Poslovni broj:Gž-1470/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesna Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić kao članice vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Katarine Bižaca, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić&partneri, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 51 P-4360/2023-30 od 20. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 51 P-4360/2023-30 od 20. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom I. izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, svotu od 31.859,23 kn sa zateznom kamatom koje teče od 6.11.2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2 i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe".

Odlukom o troškovima parničnog postupka nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 1.713,74 eur, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07

- Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. U smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine u iznosu od 4.228,45 eura/31.859,23 kune koja mu nastaje isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku GO u periodu od 28. lipnja 2018. do 31. kolovoza 2019.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, dok je sporna isključiva odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju zbog doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja, uzročna veza umirovljenja osiguranika tužitelja i prometne nezgode obzirom da kod osiguranika tužitelja zadobivene ozljede nisu uzrokovale opću nesposobnost za rad, osnovanost i visina potraživanja, da li je predmetno potraživanje zastarjelo, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ili Zakon o mirovinskom osiguranju odnosno po kojem propisu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da iz saslušanja osiguranika tuženika, svjedoka ŠO proizlazi da je na dan štetnog događaja njegov kolega odlazio s posla, nakon posla otišli na piće, a nakon toga je on svojim automobilom prešao preko pune crte na stranu kojom je vozio GO, dakle osiguranik tužitelja, i udario ga,

- da je bilo predvečerje, zimsko vrijeme, već je noć pala, a nedaleko od mjesta nastanka štetnog događaja bila je javna rasvjeta,

- da osiguranik tužitelja nije na sebi imao reflektirajući prsluk, ali je ŠO po izlasku iz zavoja naletio na GO,

- da se udar njegovog automobila dogodio na sredini kolničke trake osiguranika tužitelja, koji je u tom trenutku imao upaljena kratka svijetla, stoga nenošenjem reflektirajućeg prsluka od strane osiguranika tužitelja nije moglo biti od utjecaja na nastanak predmetnog događaja,

- da je u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zlataru poslovni broj Kov-50/2016 zbog predmetnog događaja okrivljeni ŠO proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 227. stavka 1. Kaznenog zakona te u odnosu na isto donijeta je presuda na temelju sporazuma stranaka

- da iz uvida u Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu Klasa: UP/I 141-02/18-01/03301090009, Urbroj: 34¸1-25-05/3-18- 42640 od 28. rujna 2018. (list 7-9 spisa) proizlazi da se osiguraniku hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata GO, rođ. **.**.1961., zbog ozljede izvan rada 100% nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, priznaje invalidska mirovina počevši od 28. lipnja 2018. u svoti od 1.257,07 kn mjesečno i da mu se umjesto ove mirovine određuje od 28. lipnja 2018. najniža mirovina u svoti od 2.178,92 kn, a od 1. srpnja 2018. mirovina iznosi 2.237,58 kn mjesečno,

- da tužitelj, na kojem je teret dokaza, tijekom postupka nije predložio izvođenje nikakvog dokaza na temelju kojeg bi sud nedvojbeno utvrdio postojanje štete u smislu članka 27. stavak 3. ZOOP, odnosno nije predlagao izvođenje dokaza na okolnost utvrđenja da li je obveza tuženika, kao osiguratelja, veća od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja.

9. U odnosu na spornu uzročno vezu umirovljenja i prometne nezgode valja navesti da je naprijed citiranim rješenjem HZMO-a utvrđeno da je osiguraniku GO zbog ozljede izvan rada 100% nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, a koji rješenjem je parnični sud vezan na temelju odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a i u odnosu na to pitanje ne može donijeti drugačiju odluku od one donesene u upravnom postupku jer je o prethodnom pitanju koje se tiče prava na isplatu invalidske mirovine konačnu, pravomoćnu i ovršnu odluku donijelo nadležno tijelo (HZMO).

10. Ovaj drugostupanjski sud je u prethodnom ukidnom rješenju, pod poslovnim brojem Gž-567/2023-3 od 19. travnja 2023., ukazao kako je u ponovljenom postupku potrebno primijeniti Zakon o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP), polazeći od članka 27. ZOOP-a koja propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti tog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.) time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznosi mirovine određuju prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu stavak 3., te ranije u ovom obrazloženju iznesenog sadržaja odredbe članka 161. HZMO-a.

11. U konkretnom slučaju ZOOP predstavlja lex specialis koji među ostalim, regulira materiju naknade štete za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja a ne Zakon o mirovinskom osiguranju, kako to pogrešno tvrdi žalitelj.

12. Osiguraniku tužitelja je zbog posljedica prometne nesreće koju je prouzročio osiguranik tužitelja rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu počev od 28. lipnja 2018. pri čemu je štetni događaj utjecao na utvrđenu invalidnost 100%.

13. Naime, za odluku u ovom sporu relevantan je onaj Zakon i članak koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen a to je ZOOP.

14. Sukladno izričaju odredbe članka 27. stavka 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

15. U konkretnom slučaju tužitelj naknadu štete potražuje od tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, a prava i obveze tuženika koji proizlaze iz ove vrste ugovora o osiguranju regulirani su odredbama ZOOP-a, stoga je materijalno pravo koje treba primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari je ZOOP, što znači da je predmet spora trebalo raspraviti sa aspekta članka 27. ZOOP-a (kojom odredbom se, pored prava na regres, regulira i pitanje opsega naknade štete zavoda koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, prema odgovornom osiguratelju).

16. Naime, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pri čemu je postojanje te razlike dužan dokazati tužitelj. No, budući da se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, to se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluku donijeti primjenom materijalno pravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo a to su odredbe ZOOP/05, stoga sud u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 27. ZOOP/05 (tako i Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev-1889/2001).

17. Za naprijed navedena odlučna činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud naveo valjane i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima pa zbog toga ta utvrđenja prihvaća kao pravilna i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze ocijenio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju čvrsto uporište u dokaznoj građi.

18. Slijedom pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi članka 27. ZOOP i odredbe o teretu dokaza u smislu članka 219. ZPP u vezi članka 221. a ZPP-a, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti.

19. Odluka o troškovima postupka se pravilno temelji na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a.

20. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, niti razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. stavak 2. ZPP), ovo žalbeno vijeće je odlučilo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu, 23. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić