REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-496/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici ABC, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici ABC, odvjetnici iz ... iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3030/2021-32 od 22. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika ... djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. travnja 2024., poslovni broj: P-3030/2021-32:

1. potvrđuje u odnosu na glavni zahtjev (točka I. i II. izreke), te u dijelu kojim je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (točka V. izreke);

2. preinačuje rješenje o troškovima postupka (točka IV. izreke), tako da se nalaže tuženiku ... da tužitelju UL naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.966,61 eura umjesto iznosa od 2.279,11 eura.

II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja KL i tuženika ... (ranije ...) dana 20. svibnja 2008., a koji ugovor je solemniziran 20. svibnja 2008. kod javnog bilježnika ULM iz [adresa], pod posl. brojem OV-6164/2008 u dijelu u kojemu je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku ... isplatiti tužitelju UL iznos od 9.682,43 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 6,75 EUR od 1.7.2008. do isplate,

- na iznos od 0,05 EUR od 1.9.2008. do isplate,

- na iznos od 4,23 EUR od 1.10.2008. do isplate,

- na iznos od 35,92 EUR od 1.11.2008. do isplate,

- na iznos od 14,69 EUR od 1.12.2008. do isplate,

- na iznos od 41,66 EUR od 1.1.2009. do isplate,

- na iznos od 45,81 EUR od 1.2.2009. do isplate,

- na iznos od 47,68 EUR od 1.3.2009. do isplate,

- na iznos od 42,52 EUR od 1.4.2009. do isplate,

- na iznos od 43,51 EUR od 1.5.2009. do isplate,

- na iznos od 35,61 EUR od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 29,80 EUR od 1.7.2009. do isplate,

- na iznos od 31,34 EUR od 1.8.2009. do isplate,

- na iznos od 34,41 EUR od 1.9.2009. do isplate,

- na iznos od 34,14 EUR od 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 31,04 EUR od 1.11.2009. do isplate,

- na iznos od 36,86 EUR od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 41,52 EUR od 1.1.2010. do isplate,

- na iznos od 48,15 EUR od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 46,63 EUR od 1.3.2010. do isplate,

- na iznos od 55,63 EUR od 1.4.2010. do isplate,

- na iznos od 53,92 EUR od 1.5.2010. do isplate,

- na iznos od 57,25 EUR od 1.6.2010. do isplate,

- na iznos od 86,05 EUR od 1.7.2010. do isplate,

- na iznos od 80,12 EUR od 1.8.2010. do isplate,

- na iznos od 98,23 EUR od 1.9.2010. do isplate,

- na iznos od 91,97 EUR od 1.10.2010. do isplate,

- na iznos od 81,91 EUR od 1.11.2010. do isplate,

- na iznos od 103,14 EUR od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 130,16 EUR od 1.2.2011. do isplate,

- na iznos od 111,03 EUR od 1.2.2011. do isplate,

- na iznos od 118,39 EUR od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 109,85 EUR od 7.4.2011. do isplate,

