REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-281/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KTITOR d.o.o., Zagreb, Gupčeva ulica 27, OIB 42156534685, zastupanog po punomoćniku Ivanu Matiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika NLB Interfinanz AG in Liquidation, Zurich, Švicarska konfederacija, Beethovenstrasse 48, OIB 43668676136, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o. iz Zagreba, radi brisanja založnog prava te tužitelja glavnog miješanja: 1. Hoteli Vodice d.d. Vodice, Grgura Ninskog 1, OIB 94858559872 i 2. RUDAN d.o.o. Žminj, 9. rujan 1/H, OIB 84430586938, oboje zastupanih po punomoćnici Sonji Bulić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika glavnog miješanja: 1. KTITOR d.o.o., Zagreb, Gupčeva ulica 27, OIB 42156534685, zastupanog po punomoćniku Ivanu Matiću, odvjetniku u Zagrebu i 2. NLB Interfinanz AG in Liquidation, Zurich, Švicarska konfederacija, Beethovenstrasse 48, OIB 43668676136, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o. iz Zagreba, odlučujući o žalbama tužitelja i tužitelja glavnog miješanja protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-321/2020-37 od 1. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja KTITOR d.o.o. i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-321/2020-37 od 1. prosinca 2023. u točki I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja glavnog miješanja 1. Hoteli Vodice d.d. i 2. RUDAN d.o.o. i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-321/2020-37 od 1. prosinca 2023. u točki II. izreke.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

r j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja KTITOR d.o.o. i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-321/2020-37 od 1. prosinca 2023. u točki I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja glavnog miješanja 1. Hoteli Vodice d.d. i 2. RUDAN d.o.o. i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-321/2020-37 od 1. prosinca 2023. u točki II., dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tužitelju i tužiteljima glavnog miješanja da tuženiku solidarno naknade parnične troškove u iznosu od 125.250,00 EUR i dijelu točke IV. izreke kojim je naloženo tužiteljima glavnog miješanja naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 100.000,00 EUR.

III. Uvažava se žalba tužitelja glavnog miješanja 1. Hoteli Vodice d.d. i 2. RUDAN d.o.o. i preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-321/2020-37 od 1. prosinca 2023. u preostalom dijelu u točkama III. i IV. izreke i rješava:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika NLB Interfinanz AG in Liquidation, Zurich da mu tužitelji glavnog miješanja naknade solidarno s tužiteljem Ktitor d.o.o. parnični trošak u preostalom iznosu od 25.000,00 EUR (dvadesetpettisuća eura).

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Ktitor d.o.o. da mu tužitelji glavnog miješanja nadoknade parnični trošak u iznosu od 25.000,00 EUR (dvadesetpettisuća eura).

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-321/2020-37 od 1. prosinca 2023. pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži brisanje upisanog založnog prava u korist vjerovnika NLB Interfinanz AG in Liquidation, Zurich na nekretninama pobliže opisanih u izreci. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev iz tužbe glavnog miješanja kojom tužitelji glavnog miješanja zahtijevaju da se odredi prijenos hipoteke upisane u zemljišnim knjigama radi osiguranja tražbina NLB Interfinanz AG in Liquidation, Zurich, u korist tužitelja glavnog miješanja I d.o.o. Žminj radi osiguranja novih tražbina tog tužitelja ne nekretninama iz točke I. izreke i da se ovlašćuje tužitelj Hoteli Vodice d.d. da ishodi upis prijenosa navedenih hipoteka, što su tuženici dužni trpjeti.

1.2. Uz presudu je istovremeno doneseno rješenje kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 25.250,00 EUR (točka I. izreke), naloženo je tužiteljima glavnog miješanja tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 25.000,00 EUR (točka II. izreke), naloženo je tužitelju i tužiteljima glavnog miješanja da tuženiku solidarno naknade parnične troškove u iznosu od 150.250,00 EUR.

2. Protiv navedene presude i rješenja tužitelj i tužitelji glavnog miješanja su podnijeli žalbe zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, i pogrešne odluke o troškovima postupka.

3. Tužitelj u svojoj žalbi ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka te u bitnom ističe da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije uzeo u obzir odlučne činjenice koje je tužitelj iznosio tijekom postupka. Navodi u bitnom da je zaključenjem predstečajne nagodbe, odredbama koje se odnose na tuženika kao razlučnog vjerovnika, došlo do zamjene ispunjenja te da je sukladno odredbi čl. 167. Zakona o obveznim odnosima tuženik u trenutku zamjene odnosno stjecanja dionica namiren, te da je po proteku roka za prodaju dionica založni vjerovnik bio u obvezi izdati brisovno očitovanje radi brisanja založnih prava koja su osiguravala potraživanja koja su predmet predstečajne nagodbe. Ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude i rješenja pogrešno primijenio mjerodavne odredbe materijalnog prava, budući da je propustio konkretnu pravnu stvar cijeniti s aspekta Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koji se kao lex specialis primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, te da je odluka o odbijanju tužbenog zahtjeva u potpunosti suprotna odredbama Zakona o obveznim odnosima i Zakona o trgovačkim društvima. Navodi da je prilikom ocjene mjerodavnih činjenica prvostupanjski sud postupio površno dajući prednost navodima tuženika koji su pravno i činjenično neutemeljeni dok je u cijelosti zanemario odlučne činjenice koje je tužitelj prezentirao tijekom postupka glede pravnog učinka predstečajne nagodbe i učinka zamjene prema odredbi čl. 167. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da su stoga pobijanom odlukom zanemarene odlučne činjenice za pravilnu primjenu materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev tužitelja. Odluku o trošku pobija zbog odluke o glavnoj stvari te predlaže da prvostupanjski sud preinači odluku u pobijanom dijelu ili ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 32.578,00 EUR.

4. Tužitelji iz tužbe glavnog miješanja pobijaju točku II. izreke presude i rješenje u dijelu troškova koji se odnosi na njih (točke II. do IV. izreke). U žalbi ponavljaju navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka, detaljno i opširno ih ponovo obrazlažu te ističu da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o bitnim činjenicama, na koje ukazuju, zbog čega smatraju nepravilnom odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva tužitelja glavnog miješenja. Žalbeni navodi se u bitnom svode na iste žalbene razloge koje je tužitelj naveo u svojoj žalbi. Prvenstveno smatraju nepravilnim odbijanje prijedloga za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu poslovni broj P-163/2021, koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti odredbi predstečajne nagodbe, uz obrazloženje suda da taj postupak nema utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva iz tužbe glavnog miješanja. Nadalje, žalitelji dovode u pitanje pravilnost i zakonitost sklopljene predstečajne nagodbe, odnosno odredbi koje se odnose na razlučnog vjerovnika NLB Interfinanz AG tvrdeći da su protivne odredbama Zakona o trgovačkim društvima i Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi opširno obrazlažući svoja shvaćanja o tome. Smatraju da zbog toga nisu pravilno i potpuno utvrđene odlučne činjenice zbog čega se presuda u pobijanom dijelu ne može ispitati. Odluku o troškovima spora pobijaju jer u obrazloženju nije određeno navedeno o koja četiri obrazložena podneska za koji je priznat trošak tuženiku primjenom Tbr. 9. t. 1., a o koja dva podneska za koja je trošak priznat primjenom Tbr. 9. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa se odluka o trošku ne može ispitati. Zatim, navode da je trebalo napraviti potpunu distinkciju između troškova povezanih isključivo s tužbom i troškova nastalih povodom tužbe glavnog miješanja, te da tužitelji glavnog miješanja ne mogu biti obvezni snositi troškove koji su povezani isključivo s tužbom tužitelja Ktitor d.o.o., npr. sastavljanje tuženikovog podneska od 5. rujna 2023. Smatraju nepravilnom shvaćanje prvostupanjskog suda o solidarnoj obvezi tužitelja i tužitelja glavnog miješanja jer se ne radi o suparničarima iz odredbe čl. 161. ZPP-a. Na kraju navode da je nepravilna odluka o dosuđenom trošku tužitelju jer mu ne pripada trošak za dva ročišta, budući da je se na tim ročištima raspravljalo i o tužbi i o tužbi glavnog miješanja, kao niti trošak za sastavljanje podneska od 25. kolovoza 2023. jer u tom podnesku ponavlja navode koje je već iznio u odgovoru na tužbu glavnog miješanja i ne može se smatrati potrebnim za vođenje spora. Predlažu presudu i rješenje u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz dodjelu predmeta u rad drugom sucu.

5. Tuženik je podnio odgovor na žalbe tužitelja i tužitelja glavnog miješanja u kojem osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže žalbe kao neosnovane odbiti. Zahtijeva trošak za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 10.000 bodova uvećan za PDV i trošak sudske pristojbe.

6. Pobijana presuda i rješenje ispitani su na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na odluku o troškovima spora.

7. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa niti onom iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuju svi žalitelji. Suprotno žalbenim navodima, pravilno su utvrđene sve odlučne činjenice za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, a te relevantne činjenice među strankama nisu niti sporne.

8. O žalbi tužitelja Ktitor d.o.o.

9. Predmet spora po tužiteljevoj tužbi je brisanje založnog prava upisanog u korist tuženika NLB Interfinanz AG in Liquidation na nekretninama pobliže opisanim u izreci presude, koje založno pravo je u prednosnom redu upisano ispred tužitelja. Tužiteljev zahtjev temelji na tvrdnji da je tražbina tuženika prema društvu Hoteli Vodice d.d. prestala sklapanjem i ispunjenjem odobrene predstečajne nagodbe kojom je određena zamjena tuženikove osigurane tražbine razlučnim pravom za dionice na način da će se izvršiti dokapitalizacija – povećanje temeljnog kapitala društva dužnika unosom prava – tražbina ovdje tuženika, a koji je i stekao dionice društva. Smatra da je stjecanjem dionica tuženikova tražbina prestala pa predlaže brisanje upisane hipoteke u zemljišnoj knjizi.

10. Između stranaka nije sporno:

- da je tuženik radi osiguranja tražbine prema Hotelima Vodice d.o.o. imao založno pravo na nekretninama u vlasništvu založnog dužnika Hoteli Vodice d.d.,

- da je proveden postupak predtečajne nagodbe nad dužnikom Hotela Vodice d.d., te da je prema sklopljenoj predstečajnoj nagodbi koja je odobrena pravomoćnim rješenjem suda iz 2014. godine, određeno da će se potraživanje razlučnog vjerovnika NLB Interfinanz AG osigurano založnim pravom namiriti zamjenom za dionice društva, time da zamjena nije usmjerena na trajno stjecanje dionica društva dužnika, već je cilj iste da se izvrši prodaja dionica dužnika, i to najkasnije u roku od 5 godina od dana zamjene, i to na način da NLB Interfinanz AG za dionice stečene zamjenom postigne kupoprodajnu cijenu u iznosu od najmanje 7.703.595,10 EUR, a koji iznos predstavlja 85% iznosa utvrđenih tražbina vjerovnika prema dužniku. U roku prodaje, sve do namirenja, razlučni vjerovnik ostaje upisan u zemljišnim knjigama nadležnog suda kao založni vjerovnik na nekretninama društva dužnika, a tek u slučaju namirenja razlučni vjerovnik se obvezuje u roku od 8 dana od dana namirenja izdati društvu brisovno očitovanje podobno za upis brisanja založnog prava. U slučaju prestanka učinka zamjene određeno je da će prestati sve pravne posljedice određene zamjenom; da će razlučni vjerovnici istupiti iz vlasničke strukture Društva i to na način da će dionice stečene zamjenom ustupiti društvu ili na drugi odgovarajući način anulirati učinke zabrane i da razlučni vjerovnici imaju pravo svoje potraživanje prema društvu namiriti kao založni vjerovnici na kojima imaju razlučno pravo, sve prema redoslijedu upisa založnih prava u zemljišnim knjigama nadležnog suda,

- da tuženik nije prodao stečene dionice u određenom roku od 5 godina, te da je dopisom obavijestio društvo da mu stavlja na raspolaganje stečene dionice.

11. Iz navedenih nespornih činjenica, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da potraživanje tuženika prestaje tek namirenjem njegove tražbine, a prema odobrenoj pravomoćnoj predstečajnoj nagodbi namirenje nastaje unovčenjem dionica do kojeg nesporno nije došlo. Budući da je utvrđeno da nije došlo do prestanka potraživanja tuženika prema Hoteli Vodice d.d. pravilno je sud odbio tužbeni zahtjev za brisanje založnog prava tuženika na nekretninama u vlasništvu Hoteli Vodice d.d.

12. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da se s obzirom na sadržaj Predstečajne nagodbe radi o zamjeni ispunjenja iz odredbe čl. 167. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO) i da je osigurana tražbina tuženika prestala stjecanjem dionica nominalne vrijednosti koja odgovara visini potraživanja tuženika.

13. Naime, kada se vjerovnici sukladno odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112713) namiruju na način da vjerovnici svoju tražbinu unesu u temeljni kapital društva dužnika u postupku povećanja temeljnog kapitala, dionice se prema Zakonu o trgovačkim društvima stječu donošenjem odluke skupštine dužnika o povećanju temeljnog kapitala.

14. Međutim, prema sadržaju Predstečajne nagodbe, koja je ovršna isprava, stranke su se sporazumjele da se tuženik smatra namirenim tek kada dionice, koje je tuženik stekao odlukom društva dužnika o povećanju temeljnog kapitala, prodaju i to u roku od 5 godina po cijeni određenoj u nagodbi. Dakle, u konkretnom slučaju bi se primjenjivala odredba čl. 168., a ne čl. 167. ZOO-a kako smatra tužitelj, budući da je nagodbom dogovorena predaja dionice tuženiku da bi ih prodao i nagodbenom cijenom namirio svoju tražbinu, pa bi obveza dužnika sukladno odredbi čl. 168. OZ-a prestala tek prodajom dionica. Naime, u konkretnom slučaju se nije radilo o zamjeni umjesto ispunjenja, nego o prijenosu dionica zbog naplaćivanja tražbine, pa ukoliko prodaja ne uspije, vjerovnik vraća ustupljeno pravo i njegova tražbina ostaje.

15. Ostalim pretežitim i iznimno opsežnim žalbenim navodima tužitelj dovodi u pitanje pravilnost predstečajne nagodbe, odnosno je li ona u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima, (uvjetno stjecanje dionica, forma obavijesti o ustupanju dionica založnom dužniku, preuzimanju vlastitih dionica ...) i Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Međutim, ti navodi nisu odlučni i nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer je sklopljena Predstečajna nagodba ovršna isprava kojom su sudionici odlučili da se tuženik smatra namirenim kada se dionice prodaju. Budući da dionice nisu prodane u određenom roku, tražbina tuženika nije prestala pa se nisu ispunile pretpostavke za brisanje založnog prava, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Također, niti navodi o pokrenutom postupku radi pobijanja odredbi stečajne nagodbe koje se odnose na tuženika kao razlučnog vjerovnika nisu odlučne sve dok je predstečajna nagodba na snazi, a eventualna ništetnost tih odredbi također ne bi utjecala na pravilnost pobijane odluke s obzirom na pravne posljedice ništetnosti.

17. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi točku I. prvostupanjske presude, kako je odlučeno pod točkom I. izreke ove presude.

18. Tužitelj odluku o troškovima spora pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o trošku (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a tužitelj nije navodio druge razloge zbog kojih bi odluka o troškovima u dijelu koji se na njega odnosi bila nepravilna, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

19. O žalbi tužitelja glavnog miješanja.

20. Nakon podnošenja tužbe u ovom postupku je podnesena tužba glavnog miješanja protiv tužitelja i tuženika, kojom tužitelji glavnog miješanja Hoteli Vodice d.d. i Rudan d.o.o. zahtijevaju da se na temelju odredbe čl. 347. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zbog prestanka tražbine tuženika osigurane hipotekom upisanom na nekretninama u vlasništvu Hoteli Vodice d.d., ta hipoteka, čije brisanje je predmet tog spora, prenese na novu tražbinu vjerovnika Rudan d.o.o. Navode da je tražbina tuženika prestala ispunjenjem predstečajne nagodbe te da ima pravo uknjiženo založno pravo po prestanku tražbine NLB Interfinanz AG prenijeti na drugog vjerovnika, što je učinio, zbog čega se tužbom glavnog miješanja protivi brisanju založnih prava (kako tužbom traži tužitelj, a da ne izgubi prednosni red) i traži prijenos založnih prava s tuženika na drugotužitelja Rudan d.o.o.

21. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužbe glavnog miješanja neosnovan iz razloga što je utvrdio kako tražbina tuženika, osigurana založnim pravom kojeg tužitelj glavnog miješanja traži brisati i uknjižiti u korist drugotužitelja glavnog miješanja, nije prestala zbog čega nije moguće primijeniti odredbu čl. 347. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; u daljnjem tekstu: ZV).

22. Neosnovan je žalbeni navod da je neosnovano odbijen prijedlog tužitelja glavnog miješanja da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu poslovni broj P-163/2021 koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti odredbi predstečajne nagodbe koje se odnose na razlučnog vjerovnika NLB Interfinanz AG. Suprotno shvaćanju žalitelja, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da i u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva u tom predmetu, to ne bi imalo utjecaja na odluku o brisanju založnog prava odnosno prijenosu istog na novu tražbinu, s obzirom na pravne posljedice ništetnosti, u kojem slučaju bi tražbina tuženika osigurana založnim pravom svejedno i dalje postojala. Uzgred valja napomenuti da iz podataka e-spisa predmeta Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-163/2021 proizlazi da je pravomoćnom presudom od 15. veljače 2024. odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi da su ništetne odredbe predstečajne nagodbe koje se odnose na ovdje tuženika NLB Interfinanz AG in liquidation. Prema tome, suprotno shvaćanju žalitelja, neprihvaćanjem prijedloga za prekid postupka nije počinjena relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 213. ZPP-a.

23. Kako je već navedeno, prema shvaćanju ovog suda pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da tražbina tuženika NLB Interfinanz AG osigurana hipotekom nije prestala, zbog čega je pravilno ocijenjen neosnovanim tužbeni zahtjev iz tužbe glavnog miješanja. Naime, pretpostavke propisane odredbom čl. 347. ZV-a za prijenos hipoteke na novu tražbinu su da je prethodna tražbina osigurana upisanom hipotekom prestala i da nova tražbina nije veća od tražbine koja je osigurana upisanom hipotekom. Kako tužitelj, kao niti tužitelji glavnog miješanja nisu dokazali da je tražbina koja je osigurana upisanom hipotekom prestala (a pozivali su se na iste razloge zbog kojih su tvrdili da je osigurana tražbina prestala – stjecanjem dionica sukladno predstečajnoj nagodbi), nisu se ispunile pretpostavke da bi se hipoteka prenijela na novu tražbinu (tražbinu vjerovnika Rudan d.o.o.).

24. Ostali žalbeni navodi koji se odnose na dokazivanje prestanka tražbine dovođenjem u pitanje pravilnost i zakonitost predstečajne nagodbe jer je protivna izričitim odredbama Zakona o trgovačkim društvima, a na koje se pozivao i tužitelj u svojoj žalbi, nisu odlučne iz već navedenih razloga iznesenih glede odluke o tužiteljevoj žalbi.

25. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu i potvrditi točku II. izreke presude, kako je odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

26. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st.

1. ZPP-a, a o visini dosuđenih troškova je odlučeno primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa).

27. Iako je u žalbi navedeno da je odluka o troškovima u cijelosti pogrešna i nezakonita iz sadržaja žalbe proizlazi da pobijaju samo točke III. i IV. izreke rješenja.

28. Točkom III. izreke je naloženo tužitelju iz prvobitne tužbe i tužiteljima iz tužbe glavnog miješanja da tuženiku solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 150.250,00 EUR.

29. Prije svega valja reći da su u pravu žalitelji da iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi za koja točno četiri podneska je priznat trošak primjenom Tbr. 9. t. 1. a za koja dva podneska primjenom Tbr. 9. t. 3. Tarife. Međutim iz popisa troškova tuženika (list 1525.) proizlazi da je tuženik naveo za koja točno četiri obrazložena podneska traži trošak prema Tbr. 9. t. 1., a za koja dva podneska trošak prema Tbr. 9. t. 3. Tarife pa je stoga pobijano rješenje bilo moguće ispitati.

30. U pravu su žalitelji da tužitelj iz prvobitne parnice i tužitelji iz tužbe glavnog miješanja nisu suparničari u smislu čl. 161. ZPP-a, budući da je tužba glavnog miješanja samostalna tužba pa se radi i o samostalnim troškovima o kojim se odlučuje prema uspjehu s tom tužbom. Prema tome, tuženik iz prvobitne tužbe koji je istovremeno i jedan od tuženika iz tužbe glavnog miješanja ima pravo zahtijevati cjelokupne troškove koji su mu nastali u odnosu radnje vezane za tužbu glavnog miješanja, neovisno o tome jesu li se te radnje istovremeno odnosile i na prvobitnu tužbu. Međutim, iz popisa troška tuženika NLB Interfinanz AG in liquidation proizlazi da za svaku poduzetu radnju zahtijeva jedan trošak od stranaka koje nisu uspjele u sporu. Prema tome, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tuženik NLB Interfinanz AG in liquidation za poduzete radnje koje se istovremeno odnose na tužitelja i tužitelje glavnog miješanja može zahtijevati solidarnu naknadu tih troškova od svih tužitelja (čl. 43. ZOO-a).

30.2. Međutim, u pravu su žalitelji da se podneskom od 5. rujna 2023. (list 783. do 789. spisa) tuženik NLB Interfinanz AG in liquidation očitovao samo na navode tužitelja Ktitor d.o.o. (iz njegovog podneska od 25. kolovoza 2023.) i da se taj podnesak odnosi samo na tog tužitelja, pa troškove za njegovo sastavljanje prema čl. 155. ZPP-a ne mogu snositi žalitelji.

31. Stoga je žalbu u tom dijelu, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a, valjalo uvažiti i preinačiti točku III. izreke za iznos od 25.000,00 EUR, kako je odlučeno pod točkom III.1. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, dok je za preostali iznos troškova za radnje koje se odnose i na prvobitnu tužbu i na tužbu glavnog miješanja valjalo, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti žalbu i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje, kako je odlučeno u dijelu točke II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

32. U odnosu na žalbu protiv točke IV. izreke rješenja.

33. Neosnovan je žalbeni navod da je tužitelju neosnovano priznat trošak zastupanja na dva ročišta jer se na njima raspravljalo i o tužiteljevoj tužbi, budući da je tužba glavnog miješanja samostalna tužba, pa tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu pripadaju troškovi za svaku radnju koja je bila vezana za tužbu glavnog miješanja pa i za ta dva ročišta primjenom Tbr. 9. t. 1 Tarife, bez obzira i neovisno o tome što je se na tim ročištima istovremeno raspravljalo i o tužiteljevoj tužbi.

34. Međutim, u pravu su žalitelji da tužitelju nije trebalo priznati trošak za sastavljanje podneska od 25. kolovoza 2023. jer isti nije bio potreban za vođenje spora. Naime, iz sadržaja podneska proizlazi da u odnosu na tužbu glavnog miješanja tužitelj ponavlja navode iz odgovora na tu tužbu i dopunjuje ih, unatoč tome što nije bilo nikakvog očitovanja tužitelja glavnog miješanja i iznošenja novih činjenica nakon tužiteljevog odgovora na tužbu glavnog miješanja.

35. Zbog navedenog je za iznos od 25.000,00 EUR, koji se odnosi na trošak sastavljanja podneska od 25. kolovoza 2023., valjalo preinačiti točku IV. izreke rješenja na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a i za taj iznos odbiti tužiteljev zahtjev, kako je odlučeno pod točkom IV. izreke ovog rješenja, a u preostalom dijelu odbiti žalbu i potvrditi ju na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, kako je odlučeno pod točkom III. izreke ovog rješenja.

36. Odluka o trošku odgovora na žalbu donesena je sukladno odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, ocjenjujući da ova parnična radnja u konkretnom slučaju nije bila potrebna radi vođenja parnice.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić