REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-440/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te sudaca Jasne Momirović i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe LIPA VITA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi ĆRČ, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21), odlučujući o žalbi okrivljenika LIPA VITA d.o.o. kao pravne osobe i ĆRČ kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zastupanih po branitelju Milku Križanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanović & partneri d.o.o., podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 20. studenoga 2024., broj: Pp-9176/2024, na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe LIPA VITA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi ĆRČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela tako da se djelo okrivljenika iz izreke pobijane presude, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 63. stavka 2., kažnjiv po članku 127. stavak 1. podstavak 1. i stavak 2. Zakona o Državnom inspektoratu.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe LIPA VITA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi ĆRČ te se pobijana presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenici su obvezni naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) svaki, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba LIPA VITA d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ĆRČ proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 63. stavka 2 Zakona o državnom inspektoratu, kažnjivom po članku 228. stavku 1. točki 1. i stavku 2. istog Zakona (pravilno je: kažnjivo po članku 127. stavak 1. podstavak 1. i stavak 2. Zakona), činjenično opisanog u izreci presude, te su, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni na način da je pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 1.061,78 eura, a odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 265,44 eura. Okrivljenici su ujedno propisno upozoreni da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.

1.1.Istom presudom okrivljenici su temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođeni od obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2.Protiv navedene presude okrivljenici su po branitelju pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o kazni.

2.1.Žalitelji u žalbi u bitnome ističu da se pobijana presuda ne odnosi na djelo iz optužnog prijedloga, jer da je prvostupanjski sud samoinicijativno, bez intervencije ovlaštenog tužitelja, iz činjeničnog opisa izostavio dio koji se odnosi na evidenciju radnog vremena za radnika ĆR, kao i da je pobijanom presudom djelo za koje su okrivljenici proglašeni krivima pogrešno pravno kvalificirano kao prekršaj kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o državnom inspektoratu, a koju zakonsku odredbu taj Zakon niti ne sadrži, pri čemu je sud izmijenio pravnu kvalifikaciju djela za koje su okrivljenici optuženi jer se u optužnom prijedlogu navodi kaznena odredba Zakonu o radu, a ne Zakona o državnom inspektoratu.

3. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

4.Žalba nije osnovana.

5.Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6.Neosnovani su navodi žalitelja kako se pobijana presuda ne odnosi na djelo iz optužnog prijedloga. Naime, izreka pobijane presude sadrži sva bitna obilježja djela iz članka 63. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (za koje djelo su okrivljenici i optuženi), dok na pravilnost i zakonitost pobijane presude ne utječe okolnost što je prvostupanjski iz činjeničnog opisa izreke presude ispustio onaj dio činjeničnog opisa koji se odnosi na dokumentaciju za koju je tijekom postupka neprijeporno utvrđeno da je u međuvremenu dostavljena tužitelju od strane okrivljenika (evidencija radnog vremena, obračun plaće za veljaču 2023. i dokaz o isplati za radnika ĐR).

6.1.Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je ovlašten i bez intervencije tužitelja iz optužnog prijedloga ispustiti dio činjeničnih navoda, ako se time ne mijenja objektivni identitet optužbe odnosno ako se okrivljenici ne proglašavaju krivima za neki drugi prekršaj od onog koji im je stavljen na teret odnosno ako se ne proglašavaju krivima za nešto više od onoga za što su optuženi, pri čemu takva izmjena činjeničnog opisa ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenike, a što u predmetnoj situaciji nije slučaj.

6.2.S obzirom da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su okrivljenici tužitelju dostavili dio dokumentacije za dotičnog radnika, a koja dokumentacija je bila navedena u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, to je prvostupanjski sud prilikom donošenja osuđujuće presude pravilno iz činjeničnog opisa djela ispustio dio koji se tiče navedene dokumentacije, pri čemu ni na koji način nije izmijenjen objektivni identitet optužbe.

7.Nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude niti to što je prvostupanjski sud omaškom pogrešno naznačio kaznenu odredbu djela za koje je okrivljenike proglasio krivima (odredbu Zakona o Državnom inspektoratu koju taj Zakon ne sadržava), kao niti okolnost da je u izreci presude (ispravno) naveden zakonski propis temeljem kojeg je okrivljenicima izrečena kazna (Zakon o Državnom inspektoratu) koji se razlikuje od zakonskog propisa navedenog u optužnom prijedlogu (Zakon o radu).

7.1.Naime, sud nije vezan pravnom kvalifikacijom prekršaja, već činjeničnom opisom djela za koje se okrivljenike optužuje, a djelo za koje su okrivljenici pobijanom presudom proglašeni krivima predstavlja upravo prekršaj iz članka 63. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, kako ga je i u optužnom prijedlogu naznačio ovlašteni tužitelj. Okolnost da je prvostupanjski sud nepravilno naznačio kaznenu odredbu Zakona o Državnom inspektoratu (odredbu članka 228. stavka 1. toč. 1. i stavka 2. Zakona koju odredbu taj propis niti ne sadrži), nije od utjecaja na odluku o krivnji i kazni, već je očito riječ o omaški prilikom pisanja presude.

7.2.Slijedom navedenog, ovaj je Sud u povodu žalbe okrivljenika, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

8.Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka u obrazlaganju presude, već je po mišljenju ovog Suda prvostupanjski sud za svoju odluku dao dostatne i relevantne razloge koji su jasni, određeni i nisu proturječni niti međusobno, niti izreci, niti stanju spisa.

9.Jednako tako je potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku u kojem su okrivljenici aktivno sudjelovali braneći se pisanom obranom, a iznesenim žalbenim navodima žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, kao niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

10.Razmatrajući odluku o kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da žalitelji za počinjeni prekršaj nisu kažnjeni prestrogim kaznama.

10.1. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenicima, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao kaznu u iznosima ispod zakonskih minimuma kazne propisane za inkriminirano djelo, držeći da će tako izrečenom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja, a koju kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.

11.Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

12.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 23. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.