REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-43/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja EFH, vl. obrta za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d, OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u u Zagrebu, radi isplate iznosa od 175,95 Eur, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-138/2024 od 25. listopada 2024., 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-138/2024 od 25. listopada 2024. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u točki I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 175,95 Eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 0,92 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2023. do isplate. U točki III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 469, 93 Eur s pripadajućom kamatom prema odgovarajućoj kamatnoj stopi, a u točki IV. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za trošak u iznosu od 37,89 Eur sa zateznom kamatom.

2. Iz obrazloženja proizlazi da je u prometnoj nezgodi 4. lipnja 2023., oštećeno vozilo marke OPEL MOKKA, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika – osiguranika po polici kasko osiguranja, RFH iz [adresa], koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj: 30/15., 112/18., 63/20. i 133/20.). Oštećena je svoje potraživanje ustupila tužitelju koji je izvršio popravak vozila, kvalitetno i prema pravilima struke i u skladu s cjenikom koji je istaknut na javnom dostupnome mjestu u tužiteljevim prostorijama koju štetu je dužan naknaditi tuženik kao odgovorni osiguratelj, u ukupnom iznosu od 1.013,83 Eur. S obzirom na to da je tuženik tužitelju već isplatio iznos od 837,88 Eur, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio plaćanje preostalog iznosa od 175,95 Eur na temelju odredbe čl. 1085. st. 4. u vezi s čl. 81. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80 /22; dalje: ZPP).

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali na točke I. i III. izreke. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati, izreka presude je nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude. Sporno je što tužitelj u predmetu koji se vodi po pravilima koja vrijede za spor male vrijednosti nije predložio ni dostavio dokaze kojima dokazuje aktivnu i pasivnu legitimaciju tuženika. Na temelju sadržaja tužbe i u njoj iznijete činjenične osnove sud nije mogao zaključiti o načinu na koji je nastala šteta na predmetnom vozilu, nije mogao zaključiti da je zaista odgovoran neki osiguranik tuženika i da je stoga tuženik odgovorni osiguratelj temeljem izvanugovorne odgovornosti za štetu, nije mogao zaključiti da je između tuženika i vlasnika predmetnog vozila bio zaključen ugovor o kasko osiguranju i da se radi o ugovornoj odgovornosti i obvezi tuženika za isplatom osigurnine .Navodi da razlozi pobijane presude koji se odnose na spor oko visine cijene sata rada tužitelja su u suštini prepisani navodi tužitelja iz tužbe i podnesaka pokazuju da sud ne razabire razliku između slobode izbora vlasnika vozila u pogledu radionice u kojoj će popraviti vozilo i njegove dužnosti da se u ostvarenju svog prava ponaša u skladu s općim temeljnim načelima obveznog prava, kao što kao što su načela propisana čl.

