REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Posl. br. P-821/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nadi Nekić Plevko, u pravnoj stvari tužitelja ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., iz Ivanić Grada, Etanska cesta 8, OIB: 17491977848, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku iz Ivanić Grada, Savska 18, protiv tuženika: MAKSIM TRADE ENERGIJA d.o.o., iz Žakanja, Žakanje 58, OIB: 35758881045, zastupanog po punomoćniku Marko Tušek, odvjetniku iz Varaždina, Aleja kralja Zvonimira 11, radi; opravdanja određivanja mjere osiguranja, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 10. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s danom objave presude dana 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1.) Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ 1. Nalaže se tuženiku MAKSIM TRADE ENERGIJE d.o.o. za energetske djelatnosti da odustane od naplate Bankarske garancije Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb OIB 18178280022 za dobro izvršenje posla od 2. svibnja 2018. sa svim Dodacima, za iznos od ukupno 139.300,80 eur ( 1.049.561,86 kn ) na način da pisanom obaviješću upućenoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb povuče Zahtjev za naplatu po osnovi Garancije br. 18178280022 za dobro izvršenje posla od 27. travnja 2020., i o tome pisano izvijesti tužitelja sve u roku od 8 dana, jer će u protivnom takvu obavijest o odustanku i povlačenju naplate navedene Bankarske garancije zamijeniti ovo presuda.

2. Nalaže se tuženiku MAKSIM TRADE ENERGIJA d.o.o. za energetske djelatnosti da nadoknadi tužitelju EKTROCENTAR PETEK d.o.o. za proizvodnju, usluge i trgovinu troškove ovog postupka u iznosu od 18.112,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri posotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana."

2.) Nalaže se tužitelju ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., iz Ivanić Grada, Etanska cesta 8, OIB: 17491977848, isplatiti tuženiku MAKSIM TRADE ENERGIJA d.o.o., iz Žakanja, Žakanje 58, OIB: 35758881045 parnični trošak u iznosu od 31.470,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 21. svibnja 2020. ovom sudu podnio tužbu radi opravdanja privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine koja je mjera osiguranja određena rješenjem ovog suda posl. br. R1-84/220. od dana 6. svibnja 2020. Navedena privremena mjera određena je radi osiguranja nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja koja se sastoji u obvezi protivnika osiguranja da odustane od naplate bankarske garancije br. 18178280022 za dobro izvršenje posla do 1. svibnja 2020. sa svim Dodacima, za iznos od ukupno 1.049.561,86 kn. Istom mjerom osiguranja zabranjuje se protivniku osiguranja da se naplaćuje po bankarskoj garanciji Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb br. 18178280022, za dobro izvršenje posla od 2. svibnja 2018. sa svim Dodacima, za iznos od ukupno 1.049.561,86 kn, te je naloženo protivniku osiguranja povući zahtjev za naplatu navedene garancije za dobro izvršenje posla od 22. travnja 2020. koji je protivnik osiguranja dostavio Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb dana 27. travnja 2020. a zabrana je provedena s danom dostave rješenja protivniku osiguranja. Istom mjerom osiguranja zabranjeno je Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb da po nalogu protivnika osiguranja ili treće osobe postupa po navedenoj bankarskoj garanciji za dobro izvršen posao od 2. svibnja 2018. sa svim dodacima za iznos ukupno od 1.049.561,86 kn i vrši isplatu, te je navedenoj banci zabranjeno protivniku osiguranja ili bilo kojoj trećoj osobi na njegov račun isplatiti iznos naznačen u toj garanciji, a određeno je da je zabrana provedena danom dostave navedenoj banci. Istim rješenjem o osiguranju predlagatelju osiguranja – tužitelju u ovom parničnom postupku određen je rok od 15 dana od izdavanja navedene mjere osiguranja za podnošenje sudu tužbe protiv protivnika osiguranja ( tuženika u ovom sporu) radi odustanka od naplate po navedenoj bankarskoj garanciji za dobro izvršenje posla od 2. svibnja 2018. sa svim dodacima za iznos od ukupno 1.049.561,86 kn u kojem slučaju ta mjera osiguranja ostaje na snazi najduže do proteka 15 dana oda dana nastupanja uvjeta za ovrhu, a istim rješenjem određen je i trošak postupka za predlagatelja osiguranja ( tužitelja u ovom parničnom postupku) u iznosu od 16.612,50 kn sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2020. do isplate.

2. Na navedeno rješenje o osiguranju, protivnik osiguranja ; tuženik u ovom parničnom postupku; je podnio žalbu te je rješenjem Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2466/20 od 12. lipnja 2020. u cijelosti odbijena žalba protivnika osiguranja ; tuženika u ovom parničnom postupku; kao neosnovana i potvrđeno je rješenje ovog suda posl. br. R1-84/2020 od 6. svibnja 2020.

3. Sud je nastavno tijekom postupka izvršio uvid u ovosudni spis P-814/20 (raniji broj spisa) kao i R1-84/20 te je utvrdio da je po protivniku osiguranja ( tuženiku u ovoj parnici ) podnesen prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2466/20 od 12. lipnja 2020., te je uvidom u sustav eSpis utvrdio i da je dana 2. ožujka 2021. rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-2761/20-2 od 2. ožujka 2021. dopuštena revizija protiv rješenja Visokog Trgovačkog suda RH Pž-2466/20 od 12. lipnja 2020. radi pravnog pitanja „Predstavlja li odustanak korisnika garancije od naplate apstraktne bankovne garancije nenovčanu tražbinu nalogodavca kao treće osobe po čijem je nalogu Banka izdala garanciju odnosno je li nalogodavac po apstraktnoj bankarskoj garanciji aktivno legitimiran da zahtjeva od korisnika garancije da povuče zahtjev za naplatu apstraktne bankarske garancije za koji je zahtjev korisnik podnio svu dokumentaciju za valjanu isplatu predviđenu garancijom? " Ovaj su je nastavno utvrdio da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-2761/2020-2 od 2. ožujka 2021. dopuštena revizija protiv navedenog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te je utvrdio i da je u danom roku tuženik u ovom postupku dana 14. lipnja 2021. podnio reviziju koji je postupak pred Vrhovnim sudom vodio pod br. Rev- 130/2022. . Radi navedenog ovaj je sud rješenjem P-814/2020. od 12. rujna 2023. prekinuo postupak do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u postupku posl. br. Rev-130/2022. radi navedenog pravnog pitanja .

4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev -130/2022. od od 29. studenog 2023. odbijena je revizija protivnika osiguranja ( tuženika u ovom postupku) te je u obrazloženju navedenog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske naznačeno " Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili obzirom na svrhu zbog koje je izdana bankarska garancija („za dobro izvršenje posla“), da kako bi učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja odnosno banci da ne postupi prema pozivu na plaćanje po garanciji, predlagatelj osiguranja je trebao učiniti vjerojatnim da prema protivniku osiguranja nema neispunjenih obveza - što je u konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja i učinio. Kod takvih utvrđenja sudova, u reviziji izneseno shvaćanje, prema kojemu odustanak protivnika osiguranja od naplate garancije u konkretnom slučaju ne predstavlja tražbinu predlagatelja osiguranja, nije pravilno. Nije pravilno niti shvaćanje revidenta prema kojemu predlagatelj osiguranja kao nalogodavac nije aktivno legitimiran zatražiti od protivnika osiguranja odustanak od naplate bankarske garancije u situaciji kad je protivnik osiguranja kao korisnik podnio dokumentaciju za isplatu predviđenu garancijom. Isto proizlazi iz odluke ovog suda broj Revt-102/02 od 23. travnja 2003., prema kojoj kod garancije na prvi poziv banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje međutim nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po osiguranoj obvezi." Rješenjem ovog suda P-814/20220. od dana 5. ožujka 2024. postupak je nastavljen te e vodi pod poslovnim brojem P-821/2024.

5. U svom opsežnom odgovoru na tužbu od 14. srpnja 2020. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te u bitnome navodi da uopće ne postoje razlozi prema kojima bi tužitelj uopće bio ovlašten tražiti da tuženik povuče zahtjev za naplatu navedene garancije odnosno da odustane od naplate bankarke garancije br. 18178280022 za dobro izvršenje posla izdane od strane Raiffeisenbank Austria d.d. (dalje: Banka) od 2. svibnja 2020. zajedno s dodacima na iznos 1.049.561,86 kn (dalje: Garancija) na način da pisanom obaviješću upućenoj Banci povuče zahtjev za naplatu po osnovi Garancije. Odnosno tuženik smatra da odustanak tuženika od naplate Garancije na način da tuženik povuče svoj zahtjev ne predstavlja uopće tražbinu tužitelja tako da tužitelj i nije aktivno legitimiran za podnošenje takvog zahtjeva te da u konkretnom slučaju ne postoje niti bi mogli postojati razlozi da bi tužitelj uopće bio ovlašten tražiti da tuženik povuče zahtjev za naplatu Garancije s obzirom da je tuženik podnio svu dokumentaciju za valjanu isplatu Garancije te u tom dijelu odgovora na tužbu tuženik detaljno obrazlaže razloge nedostatka legitimacije tužitelja za podnošenje tuže u ovom postupku radi opravdanja određene mjere osiguranja. U tom smislu tuženik ukazuje na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iznesene u rješenju posl. br. Pž-2146/20 od 25.05.2020. u kojem se prema njegovom stavu radi se o suštinski identičnom predmetu koji se vodio između ovdje tužitelja Elektrocentar Petek d.o.o. kao predlagatelja osiguranja a protiv društva Bio Peleti e Energija d.o.o. kao protivnika osiguranja radi osiguranja nenovčane tražbine. Nastavno tuženik osporava navode tužitelja vezano za izdavanje navedene Garancije budući je ista izdana je tuženiku od strane Banke temeljem Ugovora o građenju br. 01/2018. od 4. siječnja 2018. kojim se tužitelj kao izvođač obvezao za tuženika kao naručitelja izvršiti radove na izgradnji građevine “Kogeneracijsko postrojenje na drvnu bio masu 1MWe MAKSIM TRADE ENERGIJA

- Žakanje” (dalje u tekstu: Ugovor), a koja je Garancija izdana u svrhu ispunjenja navedenog Ugovora odnosno čl. 19.2. Ugovornih načela – a prema kojem tužitelj predaje tuženiku jamstvo banke za uredno ispunjenje ugovora i to u obliku bankarske garancije banke na prvi poziv i da će ista služiti" za pokriće svih aktivnosti, zakašnjenja i pasivnosti Izvođača, njegovog jednostranog raskida Ugovora, napuštanja posla, nastajanja štete Naručitelju zbog kašnjenja ili drugog razloga, odnosno za ispunjenje svih ugovornih obveza”. Nastavno navedenim je Ugovorom predviđeno i da se “Pod dobrim izvršenjem posla podrazumijevaju se sve obveze Izvođača iz Ugovora kao i da se radovi obavljaju i budu obavljeni u skladu s važećim propisima, u utvrđenoj kvaliteti prema tehničkoj dokumentaciji i utvrđenim rokovima do projektom tražene funkcionalnosti “ (čl. 19.5. Ugovornih načela) te je utvrđeno da iznos jamstva banke za uredno ispunjenje ugovora biti plaćeno naručitelju kao naknada za štetu koja mu je nastala zbog Izvođačevog neizvršavanja ili neurednog izvršavanja obveza iz Ugovora, ne dirajući pritom druga naručiteljeva ugovorna prava (čl. 19.7. Ugovornih načela). Tuženik navodi i da su odredbom čl. 11.1. Ugovornih načela propisani su penali za kašnjenje u maksimalnoj visini od 5% vrijednosti ugovorenih radova koji se ostvaruju nakon 25 dana kašnjenja, pri čemu je u 11.2. i 11.3. propisano: (11.2.) “Ako je naručitelj uslijed zakašnjenja Izvođača pretrpio štetu i ako je šteta koju je naručitelj pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, Naručitelj ima pravo od Izvođača potraživati razliku do potpune naknade štete a izvođač je dužan nadoknaditi naručitelju izgubljenu dobit. (11.3.) ". Nastavno ugovoreno je da iznos ugovorne kazne naručitelj ima pravo kompenzirati s potraživanjima Izvođača ili naplatiti putem garancije za dobro izvršenje radova, odnosno posla te prema navedenom a sukladno Ugovoru, Garancija služi za pokriće, između ostalog, zbog zakašnjenja i pasivnosti izvođača, zbog šteta zbog kašnjenja ili iz drugih razloga, zbog neizvršenih obveza, naplata penala i dr. pri čemu je dodatno izričito definirano da će iznos jamstva banke biti plaćen naručitelju kao naknada šteta koja mu je nastala zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja obveza (odnosno ukoliko izvođač nije izvršio sve svoje obveze u utvrđenoj kvaliteti prema tehničkoj dokumentaciji i utvrđenim rokovima do projektom tražene funkcionalnosti.

6. Tuženik navodi da je imajući navedeno u vidu, da je tužitelj dužan u tužbi pojasniti i dokazati da ne postoji niti jedan od razloga koji su predviđeni Ugovorom radi kojih se može naplatiti Garancija te da mu je dužnost učiniti vjerojatnim da ne postoji zahtjev tuženika za štetu i da su svi radovi u potpunosti kvalitetno izvedeni i to u roku a što tužitelj ne ističe te je po stavu tuženika zahtjev tužitelja neobrazložen, nepotkrijepljen činjenicama i dokazima i kao takav neosnovan a tužitelj ujedno i ignorira činjenicu nepoštivanja roka izvođenja radova. Tuženik navodi da je iz ranije iznesenih ugovornih odredbi razvidno je da naknada štete zbog nepoštivanja roka odnosno kašnjenja izvođača jedno od ključnih pokrića za koje Bankarska garancija služi, a isto tako iz ugovorne odredbe kojom je definiran rok izvođenja razvidno je da je tužitelj kao izvođač bio dužan izvesti sve radove više od godine dana prije podnošenja po njemu neosnovane tužbe, dakle, iz samog je Ugovora razvidno da tužitelj u trenutku pisanja odgovora na tužbu kasni s izvršenjem obveza više od godine dana. Tuženik ukazuje da je Ugovor je zaključen dana 4. siječnja 2018., a iz članka 3. Ugovora razvidno je da je rok izvođenja 380 dana od dana uvođenja u posao, da je čl. 7.1. Ugovornih načela propisano je da je Izvođač uveden u posao potpisom Ugovora, da je odredbom čl. 2. 1.1. Ugovornih načela propisano je da završetak radova predstavlja dan na koji je izvođač dostavio naručitelju pisanu obavijest o primopredaji radova, a odredbom čl. 16.1. Ugovornih načela propisano je da ta će se pisana obavijest za primopredaju radova uputiti u roku 3 dana od kompletno izvedenih radova, uspješno obavljenog tehničkog pregleda, funkcionalnog ispitivanja postrojenja i uspješnog postizanja parametara traženih projektom kao i uspješnog otklanjanja svih utvrđenih eventualnih nedostataka. Prema stavu tuženika on je kao kao naručitelj i kao investitor trebao je dobiti posve dovršenu funkcionalnu tvornicu prije više od godine dana ( od dana dostave sudu odgovora na tužbu ) te od iste ostvarivati dobit, međutim, u trenutku podnošenja tužbe 21. svibnja 2020. tužitelj još uvijek nije bio dovršio svoje obveze, a te zbog kašnjenja i ne izvedbe kalorimetra tuženik nije mogao ostvariti status povlaštenog proizvođača električne energije te suprotno navodima tužitelja nije mogao prodavati električnu energiju HEP-u odnosno nije mogao funkcionalno koristi izgrađeni objekt. O navedenom je tuženik pisanim putem upozorio tužitelja dopisom od 27. travnja 2020. u kojem je navedeno da naručitelj, tuženik u ovom postupku ne može ishoditi status povlaštenog proizvođača električne energije odnosno da se ne može ostvariti svrha i namjena postrojenja kogeneracije zbog činjenice što unatoč tuženikovim višemjesečnim zahtjevima tužitelj nije ugradio kalorimetar na Peletirnici, a da se bez kalorimetra na Peletirnici koegeneracijsko postrojenje ne može dokazati tražene parametre radi čega je tužitelj obaviješten da će se izvedba kalorimetra izvršiti putem treće osobe u potpunosti na trošak tuženika. Tuženik navodi da se već iz osnovnih odredbi Ugovora o Bankarskoj garanciji i roku izvođenja može utvrditi enormno kašnjenje u izvođenju radova, odnosno da tužitelj nije uredno izvršio obveze iz Ugovora. Tuženik navodi da iako je uporabna dozvola izdana 20. veljače 2020. godine, u tom je trenutku ugovoreni rok bio prekoračen za gotovo 9 mjeseci te da unatoč izdavanja uporabne dozvole, tužitelj niti do podnošenja navedenog podneska nije izveo sve svoje ugovorne obveze, nije dovršio sve radove, nije otklonio nedostatke u smislu kvalitete radova niti je otklonio oštećenja na radovima i dr. te da je u konačnici, sam tužitelj potvrdio da nije ispunio sve ugovorne obveze tako što je nakon izdavanja Uporabne dozvole dana 28. veljače 2020. zatražio od Banke izdavanje produžetka valjanosti garancije za dobro izvršenje posla. Tuženik navodi i da sama Uporabna dozvola ne govori ništa o načinu urednosti izvršenja Ugovora niti je dokaz dokaz izvršenja svih obveza po Ugovoru niti je dokaz da bi svi ugovoreni radovi bili izvršeni i da bi svi nedostaci bili otklonjeni budući su prilikom tehničkog pregleda i donošenja uporabne dozvole razmatrano isključivo da su izvedeni oni bitni radovi koji su nužni za izdavanje uporabne dozvole te se isto tako samo utvrđuju oni funkcionalni nedostaci koji priječe izdavanju akta za uporabu građevine.

7. Na okolnost neurednog neurednog izvršenja posla može se zaključiti i iz činjenice da je Bankarska garancija izdana s rokom važenja do 10. lipnja 2019. te tuženik ukazuje na čl. 19.2. Ugovornih načela kojima je propisano je da se Bankarska garancija mora izdati s rokom važenja mjesec dana duljim od datuma završetka radova. Budući je je tužitelj kasnio sa svojim radovima i izvršenjem svojih obveza, tužitelj je valjanost Bankarske garancije produljivao čak pet puta, o čemu svjedoči činjenica da je Bankarska garancija produživana dakle s čak 5 Dodataka kojima je rok važenja garancije ukupno produžen za 11 mjeseci. Prvi dodatak izdan je 7. lipnja 2019. a istim je valjanost Garancije produžena na 30. rujna 2019., zatim je 26. rujna 2019. tužitelj od Banke tražio Drugi dodatak kojim je valjanost Garancija produžena do 1. studenog 2019. godine, pa je zatim tužitelj tražio Treći dodatak 30. listopada 2019. kojim je Garancija produžena do 1. siječnja 2020., pa je nakon toga Četvrtim dodatkom od 30. prosinca 2019. Garancija produžena do 1. ožujka 2020., da bi konačno zadnji puta tužitelj tražio Banku da produži Garanciju dana 28. veljače 2020. nakon izdavanja Uporabne dozvole te je Garancija Petim dodatkom od 28. veljače 2020. bila produžena do 1. svibnja 2020. U tom smislu tuženik postavlja pitanje ako je tužitelj izvršio sve svoje obveze uredno i u roku zašto tužitelj od Banke je čak 5 puta tražio produživanje Bankarske garancije kroz godinu dana te zašto je, kontradiktorno vlastitom pozivanju na Uporabnu dozvolu i vlastitim navodima iz svoje tužbe, tražio da mu Banka produži rok Bankarske garancije za dobro izvršenje i nakon izdavanja uporabne dozvole. Tuženik smatra da je tužitelj produljivao Garanciju jer je kasnio s izvršenjem svojih obveza a tuženik je predmetnu Bankarsku garanciju podnosio na naplatu zbog neuredno izvršenih obveza i zbog kašnjenja u izvođenju čak tri puta u posljednjih godinu dana. Nakon podnošenja Bankarske garancije na naplatu, tužitelj je svaki puta obećavao da će poduzeti sve da hitno izvrši sve svoje obveze te je molio tuženika da povuče zahtjev, a što je tuženik i činio u uvjerenju da će tužitelj smanjiti svoje kašnjenje i da će konačno dovršiti sve svoje obveze. Tuženik dostavlja zahtjeve za naplatu predmetne Bankarske garancije od 7. lipnja 2019., 30. prosinca 2019. i 28. veljače 2020. g. koji su zaprimljeni od strane banke te dopisi kojima je tužitelj povlačio svoje prethodne zahtjeve za naplatu Bankarske garancije a prilikom svakog produživanja Garancije, tuženik je dopisima izričito konstatirao da radovi i obveze tužitelja nisu izvršeni; a također tuženik je u brojnim svojim dopisima konstanto ujedno isticao i upozoravao da mu nastaje šteta i da tuženik zadržava sva prava po Ugovoru, a osobito pravo na svu štetu, penale i dr. Pema navedenom predmetnu Bankarsku garanciju tuženik je prvi puta podnio na naplatu još 7. lipnja 2019. g. tj. prije više od godine dana, odnosno nakon što je tužitelj već bio ušao u kašnjenje s krajnjim rokom a što je tužitelju jako dobro poznato, no tužitelj je u svom prijedlogu za donošenje privremene mjere osiguranja jednostavno prešutio kako bi se stvorio dojam da je tuženik naprasno i bez ikakvih razloga pristupio naplati Bankarske garancije, a što prešućuje i u ovoj tužbi .

8. Tuženik navodi da pored neuredno izvršenog posla u smislu nevjerojatnog kašnjenja, uvidjevši da još uvijek nisu izvršeni svi radovi, da su radovi izvedeni s brojnim nedostacima, da postoje oštećenja na radovima, da radovi nisu sukladni Ugovoru itd. kao i da tužitelj te nedostatke neće sam otkloniti, tuženik još 11. ožujka 2020. godine dao nalog i angažirao neovisne sudske vještake kako bi se putem stručnih neovisnih osoba utvrdilo stanje na gradilištu, kako bi se utvrdilo kašnjenje, nedostaci, odstupanje u odnosu na ugovorne obveze te navodi i da do pisanja navedenog podneska još uvijek nisu ostvarene pretpostavke iz Ugovora da se izvrši primopredaja zbog brojnih neizvršenih obveza tužitelja. Tuženik ukazuje da je odredbom čl. 16.4 Ugovornih načela propisano je da je Naručitelj u postupku primopredaje ovlašten angažirati vanjske stručnjake kako bi se utvrdila sukladnost između Ugovora i izgrađene Građevine te radi čega je tuženik bio primoran uzeti neovisne sudske vještake kako bi utvrdila katastrofalno stanje na te u dokaz navedenog dostavlja Nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke izrađen u travnju 2020. od strane društva Subnecto d.o.o., mr.sc. Časlava Dunovića, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina. U navedenom je nalazu i mišljenju detaljno utvrđeno da postoje radovi koji nisu izvedeni, postoje radovi koji nisu završeni, postoje radovi koji su izvedeni suprotno projektnoj dokumentaciji, postoje nedostaci u smislu kvalitete radova, postoje odstupanja u smislu upotrebe materijala koji nisu predviđeni Ugovorom te da postoje oštećenja na pojedinim elementima koji su nastali kao posljedica nepažnje tijekom izgradnje. U navedenom nalazu i mišljenju detaljno je i precizno utvrđeno kašnjenje u izvođenju i u tom smislu vještak je uvidom u Ugovorom i u terminski plan izrađen od strane izvođača utvrdio da je tužitelj bio dužan sve radove završiti do 23.04.2019., da radovi još uvijek nisu završeni, da postoje nedostaci i sl. te da kašnjenje vezano za izvedbu kompletno svih radova iznosi zaključno s 30. travnja 2020. ukupno 374 dana . Vještak je ujedno utvrdio da je tuženik nakon 25 dana kašnjenja ostvario pravo na naplatu penala u iznosu od 419.824,74 kn a utvrdio je i nedostatke o čemu je sastavio detaljnu listu tih nedostataka, pri čemu je svaki nedostatak evidentiran u fotografskom elaboratu, te je utvrdio da procjena predmetnih nedostataka iznosi 643.000,00 kn ( str. 15 i 16 Nalaza i mišljenja) a vještak je u navedenom nalazu i mišljenju utvrdio činjenicu da je tijekom izvođenja odlukom tuženika smanjen opseg radova u smislu da se neke predviđene stavke nisu uopće izvodile u tom smislu u dijelu Nalaza prema “Listi izmjena - ušteda” je utvrđeno da uštede po osnovi neizvedenih radova iznose 358.843,35 kn. Tuženik napominje da je čl. 4.1.36. Ugovornih načela izričito je propisano: “Izvođač je dužan umanjiti cijenu radova za iznose stavki za radove koje Naručitelj odluči ne izvoditi.” Uvidjevši da tužitelj kasni s izvođenjem radova Naručitelj- tuženik je odustao od izvođenja cijelih pojedinih radova i to prvenstveno sa svrhom da se na taj način smanji kašnjenje o čemu svjedoče dopisi koji se koje je tuženik dostavio a radi čega je tužitelju bitno smanjen obujam radova koji je od strane tužitelja trebao biti izveden za 358.843,35 kn, kako bi se racionalizirao projekat i kako bi se smanjilo kašnjenje. S obzirom da se dio radova nije izvodio, tuženik je imao pravo tražiti da se korigira rok na način da se isti smanji, međutim, tuženik čak niti to nije tražio već je samo želio da tužitelj dovrši radove u ugovorenom roku no unatoč tome što značajan dio radova nije izvodio, tužitelj ne samo da nije stigao ugovoreni rok već je kasnio više od godine dana, odnosno kašnjenje po Ugovoru iznosi 100% u odnosu na ugovoreni rok.

9. Tuženik navodi da je odredbom čl. 2. 1.1. Ugovornih načela propisano da Završetak radova predstavlja dan na koji je izvođač dostavio Naručitelju pisanu obavijest o primopredaji radova, a odredbom čl. 16.1. Ugovornih načela propisano je da će se pisana obavijest za primopredaju radova uputiti u roku 3 dana od kompletno izvedenih radova, uspješno obavljenog tehničkog pregleda, funkcionalnog ispitivanja postrojenja i uspješnog postizanja parametara traženih projektom kao i uspješnog otklanjanja svih utvrđenih eventualnih nedostataka. Tuženik navodi dada su po stavu tužitelja radovi preuzeti budući tuženik prodaje električnu energiju HEPu te radi navedenog smatra da je primopredaja uspješno obavljena no tuženik navodi da su ti navodi tužitelja neosnovani i u direktnoj koliziji s Ugovorom u kojem je izričito propisano (čl. 16.5 Ugovornih načela) da je konkludentna primopredaja isključena te da niti nakon ishođenja uporabne dozvole - kada je tužitelj već bio kasnio nevjerojatnih 9 mjeseci - primopredaju nije bilo moguće izvršiti zbog neispunjenih obveza tužitelja, a na što je tuženik i pisanim putem upozoravao tužitelja te da je u konačnici činjenica je da tužitelj nije napravio nikakvu jednostranu primopredaju. Nastavno, zbog kašnjenja i neadekvatnog izvođenja, tuženik je imao cijeli niz dodatnih troškova za koje je odgovoran tužitelj, a koje će tuženik također potraživati od tužitelja te tako npr. investitor već godinu dana duže nego što je to potrebno ima trošak nadzornog inženjera i trošak plaćanja voditelja projekta društva Ekonerg d.o.o. Tuženik navodi i da postoje iznimno bitne obveze iz ugovora koje tužitelj nije izvršio, a koje su bitne kako s ugovornog tako i sa zakonskog aspekta te tako npr. tužitelj nije izvršio obvezu vođenja i izrade Građevinske knjige iako ga je tuženik u niz navrata upozoravao pisanim putem na tu ugovornu obvezu vođenja Građevinske knjige koja je obaveza predviđena je čl. 4.1.21 kao i dr. odredbama Ugovornih načela, međutim, usprkos brojnim upozorenjima tuženika, tužitelj nije izvršio svoju ugovornu obvezu da izradi Građevinsku knjigu, a ista se mora predati tuženiku prilikom primopredaje sukladno Ugovoru i Zakonu. Štoviše, na upozorenja tuženika da izradi građevinsku knjigu tužitelj je pisano istaknuo da to “nije obvezno ni potrebno” a zbog odbijanja tužitelja da izvrši svoju ugovornu obvezu izrade Građevinske knjige tuženik navodi da će istu biti primoran naručiti po odgovarajućoj osobi te s troškovima teretiti tužitelja.

10. U odnosu na nastupajuću štetu vezano za problematiku kašnjenja tuženik navodi da je tuženik pretrpio enormnu štetu zbog nemogućnosti korištenja tvornice i zbog povećanih troškova zbog produženog perioda građenja a da je tužitelju bilo dobro poznato od samog početka da će u slučaju kašnjenja tuženik pretrpjeti znatnu štetu, jer je poznata namjena objekata koja se gradi “Kogeneracijsko postrojenje na drvnu bio masu 1MWe MAKSIM TRADE ENERGIJA - Žakanje” ; naime tuženiku je izvršenje obveza u roku bilo od iznimnog značaja ne samo zbog pokretanja proizvodnje i ostvarivanja dobiti već zato jer se realizacija i financiranje cijelog projekta dovodi u pitanje u slučaju kašnjenja te da iz tog razloga, u samom ugovoru iz više odredaba stoji da će tužitelj u slučaju kašnjenja biti odgovoran za štetu te tuženik ukazuje na čl. 11.2. Ugovornih načela kojom je propisano izričito - “Izvođač je dužan nadoknaditi Naručitelju izgubljenu dobit dok je čl.15.1 predviđena odgovornost izvođača za štetu koju bi naručitelj pretrpio zbog nekorištenja Građevine” a radi navedenog iz istog razloga, tuženik je tužitelja nebrojeno puta pisano upozorio da će tuženiku nastati šteta u slučaju kašnjenja, uključujući s odvjetničkim dopisima ovdje punomoćnika tuženika koji je upućivao dopise upozorenja tužitelju još od veljače 2019. godine; dakle, zbog kršenja ugovornih obveza tuženik je bio primoran angažirati odvjetnika još prije 17 mjeseci ( od dana pisanja navedenog podneska ). Nakon što je kašnjenje već nastupilo, tužitelj je pisanim putem upozoravao da mu je nastala i da mu nastaje enormna šteta po osnovi izgubljene dobiti, pri čemu je tužitelj izričito upozoren da šteta zbog nemogućnosti korištenja građevine iznosi cca 115.000,00 eura tjedno (na temelju objektivnih paremetara iz investicijske studije ulaganja) te tuženik ponovo ističe kako je uputio tužitelju nebrojeno mnogo dopisa a uz navedeno tuženik je upozoravao kontinuirano tužitelja na kašnjenje na redovnim koordinacijama te ističe kako je je cjelokupno gradilište bilo pokriveno službenom kamerom koja je pokrila svaki sat izvođenja, a koju je postavio upravo tužitelj te tuženik raspolaže kompletnim foto i video materijalom koji egzaktno i nepobitno svjedoči o iznimno lošem i neadekvatnom pristupu tužitelja u odnosu na izvođenje radova u kojima se kasnilo u apsolutno svim fazama izvođenja, a ljudski i materijalni kapaciteti su bili nedovoljni. Usprkos brojnim upozorenjima o potrebi povećanja ljudstva i kapaciteta da se smanji kašnjenje, to nije učinjeno tako da je isto rezultiralo enormnim štetnim posljedicama po tuženika. Tuženik navodi i da je istovremeno s angažiranje građevinskog vještaka, u ožujku 2020. bio primoran zatražiti i stručnjake financijsko-ekonomskog područja radi procjene pretrpljene štete te je u prilogu dostavio i Elaborat procjene izgubljene dobiti ovdje tuženika kao i društva Bio Peleti Energija d.o.o. iz travnja 2020. izrađen od strane društva Retra d.o.o. Zagreb za revizije, računovodstvo, porezno savjetovanje, financije analize i kontrole (dalje: Elaborat procjene izgubljene dobiti). U navedenom je detaljnom elaboratu utvrđeno je da je tuženik pretrpio štetu u vidu izgubljene dobiti u visini od 5.980.599,00 kuna a čemu valja valja pribrojiti i štetu koja još uvijek nastaje za tuženika kao i iznimno veliku štetu koja tuženiku nastaje zbog povećanja troškova financiranja, a sve uslijed enormnog kašnjenja u izvođenju radova a koju štetu tek treba utvrditi.

11. Nastavno, u opsežnom odgovoru na tužbu tuženik ukazuje na čl. 11.2 Ugovornih načela kojim je izričito je propisano da, ako je Naručitelj pretrpio štetu uslijed zakašnjenja i ako je ta veća od iznosa ugovorne kazne, Naručitelj ima pravo od izvođača potraživati razliku do potpune naknade štete a da ju je izvođač dužan nadoknaditi radi izgubljene dobiti te radi navedenog tuženik ponovo ističe kako je tužitelja više puta svojim pisanim dopisima upozorio tužitelja na enormnu štetu i da tuženik pridržava pravo potraživati izgubljenu dobiti kao i drugu štetu sukladno ugovornim mehanizmima pa tako i putem putem Bankarske garancije i dr. o čemu tuženik dostavlja i dokaze ; navedene dopise a dostavlja i Elaborat procjene izgubljene dobiti poduzeća ; odnosno tuženika koje je Elaborat izrađen od strane društva Retra d.o.o. Zagreb za revizije, računovodstvo, porezno savjetovanje, financije analize i kontrole. Tuženik nastavno navodi kako je bio voljan odreći se prava na penale i štetu no da tužitelj u potpunosti prešućuje kompletnu korespondenciju koja je prethodila aktivaciji Bankarske garancije te za potrebe ovog postupka ističe samo samo tri momenta vezano za pristup tužitelja vezano za navedeni projekt te navodi da su u posljednjih godinu i pol dana između stranaka su održani brojni sastanci na kojima je tuženik bio spreman odustati od svih prava samo da se objekt dovrši u što je moguće kraćem roku. U tom smislu, dana 19. veljače 2019. održan je sastanak (pred 10-tak ljudi na kojem je bio prisutan i punomoćnik tuženika ) na kojem je kao glavni problem od tuženika istaknuta zabrinutost zbog kašnjenja u izvođenju radova, pri čemu je tužitelj višekratno zamoljen povećati kapacitete i angažman te je od tuženika upozoren na štetu koja je tuženiku nastala i koja će mu nastati, nakon čega je tužitelj pred svima obećao da će se požuriti i da će svi radovi biti izvedeni u roku dok je u odnosu na susjedni objekt kojeg je naručitelj sestrinsko društvo Bio Peleti Energija d.o.o. tužitelj obećavao da će isti biti dovršeni svibnju 2019. g. s tri tjedna zakašnjenja a navedeno je društvo bilo voljno uvjetno odustati i od prava na naplatu penala i od prava na naplatu štete u slučaju takvog ishoda, odnosno bilo je voljno “nagraditi” tužitelja za kašnjenje, a što je sve usuglašeno između tuženika, navedenog društva i tužitelja te je punomoćnik tuženika pripremio odgovarajući nacrt Sporazuma. Međutim, iako je to bilo isključivo u interesu tužitelja, tužitelj je praktički bez ikakve logike i/ili racionalnog pojašnjenja odustao od dogovora i od onoga što je sam tražio i za uzvrat obećavao, a to je učinio očito zato jer je znao da neće dovršiti radove kako je obećao. Tuženik navodi da se identična situacija se dogodila u rujnu 2019. Iako je u tom trenutku kašnjenje iznosilo golemih 5 mjeseci te unatoč tome što je tuženik u tom trenutku trpio milijunske štete zbog kašnjenja tužitelja, tuženik je na sastanku održanom 23. rujna 2019. u sastavu od 10-tak ljudi (na kojem je bio i punomoćnik tuženika) prezentirao spremnost na kompromis na način da je tuženik bio načelno voljan u potpunosti odustati od svojih prava na nadoknadu pretrpljene štete i pravo na naplatu penala, a sve kako bi tužitelj konačno dovršio sve svoje obveze iz Ugovora do početka studenog 2019. kako je sam obećavao da će učiniti. Unatoč tome što su se, nakon cjelodnevnog pregovaranja, usuglasili svi detalji te je sastanak bio obilježen i stiskom ruke direktora tužitelja g. RF, tužitelj je ponovno “pogazio” svoju riječ te je nekoliko dana kasnije odbio potpisati pripremljeni nacrt Sporazuma sastavljen od strane tuženika te od navedenog sastanaka tužitelj i nadalje žitelj i nadalje nije ispunio sve obveze iz Ugovora suprotno vlastitom obećanju.

12. Tuženik nastavno navodi da nakon što je Bankarska garancija podnijeta na naplatu, na inicijativu i na poziv tužitelja, tuženik je pristao na (on line) sastanak koji se održao dana 29. travnja 2020. godine kojem je sastanku tuženik ponovno upozorio na svoje tražbine zbog kršenja Ugovora no dao je do znanja da je spreman da se sporni odnosi riješe mirnim putem na to je tužitelj izjavio, između ostalog, da je spreman prihvatiti sva potraživanja tuženika ali uz uvjet da mu se ista predoče i dokažu i u tom smislu stranke su se usuglasile da će tuženik slijedeći dan poslati tužitelju specifikaciju sa svim potraživanjima (nedostacima, uštedama, štetama, troškovima, penalima) te da će se tužitelj poslije javiti, to je tuženik i učinilo putem svojeg punomoćnika koji je tužitelju dana 30. travnja 2020. godine u 14:18 h putem e-pošte poslao dopis zajedno s pripadajućim detaljnim specifikacijama koje su uključivale između ostalog liste oštećenja, liste nedostataka, liste troškova koje je imao tuženik zbog činjenice da je morao pojedine radove riješiti sam po drugim izvođačima koje tužitelj nije izvršio i dr.,a isto tako u tom dopisu tuženik je izričito upozorio i na štetu, istaknuvši da se sva potraživanja mogu prezentirati tužitelju i u vidu odgovarajućeg nalaza i mišljenja vještaka. No tuženik navodi da je kasnije tog istog dana 30. travnja 2020. u 20:46 h ( a što je razvidno iz digitalnog potpisa); tužitelj je podnio prijedlog za privremenu mjeru osiguranja, iz čega proizlazi da je tužitelj samo “kupovao” vrijeme i da nije imao stvarnu namjeru pokušati postići mirno rješenje. Takav zaključak dodatno potkrepljuje i činjenica da se tužitelj naprasno prestao javljati tuženiku onaj dan kad je izdano pobijano rješenje o privremenoj mjeri osiguranja, a u dokaz navedenog tuženik dostavlja e mail punomoćnika tuženika tužitelju od 12. ožujka 2019. (s pripadajućim nikad potpisanim Aneksom), e mial punomoćnika tuženika tužitelju od 27. rujna 2019.

(s pripadajućim nikad potpisanim Sporazumom).

13. Tuženik navodi nastavno da tužitelj nije iznio nikakve činjenice iz kojih bi proizlazilo da ne postoje temelji za naplatu bankarske garancije, niti je u u tom pravcu prezentirao bilo kakve dokaze, a dokazi koji su po tužitelju dostavljeni nemaju nikakvu pravnu relevantnost. Tužitelj u tužbi tvrdi da navodno nije nikada mogao preuzeti faktički funkciju glavnog izvođača već da je dio radova izvodio isključivo kao jedan od izvođača, a da je dio radova izvodilo društvo Uniconfort s.r.l. (dalje: Uniconfort). Tuženik navodi da se radi o apsurdnim navodima tužitelja, budući je Uniconfort izvođač opreme koji je izričito naveden u Ugovoru između stranaka i za kojeg je odgovoran upravo tužitelj; prema u čl. 2. Ugovora o građenju izričito je definirano da će tužitelj kao Izvođač vršiti koordinaciju i funkciju glavnog izvođača i da su te usluge uključene u ugovorenu cijenu iz čl. 4. kao i da je Izvođač dužan koordinirati izvođenje radova na strojarskoj i ostaloj opremi (odnosno društva Uniconfort koje je izričito spomenuto u čl. 2.) kao da je njegov vlastiti podizvoditelj iako nema s njime sklopljeni ugovor o podizvođenju te da preuzima odgovornost za ispunjenje rokova i koordinaciju kao da se radi o njegovom direktnom podizvođaču a istovjetne obveze Izvođača predviđene su i Ugovornim načelima (npr. čl. 4.1.33. i dr.). Tuženik ističe da osim što funkcija glavnog izvođača sukladno Zakonu podrazumijeva obvezu tužitelja da koordinira radove, u konkretnom slučaju zaključenjem Ugovora o građenju tužitelj je izričito preuzeo obvezu koordiniranja i odgovornost za ispunjenje rokova i koordinaciju za društvo Uniconfort kao da se radi o njegovom direktnom podizvođaču, i za to je tužitelj od tuženika posebno plaćen. Na tu okolnost tuženik navodi činjenicu da vezanu za e mail e-mail korespendneciju između stranaka da je neposredno prije zaključenja Ugovora, tužitelj odbio potpisati isti te je tražio da se korigira cijena na način da se ista poveća za naknadu za koordiniranje, a što je potom i učinjeno, a jednako je tako tužitelj sudjelovao u izradi Ugovora, osobito u vezi odredbe o koordiniranju s izvođačem Uniconfort. Međutim, niti tu svoju ugovornu obveze tužitelj nije izvršavao unatoč tome što je za istu plaćane u ugovorenoj naknadi i usprkos brojnim pisanim upozorenja tuženika ; obaveza koordiniranja izričito je ugovorena Ugovorom te je tužitelj izričito preuzeo odgovornost za ispunjenje rokova i koordinaciju društva Uniconfort kao da se radi o njegovom podizvođaču a osim toga, obveza koordiniranja je i zakonska obveza koju je tužitelj kao glavni izvođač bio dužan izvršavati temeljem čl. 55. st. 2. Zakona o gradnji. Prema navedenom tužitelj se samim Ugovorom tužitelj obvezao tuženiku vršiti koordiniranje i preuzeo je prema tuženiku odgovornost za ispunjenje rokova i koordinaciju za društvo Uniconfort kao da se radi o njegovom direktnom podizvođaču, i za to je tužitelj posebno plaćen te su neosnovani navodi tužitelja da isti nikada nije mogao preuzeti funkciju glavnog izvođača jer da društvo Uniconfort nije potpisalo Tripartitni sporazum kojega je tužitelj inače uredno potpisao.

14. Vezano za navod tužitelja kako ima otvoreno potraživanje po osnovi priloženih računa, tuženik navodi kako je upoznat da su sva navodna potraživanja po priloženim računima osporena u cijelosti o čemu svjedoče dopisi koje i dostavlja u prilogu (dva dopisa od 30. srpnja 2019., dopis od 17. rujna 2019. i 29. studenog 2019.) te kod navedenog ističe da je upozorio tužitelja da su iskazana potraživanja Izvođača u potpunosti neosnovana, protivna zaključenim Ugovorom i u konačnici Zakonu, a istovjetna upozorenja su u tom smislu upućena i od strane voditelja projekta kao konzultanta ali i drugih sudionika u postupku, uključujući i dopisima punomoćnika tuženika. Tuženik navodi da je s tim u vezi u dopisu od 17. rujna 2019. i od 30. srpnja 2019. izričito upozorio Izvođača na postupanje protivno Ugovoru te, između ostalog, da su privremene situacije i računi ispostavljeni protivno Ugovoru; a Izvođač je upozoren na nedostatke u izvedenim radovima kao i na nedostatke uslijed šteta na građevinama. Naručitelj je istaknuo da je Izvođač u više navrata usmeno i pismeno upozoravan te da je sukladno Ugovoru Izvođač bio dužan prije ugradnje i prije dostave privremenih situacija dostaviti svu zakonom i ugovorom propisanu dokumentaciju (atestnu dokumentaciju, građevinsku knjigu itd.) a koju obvezu suprotno pozivima Naručitelja Izvođač nije ispunio što za sobom povlači odgovarajuće posljedice propisane ugovorom; osim toga, Izvođač je upozoren da unatoč apelima i mnogobrojnim molbama te situacija naručitelja te je doveden u situaciju da je primoran zadržati plaćanja stavljajući ih na privremeni depozit dok se ne riješi problem nedostataka na radovima odnosno prijavljenih i neprijavljenih šteta.

15. Prema navedenom a po stavu tuženika jednostrano iskazana potraživanja tužitelja nisu osnovana i tuženik u svojim poslovnim knjigama nema nikakvih dugovanja prema tužitelju. Osim toga, čak i da se radi o osnovanim potraživanjima, a ne radi se, i u tom slučaju ne bi se radilo o pravno nerelelevantnim okolnostima jer se iste uopće ne odnose na Bankarsku garanciju te iste ne mogu predstavljati nikakve zakonske pretpostavke koje je potrebno ispuniti u konkretnom slučaju, odnosno predmetne okolnosti ne mogu predstavljati nikakve dokaze u smislu da li je tužitelj uredno, u cijelosti i u roku ispunio svoje obveze. S druge strane, tuženik je egzaktno dokazao s relevantnim dokazima u vidu vještačenja stručnih subjekata i drugih adekvatnih dokaza da je tužitelj neuredno izvršio svoje radove, da kasni s izvršenjem svojih obveza više od godine dana ( u vrijeme pisanja odgovora na tužbu ) , da su radovi izvedeni nekvalitetno i s brojnim nedostacima i oštećenjima, da neki radovi odstupaju od projekta itd. Također, tuženik je dokazao svoje potraživanje prema tužitelju zbog neuredno izvršenog posla, koja sumarno iznosi: - penali zbog kašnjenja 419.824,74 kn, vrijednost nedostataka 643.000,00 kn, pretrpljena šteta u vidu izgubljene dobiti od 5.980.599,00 a kojoj valja pridodati i drugu štetu i troškove što će se tek kvantificirati. O navedenom je tuženik dostavio i dokaze ; dopise tuženika tužitelju od 17. rujna 2019. i 29. studenog 2019. te dva dopisa od 30. srpnja 2019., te email od 24. siječnja 2019., dopis tuženika tužitelju od 30. travnja 2020. s prilozima i pripadajućim emailom ; a predložio je i vještačenje po građevinskom vještaku (na okolnost utvrđenja kašnjenja, penala, štete, nedostataka, oštećenja na radovima, neizvedenih radova i dr. Tuženik je predložio da se za potrebe vještačenja pribavi i/izvrši uvid u kompletnu ugovorno gradilištu dokumentaciju kao i svu korespondenciju između stranka, a osobito da vještak izvrši uvid u kompletnu foto i video dokumentaciju sa službenih kamera na gradilištu koja egzaktno i nepobitno svjedoči o iznimno lošem i neadekvatnom pristupu tužitelja, odnosno o svakodnevnom stanju gradilišta tj. napretku u odnosu na izvođenje radova te kašnjenju u svim fazama izvođenje i o nedovoljnosti ljudskih i materijalnih kapaciteta) kao i vještačenje po gospodarskom vještaku (na okolnost utvrđenja visine štete zbog kašnjenja s ispunjavanjem obveza tužitelja; a predlaže se od stranka pribaviti kompletnu financijsko-poslovna dokumentacija kao i studije vezano za predmetni te je naveo i da pridržava pravo dostaviti dodatne dokaze, osobito dokaze u svezi svojih potraživanja prema tužitelju zbog neizvršenih i neuredno izvršenih obveza iz Ugovora, odnosno zbog kršenja Ugovora kao i kompletnu korespondenciju koja je dostavljena po tuženiku u spis.

16. Podneskom od 28. travnja 2021. tužitelj je ostao u bitnome kao u tužbi i tužbenom zahtjevu ukazujući na sadržaj zapisnika o tehničkom pregledu prema kojem je utvrđeno da su radovi izvedeni u skladu s aktom o gradnji i projektnom dokumentacijom te da osim manjih odstupanja koja ne utječu na temeljne zahtjeve građevine a da prema navedenom zapisniku navedeni su manji nedostaci no da za iste nije bio odgovoran tužitelj budući je radove nabavljalo više izvođača a da su svi nedostaci u konačnici otklonjeni te tužitelj ujedno ukazuje i na vremenske okolnosti tijekom izvođenja radova te ustraje kod toga da je tužitelj predmetnu bankarsku garanciju izdao radi dobrog izvršenja ugovora da je svoje ugovorne obaveze izvršio, da je građevina u upotrebi, da je izdana uporabna dozvola a da radovi nisu plaćeni te predlaže provesti dokaz saslušanjem svjedoka i uvidom u projektnu dokumentaciju.

17. Rješenjem ovog suda P-814/2020 od 18. lipnja 2021. određeno je provesti dokaz vještačenjem po vještaku za graditeljstvo na okolnost urednosti izvršenja ugovorenih radova te je vještaku dan zadatak na okolnost urednosti izvršenja ugovorenih radova, utvrditi :

- je li tužitelj neopravdano zakasnio s izvođenjem predmetnih radova, a ako je, koliko,

- postojanja nedostataka izvršenih radova od strane tužitelja,

- ako su postojali, cijene otklanjanja tih nedostataka i jesu li ti nedostaci otklonjeni po trećim osobama,

- postojanja neizvedenih radova,

- ako su postojali, cijene neizvedenih radova i jesu li ti radovi izvedeni po trećim osobama, a za vještaka je određeno društvo MP Peritissima j.d.o.o. za usluge vještačenja iz područja graditeljstva, Zagreb, Rapska 46 b, OIB: [osobni identifikacijski broj], po vještaku ĆF.

18. U opsežnom nalazu i mišljenju navedenog sudskog vještaka ( list 1331- 1344) vještak je naveo nije ni od jedne od stranaka dobio Građevinski dnevnik , da se dan 11. siječnja 2020. može smatrati danom uspješno dovršenog tehničkog pregleda građevine a da je primopredaja građevine trebala biti organizirana za dan 14. siječnja 2020. koji dan po stavu vještaka predstavlja dan završetka radova, vještak navodi da glavni izvođač radova je sukladno Zakonu o gradnji odgovoran za međusobnu usklađenost radova te da iako koordinira usklađenost izvedbe radova , da nije odgovoran za kašnjenje u izvedbi radova drugih izvođača, naveo je da prema dostupnim podacima i terminskom lanu isporuka opreme je predviđena 1. listopada 2018. no da bez montaže opreme nije bilo moguće dovršiti radove tužitelja predviđene Ugovorom 01/2018. a da je isporuka opreme kasnila 148 dana te da je radi navedenog ( imajući u vidu da tužitelj nema ugovorene odnose s isporučiteljem opreme i isto je predmet ugovora tuženika i isporučitelja), da je rok za izvođenje tužiteljevih obaveza bilo potrebno pomaknuti na 12. listopad 2019. , no da je rok dovršetka tužiteljevih obaveza zbog izmjene projektne dokumentacije i ishođenje novog Rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole, kao datum ugovorenog roka dovršetka radova potrebno je usvojiti dan 24. listopad 2019. a budući je tužitelj danom 14. siječnja 2020. dovršio radove, evidentirano je kašnjenje od 82 dana , da polazeći od čl. 11 Ugovornih načela i propisane dnevne kazne vezao za period kašnjenja od 25 dana da je maksimalna ugovorena kazna odgovara vrijednosti od 419.824,74 kn . Prema nalazu vještaka primopredaja je trebala biti obavljena 19. srpnja 2019. no evidentno da ista nije izvršena. Zaključno vještak je u svom Nalazu i mišljenju naveo da " Pregledom izvedenih radova tijekom obilaska te pregledom dostavljene fotodokumentacije sa prikazima izvršenih nedostataka utvrdila sam da se glavnina nedostataka odnosi na loše izvedene završne radove kao npr. obrade betona, obrade oko vrata, neuredne i loše obrađene spojeve zidova sa podom i stropom, obrade oko ventilacijskih rešetki te neuredno brtvljenje otvora. Navedeni nedostatci nisu od utjecaja na bitne zahtjeve za građevinu i odnose se na manje nedostatke (manjkavost u izvedbi). Kao što je već navedeno, uočeni i foto dokumentirani nedostatci nisu od utjecaja na bitne zahtjeve za građevinu i odnose se na manje nedostatke čija će se vrijednost procijeniti u odnosu na ukupno ugovorenu cijenu radova. Procjena vrijednosti radova na otklanjanju nedostataka izrađuje se u odnosu na vrijednost ukupno ugovorenih radova, površinu predmetnog objekta, pregleda nekretnine tijekom obilaska kao i fotodokumentacije koja prileži Nalazu i mišljenju vještaka Dunovića. Slijedom navedenog, a sve u vezi sa iskazanim nedostacima, mišljenja sam da bi iznos od 3% do 5% vrijednosti ukupno ugovorenih radova bio dostatan za izvođenje radova sanacije. U skladu sa navedenim, procijenjena vrijednost radova na otklanjanju nedostataka usvaja se u postotku od 4% te iznosi 8.396.494,89 kn x 4% = 335.859,80 kn Procijenjena vrijednost radova na otklanjanju nedostataka iznosi 335.859,80 kn bez PDV-a odnosno 419.824,74 kn sa uključenim PDV-om od 25%. " Prema Zaključku vještaka Majje Petrović utvrđeno je kašnjenje tužitelja u izvođenju radova od 82 dana, nije utvrđeno postojanje neizvedenih radova, utvrđeno je postojanje nedostataka na izvedenim radovima te da procjena vrijednosti radova na otklanjanju nedostataka u iznosi 335.859,89 kn.

19. Podneskom od 10. veljače 2.2022. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da isti nije cjelovit odnosno da vještak kod određivanja krajnjeg ugovorenog roka završetka radova je propustio uzeti u obzir i utjecaj kašnjenja s isporukom i montažom opreme drugih izvođača te predložio da se vještak dopunski očituje na razdoblje kašnjenja te da isto uračuna u rok za završetak radova odnosno da se očituje zašto isto nije uzeto u obzir imajući u vidu ranije iznesene navode u odnosu na zavisnost tužitelja od radova koje su trebali izvesti drugi izvođači primarno vezano za instalaciju opreme a tužitelj ujedno ukazuje i na činjenicu kako tuženik nije izvršio plaćanje po izdanim računima odnosno privremenim situacijama te osporava da je kao dan završetka radova bio 14. siječnja 2020. te zaključno tužitelj predlaže da vještak dodatno obrazloži svoju procjenu vrijednosti radova na otklanjanju nedostataka u iznosu od 335.859,80 kn.

20. U svom opsežnom podnesku od 16. ožujka 2022. tuženik prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka no opreza radi stavlja primjedbu da je kašnjenje tužitelja iznosilo svega 82 dana i da bi trošak otklanjanja iznosio svega 419.824,74 kn, a jednako tako ukazuje da vještak nije utvrdio niz neizvršenih obaveza od strane tužitelja koji ukazuju na neuredno izvršenje Ugovora i ostale nedostatke koje tuženik detaljno obrazlaže u navedenom podnesku. Pri tome tuženik primarno ukazuje na čl. 19. toč. 5. Ugovornih načela kojim je ugovoreno da iznos jamstava banke za uredno ispunjenje ugovora biti će plaćen naručitelju kao naknada za štetu koja mu je nastala zbog izvođačevog neizvršenja ili neurednog izvršenja obaveza iz ugovora a za što tuženik navodi da ih je upravo tužitelj priznao u tužbi da nije izvršio osnovi predmet Ugovora ( 4. odjeljak str. 2. tužbe ) odnosno da nikada nije preuzeo funkciju glavnog izvođača. Tuženik ujedno ukazuje na prolongaciju rokova završetka radova te predlaže da se vještak ipak dodatno očituje vezano za točku 8.4. Ugovornih načela vezano za rokove izvođenja radova i dokumentaciju tužitelja koja je vještaku bila dostupna a posebno u odnosu na Građevinski dnevnik te da se očituje i o vrijednosti usluge funkcije glavnog izvođača posebno kada se ima u vidu da je tužitelj priznao kako nije izvršio obaveze iz ugovora te je potvrdio da nije uopće vodio i nije napravio građevinsku knjigu a što je bila obaveza tuženika prema čl.14.toč. 1. Ugovornih načela . Tuženik primarno ističe kako je ugovorom bilo određeno da se radovi izvrše po principu " ključ u ruke" a na koji način tužitelj radove izvršio nije. Tuženik ponovno ističe u navedenom podnesku kako odredbama Ugovora je određeno kako bankarska garancija služi za uredno ispunjenje svih obaveza iz Ugovora prema čl. 19. toč. 2. i čl. 19. toč. 5 te da je izričito ugovoreno da će iznos jamstava banke za uredno ispunjenje ugovora biti plaćen naručitelju kao naknada za štetu koja je nastala zbog izvođačevog neizvršenja ili neurednog izvršenja obaveze. U odnosu na datum završetka radova tuženik navodi kako je datum 14.01.2020. određen u korist tužitelja potpuno proizvoljni i u suprotnosti s ugovornim odredbama i da je sam vještak utvrdio da nedostaci nisu otklonjeni a koja vrijednost nedostataka iznosi 419.824,74 kn a da je sam tužitelj dana 28.02.2020. produljio bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla do 01.05.2020. a prema čemu tužitelj posao nije uredno izvršio niti je izvršena primopredaja a niti su bili ispunjeni uvjeti za primopredaju. Sumarno tuženik predlaže da se vještak očituje na uredno ispunjenje ugovora od strane tužitelja imajući u vidu znatno kašnjenje s radovima koji su višestruko premašeni vezano za rok za izračun maksimalnih penala.

21. U svom očitovanju od 20. travnja 2022. sudski vještak se očitovao na primjedbe tužitelja i tuženika u kojem je podnesku naznačio da u odnosu na podnesak tužitelja od 11. veljače 2022. g. u kojem se navodi kako je prilikom određivanja krajnjeg ugovornog roka potrebno uključiti utjecaj kašnjenja u isporuci i montaži opreme očituje kako je navedeno kašnjenje uključeno te da kašnjenje u isporuci opreme iznosi 148 dana dok kašnjenje zbog ishođenja dozvole iznosi 160 dana. Navedene aktivnosti nisu međusobno vezane i ne zbrajaju se, slijedom čega je kao krajnji rok utvrđeno najdulje kašnjenje i to kašnjenje zbog izmjene dokumentacije i ishođenja nove dozvole. U odnosu na prigovor tužitelja kako je kao dan dovršetka bilo potrebno usvojiti 20. studeni 2019. godine u skladu s Građevinskim dnevnicima, vještak je naveo kako mu Građevinski dnevnici (osim dnevnika elektro radova) nisu dostavljeni, da je sukladno Ugovornim načelima završetak radova uvjetovan uspješno dovršenim tehničkim pregledom građevine te primopredajom koja je trebala biti organizirana 3 dana nakon tehničkog pregleda, tako je kao dan dovršetka radova usvojen 14. siječanj 2020. godine. U odnosu na prigovor tužitelja vezano za procjenu vrijednosti nedostataka vještak je naveo kako je vrijednost nedostataka ocijenjena kao prosječna vrijednost uobičajenih vrijednosti sanacija manjih nedostataka u odnosu na ugovorenu vrijednost radova, a posebno imajući u vidu protek vremena kao i nedostatnu dokumentaciju potrebnu za izradu preciznije procjene. Nastavno, u odnosu na podnesak tuženika od 17. ožujka 2022. vještak je naveo da Izvođač nije predočio dokaze o zahtjevu za produženje roka, da je Rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole od 27. listopada 2017. g. ishođeno je prije početka radova tužitelja utvrđenog na dan 15. svibnja 2018. g., da montaža dimnjaka predstavlja strojarske radove no radovi oko montaže dimnjaka nisu bili niti mogu biti predmet vještačenja građevinskog vještaka obzirom da se radi o strojarskim radovima, naveo je kako je kao kritični put kašnjenja utvrđeno kašnjenje zbog izmjene dokumentacije i ishođenja nove dozvole tako da kašnjenja u isporuci opreme i bojlera nisu detaljno analizirana, posebice imajući u vidu kako je navedena problematika u domeni strojarskog, a ne građevinskog vještačenja, da vrijednost usluge funkcije glavnog izvođača radova nije iskazana u dostavljenom Ugovoru kao niti dostavljenim troškovnicima radova te se oko iste vještak ne može očitovati, da Građevinska knjiga nije izrađena i nije od utjecaja na izrađeni nalaz i mišljenje na okolnost izvedbe radova, rokova i nedostataka u izvedbi te da ocjena utjecaja neizrađene građevinske knjige na ispunjenje ugovornih obveza predstavlja pravno pitanje koje nije u domeni građevinskog vještačenja. Vještak je naveo u očitovanju da dostavljene fotografije ne čine relevantnu građevinsku dokumentaciju na osnovu koje je moguće sačiniti nalaz i mišljenje dok u odnosu na daljnje navode ponavlja kako je kao kritični put kašnjenja utvrđeno kašnjenje zbog izmjene dokumentacije i ishođenja nove dozvole čime je suvišna svaka daljnja analiza kraćih kašnjenja kao što je kašnjenje u isporuci opreme, naveo je da mu ni tuženik ni tužitelj nisu dostavili preslike Građevinskih dnevnika koji se odnose na izvedbu građevinskih i građevinsko – obrtničkih radova, da je kašnjenje tužitelja utvrđeno je u iznosu od 82 dana, a što je i navedeno u pisanom nalazu i mišljenju na str. 7 te da vještačenje u odnosu na koliko bi danas iznosilo 4% vrijednosti nije sadržano u zadatku danom vještaku i predstavlja vještačenje na dodatnu okolnost.

22. U podnesku od 28. listopada 2022. tuženik ustraje kod ranije iznesenih navoda vezano za svoje primjedbe koje je iznio u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da vještak svojim dopunskim očitovanjem nije odgovorio na sva pitanja i primjedbe tuženika i to primarno imajući u vidu činjenicu da u spis nije dostavljen Građevinski dnevnik tužitelja predlaže da se vještak izjasni u odnosu na ugovorne usluge funkcije glavnog izvođača iz čl. 1. Ugovora a koju tužitelj nije izvršio kao ni svoje obaveze iz čl. 14.1., 4. toč. 1.21. i 4.22 Ugovora, da vještak iznese mišljenje o zakašnjenju radova vezano za upozorenja tuženika na kašnjenje i prolongiranje rokova te da vještak iznese mišljenje koliko bi na dan dostave navedenog podneska iznosilo 4% ugovorene vrijednosti uračunavajući u obzir opće poznati prosječni porast cijena svih elemenata građenja budući je u svom nalazu nanio da je to postotak od 4% što predstavlja iznos od 419.824,04 kn imajući u vidu povećanje cijena građevinskih radova od 1. mjeseca 2018. odnosno zaključno tuženik predlaže da vještak odgovori na pitanje odnosno da iznese barem okvirnu procjenu koliko bi utvrđeni iznos nedostataka od 419.824,74 kn valjalo uvećati uzimajući u obzir prosječno povećanje cijena građevinskih radova od 1. mjeseca 2018 do 10. mjeseca 2022.

23. U svom podnesku od 26. siječnja 2023. tužitelj ostaje u bitnome kod ranije iznesenih navoda radova posebno vezano za činjenicu da kako nije sporno da je tužitelj došao u zakašnjenje u izvođenju navedenih radova po sustavu ključ u ruke ponovno ukazujući da je u radove bilo uključeno više izvođača i da je kašnjenje bilo uvjetovano činjenicom da je kasnila i oprema koja ranije nije mogla biti ugrađena a radi čega je došlo do prolongacije roka od 148 dana.

24. U svom iskazu danom na ročištu dana 8. ožujka 2023. vještak ĆF je navela kako ostaje kao u svom nalazu i mišljenju od 15. studenog 2021., ponovo je istaknula da pitanja koja se odnose na montažu dimnjaka spadaju u domenu strojarskog, a ne građevinskog vještačenja i da nisu u izrađenom pisanom nalazu i mišljenju; navela je da utjecaj kašnjenja od 148 dana zbog isporuke opreme nije od značaja za izrađeno vještvo obzirom da je vještak utvrdio da je kašnjenje od 160 dana nastalo zbog izmjene dokumentacije i ishođenja nove dozvole. Svaka daljnja analiza kraćih kašnjenja kao što je kašnjenje u isporuci opreme je suvišna, o čemu sam vještak ranije očitovao i u podnesku od 20. travnja 2022. godine. Vještak smatra da tuženik u podnesku pogrešno tumači kako na ishođenje Rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole zbog promjene materijala dimnjaka ne utiče na podnošenje zahtjeva za tehnički pregled a da zahtjev za ishođenjem uporabne dozvole nije moguće podnijeti prije nego što se dovrši postupak ishođenja Rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole baš zbog činjenice kako se tijekom postupka ishođenja uporabne dozvole provjera da li je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom i s kojim izmjenama i/ili dopunama. Postupak ishođenja uporabne dozvole se upravo odnosi na podnošenje zahtjeva za uporabnom dozvolom te prilaganja potrebne dokumentacije i tek po primitku urednog zahtjeva za uporabnom dozvolom voditelj postupka saziva i obavlja tehnički pregled građevine. U odnosu na pitanje tuženika da se očituje o razlozima zašto tužitelj vještaku nije predao Građevinski dnevnik vještak je ponovo naveo kako do istih nije mogao doći . U odnosu na prijedlog tuženika za očitovanje o vrijednosti ugovorene usluge funkcije glavnog izvođača radova vještak je naveo da vrijednost usluge funkcije glavnog izvođača radova nije iskazana u dostavljenom Ugovoru kao niti dostavljenim troškovnicima radova te da procjena uobičajene naknade za uslugu glavnog izvođača radova nije predmet zadatka vještačenja kao ni izrađenog nalaza i mišljenja. Vezano za navod tuženika koji se odnosi na kašnjenje tužitelja vještak je ponovo ostao kao u svom nalazu iz travnja 2022. , da neizrađena Građevinska knjiga nije od utjecaja na zadatak vještačenja odnosno nije od utjecaja na okolnost izvedbe radova, rokova i nedostataka u izvedbi pa tako niti na izrađeni nalaz i mišljenje, da dostavljene fotografije ne čine relevantnu građevinsku dokumentaciju na osnovu koje je moguće sačiniti nalaz i mišljenje, vještak je naveo da u svom nalazu i mišljenju naveo da je kašnjenje tužitelja od 82 dana, a što je daleko više od kašnjenja za koje je člankom 11. Ugovornih načela propisana dnevna kazna u iznosu od 2 promila do max 5% ukupno ugovorene cijene, a koje odgovara periodu od 25 dana te da je svaka svaka daljnja analiza kojom bi se eventualno utvrdilo kašnjenje dulje od 82 dana potpuno suvišna i nije od nikakvog značaja za izrađeni nalaz i mišljenje. U odnosu na pitanje tuženika za koliko bi valjalo uvećati utvrđenu vrijednost nedostataka vještak je naveo kako se predmetni nedostatci odnose na manje nedostatke odnosno uglavnom na loše izvedene završne radove kao npr. obrade betona, obrade oko vrata, neuredne i loše obrađene spojeve zidova sa podom i stropom, obrade oko ventilacijskih rešetki te neuredno brtvljenje otvora a da takvi nedostatci nisu od utjecaja na funkcionalnost izvedene građevine i u izrađenom nalazu nisu procijenjeni troškovnički sa iskazanim količinama i opisima građevinskih radova koji bi se mogli usklađivati sa povećanjem cijena građevinskih radova tijekom proteklih godina. Uočeni nedostatci ocijenjeni su kao manjkavost u izvedbi i procijenjeni na način umanjenja ugovorne cijene te da imajući u vidu navedeno nije moguće govoriti o povećanju vrijednosti za utvrđeno umanjenje ugovorne cijene. Na pitanje pitanje vještaku od strane tuženika , da li je sukladno čl. 106. Zakona o gradnji moguće izvršiti promjenu koja ne utječe na ispitivanje temeljnog zahtjeva za građevinu, bez da se izvrši izmjena i dopuna građevinske dozvole, vještak je nakon što mu se prezentirala navedena zakonska odredba, naveo da ostaje kao u danom iskazu, te je naveo da je završetak radova tužitelja dan uspješnog tehničkog pregleda, a da bi se tehnički pregled sazvao potrebno je predati zahtjev za ishođenje uporabne dozvole koji je moguće podnijeti tek nakon dovršetka postupka koji je u tijeku odnosno dovršetka ishođenja rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole. Na pitanje tuženika da li je nepodnošenje zahtjeva za izmjenu građevinske dozvole vezano za materijal dimnjaka, onemogućavalo na bilo koji način tužitelja u izvođenju njegovih radova, vještak je naveo kako je navedeni postupak onemogućavao tužitelja izvršiti svoju ugovornu obvezu te je posebno istaknuo kako ugovorna obveza a koja se odnosi na dovršetak radova ne ovisi o završetku izvođenja radova sukladno građevinskim dnevnicima već danu uspješnog održanog tehničkog pregleda dok je na upit da li je tuženik kao investitor mogao podnijeti zahtjev za izdavanje uporabne dozvole prije nego što je tužitelj izveo svoje radove, vještak je naveo da da nije mogao podnijeti. Nastavno na pitanje tuženika da li je na dan 24. rujna 2019. kao dan podnošenja zahtjeva za uporabnu dozvolu tužitelj izveo sve svoje radove kako bi se mogao ishoditi pozitivan tehnički pregled, vještak je naveo da je to hipotetičko pitanje no da je radi manjih odstupanja koja su bila utvrđena, utvrđen i rok za ispravak nedostatka od 30 dana te je naveo da su ti manji nedostaci otklonjeni u tom roku te što je u potpunosti uobičajeno prilikom tehničkog pregleda većih građevina i koje se uglavnom odnosi na manjkavu dokumentaciju.

25. Na pitanje tuženika tko je po zakonu dužan čuvati izvornik Građevinskog dnevnika vještak je naveo da nije pravnik i da se o pravnim pitanjima ne može očitovati no da je dnevnik dostavljen investitoru i prikazan na tehničkom pregledu i da ga nije bilo tehnički pregledan ne bi niti bio uspješan, da bi svu dokumentaciju trebao imati investitor, no ističe kako dovršetak radova nije naveden u Građevinskim dnevnicima te smatra pitanje o samim Građevinskim dnevnicima nakon ovog proteka vremena zapravo suvišno. Kod navedenog tužitelj je ukazao na odredbu čl. 14.3. Ugovornih načela a prema kojima nakon uspješno izvršenog postupka primopredaje radova i okončanog obračuna sukladno Ugovoru, izvođač je obavezan naručitelju predati izvornike Građevinske knjige i kopije građevinskog dnevnika. Na pitanje tuženika da li se vještak može očitovati, odnosno dati svoju procjenu i mišljenje koja bi bila uobičajena cijena usluge za funkciju glavnog izvođača, odnosno koordiniranje vještak je naveo da to nije bio predmet njenog zadatka koji joj je sud odredio što je tuženik osporio ukazujući na obavezu tužitelja na izvršenje svih radova koji su ugovorom obuhvaćeni, kao i onih obaveza za koje je garancija banke i izdana. Nastavno na pitanje tuženika da li se može očitovati koliko je puta tuženik zatražio od tužitelja da izvrši obvezu izrade građevinske knjige, za koju je vještakinja utvrdila da istu tužitelj nije izradio, vještak je ostao kod ranijeg iskaza te ostao kod navoda da isto nije od utjecaja na njen zadatak niti na nalaz i mišljenje. Na pitanje tuženika s obzirom da li vještak smatra da od 2019. pa do današnjeg dana nije došlo do povećanja cijena radova u građevinarstvu uopće za što on smatra da je to notorno, vještak se očitovao na način da je izjavio kako smatra općenito gledajući da je došlo do povećanja u građevinskom sektoru no procjena nedostataka u ovom je slučaju ocijenjena kao manjkavost u izvedbi te procijenjena na način umanjenja ugovorne cijene nije u zavisnosti o povećanju građevinskih radova na tržištu. Na upit suca da li je taj objekt u punoj funkciji svi prisutni su naveli da je nesporno da je se u objektu radi te da je isti u punoj funkciji a na upit da li su otklonjeni nedostaci koji su navedeni u nalazu i mišljenju, vještak je naveo da da tijekom njenog pregleda nije bilo utvrđeno da su otklonjeni no da ti utvrđeni nedostaci nisu utjecali na primarnu funkciju objekta koji je predmet vještačenja. Na upit suca da li se stranke mogu očitovati koji je dio po tuženiku plaćen, za izvršene radove, tužitelj je naveo da nisu plaćene završne četiri situacije ali da se o istome može očitovati naknadno no da dug po neizvršenim radovima iznosi 3.898.886,95 kn po 9.,10,11,12,13, privremenoj situaciji. a što je punomoćnik tuženika osporio navodeći da je taj navodni dug predmet više postupaka koji se između stranaka vode pred ovim sudom.

26. U svom podnesku od 16. veljače 2023. tuženik u bitnome ostaje kod ranije iznesenih navoda kojim je detaljno pojasnio da je tužbeni zahtjev neosnovan jer tužitelj nije uredno izvršio svoj posao te sudu skreće pozornost na činjenicu da se u ovoj parnici radi isključivo o sporu radi opravdanja mjere protiv zabrane naplate apstraktne bankarske garancije izdane kao osiguranje dobrog izvršenja posla, a prema mišljenju tuženika sada je potpuno jasno na temelju provedenog dokaznog postupka (ali i iz navoda samog tužitelja koji je u tužbi potvrdio da nije uopće izvršio jedan od dva osnovna predmeta Ugovora!) da je mjera protiv naplate garancije neosnovana, jer tužitelj nije uredno izvršio svoj posao. Uzimajući u obzir činjenicu da je odredbama Ugovora (koje je tuženik citirao u svojim podnescima) izričito je propisano da bankarska garancija služi za uredno ispunjenje svih obveza iz Ugovora i da će iznos jamstva banke za uredno ispunjenje ugovora biti plaćen naručitelju kao naknada za štetu koja je tuženiku nastala zbog izvođačevog neizvršavanja ili neurednog izvršavanja obveza iz Ugovora te da se u spisu već nalaze tri vještačka Nalaza i mišljenje iz kojih proizlazi da tužitelj u svakom slučaju nije uredno ispunio Ugovor te prema stavu tuženika proizlazi da je tužbeni zahtjev za opravdanje mjere potrebno odmah odbiti. U odnosu na nalaz i mišljenje vještake ĆF, tuženik ističe kako smatra da su kašnjenje i razmjeri neurednog izvršenja tužiteljevih zapravo znatno katastrofičniji od toga kako je to utvrdila vještakinja ĆF, apostrofira se činjenica da je tuženik prihvatio njezin nalaz u dijelu iz kojeg je posve razvidno da tužitelj nije uredno izvršio svoje obveze te s obzirom na činjenično stanje stvari, tužitelj po stavu tuženika očito u nedostatku argumenata, u podnesku lamentira o cjelokupnom odnosu između stranaka pokušavajući uvjeriti sud i to na posve paušalan i poopćen način da tužitelj navodno ima potraživanja prema tuženiku. No meritum a ovog spora nije u utvrđivanju i dokazivanju svih prava i obveza između stranaka kao npr. dokazivanje kompletne štete koja je nastala za tuženika (a što je predmet drugih parnica), već je ovaj spor ograničen na raspravljanje o nenovačanom zahtjevu tužitelja, odnosno o tome jesu li u konkretnom slučaju postojali takvi izuzetni razlozi zbog kojih je bilo doista osnovano donositi i sada opravdati mjeru kojom se zaustavlja naplata jedne apstraktne bankarske garancije, a na očigled je jasno da nisu. Tuženik opreza radi, iako se stoga radi o krajnje irelevantnim navodima za rješidbu ovog spora za opravdanje mjere, osporava paušalne tvrdnje tužitelja da bi tužitelj imao bilo kakvo potraživanje prema tuženiku budući je tužitelju je veoma dobro poznato, da upravo tuženik ima potraživanje prema tužitelju po osnovi štete koja je tuženiku prouzročena kršenjem i neizvršenjem ugovornih obveza.

27. Provedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio svakog zasebno i kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP ) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Nastavno odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju dok je odredbom čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a primjenom pravila o teretu dokazivanja sud činjenično stanje smatra utvrđenim.

28. Sud je izvršio uvid u spis i to rješenje ovog suda R1-84/2020 od 06.05.2020. ( list 6-9) kojim je određena radnije navedena mjera osiguranja i usvojen prijedlog za određivanje osiguranja tužitelja kao predlagatelja u ovom postupku; Ugovor o građenju od 4. siječnja 2018. zaključen između tuženika kao naručitelja i tužitelja kao izvođača ( list 12-19); Ugovorna načela – izgradnja kogeneracijskog postrojenja na drvnu bio masu Žakanje prilog br.1. ( list 20-44) te poziv – Izgradanja kogeneracijskog postrojenja na drvnu bio masu Žakanje ( list 45-86) s prilogom br.4,5 i 7. sa sažetkom troškovnika, Tripartitni sporazum zaključen između stranaka i društva Uniconfort s.r.l. ( list 86-89) uporabnu dozvolu Karlovačke županije Upravnog odjela za graditeljstvo i okoliš, odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo od 20.02.2020. s potvrdom pravomoćnosti i izvršnosti ( list 90-93); Izvodi iz otvorenih računa društva tužitelja sa situacijama ( list 94-116); Garancija Raiffensen banke br. 18178280022 za dobro izvršenje posla od 02.05.2018. za iznos od 1.049,561,86 kn ( list 117) ; dodatak garanciji br. 5 za dobro izvršenje posla – garancija br. : 18178280022 navedene banke od 28.02.2020. ( list 118); Zahtjev za naplatu po osnovi garancije br. 18178280022 od 22.04.2020. (list 119); listu nedostataka sačinjenu po vještaku mr. sc. Časlav Dunović iz društva Subnecto d.o.o. od sačinjenu za naručitelja tuženika u ovom postupku ( list 177-245); elaborat procjene izgubljene dobiti poduzeća Maksim trade energija d.o.o. i Bio peleti energija d.o.o. iz travnja 2020. izrađen po Petra d.o.o. iz Zagreba ( list 147- 152); s procjenom izgubljene dobiti tuženika u ovom postupku za periodu od 17. svibnja 2019. do 30. travnja 2020. ( list 153); Ovjereni Zahtjev za naplatu garancije tuženika od 7. lipnja 2019. s povlačenjem navedenog zahtjeva od 13. lipnja 2019. ( list 299 -301); Zahtjev za naplatu garancije tuženika od 30. prosinca 2019. s opozivom od 31. prosinca 2019 ( list 302-304), Zahtjev tuženika za naplatu garancije od 28. veljače 2020. s opozivom od 28. veljače 2020. ( list 305-307); Rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole od 27. listopada 2017. Karlovačke županije ( list 793-798) s rješenjem o izmjeni i dopuni građevinske dozvole Karlovačke županije od 24.09.2019. ( list 799-810); vještački nalaz i mišljenje društva Subnecto d.o.o. iz travnja 2020. sačinjen za naručitelja tuženika u ovom postupku s prilozima ( list 832- 1318); Nalaz i mišljenje vještaka ĆF dipl. ing. građ. iz studenog 2021. s prilozima ( list 1331 -1378);te je održao šest ročišta i to 16. ožujka 2021; 29. travnja 2021; 8. studenog 2022; 8. rujna 2023; 3. listopada 2024; 14. listopada 10.2024. te 10. prosinca 2024. Druge predložene dokaze sud nije provodio smatrajući činjenično stanje dostatno utvrđenim te smatrajući da bi njihovo provođenje uz navedeno samo doprinjelo duljini trajanja postupka i nastavnim troškovima po stranke.

29. Uvidom u rješenje ovog suda R1-84/20. ( potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2466/20. od 12. lipnja 2020. ) sud je utvrdio da je dana 6. svibnja 2020. radi osiguranja nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja ( tuženiku u ovom postupku ) koja se sastoji u obvezi protivnika osiguranja da odustane od naplate bankarske garancije br. 18178280022 za dobro izvršenje posla do 1. svibnja 2020. sa svim Dodacima, za iznos od ukupno 1.049.561,86 kn, određenja privremena mjera kojom se

-zabranjuje se protivniku osiguranja da se naplaćuje po bankarskoj garanciji Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb br. 18178280022, za dobro izvršenje posla od 2. svibnja 2018.g. sa svim Dodacima, za iznos od ukupno 1.049.561,86 kn, te se nalaže protivniku osiguranja da povuče Zahtjev za naplatu garancije br. 18178280022, za dobro izvršenje posla od 22. travnja 2020.g., koji je protivnik osiguranja dostavio Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb 27. travnja 2020.g.a zabrana i nalog iz točke a/ ovog prijedloga provedeni su s danom dostave ovog rješenja protivniku osiguranja.

-zabranjuje se Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, da po nalogu protivnika osiguranja ili treće osobe postupa po bankarskoj garanciji br. 18178280022, za dobro izvršenje posla od 2. svibnja 2018.g., sa svim Dodacima za iznos od ukupno 1.049.561,86 kn, te joj se zabranjuje da protivniku osiguranja ili bilo kojoj trećoj osobi, na njegov račun isplati iznos naznačen u navedenoj bankarskoj garanciji. Zabrana provedbe prijedloga provedena je s danom dostave ovog rješenja Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb. Predlagatelju osiguranja određen je rok od 15 dana od izdavanja ove privremene mjere u kojem je dužan podnijeti ovom sudu tužbu protiv protivnika osiguranja radi odustanka od naplate po bankarskoj garanciji br. 18178280022, za dobro izvršenje posla od 02. svibnja 2018.g., sa svim Dodacima za iznos od ukupno 1.049.561,86 kn, u kojem slučaju ova privremena mjera ostaje na snazi najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu. Istim je rješenjem određen i trošak postupka kojom je protivnik osiguranja ( tuženik u ovom postupku ) dužan platiti predlagatelju osiguranja ( tužitelju u ovom postupku ) iznos od 15.612,50 kn s kamatom od dana donošenja o određivanju mjere osiguranja.

30. Sud je uvidom u sustav e Spis utvrdio da je navedeno rješenje R1-84/2020. od 6. svibnja 2020. punomoćnik tužitelja ( tužitelja u ovom postupku ) zaprimio dana 6. svibnja 2020., a budući je tužbu podnio dana 21. svibnja 2020., to je ista podnesena u roku od 15 dana kako je to navedenim rješenjem R1-84/2020. od 6. svibnja 2020. određeno. Tijekom postupka sud je u više navrata ukazivao strankama na mogućnost mirnog rješenja spora koji nije postignut. Ujedno je sud uvidom u registar suda utvrdio otvoren predstečajni postupak nad tužiteljem rješenjem ovog suda St-3077/22 od 16. studenog 2022. no stranke su na ročištu 10. prosinca 2024. a vezano uz čl. 68. st. 1. i 5. Stečajnog zakona na upit suca navele da navedeni predstečajni postupak ne utječe na tražbinu tuženika u ovom postupku a vezano za navedenu bankarsku garanciju. Ujedno tužitelj je na navedenom ročištu u važećoj valuti u Republike Hrvatske naznačio iznos bankarske garancije od 1.049.561,86 kn no nije u točki 2. svog tužbenog zahtjeva naznačio potraživanje od zatraženih troškova parničnog postupka od 18.112,50 kn u eurima .

31. Među strankama nije sporno a i iz spisa a predmeta proizlazi da je tuženik sklopio s tužiteljem Ugovor o građenju br. 01/2018 od 4. siječnja .2018.g., za izgradnju građevine "Kogeneracijsko postrojenje na drvnu bio masu 1MWe MAKSIM TRADE ENERGIJA- ŽAKANJE", te da je temeljem tog Ugovora tužitelj izdao bankarsku garanciju br. 18178280022, za dobro izvršenje posla za maksimalno garantirani iznos od 1.049.561,86 kn. Navedena garancija vremenski je prolongirana zasebnim Dodacima zaključno s dodatkom br. 5 kojim je rok valjanosti bankarske garancije određen s danom 1 svibnja 2020.g. Uvidom u Uporabnu dozvolu Karlovačke županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i okoliš, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo od 20. veljače 2020.g., klasa: UP/I-361-05/19-01/000073, ur. br. 2133/1- 07-02/01-20-0006 od 20. veljače 2020.g., sud je utvrdio da se istom dozvoljava uporaba za izgrađenu građevinu proizvodne namjene (industrija), 2.b. skupine- kogeneracijsko postrojenje na drvnu bio masu, odnosno za građevinu koja je bila predmet Ugovora o građenju br. 01/2018 od 4. siječnja 2018.g. a koja je uporabna dozvala je postala pravomoćna i izvršna dana 20. veljače 2020.g.

32. Prema odredbi čl. 1039 Zakona o obveznim odnosima ( Narodne Novine br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22; 155/23 dalje u tekstu ZOO ), bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje. S tim u vezi m sud ne smatra osnovanim stav tuženika kako tužitelj nije ovlašten podnositi zahtjev kojim se traži odustanak od naplate po bankarskoj garanciji u ovom konkretnom slučaju budući je tužitelj rješenjem ovog suda R1-84/2020. od 6. svibnja 2020. koje je rješenje pravomoćno upućen podnijeti tužbu u roku od 15 dana radi opravdanja mjere osiguranja, a što je tužitelj i učinio u navedenom roku. Kod navedenog a radi nepotrebnog ponavljanja razloga za neosnovanost tuženikovog prigovora aktivne legitimacije tužitelja za pokretanje ovog parničnog postupka odnosno podnošenja tužbe i prijedloga tuženika za odbačaj tužbe , ovaj sud ukazuje i na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesen u rješenju Rev-130/2022 od 29. studenog 2023. a prema kojem nije pravilan stav protivnika osiguranja ( tuženika u ovom postupku ) da odustanak od naplate garancije u konkretnom slučaju ne predstavlja tražbinu predlagatelja osiguranja ( tužitelja u ovom postupku).

33. Uvidom u navedenu bankarsku garanciju razvidno je da je ista sa svim nastavnim dodacima izdana po nalogodavcu, tužitelju u ovom postupku za dobro izvršenje posla u kako je navedeno u ranijem iznosu od 1.049,561,86 kn a kojom banka garantira plaćanje u cijelosti ili djelomično u slučaju da nalogodavac koji je u ovom slučaju i prema sadržaju navedene garancije tužitelj u ovom postupku, ne ispuni Ugovorne obaveze na način kako ih je preuzeo. Prva garancija je izdana za navedeni posao izgradnje građevine " kogeneracijsko postrojenje za drvnu biomasu 1 MWe Maksim trade energija – Žakanje" na lokaciji u poduzetničkoj zoni Žakanje te funkciji glavnog izvođača radova dana 2. svibnja 2019. a u istoj je navedeno ( t. 3. ) da se ista izdaje uz uvjete iz Garancije prema kojima će Banka isplatiti garantirani iznos djelomično ili u cijelosti na temelju pisanog zahtjeva korisnika garancije ( tuženika u ovom postupku ) za plaćanje, kojim će izrijekom izjaviti da nalogodavac ( tužitelj u ovom postupku ) nije ispunio obaveze po osnovi iz t. 1. Garancije, te da iznos čije plaćanje zahtjeva nije drugačije plaćen, izravno ili neizravno od strane nalogodavca ili u njegovo ime. Prema navedenom iznos naznačen u garanciji garancije može biti naplaćen i djelomično. Sud kod navedenog ukazuje da predmet ovog spora nije dokazivanje svih prava i obaveza stranaka koje su nastale po njih zaključenjem Ugovora o građenju i Ugovornih načela, dokazivanje visine nastanka štete koja je po tuženika nesporno nastala zakašnjenjem izvođenja radova po tužitelju a što proizlazi kako iz nalaza sudskog vještaka ĆF tako i iz nalaza društva Subnecto d.o.o. , već je predmet ovog spora utvrđenje osnovanosti razloga radi kojih je kao opravdanih razloga donesena mjera osiguranja nenovčane tražbine tužitelja rješenjem ovog suda R1-84/2020. od 6. svibnja 2020.

34. Uvidom u navedeni Ugovor o građenju br. 1/18 od 4. siječnja 2018. a u kojem je tuženik naznačen kao naručitelj a tužitelj kao izvođač a kojim je Ugovorom primarno definiran ugovorni odnos stranaka vezano za predmet Ugovora koji je kako je naznačeno izgradnje građevine " Kogeneracijsko postrojenje za drvnu biomasu 1 MWe Maksim trade energija – Žakanje" na lokaciji u poduzetničkoj zoni Žakanje te funkciji glavnog izvođača radova razvidno je iz čl. 2. istog da je ugovoreno da opseg ugovorenih radova po tom ugovoru uključuje kompletnu izvedbu do pune funkcionalosti po sistemu " ključ u ruke". Kako je navedeno tužitelj je podnio navedenu tužbu 21. svibnja 2020. radi opravdanja mjere osiguranja određene rješenjem ovog suda R1-84/2020 od 6. svibnja 2020. navodeći kako je sve radove prema Ugovoru o građenju u cijelosti izvršio, čitav objekt je izgrađen i u funkciji te je dopuštena i upotreba tog objekta na osnovu uporabne dozvole Karlovačke županije od 20. veljače 2020. Uz navedeno tužitelj je istaknuo i da mu radovi na navedenom objektu nisu plaćeni te smatra da je tijekom postupka dokazao da je potpuno i uredno izvršio preuzete radove za navedenu građevinu za koju je i izdana uporabne dozvola i da su otklonjeni svi nedostaci budući je nesporno građevina u funkcionalnoj uporabi te da te činjenice isključuju postojanje nekog od razloga iz toč. 19.2. Ugovornih načela zbog kojeg se može zahtijevati naplata predmetne bankarske garancije. Navedena toč. 19.2. Ugovornih načela glasi "jamstvo mora glasit na iznos od 10% od ukupno ugovorene cijene s PDV-om, mora biti " na prvi poziv", neopozivo s rokom važenja mjesec dana duljim od datuma završetka radova te s pokrićem svih aktivnosti, zakašnjenja i pasivnosti izvođača njegovog jednostranog raskida Ugovora, napuštanja posla i nastajanja štete naručitelju zbog kašnjenja ili drugog razloga odnosno za ispunjenje svih ugovornih obaveza. Jamstvo banke mora biti izdano u ugovornoj valuti. Jamstvo banke podložno je odobrenju od strane naručitelja."

35. Sud je uvidom u Ugovor o građenju od br. 1/2018. od 4. siječnja 2018. utvrdio da je čl. 5. određeno je da je naručitelj – tuženik ugovorio upravljanje projektom i stručni nadzor, čl. 7. određeno je da se izvođač radova – tužitelj obavezao izvršiti sve potrebne isporuke radove i usluge neophodne za traženu kompletnost i funkcionalnost bez povećanja ugovornih cijena, čl. 8 određeno je da je izvođač – tužitelj dužan uspostaviti i primjenjivati Program osiguranja kvalitete i kontrole koji obuhvaćaju sve njegove aktivnosti a koji se zahtjevi moraju prenijeti na sve pod izvoditelje izvođača – tužitelja a izvođač – tužitelj je odgovoran za aktivnosti osiguranja kvalitete svojih pod izvoditelja. Istim člankom određeno je da naručitelj – tuženik ima pravo za vrijeme izvođenja radova provodit dodatna ispitivanja radi provjere kvalitete radova. Čl. 12. navedenog Ugovora određeno je da je izvođač – tužitelj dužan sve radove iz građevinske dozvole organizirati sukladno primjenjivom zakonu te je dužan kao specijalizirana firma upozoriti naručitelja – tuženika na eventualne nedostatke i manjkavu dokumentaciju koja je pažnjom iskusnog izvoditelja morao uočiti u dokumentaciji ili zahtjevu naručitelja – tuženika a u protivnom sam odgovara za izvršene radnje prema takvoj dokumentaciji i zahtjevima naručitelja – tuženika kao i za neizvršeno upozorenje odnosno štetu koja naručitelju – tuženiku može nastati zbog propusta u pogledu dokumentacije dužnom pažnjom propusta u obavješćivanju naručitelja. Čl. 19. navedenog Ugovora određeno je da za sve odnose koji nisu regulirani tim Ugovorom vrijede odredbe Zakona o obveznim odnosima te ostali propisi koji reguliraju predmetna pitanja a kao redoslijed važenja dokumentacije koji se ima primijeniti na određivanje ugovorenog opsega radova u slučaju proturječnosti između pojedinih dijelova ugovora i priloga vrijedi slijedeći raspored: Ovaj ugovor, ugovorna načela, poziv, glavni projekt, izvedbeni projekt, tehnička dokumentacija te troškovnik.

36. Kako što je navedeno stranke su ujedno zaključile i Ugovorna načela vezana za navedeni Ugovor ( sastavni su dio Ugovora) u kojem je pod toč. 2. g. određeno da je podizvođač bilo koje društvo s kojim izvođač zaključi Ugovor ili Ugovore s izvršenjem određenih obaveza iz Ugovora te da se neće smatrati da je naručitelj – tuženik u ugovornom odnosu s podizvođačem – izvođačima angažiranim od strane izvođača – tužitelja. Čl. 3. i 4. Ugovornih načela određene su obaveze izvođača odnosno tužitelja pa je tako toč. 4.1.8. on dužan upozorit naručitelja – tuženika na uočene ili utvrđene nedostatke materijala i opreme koji su predviđeni tehničkom dokumentacijom, toč. 4.1.21. izvođač – tužitelj je dužan voditi Građevinski dnevnik i Građevinsku knjigu kao i drugu dokumentaciju određenu propisima i Zakonom, toč.4.1.23 izvođač- tužitelj dužan je izvesti radove u ugovorenom roku kako u pojedinim fazama izvođenja radova tako i završetka radova te se pridržavati detaljnog terminskog plana građenja odobrenog od strane naručitelja te je toč. 4.1.24. određeno da ako se pojavi opravdana sumnja da radovi neće biti izvedeni u ugovorenom roku izvođač – tužitelj dužan je poduzeti sve potrebne mjere koje će omogućiti odgovarajuće ubrzanje radova i njihovo izvođenje u ugovorenom roku. Toč. 4.1.34. Ugovornih načela određeno je da je izvođač – tužitelj upućen da je naručitelj – tužitelj odabrao tvrtku Uniconfort kao dobavljača proizvodne opreme te je određeno da je tužitelj kao izvođač upućen da je njegova odgovornost koordinacija, planiranje aktivnosti te izrada terminskog plana koji obuhvaća i uključivanje aktivnosti odabranog dobavljača opreme. Toč. 5.1. ugovornih načela određeno je da tijekom izvođenja radova izvođač – tužitelj ne smije odstupati od tehničke dokumentacije niti ih mijenjati bez suglasnosti naručitelja – tuženika a naručitelj-tuženik ima pravo tijekom izvođenja radova mijenjat tehničku dokumentaciju. Toč. 8.1 Ugovornih načela određeno je a vezano za produženje roka za izvođenje radova kako izvođač- tužitelj ima pravo na produženje roka za završetak radova samo ako je unutar roka za izvođenje radova bio spriječen u izvođenju radova izvanrednim događajima nastalim poslije sklapanja Ugovora koji se nisu mogli predvidjeti u vrijeme sklapanja Ugovora a niti spriječiti, otkloniti ili izbijači dok je toč. 8.4. određeno da se izvanrednim događajima smatraju a) požar, poplava, potres i drugi događaji više sile priznati sudskom praksom te b) mjere predviđene aktima nadležnih tijela. Toč.10.1. Ugovornih načela određeno je da se izvođač – tužitelj obavezuje izvesti nepredviđene hitne radove, naknadne i viškove radova a naknadnim radovima smatraju se oni radovi koji nisu ugovoreni i nisu nužni za ispunjenje Ugovora odnosno nisu nužni za postizanje funkcionalnosti građevine . Toč. 15.1. Ugovornih načela određeno je da je izvođač – tužitelj dužan po završetku ugovorenih radova obavijestiti naručitelja – tuženika da u roku od najviše pet dana od dana završetka radova da su radovi na građevini završeni i spremni za tehnički pregled a obaveza je izvođača i o svom trošku pribaviti svu potrebnu dokumentaciju potrebnu za uspješno obavljanje tehničkog pregleda građevine sukladno važećim propisima i zakonom, toč. 18.1. Ugovornih načela određeno je da izvođač – tužitelj jamči naručitelju – tuženiku za kvalitetu izvedenih radova i ugrađenu opremu u roku od 10 godina za temeljene zahtjeve za građevinu, dvije godine za sve radove a za opremu sukladno jamstvu proizvođača opreme. Čl. 19.1. Ugovornih načela određene su odredbe jamstva banke za uredno ispunjenje Ugovora na prema kojem je izvođač – tužitelj dužan u roku od 10 dana od dana sklapanja Ugovora dostaviti naručitelju jamstvo banke kojim se jamči uredno ispunjenje Ugovora a toč.19.6. Ugovornih načela definirano je da se pod dobrim izvršenjem posla podrazumijevaju sve obaveze izvođača – tužitelja iz Ugovora kao i da se radovi obavljaju i budu obavljeni u skladu s važećim propisima u utvrđenoj kvaliteti prema tehničkoj dokumentaciji i utvrđenim rokovima do projektom tražene funkcionalnosti dok je toč. 19.10. Ugovornih načela određeno da će naručitelj – tuženik u roku od 30 dana o ispunjenju svih obaveza izvođača iz Ugovora vratiti izvođaču – tužitelju jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora.

37. Kako je navedeno stranke su navedeni Ugovor od 4. siječnja 2018. sklopile po sistemu " ključ u ruke". Odredbom čl. 630 ZOO-a određeno je da ako ugovor o građenju sadrži odredbu "ključ u ruke" ili neku drugu sličnu odredbu, izvođač se samostalno obvezuje izvesti sve radove potrebne za izgradnju i uporabu građevine. Ugovorom iz stavka 1. navedenog članka ( " ključ u ruke " ) mogu biti obuhvaćeni i poslovi projektiranja a Ugovorena cijena obuhvaća i vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova, a isključuje utjecaj manjkova radova na ugovorenu cijenu, pod pretpostavkom da nije došlo do izmjene opsega ugovorenih radova na temelju sporazuma ugovornih strana ili iz razloga za koje odgovara naručitelj. Ako u ugovoru "ključ u ruke" sudjeluje kao ugovorna strana više izvođača, njihova odgovornost prema naručitelju je solidarna. Odredbom čl. 74. Zakona o gradnji ( Narodne Novine br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) propisano je da se izvedbenim projektom razrađuje tehničko rješenje dano glavnim projektom (st. 1.) te da izvedbeni projekt ne smije biti izrađen protivno glavnom projektu (st. 2.). Kako je već navedeno odredbom čl. 630. st. 1. ZOO-a je propisano ako ugovor o građenju sadrži odredbu „ključ u ruke” ili neku drugu sličnu odredbu, izvođač se samostalno obvezuje izvesti sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu građevine. Nadalje, prema stavku 2. istoga članka ZOO-a u tom slučaju ugovorena cijena obuhvaća i vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova, a isključuje utjecaj manjkova radova na ugovorenu količinu. Prema tome iz navedenih odredaba proizlazi da tužitelj, koji je ugovorom o građenju s ugovorenom klauzulom „ključ u ruke” preuzeo na sebe obvezu izvesti sve (ugovorene) radove potrebne za izgradnju i upotrebu građevine, ne bi mogao osnovano tražiti zabranu naplate garancije. Ugovaranjem odredbe o izvršenju radova s odredbom „ključ u ruke” ugovorne stranke su preuzele na sebe samo normalan i uobičajen rizik u poslovnim odnosima, to jest rizik koji bi se mogao očekivati od predmetnog posla, ali ne i rizik koji znatno prelazi uobičajene granice. Odredba „ključ u ruke” ne znači da su stranke unaprijed isključile bilo kakav utjecaj promijenjenih okolnosti, pa stoga takva odredba ne isključuje pravo izvođača na produženje roka za izvedene radove do kojih je došlo i zbog promijenjenih okolnosti koje strankama nisu mogle biti poznate u vrijeme sklapanja ugovora, međutim u konkretnom slučaju Ugovornim načelima ( toč. 8.1. i 8.4. ) je kako je navedeno da izvođač kao tužitelj ima pravo na produženje roka za završetak radova samo ako je unutar roka za izvođenje radova bio spriječen izvanrednim događajima nastalim poslije sklapanja Ugovora koji se nisu mogli predvidjeti u vrijeme sklapanja Ugovora, ni spriječiti ni izbjeći, a izvanrednim se događajima smatraju, požar, poplava, potres i drugi događaji više sile priznati sudskom praksom kao i mjere predviđene aktima nadležnih tijela. Međutim tužitelj nije dokazao ispunjenje niti jednog od navedenih razloga radi kojih je prekoračio rok za završetak radova, a nije dokazao ni da je izvršena primopredaja građevine niti da je sačinjen zapisnik o primopredaji kako je to određeno toč. 16 Ugovornih načela.

38. Nastavno, uvidim u navedeni Ugovor razvidno je da je iz čl. 3. kao rok za izvođenje usluga 380 dana od dana uvođenja u posao. Tijekom postupka kao nesporno je utvrđeno da je tužitelj kasnio s izvođenjem radova te imajući u vidu obaveze koje je preuzeo iz navedenog Ugovora od 0. siječnja 2018. razvidno je da rok za završetak radova nije poštivao. Da rok za izvođenje radova nije poštivan te da u tom smislu tuženik trpi štetu razvidno je i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 15. studenog 2021. iz kojeg proizlazi da je tužitelj kasnio s izvođenjem radova 82 dana odnosno da je danom 14. siječnja 2020. dovršio radove te da maksimalna ugovorena kazna za kašnjenje odgovara vrijednosti od 419.824,74 kn a da je procijenjena vrijednost radova na otklanjanju nedostataka iznosi 335.859.80 kn brz PDV. U navedenom nalazu sudski vještak je utvrdio da je isporuka opreme kasnila 148 dana, međutim sud ukazuje vezano uz navedeno da je sam vještak naznačio kako nije mogao izvršiti uvid u Građevinski dnevnik i građevinsku knjigu a koju je prema toč. 4.1.21. Ugovornih načela tužitelj bio dužan voditi dok se vezano za činjenicu kašnjenja u isporuci opreme sud ukazuje na činjenicu da je tužitelj kao izvođač prema toč.4.1.34. Ugovornih načela bio upućen da je naručitelj ( tuženik ) odabrao tvrtku Uniconfort kao dobavljača proizvodne opreme za građevinu te da je tužitelj kao izvođač time bio upućen da njegova odgovornost koordinacije, planiranja aktivnosti, te izrade terminskog plana obuhvaća i uključivanje aktivnosti odobrenog dobavljača proizvodne opreme. S tim u vezi sud navodi kako je točkom 2.g. Ugovornih načela pod definicijom podizvođača navedeno da se neće smatrati da je naručitelj odnosno tuženik u ugovornom odnosu s podizvođačem te da neovisno o činjenici da Tripartitni sporazum sadržan na listu 86 do 88 koji je potpisan od strane tuženika kao naručitelja te tužitelja kao glavnog izvođača, a nije potpisan od društva Uniconfort, svojim čl. 1. određuje da je naručitelj tuženik u ovom postupku, da je glavni izvođač tužitelj u ovom postupku a da je izvođač društvo Uniconfort te da se prema tom članku glavni izvođač odnosno tužitelj u ovom postupku obavezao vršiti koordinaciju i funkciju glavnog izvođača sukladno čl. 55 st. 2. Zakona o gradnji te je njegova obaveza koordinirati izvođenje radova na svim radovima koji su predmet ugovora izvođača te da je kao njegov vlastiti pod izvoditelj ( društvo Uniconfort) iako nema s njim sklopljeni ugovor o podizvođenju. Prema navedenom tužitelj je dakle kao glavni izvođač imao obavezu preuzeti odgovornost za ispunjenje međurokova i krajnjih rokova po usklađenom terminskom planu. Imajući u vidu navedeno nije osnovan navod tužbe kako radi činjenice da je društvo Uniconfort s.r.l. odbilo potpisati Tripartitni sporazum tužitelj nikada nije faktički mogao preuzeti funkciju glavnog izvođača već je dio radova izvodio isključivo kako jedan od izvođača dok su dio radova izvodile treće osobe s kojima tužitelj nije imao sklopljen Ugovor a koji su radovi na istoj građevini ugovarani izravno između tuženika kao naručitelja i tih trećih osoba. Tužitelj na tu okolnost nije dostavio nikakav dokaz, a da je on bio glavni izvođač odnosno izvođač radova na predmetnoj građevini nesporno proizlazi iz činjenice da je kao izvođač naveden u Ugovoru o građenju od 4. siječnja 2018. te u toč.2.d Ugovornih načela, da je i sa zakašnjenjem i ne u cijelosti kvalitetno izveo radove na predmetnoj građevini i u tom statusu tijekom postupka navodio kako tuženik je odbio potpisati primopredajni zapisnik.

39. Prema navedenom odgovornost za kašnjenje radova a time i za u cjelini dobro izvršenje posla što podrazumijeva i prema navedenim točkama kako Ugovora tako i Ugovornih načela, odgovornost za "dobro izvršenje posla" (radi kojeg je bankarska garancija i izdana) snosi u cijelosti tužitelj te na strani tuženika u ovom postupku nije utvrđena niti jedna radnja ili propust kojom bi tuženik doprinio ne završetku radova u ugovorenom roku i kvaliteti tih radova niti je tužitelj na tu okolnost dostavio i jedan dokaz. Sud ukazuje da tuženik nije osporio ni navod tuženika kako je on / tuženik, smanjio opseg radova upravo radi potrebe da se radovi na objektu završe u roku, odnosno što prije kako bi on mogao obavljati svoju djelatnost; isporuku energije HEPu. Sud je ujedno cijenio i navod tuženika koji tužitelj nije osporio da je od zaključenja osnovnog Ugovora, a kad je uočeno evidentno zakašnjenje tužitelja u provedbi radova, održano više sastanaka u cilju nalaženja rješenja pa i prolongiranjem rokova, da su postignuti određeni dogovori u tom cilju koje tužitelj evidentno nije poštivao, a tužitelj nije osporio u tom smislu ni navod tuženika da mu je tuženik dostavio više dopisa vezano uz kašnjenje radova i da su stranke u tom smislu korespondirale. Kod navedenog sud je imao u vidu i samu činjenicu da je bankarska garancija produžavana ukupno pet puta što ukazuje također na činjenicu zakašnjenja u izvođenju radova a time i nastanka štete po tuženika što kako je navedeno proizlazi iz nalaza vještaka ĆF prema kojem je maksimalna ugovorena kazna za kašnjenje 419.824,74 kn, a imao je u vidu i i vještački nalaz i mišljenje društva Subnecto d.o.o. iz travnja 2020. a kojim je pod toč.E-3 ( završetak radova) naznačeno da ako se kašnjenje promatra ne uzimajući u obzir među rokove koje je izvođač definirao u svom terminskom planu nego isključivo u odnosu na protek vremena od ugovorenog roka za završetak radova, da je kašnjenje zaključno do 30. travnja 2020. iznosilo ukupno 350 dana. Kod toga sud navodi da je prema toč. 9.1. pa i toč. 16.4. Ugovornih načela naručitelj odnosno tuženik imao ovlaštenje sukladno Zakonu o gradnji osigurati stručni nadzor nad izvođenjem radova i na taj način kontrolirati kvalitetu radova i rokova izvođenja, a što je tuženik i učinio angažiranjem društva Subnecto d.o.o. a prema čijem nalazu je utvrđeno da je kašnjenje tužitelja iznosilo 374 dana, da je tuženik već nakon 25 dana kašnjenja ostvario pravo na naplatu penala od 419.824,74 kn te je utvrdio i da je procjena nedostataka na građevini iznosi 643.000,00 kn a koje iznose kao i rokove tužitelj u osnovi i nije osporio ukazujući samo na činjenicu da mu tuženik nije platio iznos od 3.898.886,95 kn s osnove neplaćenih a fakturiranih radova. Tužitelj međutim tijekom postupka nije dokazao da je pokrenuo bilo kakav postupak radi naplate tog iznosa a tuženik je osporio da bi se to potraživanje odnosilo na posao koji su ugovorile stranke i na koji se odnosi ovaj parnični postupak.

40. Jednako tako sud ukazuje i na činjenicu da su po nalazu sudskog vještaka uočeni nedostaci na završnim radovima na građevini vezano za obradu betona, obradu oko vrata, neuredne i loše obrađene spojeve zidova s podom i stropom te obrade oko ventilacijskih rešetki te neurednog brtvljenja otvora, koji nedostaci nisu od utjecaja na bitne zahtjeve za građevinu, no sud ponovno ukazuje kako je među strankama bio dogovoren način izvršenja Ugovora " ključ u ruke" te da toč. 10.1. Ugovornih obveza izvođač tj. tužitelj se obavezao izvesti nepredviđene, naknadne i viškove radova time da se naknadnim radovima smatraju oni radovi koji nisu ugovoreni i nisu nužni za ispunjenje ugovora odnosno nisu nužni za postizanje funkcionalnosti građevine. Imajući u vidu navedeno sud pri tome ukazuje i na činjenicu da je toč. 4.1.23. Ugovornih načela kao obaveza tužitelja kao izvođača bila izvesti i radove u ugovorenom roku kako u pojedinim fazama izvođenja radova tako i završetka radova a tužitelj je evidentno prekoračio rok za završetak radova iako je bio upoznat sa svim svojim obavezama koje proizlaze kako iz Ugovora o građenju od 4. siječnja 2018. tako i iz Ugovornih načela . Kako je navedeno bankarska garancija je izdana za dobro izvršenje posla a toč. 19.6. Ugovornih načela je navedeno "pod dobrim izvršenjem posla podrazumijevaju se sve obaveze izvođača – tužitelja iz Ugovora kao i da se radovi obavljaju i budu obavljeni u skladu s važećim propisima u utvrđenoj kvaliteti prema tehničkoj dokumentaciji i utvrđenim rokovima do projektom tražene funkcionalnosti " dok je toč. 19.7. Ugovornih načela određeno da iznos jamstva banke za uredno ispunjenje ugovora će biti plaćeno naručitelju kao naknada za štetu koja mu je nastala zbog izvođačevog- tužiteljevog neizvršenja ili neurednog izvršenja obaveza iz Ugovora ne dirajući pri tom druga ugovorna prava tuženika kao naručitelja. Tijekom postupka je po stavu suda nesporno dokazano kako iz nalaza sudskog vještaka ĆF od 15. studenog 2021. tako i iz vještačkog nalaza i mišljenja društva Subnecto d.o.o. od travnja 2020. da je tužitelj kao izvođač kasnio s izvođenjem radova te da radove bez obzira što nisu od utjecaja na bitne zahtjeve za građevinu, nije izvršio u skladu s Ugovorom i načelom " ključ u ruke " , tehničkom dokumentacijom, važećim propisima, standardima, tehničkim normativima i pravilima struke a kako je to određeno toč. 4.1.1. Ugovornih načela a i čl. 12. Ugovora od 4. siječnja 2018. kako u odnosu na preuzete obaveze vezano za radove na navedenoj građevini tako i u odnosu na poštivanje rokova. Činjenica da je izdana Uporabna dozvola od strane karlovačke županije od 20. veljače 2020. te da je predmet Ugovora o građenju u funkciji nije dokaz niti je od značaja u odnosu na obaveze tužitelja koje je preuzeo kako Ugovorom o građenju od br. 01/2018. od 4. siječnja 2018. tako i Ugovornim načelima koja su sastavni dio navedenog Ugovora i radi koje je obaveze i izdao predmetnu bankarsku garanciju kao nalogodavac " za dobro izvršenje posla " tuženiku kao korisniku te garancije.

41. Odredbom čl. 9 ZOO određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obavezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, te prema svemu navedenom i utvrđenom tijekom ovog postupka sud smatra da tužitelj nije dokazao opravdanost razloga na temelju kojih je određena mjera osiguranja njegove nenovčane tražbine koja je mjera osiguranja određena rješenjem ovog suda R1-80/2020. od 6. svibnja 2020. te je slijedom navedenog odlučio kao u t. 1. ) izreke presude.

42. Tuženik je uspio u parnici pa su mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a priznati parnični troškovi u cijelosti, pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 , 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa). Odluka o trošku iz t. 2.) izreke presude temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP te čl. 29 ZOO i odnosi se na trošak tuženika a koji je u ovom postupku zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik te je tuženiku priznat trošak sastava , trošak sastava podneska – odgovora na tužbu od 14. srpnja 2020. u iznosu od 2.622,50 eura, sastav podneska od 15. travnja 2021 u iznosu od 2.622,50 eura, sastav podneska od 11. ožujka 2022. u iznosu od 2.622,50 eura, sastav podneska od 28. listopada 2022. u iznosu od 2.622,50 eura, te sastav podneska od 16. veljače 2023. u iznosu od 2.622,50 eura, a sve temeljem tbr. 8/1 tarife HOK-a. Tuženiku je ujedno priznat i trošak zastupanja na ročištima i to za dan 16. ožujka 2021. u iznosu od 2.622,50 eura, za dan 29. travnja 2021. u iznosu od 2.622,50 eura, za dan 08. studenog 2022. u iznosu od 2.622,50 eura, za dan 08. rujna 2023. u iznosu od 2.622,50 eura, za dan 03. listopada 2024. u iznosu od 2.622,50 eura, za dan 14. listopada 2024. u iznosu od 2.622,50 eura te za dan 10. prosinca 2024. u iznosu od 2.622,50 eura, sve temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOK- a, time da je tuženiku priznati i zatraženi trošak PDV za svaku radnju ( sastav podneska i zastupanje na ročištima ) temeljem Tbr. 46 Tarife HOKa, odnosno tuženiku je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 31.470,00 eur s kamatom od dana presuđenja do isplate. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na očevidu od dana 20. listopada 2021. budući sud iz stanja spisa kao ni iz nalaza vještaka nije utvrdio da bi punomoćnik tuženika nazočio istom a nije mu priznat ni zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 125.00 eura budući da sud smatra da takav trošak nije potreban u smislu čl. 155. ZPP-a imajući u vidu da se presude javno objavljuju.

Zagrebu 22. siječnja 2025. g.

Sudac:

Nada Nekić Plevko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Dna.

1. Tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku