u presudi nisu dani dostatni razlozi jer nije proveden test nepoštenosti niti test transparentnosti u smislu odredbe čl. 98. i čl. 100. ZZP/07 te je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

22. Nastavno valja ukazati da prigovor zastare u konkretnom slučaju valja ocijeniti pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.

23. Slijedom svega navedenog valjalo je uvažiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

24. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ukazanu bitnu povredu parničnog postupka i upotpuniti činjenično stanje o kojem ovisi utvrđenje nepoštenosti, a posljedično tome ništetnosti spornih ugovornih odredbi o kojim činjenicama će iznijeti jasne i neproturječne razloge nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku i odlučiti o troškovima postupka.

25. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

26. Temeljem odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 23. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša