REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3808/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-478/2024-2 od 22. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1012/19 od 24. studenog 2023., na sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-478/2024-2 od 22. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1012/19 od 24. studenog 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja:
"Koji se Zakon ima primijeniti u kada se odlučuje o osnovanosti i visini tužiteljeva zahtjeva u sporovima koje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao tužitelj pokreće protiv Hrvatskog ureda za osiguranje, a radi povrata iznosa koji su isplaćeni na ime mirovine odnosno jesu li u predmetnom slučaju mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju?
Ima li mjesta primjeni odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kada se odlučuje o osnovanosti i visini tužiteljeva zahtjeva u sporovima koje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao tužitelj pokreće protiv Hrvatskog ureda za osiguranje, a radi povrata iznosa koji su isplaćeni na ime mirovine?“
2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima zauzeto shvaćanje u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-x388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev 1052/2023 od 20. prosinca 2023. i Rev 90/2023 od 4. travnja 2023, pri čemu tvrdi da shvaćanje iz pobijane odluke odudara od shvaćanja ovoga revizijskoga suda.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u situaciji kada je u postupku utvrđeno da je riječ naknadi štete uzrokovane motornim vozilom stranih registarskih oznaka odnosno odgovornosti Hrvatskog ureda na osiguranje (koje je profesionalna organizacija koja okuplja društva za osiguranje koja u Republici Hrvatskoj imaju odobrenje za obavljanje poslova osiguranja motornih vozila od građanskopravne odgovornosti), to čini bitnu razliku u odnosu na slučajeve na koje se tuženik u prijedlogu poziva, a u kojima su tuženici hrvatska osiguravajuća društva po osnovi sklopljene police obveznog osiguranja po hrvatskom pravu (u odnosu na vozila registrirana u [adresa]). Dakle, razlozi koji se iznose u prijedlogu i sudska praksa na koju se tuženik poziva ne opravdavaju da bi postavljena pitanja bila važna pitanja za odluku o sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
