REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-192/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Sarajevo osiguranje d.d., Maršala Tita 29, Sarajevo, BiH, zastupanog po punomoćniku Luki Tvrdiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 11. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 22. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.092,78 eura/ 30.837,03 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a u slučaju promjene stope zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 462,50 eura, kao neosnovan

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja, OL smrtno stradao u prometnoj nesreći, dana 19. prosinca 1980., koju je skrivio TL koji je upravljao osobnim vozilom „Volkswagen“, reg. broja [registarska oznaka] putem od Lamovite prema Omarskoj u Bosni i Hercegovini, brzinom koja nije bila prilagođena uvjetima na cesti. Pravomoćnom presudom Okružnog suda u Banja Luci broj: K-100/81 od 22.6.1981. za navedenu prometnu nesreću proglašen je krivim i osuđen TL. Presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda BiH Kž-868/81 od 26.11.1981. Rješenjem Područne službe u Zagrebu broj: 301858 od **.**.1981. GL udovici umrlog osiguranika RL i djeci NL i ĆL priznato je pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 27. prosinca 1980. Budući da su djeca završila redovito školovanje, mirovina se isplaćuje samo supruzi GL. U prethodno okončanim postupcima-pravomoćnim presudama Okružnog privrednog suda Zagreb broj:P-12036/85 od 30.9.1986, presudom broj:P-3844/88 od 17.10.1991., te presudom broj:P-4141/02 od 28.12.2012., naloženo je tuženiku plaćanje naknade štete po istom činjeničnom i pravnom osnovu. Kako je tuženik priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, a odgovornost tuženika je već utvrđena ranijim presudama (u omjeru od 80% na strani tuženika, a 20% na strani pokojnog osiguranika tužitelja ZL) po kojima je tuženik dužan naknaditi prouzročenu štetu zbog isplate mirovine, tužitelj smatra da je tuženik dužan isplatiti tužitelju i daljnju štetu po istom činjeničnom i pravnom osnovu. Za razdoblje isplaćene obiteljske mirovine osiguraniku od 01.01.2016. do 31.01.2017. tijeku je sudski postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj: P-1333/2017, te za razdoblje 01.02.2017. do 31.03.2018. u tijeku je sudski postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj: P-1642/2018. Budući da je nastavljeno s daljnjom isplatom mirovine za nastavno razdoblje od 01.04.2018. do 31.11.2020, tužitelj potražuje daljnju naknadu štete u iznosu od 30.837,03 kn. Tužitelj je dana 27. studenoga 2020. podnio odštetni zahtjev tuženiku te pokušao u izvansudskom postupku namiriti svoje potraživanje od tuženika, za razdoblje isplaćene obiteljske mirovine od 01.04.2018. do 31.11.2020. u iznosu od 30.837,03 kn, sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br.157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015 i 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019-dalje ZOMO). Temeljem odredbi čl. 210. do 213. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (NN,broj 55/72, 6/73, 52/73, 51/74, 14/78,20/78, 29/79,8/81, 22/82, 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93, 44/94, 59/96- dalje ZOMIO, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (19.12.1980.) propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu nanesene mu štete od osobe koja je prouzročila invalidnost, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, dok je odredbom članka 211. st.1.određeno je da ima pravo zahtijevati i od organizacije ili poslodavca ako su invalidnost, tjelesno ili smrt osiguranika nastali zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili što nisu izvršene mjere za zaštitu građana, sada članak 164. st. 1 ZOM-a (izvorno pravo na naknadu štetu). U vrijeme nastanka štetnog događaja primjenjivao se teritorijalni princip odgovornosti - mjesto štetnog događaja najbliže sjedištu odgovarajućeg Zavoda-Zakon o osiguranju imovine i osoba („Narodne novine „ br.53/77). Slijedom navedenog, djelovanje obveznog osiguranja protezalo se i na vozila registrirana u inozemstvu, pa su tom smislu Zavodi bili dužni nadoknaditi i štete koju su prouzročila strana vozila, tj. „štetu je nadoknađivao onaj Zavod čije je sjedište najbliže mjestu nastanka štete“. (odluka Vrhovnog suda RH posl. broj: 1166/1996-2 od 18.11.1999.). Predmet tužbenog zahtjeva je potraživanje tužitelja koje predstavlja trajnu štetu koja po prirodi stvari čini cjelinu (članak 1046. Zakona o obveznim odnosima –Narodne novine, broj 35/05, 41/08-dalje ZOO), a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja sukladno odredbama ZOM-a (161. st. 2 točke 1.). Zahtjevom za naknadu štete može se obuhvatiti ukupna svota štete ili svota stvarne štete prema isplatama koja se odnose na određeno razdoblje, a kada se šteta sastoji u obvezi na trajna novčana davanja taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu, a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi tužitelj po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornost za štetu. Tužitelj naknadu štete ima pravo zahtijevati od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. (čl.162. st. 1. ZOMO). Tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete i kada je šteta nastala u inozemstvu, u skladu s odredbama zakon a, pravnih propisa Europske unije i međunarodnih ugovora. (čl.164. stavak 4.) Zakon o mirovinskom osiguranju određuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja-novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Tužitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu štete za isplaćene mirovine prema odredbama Zakona koji je bio ili je na snazi u trenutku pojedine isplate, budući da tužitelju šteta nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom (presuda Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6337/2017 od 04.09.2018.). U prilog svog stava tužitelj navodi da je rješenjem Vrhovnog suda RH br. Rev-552/2008 od 08. travnja 2010. navedeno da:“ tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta je za tužitelja nastala prilikom isplate svake invalidske mirovine u visini izvršene isplate. Navedeno pravno shvaćanje već je izraženo u odlukama Vrhovnog suda RH broj:

Rev 1061/2003, Rev-x:436/2010, Rev: 1262/11 , Rev:1412/07, Rev 454/2008 i Rev- x: 119/12. S tim u vezi tužitelj smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju kao „lex specialis“ u odnosu na Zakon o obveznim odnosima i Zakon o obveznom osiguranju u prometu. (Rev-1412/07-2 od 13.03.2008.). Navedeno pravno stajalište potvrđeno je na sjednici Odjela trgovačkih I ostalih sporova, održanoj 15. prosinca 2016., po kojem osnovanost zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za naknadu štete na ime razmjernog dijela isplaćene invalidske ili obiteljske mirovine članovima osiguranikove obitelji, se ocjenjuje primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju. Odredbom članka 141. ZOMO-a propisano je da je Zavod javna ustanova na koju se primjenjuju propisi o ustanovama, ako tim Zakonom nije drugačije određeno (stavak 1.) Zavod ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja (stavak 2). Dostavljeni obračun isplaćene invalidske mirovine sačinjen je ovlaštene osobe i ima značenje javne isprave u smislu čl.159. Zakona općem upravnom postupku (NN 53/1991, 103/1996), kao takav dokazuje istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje sukladno odredbi čl.230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1994, 112/1999, 80/2001, 117/2003, 88/2005, 84/2008,123/2008, 57/2011-dalje ZPP), te predstavlja dokaz visine isplaćene mirovine. (presuda Visokog trgovačkog suda RH Pž-5654/2014-2 od 14. listopada 2016., presuda Visokog trgovačkog suda Pž-5622/2014-2 od 09. veljače 2017.). Sukladno čl.165. st.3 ZOMO-a na svotu potraživanja na ime naknade štete, Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od idućeg dana nakon isteka roka određenog u pozivu odgovornoj osobi da naknadi štetu, pa predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Budući se radi o sporu o naknadi štete između pravnih osoba, a tužba je podnesena temeljem odredbe čl. 160, stav 1, Zakona o mirovinskom osiguranju (koji zakon regulira djelatnost Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao Lex specialis), a sve iz djelatnosti Hrvatskog zavoda za Mirovinsko osiguranje. Stvarno nadležan je Trgovački sud u Zagrebu, a i sam se tužitelj u tužbi poziva na sudski postupak koji je u tijeku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između istih stranaka, a po istom štetnom događaju, samo za različite periode isplate mirovine. Postupak se vodi na Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem P-1333/17 i P-1642/18. Po prijedlogu tuženika u predmetu P-1333/17, sud je na ročištu od 15.04.2021. godine donio rješenje o provođenju financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine isplaćene mirovine, tj. razlike između obiteljske mirovine te starosne mirovine koju bi tužitelj bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja. Tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže da sud obveže tužitelja na dostavu obračuna razmjernog iznosa mirovine za utuženo razdoblje. Naime, mjerodavan je propis koji regulira materiju osiguranja, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Navedeno stajalište zauzeo je Vrhovni sud RH rješenjem posl. br. Rev-x-388/2018 od 25.08.2020. Budući da bi prednik tužiteljevog osiguranika stekao pravo na starosnu mirovinu, to bi tužitelj imao samo pravo potraživati razliku između obiteljske i starosne mirovine. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH od 05.12.2016., a što je primijenjeno i u identičnoj pravnoj situaciji u praksi Visokog trgovačkog suda RH. Slijedom navedenog tuženik predlaže da se ovaj sud oglasi stvarno nenadležnim i predmet dostavi Trgovačkom sudu u Zagrebu na odlučivanje, te da Trgovački sud u zagrebu ovaj predmet spoji sa predmetom P- 1333/17 i provede jedinstveni postupak i donose zajedničku odluku. Ukoliko sud ne prihvati prijedlog za spajanje predmeta, tuženik predlaže izvršiti uvid u spise P- 1333/17 i P-1642/18 Trgovačkog suda u Zagrebu, te koristi sve dokaze koje je tuženik predložio i koji su provedeni, podredno predlaže prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka P-1333/17.

3. Pravomoćnim rješenjem ovog suda posl.br. P-192/2021-20 od 28. veljače 2024. odbijen je tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku presudu Okružnog suda u Banja Luci br. K-100/81 od 22. lipnja 1981. (list 6-7 spisa), rješenje Područne službe u Zagrebu 301858 od 05. ožujka 1981. (list 10-12 spisa), obračun isplata (list 31 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih isplata mirovina (list 16-30 spisa), priklopljeni su spisi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1333/17 i P-1642/18.

5. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga financijskim vještačenjem te isti nije izveden, a također nije niti dostavio osnovni spis osiguranika tužitelja za potrebe financijskog vještačenja.

6. Ostale isprave odnosno presude koje se odnose na ranija razdoblja isplate nisu čitane, jer se ne odnose na utuženo razdoblje u ovom postupku, pa su iste nepotrebne.

7. Na temelju ocjene dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan. 8. Naime, predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine GL za razdoblje od 01. travnja 2018. do 31. studenoga 2020. i to u omjeru od 80% koji iznos potražuje od tuženika budući da je njegov osiguranik odgovoran za prometnu nesreću od 19. prosinca 1980. u tom omjeru.

9. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika, uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja odnosno priznanja invalidske mirovine te aktivna i pasivna legitimacija.

10. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.

11. Međutim, sporno je i pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje:ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

12. Člankom 164. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

13. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. , 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje:ZOOP), kojim je propisano:

(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

14. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.

15. Ostala opsežna sudska praksa koju su stranke dostavile nije relevantna odnosno primjenjiva u konkretnom predmetu.

16. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime obiteljske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3., a u svezi sa st. 4. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

17. Uvidom u pravomoćnu presudu Okružnog suda u Banja Luci posl.br. K-100/81 od 22. lipnja 1981. utvrđeno je da je TL proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće te je parnični sud vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda u smislu čl. 12. st. 3. ZPP-a, pa je tuženik kao njegov osiguravatelj u smislu čl. 27. st. 1. ZOOP-a dužan naknaditi štetu tužitelju.

18. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika financijskim vještačenjem razlike između obiteljske mirovine i starosne mirovine koju bi tužitelj bio dužan plaćati svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja, jer isti dokazni prijedlog nije u skladu s čl. 27. st. 3. i 4. ZOOP-a, pa je nepotreban, a iz tog razloga je nepotreban i dokazni prijedlog pribavljanja razmjernog obračuna od tužitelja.

19. Uvidom u spise Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1333/17 i P-1642/18 utvrđeno je da isti nisu pravomoćno okončani (službena bilješka na poleđini lista 156 spisa), no isti se ionako odnose na potraživanje tužitelja za ranije isplate.

20. Na zadnjem ročištu za glavnu raspravu stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

21. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju isplaćuje supruzi svog osiguranika i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

22. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini od 80% iznosa mirovine koju isplaćuje supruzi svog osiguranika, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.

23. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih mirovina i izvod iz isplata mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženik u smislu članka 27. stavak 2. i 3., a u svezi sa st. 4. ZOOP-a.

24. Budući je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva u smislu čl. 219. ZPP-a odnosno iznosa određenog člankom 27. stavak 3. ZOOP-a, a taj iznos tužitelj nije dokazao, ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

25. Iz gore navedenog razloga, jer je ključno provesti financijsko vještačenje razlike između isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu, sud nije utvrđivao ostale sporne činjenice niti izvodio i ocjenjivao ostale dokaze i prigovore stranaka te ih nije posebno ni obrazlagao.

26. Tuženik je uspio u postupku te je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi troškove postupka tuženiku, a odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

27. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištima 08. ožujka 2022., 27. lipnja 2024. i 11. prosinca 2024. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Dakle, ukupno 400 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 1.000,00 eura.

28. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 07. ožujka 2022., jer istim obavještava sud o promjeni punomoćnika te ispričava nedolazak na ročište i obavještava da će pristupiti njegova zamjenica, što se sve moglo obaviti na ročištu, pa nije bio potreban za postupak. Također, nije priznat trošak sudskih pristojbi u iznosu od 400,00 eura, jer tuženik nije obveznik niti je iste platio.

29. Na taj je način tuženiku ukupno dosuđena naknada troška od 1.000,00 eura, dok zatezne kamate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a nije ni tražio, dok je za ostatak zahtjeva odbijen (zahtjevan ukupan trošak od 1.462,50 eura).

30. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana