Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-583/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. ŠSD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja pod 2. ŠS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja pod 3. ĐS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja pod 4. PS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja pod 5. GS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svih zastupanih po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-894/2023 od 24. listopada 2024., 23. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 894/2023 od 24. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke: a) potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 1.459,53 eura,

b) preinačava u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima daljnji trošak u iznosu od 412,00 eura i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju pod 5. ZS isplati iznos od 488,28 eura, skupa s pripadajućom kamatom koja teče na točno označene iznose od dospijeća do isplate, a kako je to sve specificirano u izreci presude, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I. izreke).

Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju pod 1. ŠSD isplati iznos od 325,93 eura, skupa s pripadajućom kamatom koja teče na točno označene iznose od dospijeća do isplate, a kako je to sve specificirano u izreci presude, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

Odlukom o troškovima postupka u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi trošak postupka u iznosu od 1.871,53 eura, s zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2024. do isplate.

2. Protiv odluke o parničnom trošku u točci III. izreke žali se tuženik, pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se odluka u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno, ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te traži trošak sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće, i to tužitelja pod 1. u iznosu od 325,93 eura, a tužitelja pod 5. u iznosu od 488,28 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama, koje zahtjeve je prvostupanjski sud djelomično prihvatio, jer je odbio dio zahtjeva koji se odnosi na zatražene zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenoj bruto razlici plaće.

5. U ovoj fazi postupka sporno je, je li prvostupanjski sud pravilno donio pobijanu odluku o parničnom trošku, koja se temelji na odredbama članka 154. stavka 3. ZPP- a, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

6. Tuženik u žalbi neosnovano navodi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je vrijednost predmeta spora za obračun troškova vrijednost predmeta spora utvrdio prema zbroju vrijednosti zahtjeva svih tužitelja.

7. Naime, u ovoj pravnoj stvari radi se o slučaju subjektivne kumulacije u smislu odredbe članka 37. ZPP-a, prema kojoj odredbi ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora određuje se prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva (stavak 1.), a ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva (stavak 2.).

8. Nadalje, prema odredbi članka 161. stavka 1. ZPP-a suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a stavka 2. ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara.

9. Slijedom navedenog, kod subjektivne kumulacije, postojanje udjela suparničara podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva, pa je stoga kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka vrijednost predmeta spora pravilno utvrditi zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-486/2021-2 od 3. siječnja 2023).

10. Dodatno, i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1325/2022-2 od 5. rujna 2023. izričito je navedeno „U slučaju subjektivne kumulacije kada više tužitelja nastupa protiv tuženika s tužbenim zahtjevima na isplatu određenih novčanih iznosa pojedinom tužitelju parnični sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka vrijednost predmeta spora utvrđuje prema zbroju vrijednosti zahtjeva svih tužitelja.“

11. Međutim, s pravom tuženik ukazuje da je sud prvog stupnja protivno odredbi Tbr. 8. točka 1. OT-a, tužitelju priznao sastav podneska od 13. rujna 2023. u iznosu od 165,00 eura, kojim se očituje na odgovor na tužbu jer navedeni trošak nije bio nužan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o "tipskom predmetu", posebno imajući u vidu činjenicu da tužitelji u podnesku u kojem se očituju na odgovor na tužbu u bitnom ponavljaju navode iz tužbe, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Navedeno je u skladu i s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 2. rujna 2021.

12. Nadalje osnovano tuženik ističe i da podnesci tužitelja od 19. ožujka 2024., 28. ožujka 2024. i 29. svibnja 2024., za koje im je pobijanom odlukom ukupno priznat iznos od 165,00 eura, nisu bili potrebni za vođenje parnice, jer se radi o podnescima kojima su dostavljeni dokazi o uplati predujma za provođenje financijskog vještačenja.

13. Međutim, suprotno mišljenju tuženika, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je tužiteljima priznao trošak podneska od 5. srpnja 2024. kojim je uređen tužbeni zahtjev prema Tbr.8.t.1. Tarife, kao i trošak pristupa na ročište održano 18. ožujka 2023. prema Tbr.9.t.1. Tarife, jer se na istom raspravljalo o glavnoj stvari.

14. Pravilno je prvostupanjski sud priznao tužiteljima i trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer ročište na kojem se presuda objavljuje nije dispozitivna stanačka radnja pa tužitelju koji je zastupan po odvjetniku na temelju Tbr. 9. 3. Tarife pripada i trošak odvjetničkog zastupanja na tom ročištu, sukladno pravnom shvaćanju izraženom na sjednici građanskog odjela Županijskog suda u Splita održanoj dana 1. rujna 2020.

15. Slijedom naprijed navedenog, kako pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljima nije trebalo priznati dosuđeni trošak sastava podneska kojim se daje odgovor na tužbu od 165,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV iznosi 206,25 eura, kao ni trošak sastava podnesaka kojima su tužitelji dostavili dokaze o uplati predujma za provođenje financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 165,00 eura (uvećano za PDV 206,25 eura), trebalo je preinačiti pobijano rješenje i u tom dijelu, od ukupno 412,00 eura, odbiti zahtjev tužitelja, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

16. U preostalom dijelu od 1.459,53 eura, koji se dobije kada se od parničnog troška dosuđenog prvostupanjskom odlukom od 1.871,53 eura oduzme taj iznos od 412,00 eura, pobijanu odluku o troškovima trebalo je potvrditi, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu odbijen je jer iz stanja spisa ne proizlazi da bi ista pristojba bila plaćena.

Split, 23. siječnja 2025.

SUDAC

Boris Mimica