- na iznos od 111,40 EUR od 4.5.2011. do isplate,

- na iznos od 147,56 EUR od 3.6.2011. do isplate,

- na iznos od 151,08 EUR od 2.7.2011. do isplate,

- na iznos od 181,29 EUR od 2.8.2011. do isplate,

- na iznos od 165,77 EUR od 3.9.2011. do isplate,

- na iznos od 148,79 EUR od 5.10.2011. do isplate,

- na iznos od 146,97 EUR od 8.11.2011. do isplate,

- na iznos od 145,66 EUR od 2.12.2011. do isplate,

- na iznos od 153,76 EUR od 6.1.2012. do isplate,

- na iznos od 160,82 EUR od 4.2.2012. do isplate,

- na iznos od 161,77 EUR od 1.3.2012. do isplate,

- na iznos od 156,88 EUR od 3.4.2012. do isplate,

- na iznos od 160,18 EUR od 3.5.2012. do isplate,

- na iznos od 162,44 EUR od 5.6.2012. do isplate,

- na iznos od 158,64 EUR od 4.7.2012. do isplate,

- na iznos od 159,64 EUR od 4.8.2012. do isplate,

- na iznos od 156,79 EUR od 6.9.2012. do isplate,

- na iznos od 150,73 EUR od 10.10.2012. do isplate,

- na iznos od 157,28 EUR od 7.11.2012. do isplate,

- na iznos od 160,43 EUR od 7.12.2012. do isplate,

- na iznos od 158,14 EUR od 8.1.2013. do isplate,

- na iznos od 145,77 EUR od 8.2.2013. do isplate,

- na iznos od 156,28 EUR od 6.3.2013. do isplate,

- na iznos od 157,20 EUR od 9.4.2013. do isplate,

- na iznos od 153,08 EUR od 9.5.2013. do isplate,

- na iznos od 140,26 EUR od 11.6.2013. do isplate,

- na iznos od 139,94 EUR od 12.7.2013. do isplate,

- na iznos od 143,08 EUR od 15.8.2013. do isplate,

- na iznos od 148,13 EUR od 11.9.2013. do isplate,

- na iznos od 155,12 EUR od 16.10.2013. do isplate,

- na iznos od 151,51 EUR od 6.11.2013. do isplate,

- na iznos od 154,07 EUR od 6.12.2013. do isplate,

- na iznos od 156,96 EUR od 13.2.2014. do isplate,

- na iznos od 158,76 EUR od 6.3.2014. do isplate,

- na iznos od 162,56 EUR od 5.4.2014. do isplate,

- na iznos od 161,32 EUR od 9.5.2014. do isplate,

- na iznos od 157,11 EUR od 9.5.2014. do isplate,

- na iznos od 155,76 EUR od 6.6.2014. do isplate,

- na iznos od 156,37 EUR od 11.7.2014. do isplate,

- na iznos od 161,15 EUR od 11.9.2014. do isplate,

- na iznos od 165,17 EUR od 11.9.2014. do isplate,

- na iznos od 164,33 EUR od 11.10.2014. do isplate,

- na iznos od 167,81 EUR od 8.11.2014. do isplate,

- na iznos od 170,18 EUR od 11.12.2014. do isplate,

- na iznos od 168,78 EUR od 13.1.2015. do isplate,

- na iznos od 169,17 EUR od 19.2.2015. do isplate,

- na iznos od 169,17 EUR od 3.3.2015. do isplate,

- na iznos od 169,17 EUR od 1.4.2015. do isplate,

- na iznos od 169,17 EUR od 7.5.2015. do isplate,

- na iznos od 169,05 EUR od 16.6.2015. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja KL za isplatu iznosa od 919,79 EUR/ 6.930,16 kuna sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3,91 EUR / 29,47 kn od 1.1.2009. do isplate,

- na iznos od 3,95 EUR / 29,75 kn od 1.2.2009. do isplate,

- na iznos od 3,97 EUR / 29,88 kn od 1.3.2009. do isplate,

- na iznos od 3,92 EUR / 29,53 kn od 1.4.2009. do isplate,

- na iznos od 10,21 EUR / 76,93 kn od 1.5.2009. do isplate,

- na iznos od 10,02 EUR / 75,51 kn od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 9,88 EUR / 74,47 kn od 1.7.2009. do isplate,

- na iznos od 9,92 EUR / 74,74 kn od 1.8.2009. do isplate,

- na iznos od 9,99 EUR / 75,29 kn od 1.9.2009. do isplate,

- na iznos od 9,99 EUR / 75,25 kn od 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 9,91 EUR / 74,69 kn od 1.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,05 EUR / 75,73 kn od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 10,16 EUR / 76,57 kn od 1.1.2010. do isplate,

- na iznos od 10,32 EUR / 77,76 kn od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 10,28 EUR / 77,49 kn od 1.3.2010. do isplate,

- na iznos od 10,50 EUR / 79,10 kn od 1.4.2010. do isplate,

- na iznos od 10,46 EUR / 78,80 kn od 1.5.2010. do isplate,

- na iznos od 10,54 EUR / 79,39 kn od 1.6.2010. do isplate,

- na iznos od 11,22 EUR / 84,57 kn od 1.7.2010. do isplate,

- na iznos od 11,08 EUR / 83,50 kn od 1.8.2010. do isplate,

- na iznos od 11,51 EUR / 86,75 kn od 1.9.2010. do isplate,

- na iznos od 11,37 EUR / 85,63 kn od 1.10.2010. do isplate,

- na iznos od 11,12 EUR / 83,82 kn od 1.11.2010. do isplate,

- na iznos od 11,63 EUR / 87,64 kn od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 12,28 EUR / 92,49 kn od 1.2.2011. do isplate,

- na iznos od 11,82 EUR / 89,05 kn od 1.2.2011. do isplate,

- na iznos od 11,99 EUR / 90,37 kn od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 11,79 EUR / 88,84 kn od 7.4.2011. do isplate,

- na iznos od 11,83 EUR / 89,12 kn od 4.5.2011. do isplate,

- na iznos od 12,69 EUR / 95,61 kn od 3.6.2011. do isplate,

- na iznos od 12,77 EUR / 96,24 kn od 2.7.2011. do isplate,

- na iznos od 13,49 EUR / 101,67 kn od 2.8.2011. do isplate,

- na iznos od 13,12 EUR / 98,88 kn od 3.9.2011. do isplate,

- na iznos od 12,72 EUR / 95,83 kn od 5.10.2011. do isplate,

- na iznos od 12,68 EUR / 95,50 kn od 8.11.2011. do isplate,

- na iznos od 12,64 EUR / 95,27 kn od 2.12.2011. do isplate,

- na iznos od 12,84 EUR / 96,72 kn od 6.1.2012. do isplate,

- na iznos od 13,01 EUR / 97,99 kn od 4.2.2012. do isplate,

- na iznos od 13,03 EUR / 98,16 kn od 1.3.2012. do isplate,

- na iznos od 12,91 EUR / 97,29 kn od 3.4.2012. do isplate,

- na iznos od 12,99 EUR / 97,88 kn od 3.5.2012. do isplate,

- na iznos od 13,04 EUR / 98,28 kn od 5.6.2012. do isplate,

- na iznos od 12,95 EUR / 97,60 kn od 4.7.2012. do isplate,

- na iznos od 12,98 EUR / 97,78 kn od 4.8.2012. do isplate,

- na iznos od 12,91 EUR / 97,27 kn od 6.9.2012. do isplate,

- na iznos od 12,77 EUR / 96,18 kn od 10.10.2012. do isplate,

- na iznos od 12,92 EUR / 97,36 kn od 7.11.2012. do isplate,

- na iznos od 13,00 EUR / 97,92 kn od 7.12.2012. do isplate,

- na iznos od 12,94 EUR / 97,51 kn od 8.1.2013. do isplate,

- na iznos od 12,65 EUR / 95,29 kn od 8.2.2013. do isplate,

- na iznos od 12,90 EUR / 97,18 kn od 6.3.2013. do isplate,

- na iznos od 12,92 EUR / 97,34 kn od 9.4.2013. do isplate,

- na iznos od 12,82 EUR / 96,60 kn od 9.5.2013. do isplate,

- na iznos od 12,52 EUR / 94,30 kn od 11.6.2013. do isplate,

- na iznos od 12,51 EUR / 94,24 kn od 12.7.2013. do isplate,

- na iznos od 12,58 EUR / 94,81 kn od 15.8.2013. do isplate,

- na iznos od 12,70 EUR / 95,71 kn od 11.9.2013. do isplate,

- na iznos od 12,87 EUR / 96,97 kn od 16.10.2013. do isplate,

- na iznos od 12,78 EUR / 96,32 kn od 6.11.2013. do isplate,

- na iznos od 12,84 EUR / 96,78 kn od 6.12.2013. do isplate,

- na iznos od 12,91 EUR / 97,30 kn od 13.2.2014. do isplate,

- na iznos od 12,96 EUR / 97,62 kn od 6.3.2014. do isplate,

- na iznos od 13,05 EUR / 98,31 kn od 5.4.2014. do isplate,

- na iznos od 13,02 EUR / 98,08 kn od 9.5.2014. do isplate,

- na iznos od 12,92 EUR / 97,33 kn od 9.5.2014. do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR / 97,08 kn od 6.6.2014. do isplate,

- na iznos od 12,90 EUR / 97,19 kn od 11.7.2014. do isplate,

- na iznos od 13,01 EUR / 98,05 kn od 11.9.2014. do isplate,

- na iznos od 13,11 EUR / 98,77 kn od 11.9.2014. do isplate,

- na iznos od 13,09 EUR / 98,62 kn od 11.10.2014. do isplate,

- na iznos od 13,17 EUR / 99,25 kn od 8.11.2014. do isplate,

- na iznos od 13,23 EUR / 99,67 kn od 11.12.2014. do isplate,

- na iznos od 13,20 EUR / 99,42 kn od 13.1.2015. do isplate,

- na iznos od 13,20 EUR / 99,49 kn od 19.2.2015. do isplate,

- na iznos od 13,20 EUR / 99,49 kn od 3.3.2015. do isplate,

- na iznos od 13,20 EUR / 99,49 kn od 1.4.2015. do isplate,

- na iznos od 13,20 EUR / 99,49 kn od 7.5.2015. do isplate,

- na iznos od 13,39 EUR / 100,90 kn od 16.6.2015. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku ... naknaditi tužitelju UL parnični trošak u iznosu od 2.279,11 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ... za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.033,18 EUR.“

2. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 25. travnja 2022.

II. Odbacuje se kao nedopušten zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja KL i tuženika ... dana 20. svibnja 2008. u dijelu kojim je ugovoreno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika, a preko ugovorene kamate od 6,50%.“

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te da naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Traži troškove sastava žalbe s PDV-om.

3.1. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) iz razloga što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito da pobijana presuda proturječi sama sebi jer je isti sud u obrazloženju naveo da tuženik nije na transparentan način tužitelju objasnio značajke valutne klauzule CHF i da je izostalo pojedinačno pregovaranje tužitelja o spornim odredbama predmetnog ugovora u kreditu iako je odbio provesti predložene dokaze saslušanjem javnog bilježnika koji je predmetni ugovor o kreditu solemnizirao, zatim da tužitelj nije priložio nikakve dokaze u prilog svojih navoda da nije bio informiran o svim značajkama ugovora, dok je tuženik isticao da su potrošačima prilikom sklapanja ugovora objašnjenje sve značajke ugovora i mogućnost sklapanja ugovora u različitim valutama, kao i da nije obrazložio zašto smatra da je nalaz i mišljenje vještaka izrađeno u skladu s pravilima struke, a da su prigovori tuženika, kojima se svakako protivio da se u izradi vještačenja koristi početna kamatna stopa, neosnovani. Osim navedenog da su se prema članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu, ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli smatrale nepoštenima ako se o njima nije pojedinačno pregovaralo, a da prvostupanjski sud nije dao jasne i konkretne razloga zbog kojih bi našao da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne.

3.2. Nadalje, tuženik osporava navedeni nalaz i mišljenje i iz razloga što je vještak računao razliku prema početnoj kamatnoj stopi, a ne po promjenjivoj kamatnoj stopi koja je važila za kunske kredite u doba trajanja predmetnog ugovora o kreditu, te zbog toga što nije uvažio prigovore tuženika da utvrđenu razliku treba umanjiti za razdoblja kada su anuiteti zbog nižeg tečaja švicarskog franka bili manji od onog početno ugovorenog, odnosno da je pogrešno prvostupanjski sud usvojio izračun vještaka imajući u vidu samo pozitivne razlike, te i nadalje smatra da je njegov prigovor zastare osnovan jer da su sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove nastala prije 16. travnja 2016. zastarjela, odnosno u roku 5 godina prije podnošenja tužbe dana 16. travnja 2021.

3.3. Žalbenim navodima se osporava i zaključak prvostupanjskog suda da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile ništetne jer da je tužitelj imao mogućnost prilikom sklapanja Ugovora o kreditu odabrati kredit s fiksnom kamatnom stopom ili promjenjivom, ali da je samostalno odlučio da je za njega najprihvatljivija odluka sklopiti ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i s valutnom klauzulom CHF, zatim da su navedene odredbe bile jasne, lako uočljive i razumljive, te da su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora, bila poštovana u cijelosti, kao i da je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tuženik postupao u skladu s odredbama Zakona o bankama i Zakona o kreditnim institucijama, a da je valutna klauzula u ugovorima o kreditu bila dopuštena sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO) pa da predmetne odredbe Ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, i to osobito iz razloga što u trenutku sklapanja tuženik nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja Ugovora o kreditu. U odnosu na dosuđene zatezne kamate tuženik smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo obzirom da bi sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a zatezne kamate trebale početi teći od dana podnošenja tužbe.

