Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1552/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JĆ iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sandri Pleskina, odvjetnici u [adresa], protiv tužene IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Samardžiji, odvjetniku u Zagrebu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-228/2024-28 od 26. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-228/2024- 28 od 26. rujna 2024. i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 5. srpnja 2005. godine između tužiteljice JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primateljice uzdržavanja i tuženice IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, ovjeren kod Općinskog suda u Karlovcu pod brojem R2-165/05.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu brisanje zabilježbe da je između JĆ rođ. J (Antona) Marice iz [adresa] kao primateljice uzdržavanja i IĆ iz [adresa] kao davateljice uzdržavanja dana 05. srpnja 2005. sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju upisane pod brojem S-1072/05 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 2491/2, [adresa], od toga dvorište površine 2869 m2 i zgrada mješovite upotrebe površine 1882 m2, i to na suvlasničkom udjelu broj 54, 1/203 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-54), povezano s vlasništvom jednosobnog stana na osmom katu, lijevo od ulaza koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice sa WC- om, predsoblja i lođe, ukupne površine 38,48 m2.

III. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnične troškove sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove parničnog postupka od 1.700,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka od 240,59 EUR odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 5. srpnja 2005. između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja koji je ovjeren pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem R2-165/2005 (točka I. izreke) te je naloženo brisanje zabilježbe tog ugovora ne jednosobnom stanu površine 48,34 m[2] koji se nalazi u zgradi u [adresa], izgrađenoj na zk.č.br. 2491/2 od 4751 m[2] k. o. [katastarska općina], a koji je upisan kao suvlasnički dio 54, 1/203, etažno vlasništvo (E-54) tužiteljice (točka II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 1.704,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 26. rujna 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 153/2023., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženoj (u iznosu od 1.500,00 EUR), podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR te sudske pristojbe na presudu (53,09 EUR) i žalbu (75,00 EUR).

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na to da je izreka prvostupanjske presude jasna te sadrži jasne i neproturječne razloge zbog kojih je donesena, nije počinjena bitna povreda iz članka 365. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženica.

8. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je kao primateljica uzdržavanja sklopila s tuženom davateljicom uzdržavanja 5. srpnja 2005. Taj zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnjama da tužena davateljica uzdržavanja, osim isplate otkupne cijene stana za stan tužiteljice u [adresa], na adresi [adresa], nije uopće ispunjavala svoje ugovorene obveze prema primateljici uzdržavanja.

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, saslušanjem stranaka i svjedoka, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da su stranke 5. srpnja 2005. sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se tuženica kao davateljica uzdržavanja obvezala (kao što je to i dotad činila) do smrti voditi brigu o primateljici uzdržavanja na način da joj pribavlja sve potrebne namirnice, odjeću i obuću, brinuti o njezinom zdravlju i liječenju, pribavljati joj sve potrebne lijekove i davati potrebnu njegu, brinuti o njezinoj higijeni, prati joj odjeću i kuhati joj hranu prema prehrambenim potrebama i navikama primateljice uzdržavanja, primjereno održavati stambeni prostor u [adresa] na način da primateljica uzdržavanja može u njemu do smrti nesmetano živjeti, u skladu s ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. 158/1996 otplaćivati dospjele mjesečne rate otkupa stana zajedno s ugovorenim kamatama do potpune otplate stana te nakon smrti primateljice uzdržavanja pokopati je o svom trošku u skladu s mjesnim običajima - da je istim ugovorom, kao naknadu za dotadašnju brigu i kao naknadu za ugovoreno uzdržavanje, tužiteljica prenijela davateljici uzdržavanja u vlasništvo svoj stan u [adresa], zajedno s pripadajućim suvlasništvom cijele nekretnine i sve pokretnine u tom stanu, s time da je stjecanje vlasništva odgođeno do trenutka smrti primateljice uzdržavanja

- da je u zemljišnim knjigama taj ugovor zabilježen

- da je, suprotno navodima tužbe, tuženica u cijelosti ispunjavala ugovor o doživotnom uzdržavanju do ozljede kralježnice tužiteljice 2022.

- da je tuženica tijekom 2022., nakon što je tužiteljica ozlijedila kralježnicu do siječnja 2024. ispunjavala sve ugovorene obveze osim obveze kuhanja hrane, pranja rublja i održavanja stambenog prostora tužiteljice

- da je u tom razdoblju tužena osigurala prehranu tužiteljice dostavom obroka iz Doma za starije i nemoćne osobe „Sveti Antun“

- da je troškove te prehrane snosila tužiteljica

- da je u tom razdoblju stambeni prostor i rublje tužiteljice održavala gerontodomaćica posredstvom Karlovačke udruge spinalno ozlijeđenih (KaSPIN) bez naknade

- da su, suprotno netočnim tvrdnjama tužiteljice, točne tvrdnje tuženice da su stranke sve do siječnja 2024. redovite komunicirale, bile u toplim, obiteljskim odnosima, da su se družile, posjećivale, zajedno jele, uključivo za Badnjak i Božić 2023. i

- da tužiteljica od siječnja 2024. odbija primiti uzdržavanje od tuženice jer joj otad potrebnu pomoć pruža sin RĆ.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica suda prvog stupnja ocjenjuje da su zbog neispunjenja ugovorenih obveza na osiguranje prehrane, održavanja stambenog prostora i pranja rublja tužiteljice u razdoblju nakon ozljeđivanja kralježnice tužiteljice 2022. do siječnja 2024. ostvareni uvjeti za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju iz članka 119. stavka 3. tada važećeg Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/2003., i 163/2003., dalje: ZN) koji se na ovaj ugovor primjenjuje u skladu s člankom 1163. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/2005.) pa prihvaća tužbeni zahtjev za raskid tog ugovora kao i kumulirani zahtjev za brisanje zabilježbe tog ugovora kao pravnu posljedicu njegova raskida. Pritom je ocijenio da činjenica da tužiteljica nakon siječnja 2024. onemogućava tuženicu u ispunjenju ugovornih obveza nije odlučna i da nema značaj zlouporabe prava.

11. Zaključci o postojanju odlučnih činjenica i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva ne mogu se prihvatiti.

12. Nije sporno da je tuženica o svom trošku, u razdoblju nakon povratka tužiteljice s rehabilitacije nakon ozljede kralježnice 2022., osigurala tužiteljici hranu prema prehrambenim potrebama i navikama tužiteljice dostavom toplih obroka iz Doma za starije i nemoćne osobe „Sveti Antun“. Prvostupanjski je sud svoju ocjenu o tome da tužena nije ispunjavala ugovornu obvezu na osiguranje prehrane tužiteljice utemeljio na utvrđenju da je troškove te prehrane, koje je prethodno snosila tuženica, u konačnici zapravo snosila tužiteljica koja je, prema utvrđenju suda prvog stupnja, troškove te prehrane naknadno naknadila tuženoj. Iako su tužiteljica kao i svjedokinje kojima je o tome pričala iskazale o vraćanju novca za prehranu tuženoj, a što dijelom proizlazi i iz osobne evidencije tužiteljice (iako ne za cjelokupni iznos troškova prehrane), niti iz jednog dokaza koji je u postupku predložen i izveden ne proizlazi da je vraćanju tog novca prethodio bilo kakav zahtjev tuženice niti to tužiteljica tvrdi. Zbog toga se činjenica da je troškove prehrane tužiteljice koju je organizirala i prethodno snosila tuženica ne mogu smatrati neispunjenjem njezine obveze na osiguravanje prehrambenih navika i potreba tužiteljice, u situaciji poput ove, kada su ti troškovi naknađivani tuženoj na inicijativu tužiteljice koja tu vlastitu inicijativu naknadno šikanozno predbacuje tuženici s ciljem stvaranja dojma da tuženica zbog toga po svojoj obvezi zapravo nije postupila.

12.1. Nije sporno niti to da je u spornom razdoblju nakon rehabilitacije po ozljeđivanju 2022. do siječnja 2024. brigu o stanu i rublju tužiteljice vodila gerontodomaćica posredstvom udruge KaSPIN, bez naknade. S obzirom na to da je tužiteljica u svom iskazu navela da ona tuženicu zapravo i nije pozivala na ispunjenje tih ugovornih obveza jer je držala da je tužena trebala sama znati u kakvoj je ona situaciji, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja o tome da „iz iskaza stranaka“ proizlazi da se tužiteljica za pomoć I obratila „kada je shvatila da takvu pomoć neće dobiti od tuženice“. S obzirom na to da se niti iz jednog dokaza koji je izveden na prijedlog tužiteljice ne može s pouzdanjem zaključiti da je uključivanje tužiteljice u besplatni projekt KaSPIN- a bilo uvjetovano prethodnim odbijanjem ispunjenja ugovornih obveza od strane tuženice, ne može se prihvatiti teza na kojoj počiva prvostupanjska presuda o tome da je do angažmana KaSPIN-a došlo zbog odbijanja tuženice da ispuni svoje ugovorne obveze. Dapače, proizlazi da je tužiteljica s njegom te udruge koju si je sama organizirala bila zadovoljna te da od tuženice nije tražila ništa drugo niti ništa više od toga. Dapače, tužiteljica u tužbi i tijekom postupka ne opisuje niti jednu konkretnu situaciju tijekom trajanja ugovornog odnosa od 2005. do podnošenja tužbe 2024. u kojoj je tuženica odbila pružiti ugovoreno uzdržavanje, a da tuženici nikad nije prigovarala neuredno ispunjenje ili neispunjenje ili je opominjala zbog toga proizlazi iz njezinog vlastitog iskaza pred sudom. Zbog toga je činjenici da se zbog navodnog nezadovoljstva tuženicom žalila trećim osobama - svojoj prijateljici ŽĆ, poznanici SĆ i gerontodomaćici OĆ, koja je činjenica utvrđena saslušanjem tih svjedokinja, sud prvog stupnja dao preveliku važnost. To još više vrijedi kraj utvrđenja suda prvog stupnja da je ostale ugovorne obveze koje se odnose na otplatu stana, brigu o zdravlju, liječenju, lijekovima i opskrbi tužiteljice, tuženica ispunjavala sve do siječnja 2024., da su stranke za sve to vrijeme (uključivo 2022. i 2023.) redovito komunicirale i družile se, da su pritom njegovale tople obiteljske odnose te da je to sve trajalo barem do Božića 2023., a što nije za očekivati da su točni činjenični navodi tužbe i zaključci suda prvog stupnja o tome da je tuženica još od 2022. zanemarivala svoje ugovorne obaveze prema tužiteljicu čineći je nezadovoljnom i žalosnom.

13. Ocjena osnovanosti zahtjeva za raskid, treba se, prema mišljenju ovog suda formirati na brižljivoj procjeni svih okolnosti konkretnog predmeta. Kao ovlaštenik prava na primanje uzdržavanja, primatelj uzdržavanja može kao i u svakom drugom obveznopravnom odnosu svog suugovaratelja iz bilo kojeg razloga osloboditi ugovorene protučinidbe odnosno otpustiti dug. Osim izrijekom, on to može učiniti dobrovoljnim propuštanjem prisilnog traženja ispunjenja. Pravo ne inzistirati na svojem ugovorenom ovlaštenju dio je slobode ugovaranja i u dispoziciji je svakog sudionika obveznih odnosa.

13.1. U tom smislu tužiteljica koja nikada u gotovo dvadesetogodišnjem razdoblju nije tražila ispunjenje ugovora preko onoga što je ispunjavala tuženica, niti je svojim držanjem ili propuštanjem ukazivala na nezadovoljstvo ili želju da se način, sadržaj ili dinamika ispunjena ugovornih obveza na bilo koji način izmijeni, ne može osnovano zahtijevati njegov raskid zbog neispunjenja.

14. Tužena je spremna nastaviti ugovoreno uzdržavanje, to je potvrdila u svom iskazu, a tako proizlazi i izvansudske prepiske koja je prethodila ovom postupku. Tvrdi da joj tužiteljica to onemogućuje jer joj sada potrebnu pomoć pruža sin RĆ s kojim je obnovila odnose nakon dugogodišnje otuđenosti. Tužiteljica odbija nastaviti ugovorni odnos. Iz iskaza stranaka je neprijeporno da tuženica ne ispunjava svoje ugovorne obveze od siječnja 2024. Pritom nije sporno da od siječnja 2024. tužiteljica odbija primiti uzdržavanje odnosno da sprečava svoju suugovarateljicu u ispunjavanju ugovorom preuzetih obveza iako je tužena davateljica uzdržavanja spremna svoje obveze ispunjavati. Činjenica da se tužiteljica predomislila pa joj pomoć od početka 2024. pruža i organizira njezin sin R ne može se smatrati opravdanim razlogom za sprečavanje tuženice u ispunjavanju ugovornih obveza. Naposljetku, ponašanje tuženice tijekom trajanja ugovornog odnosa ne ukazuje na okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je to osoba koja tužiteljici ne bi pružila ugovoreno uzdržavanje. U izloženom smislu, iako je točno da tužena od početka 2024. ne izvršava ugovorom preuzete obveze, tužiteljici koji odbija primiti uzdržavanje i koja bez opravdanog razloga sprečava svoju suugovarateljicu u ispunjavanju ugovorom preuzetih obveza, ne može se priznati pravo na raskid ugovora na temelju odredbe članka 119. st. 3. ZN- a jer je s obzirom na okolnosti ovog predmeta očito da je riječ o zlouporabi prava na raskid koju pravni poredak ne dopušta (članak 6. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO). Zbog toga je tužbeni zahtjev za raskid ugovora i povezani zahtjev za brisanje zabilježbe tog ugovora trebalo odbiti pa je na temelju članka 373.a stavka 1. i 2. ZPP-a u tom smislu preinačena prvostupanjska presuda.

15. Odluka o svim troškovima postupka (članak 166. stavak 2. ZPP-a) temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a s obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu. Tuženoj je na temelju članka 155. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 138/2023, dalje: OT) dosuđena naknada troškova zastupanja za:

- sastav odgovora na tužbu od 8.5.2024. (Tbr. 8/1 OT-a) u iznosu od 200,00 EUR - zastupanje na pripremnom ročištu 17.6.2024. (Tbr. 9/1 OT-a) u iznosu od 200,00 EUR

- sastav podneska od 18.6.2024. (Tbr. 8/4 OT-a) u iznosu od 50,00 EUR

- zastupanje na glavnoj raspravi 3.9.2024. (Tbr. 9/1 OT-a) u iznosu od 200,00 EUR - zastupanje na glavnoj raspravi 5.9.2024. (Tbr. 9/1 OT-a) u iznosu od 200,00 EUR - zastupanje na glavnoj raspravi 6.9.2024. (Tbr. 9/1 OT-a) u iznosu od 200,00 EUR - sastav žalbe od protiv presude od 11.10.2024. (Tbr. 10/1 OT-a) u iznosu od 250,00 EUR

što ukupno i uvećano za PDV (Tbr. 46. OT-a) iznosi 1.625,00. Tome treba dodati troškove plaćene sudske pristojbe na žalbu protiv presude u zatraženom iznosu od 75,00 EUR (članak 2. stavak 1. ZPP-a) pa je ukupno dosuđena tuženici naknada troškova parničnog postupka od 1.700,00 EUR.

15.1. Odluka o zatraženim zateznim kamatama na troškove postupka od dana donošenje odluke temelji se na članku 151. stavku 3. ZPP-a dok se odluka o visini te zatezne kamate temelji na članku 29. stavku 2. ZOO-a.

15.2. Tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova podneska od 18. lipnja 2024. u iznosu od 187,50 EUR (PDV uključen) s obzirom na to da nije riječ o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8/1 OT-a kao i sa zahtjevom za naknadu troškova sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 EUR jer tužena nije obveznik plaćanja te sudske pristojbe u skladu s člankom 3. stavkom 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/2018. i 51/2023.).

U Varaždinu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer