Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-15/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika EMDH, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika EMDH protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-456/2024-10 od 22. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženika EMDH odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku proglasio je krivim opt. EMDH zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci te mu se na temelju članka 57. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda s time da se od kazne na koju je optuženik osuđen ima izvršiti dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, dok se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržanog neuvjetovanog djela izrečene kazne. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom EMDH se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od 6. kolovoza 2024. pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženog EMDH oduzima se mobilni uređaj "Iphone" nepoznate serije, crne boje, nepoznatog serijskog broja, sa vidljivim oštećenjem prednjeg dijela ekrana, a koji se nalazi u prozirnoj PVC maskici, u kojoj se nalazi jedna PVC osnova za SIM karticu natpisa "Lyca" serijskog broja [broj SIM kartice], jedna SIM kartica serijskog broja [broj SIM kartice], jedna SIM kartica serijskog broja [broj SIM kartice] NN operatera privremeno oduzeti uz potvrdu Policijske postaje Sisak o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01488640 od 06. kolovoza 2024. koji je od njega privremeno oduzet uz potvrdu Policijske postaje Glina o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01534033 od 10. kolovoza 2024., koji će se predmet po pravomoćnosti presude uništiti. Na temelju članka 189. stavka 1. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP) osobni automobil marke "Jeep" njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], sivo plave boje, broja šasije [broj šasije], s pripadajućim ključem privremeno oduzet uz potvrdu Policijske postaje Sisak o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01386150 od 06. kolovoza 2024., vraća se vlasniku .... Na temelju članka 189. stavku 2. ZKP ako vlasnik ne preuzme predmete, odnosno opisano osobni automobil, u roku od 30 dana, osobni automobil se unosi u proračunska sredstva Republike Hrvatske.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP optuženi EMDH oslobađa se u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Marku Galoviću, odvjetniku iz Siska, zbog odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik blaže kazni, odnosno prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na kaznenopravnu sankciju, na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uz primjenu uvjetne osude uz rok kušnje od 2 (dvije) godine ili umjesto primjene uvjetne osude da se odredi rad za opće dobro.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP- a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik smatra da je prestrogo kažnjen i da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, a nepravilno je cijenio otegotne okolnosti kojih na njegovoj strani nema te je trebao ublažiti kaznu i optuženog osuditi na kaznu koja je u skladu sa sudskom praksom tog suda koje presude je priložio uz žalbu.
7. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, ocjena je ovog vijeća da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio sve okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno i ispravno ih doveo u vezu sa nađenim olakotnim okolnostima na strani optuženika, pa kada ih je ocjenjivao u njihovoj međusobnoj povezanosti, izvršio je u skladu sa zakonskim okvirom primjeren i pravilan izbor vrste i mjere kazne, osudivši optuženika na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te mu na temelju članka 57. KZ/11 izrekao djelomično uvjetnu osudu s time da se od kazne na koju je optuženik osuđen ima izvršiti dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, dok se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržanog neuvjetovanog dijela izrečene kazne a što je minimum za takvo kazneno djelo i po ocjeni ovog vijeća nije bilo niti mjesta primjeni djelomično uvjetne kazne ali kako nema žalbe državnog odvjetnika ovaj sud nema mogućnosti osuditi ga na veću i bezuvjetnu kaznu kakva bi bila primjerena (čl. 13. ZKP), a o blažem kažnjavanju u konkretnom slučaju nema niti govora.
8. Pravilno je prvostupanjski sud kao olakotno na strani optuženika cijenio kao olakotnu okolnost optuženikovo priznanje kaznenog djela čime je doprinio ubrzanju i ekonomičnosti kaznenog postupka te izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog djela jer je time ujedno izrazio i izvjestan odmak od svih negativnih posljedica vlastitog ponašanja te svijest o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja te obećao da će se ubuduće kloniti činjenja takvih i sličnih kaznenih djela. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio činjenicu što se radi o kaznenom djelu kojim se ugrožava sigurnost Republike Hrvatske, njezinih građana i njihove imovine jer se kod osoba koje ilegalno ulaze u Republiku Hrvatsku ne vrši kontrola od strane policije, nije moguće utvrditi kuda se one stvarno kreću i koje su njihove stvarne namjere; kao i činjenicu što optuženik kao strani državljanin svjesno dolazi na teritorij druge države činiti kazneno djelo i to radi lake i brze zarade. Sama činjenica da je optuženik u dobi od 27 godina, otac jednog malog djeteta, te da nema primanja kao niti supruga mu, a žive u iznajmljenom stanu, te ne privređuju za svoj život već žive od dječjeg doplatka pri čemu je optuženi mlad i radno sposoban i ne radi kao niti njegova supruga, a općepoznata je činjenica da su u EU velike potrebe za radnom snagom, su se mogle cijeniti optuženiku u ovim okolnostima samo kao otegotne a ne olakotne, jer je isti došao na područje EU kao radno sposobna osoba no isti se ne zapošljava već se okreće kriminalu i brzoj protupravnoj zaradi i pri tome ga nije uopće briga za posljedice i svoju obitelj niti za malo dijete i takvo ponašanje svakako nije očekivano ponašanje od jednog oca, jedne mlade radno sposobne osobe koja ima obitelj.
9. Cijeneći dakle, po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, drugostupanjski sud smatra da je izrečena kazna, koja je na samoj granici minimalne kazne predviđene za ovo kazneno djelo (predviđena je kazna od 1 do 8 godina zatvora) primjerena (s obzirom da nema žalbe državnog odvjetnika), kako težini i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, tako i osobnim svojstvima optuženika, te će njima u cijelosti biti ostvarena zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Stoga su neprihvatljivi žalbeni prijedlozi za blažim kažnjavanjem optuženika, jer je prvostupanjski sud izrečenom kaznom u skladu sa zakonom primijenio načelo individualizacije kazne, poštujući pri tome i načelo generalne prevencije, jer će izrečena kazna djelovati ne samo na optuženika, već i na sve druge da ne čine takva ni slična kaznena djela.
10. Iz navedenih razloga žalba optuženika odbijena je kao neosnovana, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je, na temelju čl. 482. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
Bjelovar, 23. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dajana Barberić-Valentić
