Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1783/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Jelene Bušić, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Melite Novoselac, te Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Loreni Sandalj Kojundžić, odvjetnici u Matuljima, protiv prvotuženika ČĐ iz [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj], i drugotuženice VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: tuženici), oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d. iz Rijeke, radi predaje u posjed, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 17. srpnja 2024. poslovni broj P-305/2022-25, u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-305/2022-25 od 17. srpnja 2024..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

"I-Nalaže se tuženicima PĐ I VĐ iseliti iz stana koji se nalazi u prizemlju kuće u [adresa], izgrađene na k. č. [katastarska čestica] kuća, [adresa], garaža i dvorište od 1105 m2 (kuća, [adresa] od 160 m2, garaža od 58 m2, dvorište od 887 m2) upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koji stan je upisan kao etažno vlasništvo E-1,stan br. 1 u prizemlju, a sastoji se od predsoblja, WC-a, hodnika, kupaonice, četiri sobe, kuhinje i izbe, ukupne površine 95,06 m2, na nacrtu označeno crvenom bojom, sa udjelom u cijeloj nekretnini od 51/200 dijela,te predati opisani stan slobodan od osoba i stvari u posjed tužiteljici, u roku od 15 dana.

II-Tuženi su dužni tužiteljici naknaditi parnični trošak u visini od 1.793,68 Eur (slovima: tisuću sedamsto devedeset i tri eura i šezdeset i osam centi) sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu, pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tuženici iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženicima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a time niti ona na koju žalitelji ukazuju na žalbu (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

6. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

7. Žalbeni navodi niti ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao vlasnice spornih nekretnina (a neposjednice), predaje u posjed istih od tuženika kao nevlasnika, a posjednika.

9. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica vlasnicom predmetnih nekretnina, a da se u posjedu istih nalaze tuženici; da je tužiteljica vlasništvo istih nekretnina stekla na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od **.**.2020. a zaključenim između tužiteljice kao davatelja uzdržavanja i GĐ kao primatelja uzdržavanja (list spisa 20-24); da je ista i uknjižena u zemljišnim knjigama kao vlasnica; da je tužiteljica sve svoje obveze preuzete po cit. Ugovoru izvršavala, pa i preuzetu obvezu isplate dugovanja majke (primateljice uzdržavanja) kao i brata BĐ u iznosu od 150.000,00 eura, kao isplate majci 30% ukupnog neto prometa koji je ostvaren iznajmljivanjem.

10. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ne radi o ništetnom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), odnosno nemoralnom pravnom poslu, budući je tužiteljica osim brige o svojoj majci (primateljici uzdržavanja) preuzela i obvezu otplate njezinih dugova i dugova brata BĐ, te ime i život majke (u dobi od 79 godina) učinila mirnijim.

11. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno imao u vidu i odredbu čl. 586. ZOO-a kao i odredbu čl. 115. i čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV)

12. Osnovano je tužiteljica u ovom postupku ustala vlasničkom tužbom u smislu odredbe čl. 162. ZV-a, kao što sud prvog stupnja pravilno nalazi neosnovanim prigovore tuženika istaknute u smislu odredbe čl. 163. cit. Zakona.

13. Ocjenjujući prigovor tuženika prava na dom, sud prvog stupnja je proveo test razmjernosti te utvrdio slijedeće: da je miješanje temeljeno na Zakonu i ima legitimni cilj; da nužnost u demokratskom društvu pretpostavlja zadovoljenje neodgodive društvene potrebe i razmjernost predložene mjere u odnosu na legitimni cilj koji se želi postići; da tužiteljica želi uživati svoje vlasništvo a da prvotuženik ČĐ, iako u predmetnoj nekretnini živi od rođenja, ima u vlasništvu nekretninu koja se nalazi u [adresa], koja predstavlja kuću i poslovni prostor te dvorište, ukupne površine 1404 m[2] , stambenog prostora cca 70 m i koju nekretninu unatoč lošijem stanju, je moguće koristiti.

14. Time je pravilno i utvrđenje suda prvog stupnja da stavljajući u odnos pravo tuženika na dom i pravo tužiteljice za raspolaganjem nekretnina, ne dolazi se do nerazmjernosti ta dva prava, te stavljajući u međusobni odnos ta dva pojedinačna prava, da je u konkretnom slučaju pravo tužiteljice kao vlasnice nekretnine preteže nad pravom tuženika koji ima u vlasništvu drugu nekretninu u istom mjestu.

15. U odnosu na drugotuženu a njegovu suprugu, da se ne može govoriti o tome da li se radilo o njezinom domu u smislu odredbi Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).

16. Pravilnom primjenom materijalnog prava, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev.

17. Svoja utvrđenja i zaključak je sud prvog stupnja potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

18. Žalbeni navodi tuženika se stoga ukazuju neosnovanim, u bitnom se svode na ponavljanja razloga iz odgovora na tužbu i postupka, a o čemu se sud prvog stupnja potpuno i valjano očitovao u pobijanoj presudi.

19. Pravilna je i odluka o parničnom trošku koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, ista je valjano obrazložena te sukladno i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

20. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 23. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Jelena Bušić