3.4. Tuženik zaključno osporava i odluku o troškovima postupka prije svega iz razloga što smatra da nije osnovan tužbeni zahtjev, a zatim i zbog toga što smatra da je prvostupanjski sud neosnovano priznao tužitelju trošak sastava podneska od 19. travnja 2023. u visini od 100 bodova, i to iz razloga što je tim podneskom tužitelj tužbeni zahtjev iskazao i u valuti EUR pa da se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, niti se radi o trošku koji je u smislu odredbe članka 155. ZPP-a potreban za vođenje parnice, jer da iskazivanje tužbenog zahtjeva u eurima vlasti prema odredbi članka 48. stavka 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj nije dužnost tužitelja nego suda kao tijela javne ovlasti. Nadalje se ističe da je neosnovano priznao tužitelju i trošak sastava podneska od 28. siječnja 2022. godine u visini od 25 bodova temeljem Tbr. 8.3. Tarife, i to iz razloga što se radi o podnesku kojim je dostavljena potvrda o uplati predujma za vještačenje pa da se ne radi o trošku koji je u smislu odredbe članka 155. ZPP-a potreban za vođenje parnice, zatim da je prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava kada je tužitelju dosudio troškove postupka prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a iako tužitelj nije u cijelosti uspio u sporu, kao i da je pogrešno dosudio trošak za sve poduzete radnje prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura, odnosno kada je sve za sve radnje tužitelja primjenjivao Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući su u obrazloženju pobijane presude navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, tako se ista presuda može ispitati. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio zbog čega je zaključio da tuženik nije na transparentan način tužitelju objasnio značajke valutne klauzule CHF i da je izostalo pojedinačno pregovaranje tužitelja o spornim odredbama predmetnog ugovora u kreditu, te je proveo sve predložene dokaze koji su važni za donošenje odluke, pa je tako saslušao i tužitelja, s tim da je tuženik podneskom od 2. studenog 2023. odustao od prijedloga da se sasluša svjedokinja ĆL, dok saslušanje javnog bilježnika ULM kao svjedoka nije bilo potrebno iz razloga što je i ovaj sud mišljenja da saslušanje javnog bilježnika nije važno za donošenje odluke, i to iz razloga što javni bilježnik, potvrđujući ugovor o kreditu, nije dužan upoznati potrošača s rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope ili valutne klauzule, niti on o tom treba imati stručno znanje, već je njegova dužnost upoznati i upozoriti stranke na posljedice same solemnizacije ugovora, s tim da je o saslušanju javnog bilježnika u ovakvim postupcima svoje pravno shvaćanje iznio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.

6.1. Drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojima je ugovoreno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika, a preko ugovorene kamate od 6,50%, te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak, te zahtjev za isplatom iznosa od 10.602,22 eura s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

8. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika ... iz [adresa], kao davatelj kredita, zaključili su 20. svibnja 2008. Ugovor o [broj kredita] (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je tužitelju odobren kredit za kupovinu novog motornog vozila u iznosu od 43.996,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita;

- da je ugovoreni rok otplate kredita 7 godine od dana stavljanja kredita u otplatu, u mjesečnim anuitetima, plativo u kunama i obračunato po srednjem tečaju banke na dan plaćanja;

- da je ugovorena redovna kamata od 6,50% godišnje, te da se tužitelj obvezao platiti predniku tuženika kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke;

- da je kredit otplaćen u cijelosti 15. lipnja 2015.

9. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je pitanje da li je valutna klauzula sadržana u ugovoru o kreditu ništetna, te da li tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetnosti valutne klauzule i u kojem iznosu, zatim od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate i da li je nastupila zastara potraživanja.

10. Unatoč tome što je ugovaranje valutne klauzule dopušteno jer tako proizlazi iz članka 22. stavka 1. ZOO-a, a što osnovano ističe i tuženik u žalbi, odredba u Ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute švicarski franak u vrijeme plaćanja anuiteta tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti, jer valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kako je to smatrao i Ustavni sud RH u rješenju broj: U-I-392/2011. od 13. prosinca 2016. Osim toga nepoštenost navedenih ugovornih odredbi utvrđena je već u kolektivnom sporu na koji se pozvao prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

10.1. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno je da je petotužena ... u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena ... kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tužena ... postupala suprotno tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, dalje u tekstu: ZZP), i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO-a.

11. Nadalje, subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) navedenih presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača odnose se na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), tako da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio pozivanje tužitelja na odredbe članka 502. c ZPP-a. Međutim, to ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati.

11.1. U tom smislu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

12. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je imao u vidu zaključke Ustavnog suda RH iznesene u navedenom predmetu, pa je tako saslušao i tužitelja, dok je tuženik podneskom od 2. studenog 2023. odustao od prijedloga da se sasluša svjedokinja ĆL, te je cijeneći iskaz tužitelja, kojeg je u cijelosti prihvatio nalazeći da je isti iskren i uvjerljiv, pravilno utvrdio da mu je prednik tuženika predložio ugovor s valutnom klauzulom u CHF kao najpovoljniji i da mu nije nudio ugovore u drugim valutama, te da ga prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije upozorio na rizičnost valute CHF, niti je imao mogućnost stvarno utjecati na pojedine odredbe ugovora o kreditu jer je ugovor bio unaprijed pripremljen.

13. Imajući u vidu da iz iskaza tužitelja proizlazi da prednik tuženika tužitelja prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije upozorio na odredbe o rizičnosti valute CHF, niti je tužitelj imao mogućnost stvarno utjecati na pojedine odredbe ugovora o kreditu jer je ugovor o kreditu čekao već unaprijed pripremljen, odnosno da mu je ponuđen kredit samo u CHF kao najpovoljniji, a da je upravo na tuženiku bio teret dokaza da je u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dao odgovarajuće obavijesti potrošaču o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, a koji bi bili specifični u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu, te da tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbama kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, i po ocjeni ovog suda navedene ugovorne odredbe ugovora o kreditu su ništetne, tako da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 323. stavkom 1. ZOO-a. Zbog navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. izreke potvrditi.

14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković iz ... iz [adresa], kojeg je prvostupanjski sud prihvatio kao jasan, obrazložen i neproturječan, imajući pri tome u vidu da su usmenim očitovanjem u cijelosti otklonjeni prigovori tuženika, pa je tako pravilno utvrdio da preplata s osnova ništetnosti valutne klauzule, a uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora, iznosi 9.682,43 eura (72.952,25 kn), kao i da preplata s osnova ništetnosti promjenjive kamatne stope iznosi 919,79 eura (6.930,16 kn).

15. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj u smislu članka 1115. ZOO-a jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je sporne odredbe o valutnoj klauzuli nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate koje teku od dana plaćanja mjesečnih anuiteta, a tuženik je kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.

16. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je zatražena isplata s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

16.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 16. travnja 2021., podnesena je unutar zastarnog roka od 5 godina u odnosu na restitucijski zahtjev na ime ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, dok je prvostupanjski sud u nepobijanom dijelu presude (točka III. izreke) odbio restitucijski zahtjev kojim je zatražena isplata iznosa od 919,79 eura na ime ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a zbog osnovanosti prigovora zastare.

17. Zbog svega iznesenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je temeljem članka 1111. i 1115. ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli zatražio isplatu iznosa od 9.682,43 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, zbog čega je valjalo žalbu tuženika i u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki II. izreke potvrditi.

17.1. Prvostupanjski sud je, naime, pravilno donio odluku na temelju nalaza i mišljenja vještaka u kojem su u obzir uzete samo pozitivne razlike preplate bez tzv. negativnih razlika, budući je tuženik samo općenito stavio materijalnopravni prigovor kojim zapravo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, odnosno nije postavio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, tako da u ovom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita, a što je u skladu i s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

18. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno priznao tužitelju troškove parničnog postupka u cijelosti temeljem članka 154. stavka 5. ZPP-a, budući tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, odnosno da je uspio u parnici u omjeru od 87%, s tim da i iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 proizlazi da se odredba članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti. Prvostupanjski sud je, također, pravilno obračunao troškove parničnog postupka prema vrijednosti boda od 2,00 eura kn za sve poduzete radnje budući je odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi donio 22. travnja 2024., a odredbom Tbr. 52. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), koja je stupila na snagu 25. studenog 2023., propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, da primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u odredbi Tbr. 54. Tarife označena vrijednost boda u visini od 2,00 eura.

18.1. Međutim, pravilno tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju kao osnovan priznao trošak sastava podneska od 28. siječnja 2022. temeljem Tbr.8. toč.4. Tarife u iznosu od 25 bodova jer je tim podneskom tužitelj samo dostavio potvrdu o uplati predujma za vještačenje, tako da se ne radi o trošku koji je u smislu odredbe članka 155. ZPP-a bio potreban za vođenje parnice, kao i trošak sastava podneska od 19. travnja 2023. temeljem Tbr.8. toč.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, budući je tužitelj tim podneskom tužbeni zahtjev iskazao i u eurima kao službenoj valuti u Republici Hrvatskoj, a što prema odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) nije bio u obvezi, tako da niti taj trošak u smislu odredbe članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice, pa je stoga odluku o troškovima postupka (točka IV. izreke) valjalo preinačiti i obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.966,61 eura umjesto iznosa od 2.279,11 eura.

19. Ovaj sud je odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe temeljem članka 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a jer je s istom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na dio troškova postupka.

20. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. i članka 380. točke 3. ZPP-a kao u izreci.

Slavonski Brod, 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić