REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-228/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja CK, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Meliti Babić, odvjetnici u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupan po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetniku u OD Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate iznosa od 458,21 EUR, zaključio je glavnu raspravu 18. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja KK, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu i punomoćnika tuženika Inge Bošnjak, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., te donio i objavio presudu 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 458,21 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od 22. studenog 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 602,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od dana 22. siječnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 11. rujna 2023. nastala šteta na vozilu, marke FORD FOCUS 1,6 TDCI, reg. oznake [registarska oznaka], koje je u vlasništvu oštećenika ĆK iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika, koju je isti imao ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili 10. listopada 2023. zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 231810511797/1. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je 6. prosinca 2023. poslao obavijest o izvršenoj uplati, međutim, tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 146/V01/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.581,01 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.122,80 EUR. Razliku od 458,21 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Posebno je indikativno što prema izvidu štete tuženika isti priznaje cijenu sata rada u iznosu od 16,00 EUR / sat plus PDV za limarske i lakirerske radove, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 41,44 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 41,44 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj/oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 21. prosinca 2023. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 58,21 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te se predlaže sudu da tužitelja odbije uz naknadu parničnih troškova tuženiku. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, navodeći da iz dokaza koje dostavlja tužitelj ne proizlazi da bi on u vrijeme nastanka štetnog događaja bio vlasnik vozila ili osiguranik, dok niti jedan osiguranik tuženika nije odgovoran za štetu sukladno polici obvezanog osiguranja od automobilske odgovornosti na kojoj tužitelj temelji tužbu. Navodi da ustupitelj nije platio račun te nije vjerovnik koji bi imao pravo ustupiti potraživanje. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da je u nezgodi oštećeno motorno vozilo, a tuženik osporava odgovornost za štetu, te ističe da tužitelj za svoje činjenične navode ne dostavlja, niti predlaže dokaze, pa se predlaže sudu da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza. Podredno, osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja. Naime, ne bi trebalo biti sporno da je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je tužiteljevo potraživanje u cijelosti neosnovano. Vozilo izvornog oštećenika se kod više drugih servisa i to ovlaštenih u mjestu i okolnim mjestima u kojima oštećenik ima sjedište, moglo popraviti na identično kvalitetan način, ali uz nižu cijenu usluge. Osim toga, vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete te je šteta na taj način preuveličana. Sporan je i tijek kamata, a sporna je i visina kamatne stope.

3. U podnesku od 4. lipnja 2024. tužitelj se očitovao na tuženikove navode iz odgovora na tužbu. Tužitelj u cijelosti ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva time da navodi da od tuženika potražuje iznos od 458,21 EUR, te se generalno protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika kao potpuno pravno neosnovanim.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave u spisu: dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (str. 11. – 14. spisa), e-mail korespondencija (str. 15. – 16., 50. spisa), izvid štete (str. 46. spisa), račun A 146/V01/1 (str. 44. spisa), obrazložena ponuda (str. 47. spisa), Izvadak o stanju i prometu (str. 45. spisa), odgovor na prigovor na obrazloženu ponudu (str. 48. spisa), cjenik (str. 49. spisa), Ugovor o ustupu tražbine (str. 51. – 52. spisa), notifikacija o ustupanju tražbine (str. 53. – 55. spisa), specifikacija (str. 56. spisa).

5. Nisu izvedeni dokazi saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka ĆK, pribavljanjem police obveznog osiguranja štetnika, te provođenjem prometnog vještačenja jer provođenje tih dokaza nije bilo potrebno budući da je odlučne činjenice sud utvrdio na temelju isprava u spisu (čl. 220. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP).

6. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 458,21 EUR po osnovi naknade štete u vidu razlike u cijeni rada (radnog sata) koju je obračunao tužitelj u računu broj 146/V01/1 od 21. studenog 2023. i cijene rada (radnog sata) koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku.

8. Između stranaka nije sporno da je u mirnom postupku tuženik isplatio iznos od 1.122,80 EUR po osnovi naknade štete nastale radi otklanjanja oštećenja na vozilu marke FORD FOCUS 1,6 TDCI, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu ĆK, koja su nastala u štetnom događaju 11. rujna 2023. Iz izvatka o stanju i prometu po računu (str. 45. spisa) proizlazi da je tuženik u opisu plaćanja naveo broj 231810511797, dakle, upravo broj tuženikovog izvida štete (str. 46. spisa). Nesporno je da je po računu broj 146/V01/1 ostao nepodmirena iznos od 458,21 eura.

9. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, visina tražbine i tijek zateznih kamata.

10. Uvidom u tužiteljev račun 146/V01/1 od 21. studenog 2023. (str. 44. spisa) sud je utvrdio da se odnosi na rad na vozilu čija cijena po satu iznosi 41,44 EUR. Račun za popravak je sastavljen temeljem tuženikova izvida štete broj 231810511797, te je izdan na vlasnika vozila kao kupca, dok ukupna cijena po tom računu iznosi 1.581,01 EUR.

11. Iz izvida štete broj 231810511797 (str. 46. spisa), koji je sastavio tuženik, proizlazi da je u toj ispravi kao oštećenik naveden ĆK iz [adresa], da je kao dan nezgode naveden 11. rujna 2023. te da je kao oštećeno vozilo navedeno upravo vozilo registarske oznake broj ST-6498O, marke FORD FOCUS 1,6 TDCI. Nadalje je utvrđeno da nastala oštećenja na navedenom vozilu, i to dijelovi za zamjenu i za popravak, radno vrijeme popravka, i to limara: 11,70 sati, čija je cijena 16,00 EUR/1h i lakirera: 5,60 sati, čija cijena je također 16,00 EUR/1h, te je navedeno da potrošni materijal – lakirera iznosi 131,55 EUR. Dakle, u navedenoj ispravi koju je sastavio sam tuženik je sam tuženik već u mirnom postupku potvrdio da se 11. rujna 2023. dogodila nezgoda u kojoj je oštećeno upravo vozilo registarske oznake broj ST- 6498O, marke FORD FOCUS 1,6 TDCI u vlasništvu ĆK, te je utvrdio nastala oštećenja i to dijelove za zamjenu – STRAŽNJE SVJETLO L (koji su istovjetni dijelovima za zamjenu na računu str. 44. spisa), dok radno vrijeme popravaka lakirera i limara navedeno u izvidu štete i u računu koji je ispostavio tužitelj jesu istovjetni.

12. Uvidom u tuženikovu obrazloženu ponudu od 15. rujna 2023. (str. 47. spisa), koja je upućena oštećeniku ĆK iz [adresa], utvrđeno je da je u toj ispravi tuženik naveo da se odnosi na prometnu nesreću od 11. rujna 2023. i tuženikov izvid štete broj 231810511797. Nadalje je utvrđeno da tom ispravom tuženik obavještava ĆK da tuženikova odgovornost za naknadu štete po navedenoj prometnoj nesreći nije sporna i da je time njegov odštetni zahtjev pravno osnovan, ali da je tuženik procijenio visinu štete na vozilu kao cjelokupnu naknadu štete na iznos od 695,00 EUR.

13. Iz e-mail korespodnecije na st. 50. i 55. spisa proizlazi da po izvidu štete broj 231810511797 tuženik nesporno priznaje iznos od 1.122,80 eura, navodeći oštećeniku da je izabrao popravak kod neovlaštenog, umjesto kod ovlaštenog servisera, kod kojeg je popravak znatno skuplji, odnosno da nakon obavijesti o notifikaciji o ustupanju tražbine ĆK ovdje tužitelju prema izvidu štete br. 231810511797 je potvrđena odluka o visini naknade štete na oštećenom vozilu u iznosu od 1.122,80 eura, a koji iznos je 6. prosinca 2023. plaćen na račun tužitelja. Navedeni iznos naknade štete je tuženik utvrdio temeljem izvida štete i obračuna troškova popravka na način da je cijena radova utvrđena sukladno tržišnoj cijeni po kojoj je popravak moguć u servisu na području Splitsko-dalmatinske županije.

14. Kako iz isprava koje je sastavio tuženik (izvida štete i ponude, kao i e.mailova) proizlazi da se 11. rujna 2023. dogodila nezgoda u kojoj je oštećeno upravo vozilo u vlasništvu ĆK koje je tužitelj popravljao, da je sam tuženik učinio nespornom odgovornost za štetu te je procijenio štetu na iznos od 1.122,80 EUR (koji iznos je nesporno i isplaćen), ali je osporio visinu štete u preostalom, u ovom postupku spornom iznosu od 458,21 EUR, to je sud ocijenio da su tuženikove tvrdnje kojima osporava odgovornost za štetu paušalne i da nije osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

15. Nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Iz Ugovora o ustupu tražbine (str. 51. – 52. spisa; dalje: Ugovor) proizlazi da je taj ugovor sklopljen između ĆK, kao ustupitelja, i tužitelja kao primatelja. U članku 2. Ugovora je utvrđeno da ĆK kao ustupitelj ima novčano potraživanje prema tuženiku prema (tuženikovom) izvidu štete broj 231810511797/1 po računu broj 146/V01/1, u iznosu od 458,21 EUR. U članku 2. Ugovora je utvrđeno da ĆK ustupa tužitelju kao primatelju svoje potraživanje prema dužniku radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 1.3. tog ugovora u visini od 458,21 eura. Kako je osiguranik ĆK ustupio tužitelju tražbinu koja proizlazi iz štetnog događaja od 11. rujna 2023., povodom kojeg je tuženik sastavio Izvid štete broj 231810511797, a tužitelj ispostavio račun za popravak broj 146/V01/1, to je upravo tužitelj kao novi vjerovnik sukladno odredbi čl. 80. st. 1. i čl. 88. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), a u vezi s odredbom čl. 81. st. 1. i st. 3. ZOO-a, ovlašten potraživati od tuženika naknadu štete zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama jer se prema zakonu smatra da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom.

16. Iz računa 146/V01/1 od 21. studenog 2023. proizlazi da je za popravak vozila utrošena ista količina radnih sati koja je navedena i u tuženikovom izvidu štete (str. 46. spisa, rad limara – 11,70; rad lakirera: 5,60), međutim, kako je tuženik osporio cijenu sata rada, to je u ovom postupku sporno ima li tužitelj pravo potraživati od tuženika razliku u cijeni radnog sata koju je obračunao sukladno svom Cjeniku i cijene sata radu koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku.

17. Prema stajalištu ovoga suda, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024.). Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici mogli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik, dok je u konkretnom slučaju tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu sa svojim Cjenikom. Stoga, ovaj sud nije proveo prometno vještačenje na okolnost je i se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje po po navedenim cijenama jer provođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja odlučnih činjenica (čl. 220. ZPP-a).

17. Kako je cijena sata rada u tužiteljevom računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, sud je utvrdio da neplaćena razlika cijene sata u iznosu od 458,21 EUR u konkretnom slučaju predstavlja štetu u smislu odredbe čl. 1046. ZOO- a koju je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi tužitelju.

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa – obrazložene ponude od 15. rujna 2023. (str. 47. spisa) proizlazi kako se odnosi na odštetni zahtjev od 14. rujna 2023., dok tužitelj u konkretnom slučaju zahtijeva isplatu zateznih kamata od 22. studenog 2023., dakle, od kasnijeg datuma. Zbog toga je sud ocijenio osnovanim zahtjev za isplatu zateznih kamata po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za tražbine koje proizlaze iz ostalih odnosa.

19. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP- a.

20. Tužitelju su priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT) i obrazloženog podneska od 4. lipnja 2024. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanja na ročištima 11. studenog 2024. i 18. prosinca 2024. u iznosu od 100,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), te zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 eura (Tbr.9.1. OZ), sve uvećano za pdv od 25%. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 13,27 EUR (potvrda o plaćanju na str. 56. spisa) i na presudu u iznosu od 26,54 EUR (Tar. broj 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 602,31 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po pun. putem eOglasne ploče suda

- tuženiku po pun. putem eOglasne ploče suda