Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-143/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Verice Kos, sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanoga po punomoćniku Alenu Čičku, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16631/2021-31 od 15. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Croatia osiguranja d.d. i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16631/2021-31 od 15. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Croatia osiguranja d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka od 377,70 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.002,31 eur sa zateznim kamatama tekućim od 23. kolovoza 2021. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 1.154,69 eur tekuće od 23. kolovoza 2021. pa do 23. rujna 2021.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.199,08 eur sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 250,00 eur sa zatraženim kamatama.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.''

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak žalbenog postupka, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 377,70 eura. Tuženik smatra da je tužitelju dosuđena previsoka naknada u odnosu na kvalifikatornu okolnost pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju trpi zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju 5. veljače 2021. kao radnik trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o., osiguranog policom od odgovornosti kod tuženika, kad ga je, prilikom obaranja stabla, grana koja je pala udarila po desnom obrazu i nosu.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito upire tuženik. Pobijana presuda, naime, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati.

6. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio gnječno razderanu ranu nosa i oguljotine desnog obraza, da je liječen završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon kontrole otorinolaringologa 16. ožujka 2021., da je pretrpio tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, koji je bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan, da je pretrpio tzv. sekundarni strah, koji je posljedica tjelesne ozljede i to jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta sedam dana i manjeg intenziteta dvadeset dana, da je trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta četiri dana, a slabijeg intenziteta petnaest dana, da ožiljak (gnječno razderna rana nosa i oguljotine desnog obraza) u području nosa predstavlja naruženje lakog stupnja, koji je vidljiv kad se tužitelj gleda, da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega dva sata dnevno kroz sedam dana te još pet dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, dok smanjenja životne aktivnosti nema. Nadalje je utvrđeno da je tuženik na ime naknade neimovinske štete tužitelju isplatio iznos od 1.154,69 eur 23. rujna 2021.

7. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, koje tuženik ne spori žalbom, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100 st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22,156/22, 155/23 – dalje: ZOO) kojom je propisano da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom na ime naknade neimovinske štete tužitelju dosudio naknadu u iznosu od 3.100,00 eur, taj iznos umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 1.154,69 eur te naložio tuženiku da tužitelju naknadi neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od 1.945,31 eur (odnosno 2.002,31 eur sa naknadom za tuđu pomoć).

8. Na žalbene navode tuženika da je naknada neimovinske štete po kvalifikatornim okolnostima pretrpljenih bolova i straha dosuđena u previsokom iznosu, valja reći da je sud dosudio pravičnu novčanu naknadu koja odgovara težini povreda i svim okolnostima slučaja, za što je iznio jasne i valjane razloge ocjenjujući vjerodostojnim nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, a Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju puke matematičke formule kojima bi se izračunavala visina pravične novčane naknade. Nadalje, valja reći da fizičke boli i strah nisu samostalni oblici štete, već kvalifikatorne okolnosti koje opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade. Iako je sud prvog stupnja odmjerio naknadu za pojedine kvalifikatorne okolnosti, iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno je razvidno da je sud tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a ne za fizičke boli te strah, kao samostalne oblike štete.

9. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je uspio u sporu pa mu je tuženik, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Kako tuženik odluku o troškovima ne pobija određeno, već općenitim navodom da je „presuda u ovom predmetu potpuno pogrešna i neutemeljena pa posljedično tome osporava i odluku o trošku“, a u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, to prvostupanjska odluka glede visine odmjerenih troškova tužitelju nije ispitivana.

10. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

11. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi čl. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

12. U nepobijanom dijelu pod točkama II., IV. i V. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 23. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat