REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10594/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene PG, zbog prekršaja iz članka 158. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“ broj: 82/13., 148/13., 115/18. i 52/21.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: Pp-462/2022 od 23. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljena PG (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
oslobađa od optužbe
da dana 17. siječnja 2022. godine ne bi osigurala provedbu cijepljenja protiv zarazne bolesti bjesnoće, svog psa imena P, mješanca, mužjaka, označenog mikročipom broj:191100000342702 oštenjenog dana 20. srpnja 2010. godine što je utvrđeno uvidom u aplikaciju Lyscan, službenu bazu podataka Ministarstva poljoprivrede, dana 17. siječnja 2022. godine,
čime bi okrivljenica počinila prekršaj iz članka 158. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu i u glavi II. Naredbe o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti u 2020. („Narodne novine“ broj: 7/20.).
II. Uslijed odluke iz točke I. izreke, žalba okrivljene PG je bespredmetna.
III. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena PG proglašena je krivom i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 100,00 (sto) eura, zbog prekršaja iz članka 158. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu, pobliže opisanog u izreci, te je, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, upozorena da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku dodijeljenom za plaćanje, smatrati da je kazna u cijelosti plaćena.
2. Istom presudom, okrivljenica je obvezana na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura (trinaest eura i dvadesetsedam centi).
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
4. Žalba je bespredmetna.
5. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je prvostupanjski sud povrijedio na štetu okrivljenice odredbu prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nije prekršaj.
6. Naime, odredbom članka 158. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu je propisano da će se kazniti novčanom kaznom fizička osoba ako kao posjednik životinje ne osigura provedbu mjera za otkrivanje, sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih ili nametničkih bolesti, protivno odredbi članka 7. stavka 2. ovoga Zakona. Člankom 7. stavkom 2. Zakona o veterinarstvu je propisano da su posjednici životinja obvezni osigurati provedbu mjera za otkrivanje, sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih ili nametničkih bolesti životinja na način i u rokovima utvrđenim ovim Zakonom i njegovim podzakonskim aktima te uredbama i odlukama Europske unije u području veterinarstva, kao i skrbiti o zdravlju i dobrobiti životinja.
7. u Poglavlju II. članku 3. stavku 2. i 3. Naredbi o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2020. godini, propisano je da psi stariji od tri mjeseca moraju, jednom godišnje, biti cijepljeni protiv bjesnoće, s time da između dva cijepljenja ne smije proteći više od 365 dana, te pas koji tijekom godine navrši tri mjeseca mora biti cijepljen u narednih 14 dana, a pas koji nije ranije cijepljen u roku od 14 dana od dana njegove nabave.
8. Stoga, budući da u činjeničnom opisu prekršaja u izreci pobijane presude, nije naveden provedbeni propis, slijedom toga, nije točno navedeno bitno obilježje tog prekršaja. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
9. Naime, prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, pa stoga, nije dostatan opis iz izreke pobijane presude u kojem nije naveden provedbeni propis, Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2020. godini, niti njezine odredbe na temelju kojih su određeni rokovi za provođenje mjera zaštite zdravlja životinja, a bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju.
10. Dakle, rok za obvezu okrivljenice se u konkretnom slučaju može utvrđivati samo na temelju posebnog propisa, dakle, radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela, što je izostalo u činjeničnom opisu djela.
11. Kako u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja opisanog u izreci nije naveden blanketni propis – gore navedena Naredba, na taj je način ostvarena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenice, jer je okrivljenica proglašena krivom za djelo koje niti po optuženju niti po činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci osporavane presude nije prekršaj. Naime, i u optužnom prijedlogu i u izreci pobijane presude, naziv provedbenog propisa, kojom je djelo opisano, naveden je tek okviru zakonskog opisa djela, no ne i u činjeničnom opisu djela.
12. S obzirom da, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj, a ni sud, više ne mogu promijeniti činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata konkretnog prekršaja, a budući da izreka pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz članka 158. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu, ovaj Sud je, po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, u tom dijelu preinačio pobijanu odluku, u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona, i okrivljenicu za navedeno djelo na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke ove, drugostupanjske presude, a uslijed te odluke troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
13. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 23. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.