5.1 i čl. 10.2 ZOO-a. Sud uzima kako je cijena sata rada tužitelja Eur 40,00 + PDV ali nikako ne utvrđuje da li je to službena cijena sata tužitelja koju on uobičajeno primjenjuje. Tuženi je cijenu osporio budući da zaista ne zna i ne mora znati koji je cjenik tužitelja, kako se i gdje objavljuje. Navodi da je EF bio dužan surađivati, te se bio dužan suzdržati od postupaka kojima se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika-tuženika. Sama sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo nikako mu ne daje pravo da optereti osobu koja je dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu s većim novčanim iznosom popravka od onoga novčanog iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti. Naprotiv, u ostvarenju svojeg prava dužan je popraviti vozilo za iznos koji u najmanjoj mjeri tereti osobu koja je dužna naknaditi štetu /isplatiti osigurninu, jer na taj način surađuje s tuženikom u ostvarenju svojeg prava potpune naknade (dužnost suradnje iz čl. 5. ZOO-a) i ne otežava izvršenje obveze tuženika (čl. 10. ZOO-a) U slučaju kad oštećena stranka, vlasnik/vlasnica vozila, ovdje EF neopravdano poveća novčani iznos popravka, svojim izborom popravka vozila u servisu u kojem je cijena rada veća od servisa po preporuci/uputama tuženika, pa čak veća i od tržišne cijene za 11% kako to proizlazi iz razloga presude sam odgovara za posljedice takvog. Dužnost vlasnika vozila da obavi popravak za manji iznos, što je bilo moguće u radionicama/servisima u koje ga je uputio tuženi, otpada jedino u slučaju postojanja opravdanog razloga, a to je primjerice da te radionice/servisi ne zadovoljavaju kriterij kvalitete popravka,ili bi popravak u tim radionicama/servisima bio duži. Nije sporno da je tuženik vlasniku vozila na ime naknade štete za popravak vozila isplatio novčani iznos od 837,00 Eur, koliko bi i iznosio popravak vozila u radionicama po preporuci tuženika. Isplatom iznosa od 837,00 Eur omogućio je vlasniku da vozilo vrati u prvobitno stanje, čime je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete stoga je pobijana presuda utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava odredbi čl. 5. i 10. Zakona o obveznim odnosima, a posljedično i odredbi čl. 80. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a te svih odredbi Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja na koje se poziva sud s obzirom na to da te odredbe ni na koji način ne otklanjaju, niti mogu otkloniti, posljedice postupanja vlasnika vozila koje nije u skladu s načelima iz čl. 5. i čl. 10. ZOO-a. Ukazuje na to da u pobijanoj presudi nema niti jednog razloga o tome da bi ispunjenjem sporne ugovorne odredbe vlasnik vozila bio doveden u nepovoljan položaj po pitanju njegovog prava na naknadu štete/isplatu osigurnine u vidu isplate adekvatnog novčanog iznosa koji bi bio dovoljan za potpuni popravak vozila u servisima/radionicama koje je preporučio tuženik, čime nije ispunjen niti kriterij značajno poremećene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu vlasnika vozila kao potrošača, kao jedan od tri temeljena kriterija, koji moraju biti kumulativno ispunjeni, a putem kojih se u svakom konkretnom pojedinačnom slučaju vrši ocjena ne/poštenosti pojedine ugovorne odredbe,pri čemu sva tri kriterija moraju kumulativno biti ispunjena, sve sukladno Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima–93/13EEZ. Slijedom svega navedenog, tuženik drži da sporna odredba nije nepoštena i protivna načelu savjesnosti i poštenja, a time ne dolazi u obzir niti primjena odredbe čl. 296. st. 1. ZOO-a. Kako sporna odredba očigledno nije suprotna Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društava, to ne dolazi u obzir niti primjena odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a. Stoga se za spornu odredbu kasko Uvjeta ne može ustvrditi da je ništava, pa je pobijana presuda utemeljena na pogrešnoj primjeni odredaba čl. 322. st. 1. i čl. 296. ZOO-a kao i svih odredbi Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, kao i odredbi Zakona o zaštiti potrošača u koji su implementirane odredbe navedene direktive 93/13 EEZ. Pobija i odluku o trošku. Predlaže da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev i da tuženiku naknadi zatražene parnične troškove, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 175,95 Eur koji predstavlja razliku u visini cijene radnog sata za popravak vozila koju naplaćuje tužitelj i one koju priznaje tuženik. Nesporno je da je nastala šteta na vozilu marke OPEL MOKKA, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika – osiguranika po polici kasko osiguranja, RFH iz [adresa] i da je nastalu štetu na vozilu popravio tužitelj koji je izdao račun broj 246/01/2 u ukupnom iznosu od 1.013,83 Eur i da je RFH iz [adresa] prenijela na tužitelja svoje potraživanje Ugovorom o ustupu od 16. listopada 2023. Nesporno je da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 837,88 Eur.

8. Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.; dalje: ZOOP) u čl. 2. st. 1. propisano je, između ostalog da su obvezna osiguranja u prometu osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

9. Odredbom čl. 11. st. 1. ZOOP-a propisano je da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz čl. 2. st. 1. toga Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, a odredbom čl. 12. st. 1. određeno je, između ostalog, da je odgovorni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu.

10. Prilikom donošenja pobijane presude, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog suda da je utvrdio sve okolnosti potrebne za donošenje zakonite i pravilne odluke. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi, budući da odluka nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

11. Žalbeni navod da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati štetu (nedostatak aktivne legitimacije) nije osnovan. Naime, iz isprava u spisu proizlazi da je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 16. listopada 2023.(str. 41.-43. spisa ) kojim je oštećenica RFH iz [adresa] svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 175,95 Eur ustupila tužitelju na temelju odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

12. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

13. Žalbeni navod da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom predmetu je također neosnovan. Naime iz police kasko osiguranja (str. 37.-38. spisa) proizlazi da je RFH iz [adresa] osiguranica tuženika, koja je nesporno ustupila svoje potraživanje tužitelju, a iz izvida štete tuženika razvidno je da je oštećenici u prometnoj nezgodi 4. lipnja 2023. oštećeno vozilo, marke OPEL MOKKA, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije]. Osim toga, tuženik je po izvidu štete platio 19. rujna 2023. iznos od 837,88 Eur prema ponudi od 12. rujna 2023. (str. 39. spisa).

14. Suprotno žalbenim navodima u ovom predmetu riječ je o sporu male vrijednosti, a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a cijeli sadržaj žalbe upućuje na to da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu računanja sata popravka automobila i izbora radionice, odnosno pripada li tužitelju pravo na satnicu koju potražuje u ovom postupku i može li sam birati radionice gdje će izvršiti popravak ili mora ići u radionice na koje ga uputi osiguravatelj.

15. Imajući u vidu činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati (sukladno čl. 370. u vezi s čl. 467. st. 2. ZPP), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza te na temelju rezultata postupka odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju koje je opravdao logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da ono ima valjanu osnovu (čl. 8. ZPP-a).

16 Neosnovan je žalbeni navod kako se radi o potpuno arbitriranom i proizvoljnom suđenju jer sud zdravo za gotovo uzima kako je cijena sata rada tužitelja 40,00 Eur + PDV.

17. Naime, iz isprava u spisu računa tužitelja broj br. 246/01/2 (str. 34. spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila marke OPEL MOKKA, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], vlasnika RFH iz [adresa], i da se račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete referentni broj 238203203823 (str. 35. spisa). Vrijednost izvršenih radova iznosi 1.013,83 Eur (PDV uključen), a u računu je navedeno da je utrošeno ukupno 5,7 radnih sati na popravku, upravo ista količina sati rada koju je i sam tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 40,00 Eur uvećano za PDV, što je sud pravilno utvrdio u skladu s tužiteljevim cjenikom, stoga se ne radi o potpuno arbitriranom i proizvoljnom suđenju kako to nastoji prikazati žalitelj.

18. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku.

19. U odnosu na žalbeni navod da se sud pogrešno poziva na smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, ukazuje se žalitelju da sud svoju odluku ne temelji na smjernicama Agencije, već se samo pozvao na dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (str. 23.-26. spisa) u kojima je između ostalog navedeno navedeno i da AZTN smatra da bi u slučaju štetnog događaja na vozilu, oštećena osoba trebala u mjestu prebivališta imati pravo izbora auto servisne radionice registrirane za obavljanje djelatnost popravka i održavanja vozila, koja će obaviti popravak vozila prema cijenama uredno istaknutim u svojem cjeniku, temeljem kojih redovito posluje na tržištu te plaća poreze i doprinose. Ističe se i da je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je utvrđena u mreži ugovornih servisa ili ne, što se u konkretno slučaju i dogodilo.

20. Dakle, nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj za rad na popravku predmetnog vozila utrošio 5,7 radnih sati po cijeni od 40 Eur, a što je u skladu s tužiteljevim cjenikom (str. 40. spisa) pravilno je dosudio tužitelju zatraženu razliku po neplaćenom računu u iznosu od 175,95 Eur, na temelju odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a i zateznu kamatu na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

21. Ostale žalbene navode koji se odnose na oštećenika EF ovaj sud nije ispitivao s obzirom na to da je u ovom postupku oštećenica (sudionik prometne nezgode) RFH osiguranica tuženika, a ne EF, a ništetnost odredbi kasko osiguranja (Uvjeta) nije bila predmet ovog spora.

22. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku koju je sud dosudio tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a žalitelj osim što navodi da pobija i odluku o trošku ne ukazuje na konkretne razloge zbog kojih bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud i dosudio tužitelju bio nepravilan.

23. Slijedom iznijetog valjalo je potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 23. siječnja 2025.

Sudac

Tatjana Kujundžić Novak