REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-10708/19-41

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Kristini Delić, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženice PS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Nadi Kustura, odvjetniku u Zagrebu i II-tuženika JS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Šariću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. prosinca 2024. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika I-tuženice punomoćnika II-tuženika te II-tuženika, dana 22. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-5477/18 od 14. rujna 2018. godine na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], Kuća broj 6/B, Dvorište i Livada površine 1451 m2 i 403 čhv i to na 27. Suvlasničkom dijelu 58/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-27), u naravi trosoban stan u prizemlju oznake S-Z-P, drvarnica u suterenu oznake D-22 i kućni vrt u suterenu oznake K.V.1., ukupne površine 146,62 čm.

II. Nalaže se I-tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.487,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u odnosu na I-tuženicu preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev I-tuženice za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev II-tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da je zaključkom naslovnog suda poslovni broj Ovr-5477/18 od 10. lipnja 2019. godine tužiteljica upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, jer je temeljem ovršnog prijedloga I- tuženice dana 14. rujna 2018. godine naslovni sud donio rješenje o ovrsi te je radi namirenja novčane tražbine I-tuženice određena ovrha na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama naslovnog suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], Kuća broj 6/B, Dvorište i Livada površine 1451 m2 i 403 čhv, 27. Suvlasnički dio: 58/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-27), što u naravi čini trosoban stan u prizemlju oznake S-Z-P, drvarnica u suterenu oznake D-22 i kućni vrt u suterenu oznake K.V.1., ukupne površine 146,62 čm, koja nekretnina je samo formalno upisana kao vlasništvo II- tuženika. Naime stvarni vlasnik predmetne nekretnine je tužiteljica, koja je u mirnom, poštenom, zakonitom i istinitom posjedu nekretnine od 29. listopada 2004. godine kada je kupila predmetnu nekretninu. Nastavno punomoćnik tužiteljice je istaknuo da je II-tuženik bio investitor zgrade u kojoj se nalazi predmetna nekretnina te je dana 14. ožujka 2003. godine sklopio s ČS Ugovor o zajedničkom ulaganju, da bi dana 29. listopada 2004. godine dao Izjavu da je ČS u cijelosti izvršio ugovorne obveze iz Ugovora o zajedničkom ulaganju, tabularna izjava, s time da je tužiteljica dana 29. listopada 2004. godine sklopila s ČS Ugovor o kupoprodaji nekretnine. Isto tako punomoćnik tužiteljice je naglasivši da se tužiteljica pokušala upisati na predmetnu nekretninu, što nije uspjela zbog nepravilnosti dokumentacije, odnosno zbog toga što nije odgovarala kvadratura nekretnine, a nije niti dostavljena Izjava od 19. ožujka 2004. godine, istaknuo da je u predmetnoj nekretnini od trenutka kada je kupljena živjela tužiteljica, a od 2006. godine u toj nekretnini živi sestrična tužiteljice VS, s time da tužiteljica nije niti znala da je na njezinoj nekretnini pokrenut ovršni postupak sve do trenutka dok nije izvršila uvid u vlasnički list u kojem je bila upisana ovrha poslovni broj Ovr- 5477/18 te je tada bez odgode uputila naslovnom sudu u ovršnom postupku prigovor i tražila odgodu ovrhe, jer bi provođenjem ovrhe, prodajom predmetne nekretnine pretrpjela nenadoknadivu štetu, a ujedno je pred naslovnim sudom podnijela i tužbu radi utvrđenja da je vlasnik predmetne nekretnine te je pravomoćnom presudom naslovnog suda poslovni broj P2828/20 od 07. prosinca 2022. godine utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine. Slijedom navedenog punomoćnik tužiteljice je tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se proglašava ovrha određena rješenjem o ovrsi naslovnog suda poslovni broj Ovr-5477/18 od 14. rujna 2018. godine na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], Kuća broj 6/B, Dvorište i Livada površine 1451 m2 i 403 čhv i to na 27. Suvlasničkom dijelu 58/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-27), u naravi trosoban stan u prizemlju oznake S-Z-P, drvarnica u suterenu oznake D-22 i kućni vrt u suterenu oznake K.V.1., ukupne površine 146,62 čm nedopuštenom uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Punomoćnik I-tuženice se očitovao na tužbu na način da je osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je istaknuo kako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da ČS nikada nije stekao vlasništvo točno određenog stana kao posebnog dijela nekretnine, pa nije niti s tužiteljicom zaključio Ugovor o prodaji stana, posebnog dijela nekretnine čiji je on vlasnik, slijedom čega je tužiteljica zaključujući s istim Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29. listopada 2004. godine zaključila ugovor s nevlasnikom, koji niti nije mogao na tužiteljicu prenijeti pravo koje nema, a niti je to pravo tužiteljica mogla steći. Nastavno punomoćnik I-tuženice je istaknuo da dokumentacija na koju se poziva tužiteljica datira najkasnije iz 2004. godine, pa ukoliko je tužiteljica na zakonit, istinit i pošten način stekla predmetnu nekretninu postavlja se pitanje iz kojeg razloga u razdoblju od 2004. godine do 2019. godine, dakle punih 15 godina nije upisala svoje vlasništvo u zemljišnu knjigu, koju tvrdnju ne umanjuje činjenica da je prije 15 godina pokušala izvršiti uknjižbu, jer je, ako je za to imala uvjete, mogla, a imala je i vremena svoje vlasništvo utvrditi sudskim putem. Isto tako punomoćnik I-tuženice je naglasio da je u postupku vođenim pred Općinskim sudom u Zlataru poslovni broj P-617/11 donesena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine koja je zabilježena u zemljišnoj knjizi poslovni broj Z-10627/17 na što tužiteljica nije reagirala, niti se oglasila da bi uopće polagala bilo kakva prava na predmetnu nekretninu, a niti je II-tuženik, u ovršnom postupku ovršenik, osporavao rješenje kojim je određena privremena mjera, a ujedno je u zemljišnoj knjizi zabilježena i ovrha poslovni broj Ovr-5477/18 dana 26. rujna 2018. godine pod poslovni brojem Z-50915/18, pa I-tuženica polazeći od načela povjerenja u zemljišne knjige nije imala niti interesa, a niti razloga, a konačno niti sredstava ulaziti u daljnje postupke radi naplate potraživanja prema u ovom postupku II- tuženiku, a u ovršnom postupku ovršeniku, jer je privremenom mjerom njezina tražbina bila osigurana, s time da je II-tuženik u međuvremenu ostale svoje nekretnine ugovorom o darovanju prenio na svoje kćeri s ciljem da onemogući svoje vjerovnike da naplate svoja potraživanja. Dakle kada bi sud u ovoj pravnoj situaciji usvojio tužbeni zahtjev, time bi doveo u pitanje ne samo načelo povjerenja u zemljišne knjige, već i načelo vladavine prava, a tim više što I-tuženica, niti njezin prednik nisu iz ničega mogli ne samo utvrditi, nego niti naslutiti da bi treća osoba polagala bilo kakvo pravo na predmetnu nekretninu. Nadalje punomoćnik I-tuženice je istaknuo da tužiteljica vlasništvo predmetne nekretnine nije stekla niti dosjelošću, jer nije samostalan posjednik predmetne nekretnine, niti je posjed zakonit, s obzirom da nema valjan pravni osnov, a niti je posjed pošten, jer je pregledom zemljišne knjige i isprava koje joj je predočio prednik ČS mogla ne samo posumnjati, već i utvrditi da joj ne pripada pravo na posjed cijele predmetne nekretnine, s obzirom na različitu površinu te činjenicu da se u dokumentaciji koju joj je predao ČS nigdje ne spominje kućni vrt. Slijedom navedenog punomoćnik I-tuženice je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Nastavno punomoćnik II-tuženika se očitovao na tužbu ističući kako priznaje dio tužbenog zahtjeva u dijelu da je ovrha nedopuštena, ali se protivi opisu nekretnine, jer tužiteljica ne može polagati pravo vlasništva na kućni vrt u suterenu, s obzirom da isti nije bio predmet kupoprodaje s prethodnim vlasnikom tako da isti tužiteljica nije mogla kupiti i steći pravo vlasništva na kućnom vrtu u suterenu, da bi naknadno tijekom postupka istaknuo kako nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine od 2004. godine. Isto tako punomoćnik II-tuženika je istaknuo da se protivi zahtjevu za naknadom troška parničnog postupka, jer taj trošak II- tuženik nije ničim izazvao, već naprotiv II-tuženik potražuje od tužiteljice naknadu troška parničnog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku zaključka naslovnog suda poslovni broj Ovr-5477/18 od 10. lipnja 2019. godine (list 6-7 spisa), u presliku tužbe od 21. veljače 2019. godine radi utvrđenja prava vlasništva (list 8-10 spisa), u presliku Ugovora o zajedničkom ulaganju od 12. ožujka 2003. godine (list 12-15 spisa), u presliku Izjave od 29. listopada 2004. godine (list 16-17 spisa), u presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. listopada 2004. godine (list 18-21 spisa), u presliku prijedloga za uknjižbu prava vlasništva od 02. studenog 2004. godine (list 22-23 spisa), u presliku rješenja naslovnog suda poslovni broj Z-34137/04 od 29. travnja 2008. godine (list 24-25 spisa), u presliku potvrde o prijavi prebivališta (list 26 spisa), u presliku računa (list 27-30 spisa), u presliku sudske prakse (list 32- 55 spisa), u presliku rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-617/11 od 22. veljače 2017. godine (list 61-64 spisa), u presliku izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 65, 73-86, 102-110, 130 i 134-138; stranica 238-141 i 345 spisa), u presliku presude zbog ogluhe naslovnog suda poslovni broj P-929/19 od 03. rujna 2019. godine (list 89-90 spisa), u presliku popisa stanara (list 97 spisa), u presliku dijela Sporazuma (list 98-101 spisa), u presliku plana posebnih dijelova stambene zgrade [adresa] (list 111-119 spisa), u iskaz svjedokinje VS (stranica 165 spisa), u iskaz svjedoka ŠSD (stranica 165-166 spisa), u iskaz svjedokinje ZS (stranica 166-167 spisa), u iskaz tužiteljice (stranica 167-169 spisa), u presliku rješenja naslovnog suda poslovni broj Ovr-2490/19 od 24. rujna 2021. godine (stranica 247-249 spisa), u presliku odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III-1719/14 od 10. prosinca 2015. godine (stranica 279-287 spisa), u presliku rješenja naslovnog suda poslovni broj Z- 1504/24 od 19. siječnja 2024. godine (stranica 343-344 spisa) te u spis naslovnog suda poslovni broj Z-14476/05.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, kao i činjenica da je tužiteljica zaključkom naslovnog suda poslovni broj Ovr-5477/18 od 10. lipnja 2019. godine upućena u roku 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja da je ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-5477/18 od 14. rujna 2018. godine nedopuštena, jer tužiteljica tvrdi da je nekretnina koja je predmet te ovrhe njezino vlasništvo, iako je tada kao vlasnik te nekretnine u zemljišnoj knjizi bio uknjižen II-tuženik, a što je razvidno i iz preslike izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 65, 73-86, 102-110, 130 i 134-138 spisa). Naprotiv sporno je pitanje da li je ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-5477/18 od 14. rujna 2018. godine nedopuštena, jer tužiteljica tvrdi da je vlasnica predmetne nekretnine, iako je kao vlasnik te nekretnine tada bio uknjižen II-tuženik, što je I-tuženica osporavala pozivajući se između ostalog na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, dok je II-tuženik isticao da je tužiteljica vlasnica samo dijela predmetne nekretnine, odnosno trosobnog stana u prizemlju oznake S-Z-P i drvarnice u suterenu oznake D-22, ali ne i kućnog vrta u suterenu oznake K.V.1.

7. Uvidom u presliku Ugovora o zajedničkom ulaganju od 12. ožujka 2003. godine (list 12-15 spisa) sklopljenog između JS, u ovom postupku II- tuženika i ČS, sud je utvrdio da se ČS obvezao uložiti u razne završne radove predmetne stambene zgrade u radu i materijalu iznos od 60.584,00 eura te će istom po izvršenju ugovorne obveze pripasti stan u roh bau stanju označen oznakom S-Z-P bruto površine 75,73 m2 i pripadajuća šupa 1,01 m2 neto površine, s time da je iz Izjave od 29. listopada 2004. godine (list 16-17 spisa) razvidno da je II-tuženik, JS potvrdio da je ČS izvršio u cijelosti svoju ugovornu obvezu i stupio u posjed i vlasništvo tog stana. Nastavno iz preslike Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. listopada 2004. godine (list 18-21 spisa) proizlazi da je tužiteljica kupila od ČS nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stan oznake S-Z-P površine 75,73 m2 i pripadajuću šupu površine 1,01 m2 bruto površine 76,74 m2 u stambenoj zgradi u [adresa] i odmah po potpisu tog Ugovora stupila u posjed kupljene nekretnine te je temeljem tog Ugovora o kupoprodaji dana 02. studenog 2004. godine (list 22-23 spisa) podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, koji prijedlog je naslovni sud rješenjem poslovni broj Z-34137/04 od 29. travnja 2008. godine (list 24-25 spisa) odbio kao neosnovan, što je zabilježeno u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 134-138 spisa), jer osim što opis nekretnine iz predmetnog Ugovora o kupoprodaji ne odgovara opisu te nekretnine u zemljišnoj knjizi, u kojoj je ta nekretnina upisana kao trosoban stan u prizemlju oznake S-Z-P, drvarnica u suterenu oznake D-22 i kućni vrt u suterenu oznake K.V.1, ukupne površine 146,62 čm, dok je predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. listopada 2004. godine stan oznake S-Z-P površine 75,73 m2 i pripadajuća šupa površine 1,01 m2, bruto površine 76,74 m2, dakle nije naveden i kućni vrt, ujedno niti nije dostavljena Izjava od 29. listopada 2004. godine, tabularna izjava (list 16-17 spisa).

8. Nastavno uvidom u presliku rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-617/11 od 22. veljače 2017. godine (list 61-64 spisa) sud je utvrdio da je radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom JS izrečena zabrana otuđenja ili opterećenja predmetne nekretnine, u naravi trosobnog stana u prizemlju oznake S-Z-P i drvarnice u suterenu oznake D-22 i kućnog vrta u suterenu oznake K.V.1, ukupne površine 146,52 čm, koja zabilježba privremene mjere je upisana u zemljišnoj knjizi, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem Z-10627/17 od dana 28. veljače 2017. godine (list 65 spisa). Konačno presudom i rješenjem naslovnog suda poslovni broj P-2828/20 od 07. prosinca 2022. godine, koja prileži spisu naslovnog suda poslovni broj Z-14476/05, utvrđeno je da je tužiteljica, koja je dana 21. veljače 2019. godine podnijela tužbu radi utvrđenja da je vlasnica predmetne nekretnine, vlasnica u 1/1 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], i to 27. Suvlasnički dio 58/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 27), u naravi trosoban stan u prizemlju oznake S-Z-P, drvarnica u suterenu oznake D-22 i kućni vrt u suterenu oznake K.V.1, ukupne površine 146,62 čm te je temeljem presude i rješenja poslovni broj P-2828/20 od 07. prosinca 2022. godine, koja je postala pravomoćna 16. listopada 2023. godine, tužiteljica rješenjem naslovnog suda poslovni broj Z-1504/24 od 19. siječnja 2024. godine uknjižena u zemljišnoj knjizi, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnica predmetne nekretnine (stranica 343-345 spisa).

9. Imajući na umu među strankama nespornu činjenicu da je u trenutku donošenja predmetnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-5477/18 od 14. rujna 2018. godine, kao i u trenutku kada je u zemljišnoj knjizi upisana privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine, a upisana je rješenjem poslovni broj Z- 10627/17 od 28. veljače 2017. godine (list 65 spisa), kao vlasnik predmetne nekretnine bio uknjižen u ovom postupku II-tuženik, treba naglasiti da je odredbom članka 166. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu ZVDSP-a) propisano da će se onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari smatrati vlasnikom te stvari, predmnijevani vlasnik, s time da sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZVDSP-a predmnijeva vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari. Isto tako prema odredbi članka 166. stavka 4. ZVDSP-a predmnijevani vlasnik umjesto da dokazuje vlasništvo treba dokazati činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo. Inače prema odredbi članka 18. stavka 2. i stavka 3. ZVDSP-a posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja, dok je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed.

10. Iskazu svjedokinje VS (stranica 165 spisa), svjedoka ŠSD (stranica 165-166 spisa) i svjedokinje ZS (stranica 166- 167 spisa) u dijelu u kojem su u bitnom suglasno isticali da je u predmetnom stanu u prizemlju, a tom stanu pripada i vrt, od 2004. godine živjela tužiteljica, a nakon nje, otprilike od 2007. godine u tom stanu živi njezina „rodica“ VS, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv, a tim više što navedeni svjedoci, ŠSD i ZS koji žive u predmetnoj stambenoj zgradi dakako u svom stanu, sasvim sigurno imaju neposrednih saznanja o tome tko je i od kada u posjedu predmetnog stana u prizemlju, a ujedno su isticali i probleme koje su imali vezanu uz uknjižbu prava vlasništva na svojem stanu u toj stambenoj zgradi.

11. Isto tako iskazu tužiteljice (stranica 167-169 spisa) u dijelu u kojem je isticala da je nakon što je „kupila ovaj stan u prizemlju 2004. godine“, a isti je kupila od ČS, u tom stanu stanovala sa bivšim suprugom od 2004. godine do 2007. godine, s time da je naknadno kupila još jedan stan u toj zgradi, u pitanju je stan na petom katu, angažirala je odvjetnika radi upisa u zemljišne knjige te je mislila da je time sve riješila, a u međuvremenu je i odselila u Njemačku, da bi tek 2018. godine saznala za predmetnu ovrhu, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i životno uvjerljiv, a ujedno vezano uz podnošenje prijedloga za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, stanu u prizemlju, proizlazi i iz dostavljene dokumentacije (list 22-23 spisa). Iako tužiteljica na rješenje od 29. travnja 2008. godine, kojim je odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, stanu u prizemlju (list 24-25 spisa), što je zabilježeno u zemljišnoj knjizi, nije reagirala, jer je tada, kao što je to istaknula „imala nekakvih drugih životnih problema i preokupacija, bila je mlada“, odselila je u Njemačku, a ujedno je i odvjetnik, kojeg je angažirala za tu uknjižbu prava vlasništva u međuvremenu umro, s time da je rješenje kojim je odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva donesen skoro četiri godine nakon podnošenja prijedloga, a niti je reagirala na upis zabilježbe privremene mjere na predmetnoj nekretnini, koja je zabilježena rješenjem poslovni broj Z-10627/17 od 28. veljače 2017. godine, kao niti na zabilježbu predmetne ovrhe poslovni broj Ovr-5477/18 od 26. rujna 2018. godine, za koje zabilježbe tvrdi nije niti znala, treba naglasiti slijedeće. Naime tužiteljica je reagirala kada je saznala za ovrhu na način da je protiv tog rješenja o ovrsi dana 21. siječnja 2019. godine podnijela prigovor da je vlasnica predmetne nekretnine, zbog čega je i rješenjem naslovnog suda poslovni broj Ovr-5477/18 od 10. lipnja 2019. godine upućena pokrenuti predmetni parnični postupak, a također je dana 21. veljače 2019. godine naslovnom sudu podnijela tužbu radi utvrđenja da je vlasnica predmetne nekretnine, stana u prizemlju, što je konačno utvrđeno presudom i rješenjem naslovnog suda poslovni broj P-2828/20 od 07. prosinca 2022. godine, koja je postala pravomoćna 16. listopada 2023. godine te je rješenjem naslovnog suda poslovni broj Z-1504/24 od 19. siječnja 2024. godine uknjižena u zemljišnoj knjizi kao vlasnica predmetne nekretnine, stana. Drugim riječima činjenica da tužiteljica nije promptno reagirala na rješenje naslovnog suda poslovni broj Z-34137/04 od 29. travnja 2008. godine, kojim je odbijen prijedlog od 02. studenog 2004. godine za uknjižbom prava vlasništva te nekretnine podnesen temeljem sklopljenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. listopada 2004. godine, s time da je isti odbijen iz razloga što opis nekretnine u tom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 29. listopada 2004. godine ne odgovara opisu nekretnine, stana u zemljišnoj knjizi, u pitanju je dio te nekretnine, kućni vrt u suterenu oznake K.V.1. koji nije naveden u predmetnom Ugovoru, a ujedno nije dostavljena Izjava od 29. listopada 2004. godine, tabularna izjava, iako je tužiteljica, što treba ponovno naglasiti, stupila u posjed predmetne nekretnine na dan sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. listopada 2004. godine, a niti je reagirala na upis zabilježbe privremene mjere i na upis zabilježbe predmetne ovrhe, jer tvrdi da za te zabilježbe nije znala, nikako ne znači da je tužiteljica glede stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine, stana, postupala mala fide, prividno, što ujedno rezultira time da se niti I-tuženica, koja je tijekom postupka osporavajući pravo vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini, stanu, ne može osnovano pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige iz slijedećih razloga.

12. Treba naglasiti da se sukladno odredbi članka 122. stavka 1. i stavka 2. ZVDSP-a smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja uživa zaštitu, s time da dobra vjera postoji ukoliko ta osoba nije znala, niti je s o obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnoj knjizi nije potpuno, odnosno ne odgovara izvanknjižnom stanju, a ujedno se prema odredbi članka 122. stavka 3. ZVDSP-a nedostatak dobre vjere ne može nikome predbaciti samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Imajući na umu da je tužiteljica nakon sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. listopada 2004. godine dana 02. studenog 2004. godine (list 22-23 spisa) podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, koji prijedlog je međutim naslovni sud rješenjem poslovni broj Z-34137/04 od 29. travnja 2008. godine (list 24-25 spisa) odbio kao neosnovan iz ranije navedenih razloga, točnije zbog opisa nekretnine, s obzirom da u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 29. listopada 2004. godine nije ujedno naveden i kućni vrt u suterenu oznake K.V.1. koji je naveden u zemljišnoj knjizi, kao i zbog toga što uz prijedlog za uknjižbu nije dostavljena Izjava od 29. listopada 2004. godine, tabularna izjava, s time da je taj odbijeni prijedlog za uknjižbu prava vlasništva dakako zabilježen u zemljišnoj knjizi rješenjem poslovni broj Z- 34137/04 od 29. travnja 2008. godine (list 134-138 spisa) rezultira time da je prednik I-tuženice, a time i I-tuženica, imala dovoljno razloga posumnjati da treća osoba, točnije tužiteljica, polaže pravo na predmetnu nekretninu (predmnijevani vlasnik), iako je dakako tada u zemljišnoj knjizi kao vlasnik bio uknjižen u ovom postupku II- tuženik, a to tim više što je ujedno II-tuženik bio uknjižen kao vlasnik i drugih posebnih dijelova predmetne nekretnine, stambene zgrade, odnosno drugih stanova u toj stambenoj zgradi (list 73-86 spisa). Nastavno i sam navod punomoćnika I- tuženice da I-tuženica, nakon što je potraživanje koje ima prema u ovom postupku II- tuženiku bilo osigurano privremenom mjerom, nije imala interesa, niti razloga, kao uostalom niti sredstava ulaziti u daljnje postupke radi naplate svog potraživanja prema II-tuženiku, koji je, što je posebno naglasila ostale svoje nekretnine u predmetnoj stambenoj zgradi, ugovorom o darovanju prenio na svoje kćeri s ciljem da onemogući svoje vjerovnike da naplate svoja potraživanja, samo dodatno potvrđuju stav suda da se I-tuženica ne može osnovano pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, jer osim što je dakle znala, mogla znati za odbijeni prijedlog tužiteljice za uknjižbom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, što je bilo zabilježeno u zemljišnoj knjizi dakako prije upisa zabilježbe privremene mjere i prije zabilježbe predmetne ovrhe u zemljišnoj knjizi, kao i da je II-tuženik bio uknjižen i kao vlasnik drugih posebnih dijelova, stanova u toj stambenoj zgradi, ujedno ne može osnovano isticati da je tužiteljica bila neaktivna u zaštiti prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, stanu, a ujedno sama isticati da nije imala interesa, niti sredstava poduzimati daljnje radnje radi naplate svog potraživanja, odnosno pobijati ugovore o darovanju koje je II-tuženik, ovršenik u ovršnom postupku, sklopio sa svojim kćerkama glede ostalih posebnih dijelova te stambene zgrade, stanova i garaža. Konačno u odnosu na navode punomoćnika I-tuženice da bi sud usvajanjem tužbenog zahtjeva, proglašenjem nedopuštenom ovrhe poslovni broj Ovr-5477/18 od 14. rujna 2018. godine na predmetnoj nekretnini, iako tužiteljica ima valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva, sklopljeni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29. listopada 2004. godine, a ujedno je u kvalificiranom posjedu te nekretnine neprekidno od sklapanja tog Ugovora o kupoprodaji nekretnine, doveo u pitanje ne samo načelo povjerenja u zemljišne knjige, već i načelo vladavine prava, treba naglasiti da je taj stav apsolutno neosnovan, s obzirom da se I-tuženica iz svih navedenih razloga niti ne može osnovano pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, a ujedno je i sama I-tuženica vezano uz naplatu svog potraživanja bila neaktivna, nije poduzela nikakve pravne radnje vezane uz sklopljene ugovore o darovanju, kojima je u ovom postupku II-tuženik, u ovršnom postupku ovršenik, prenio vlasništvo ostalih svojih posebnih dijelova predmetne stambene zgrade, stanova na svoje kćeri, navodeći kao razlog za to da nema interesa, niti ima sredstava ulaziti u daljnje postupke radi naplate svog potraživanja prema II-tuženiku.

13. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 166. stavka 1., stavka 3. i stavka 4. ZVDSP-a, odredbom članka 18. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ZDVSP-a i odredbom članka 59. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14,, 55/16 i 73/17 – u daljnjem tekstu OZ-a) sud je usvojio tužbeni zahtjev za proglašenjem ovrhe određene rješenjem o ovrsi naslovnog suda poslovni broj Ovr-5477/18 od 14. rujna 2018. godine na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], Kuća broj 6/B, Dvorište i Livada površine 1451 m2 i 403 čhv i to na 27. Suvlasničkom dijelu 58/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-27), u naravi trosoban stan u prizemlju oznake S-Z-P, drvarnica u suterenu oznake D-22 i kućni vrt u suterenu oznake K.V.1, ukupne površine 146,62 čm te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

14. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u odnosu na I-tuženicu u iznosu od 4.487,35 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 03. srpnja 2019. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 23. listopada 2019. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska datiranog 31. listopada 2019. godine a predanog na sud 11. studenog 2019. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 04. veljače 2020. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška pristupa na ročište 05. lipnja 2020. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška pristupa na ročište 14. listopada 2020. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 17. prosinca 2020. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 15. travnja 2021. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 25. travnja 2024. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 17. prosinca 2024. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 234,26 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio tužiteljici zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 22. siječnja 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

15. Naprotiv zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 23. listopada 2019. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je taj podnesak predan na ročištu dana 23. listopada 2019. godine, što rezultira time da tužiteljica ne može osnovano uz naknadu troška zastupanja na tom ročištu, a što je tužiteljici dosuđeno po Tbr. 9. točci 1., ujedno osnovano zahtijevati i naknadu troška sastava podneska predanog na tom istom ročištu, već je tužiteljica dužna sama snositi trošak sastava tog podneska. Isto tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška zastupanja na ročištu 05. lipnja 2020. godine i na ročištu 14. listopada 2020. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 500,00 eura, jer su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja, pa tužiteljica može osnovano zahtijevati naknadu troška pristupa na ta ročišta po Tbr. 9. točci 5., što je tužiteljici i dosuđeno. Nastavno zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska, za koji sukladno odredbi članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a niti nije određeno na koji se točno podnesak odnosi, kada je taj podnesak bilo predan na sud ili kada je datiran, sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan. Nadalje zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 22. listopada 2020. godine, podneska od 14. svibnja 2021. godine (za koji je u troškovniku očitom omaškom u pisanju naveden pogrešan datum od 17. svibnja 2021. godine) te podneska od 28. travnja 2022. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, usmjeren nepotrebno povećanje troškova postupka, jer je tim podnescima punomoćnik tužiteljice u bitnom ponovio ranije iznesene navode i stavove, iste malo dopunio i elaborirao, s time da je ujedno dostavio presliku dokumentacije vezane uz posjed tužiteljice, koju je naprotiv mogao i morao dostaviti ranije, prije zaključenja prethodnog postupka, a što rezultira time da tužiteljica ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tih podnesaka, nego je dužna sama snositi trošak sastava tih podnesaka. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

16. Nastavno zahtjev I-tuženice za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je I-tuženica zastupana po punomoćniku izgubila u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

17. Jednako tako zahtjev II-tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 157. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer II-tuženik zastupan po punomoćniku prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari nije priznao tužbeni zahtjev, već je naprotiv isticao kako priznaje tužbeni zahtjev ali samo u dijelu da je ovrha nedopuštena vezana uz predmetnu nekretninu koja u naravi predstavlja trosoban stan i drvarnicu, ali ne i vezano uz kućni vrt u suterenu osporavajući da bi tužiteljica bila vlasnicom i kućnog vrta, da bi tek naknadno tijekom postupka točnije podneskom od 14. rujna 2020. godine priznao tužbeni zahtjev dakako u cijelosti, što rezultira time da je II-tuženik dao povoda tužbi te ne može osnovano od tužiteljice zahtijevati naknadu troška parničnog postupka. Treba naglasiti da je punomoćnik tužiteljice podneskom od 27. rujna 2020. godine istaknuo da je tijekom postupka II-tuženik zastupan po punomoćniku priznao tužbeni zahtjev iz kojeg razloga tužiteljica od II-tuženika niti ne zahtijeva naknadu troška parničnog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

18. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 22. siječnja 2025. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 234,26 eura

2. I-tuženici po punomoćniku

3. II-tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 22. siječnja 2025. godine