REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.: P-1233/2021-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja FS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Korana Ferdelji, odvjetnik, protiv tuženika NS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Lovro Badžim, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 22. siječnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku NS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 375.000,00 eura sa zaknskim zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku NS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog troška u roku 15 dana. "
II Nalaže se tužitelju FS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku NS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška isplati iznos od 49.699,50 eura u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke u rujnu 2019. sklopile usmeni Ugovor o nalogu kojim je tuženik ovlastio tužitelja da ga zastupa u pregovorima sa nogometnim klubom Al Nasr vezano uz uvjete i potpisivanje ugovora za glavnog trenera. Naknada za rad iznosila je 10% od ugovorenog iznosa. Tuženik je 14. listopada 2019. potpisao dvogodišnji ugovor s nogometnim klubom Al Nasr te je istog dana dospjela na isplatu naknada tužitelja a povodom danog naloga. Tužitelj je bio angažiran i od strane nogometnog kluga Al Nasr u pribavi glavnog trenera za klub. Tuženik je postupio protivno ugovoru o nalogu između tužitelja i tuženika, te je samostalno nastupio prilikom sklapanja ugovora za glavnog trenera iako je tužitelj vodio pregovore i osigurao tuženiku sve uvjete iz navedenog ugovora. Takvim postupanje tuženika nastala je šteta tužitelju u visini od 5% od ukupnog ugovora koji je klub Al Nasr Dubai trebao isplatiti tužitelju. Kako tuženik nije podmirio potraživanje tužitelju, tužitelj predlaže da sud donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 375.000,00 Eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. listopada 2019. do isplate, uz naknadu parničnog troška, sve u roku 15 dana.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u osnovu tako i u visini. Navodi da je nogometni klub Al Nasr u kratkom periodu ovlastio tužitelja da zastupa taj klub u pregovorima s tuženikom te su stranke iz ovog postupka započele razgovore i pregovore. Rezultat aktivnosti tužitelja je bio prestanak pregovora zbog činjenice da je tužitelj zatražio iznos koji je čak 500.000,00 eura veći od iznosa koji je tuženik očekivao za angažman i o tome se stranke nisu nikada suglasile. Tuženik navodi da ugovor za glavnog trenera sa nogometnim klubom Al Nasr nije potpisao posredovanjem tužitelja već samostalno. Tuženik ukazuje na činjenicu da je tužitelj temeljem pisma namjere od strane kluba Al Nasr bio angažiran do 6. listopada 2019. godine a ugovor između tog kluba i tuženika sklopljen je 13. listopada 2019. godine. Tuženik navodi da je tužitelj tuženiku dana 5. listopada 2019. u 22,16 sati poslao poruku WhatsApp gdje navodi "molim te ako nađeš nekoga tko ti može naći bolje ponudu ili veću ponudu nemoj čekati na mene, dogovori se s tim agentom". Tuženik ukazuje na činjenicu da je nogometni klub Al Nasr nakon 6. listopada 2019. angažirao drugog posrednika i to FSAN iz [adresa], te je klub tom posredniku nakon što je angažiran tuženik platio za obavljene poslove posredovanja kao klupskog posrednika a ne posrednika tuženika. Tuženik predlaže da sud tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitano je "letter of interest for head coach" kluba Al Nasr (list 4 spisa), korespondencija stranaka iz ovog predmeta od 5. i 6. listopada 2019. (list 15 do 19 spisa i 22 do 24 spisa), ugovor o radu za nogometnog trenera u klubu Al Nasr (list 26 do 31 i 32 do 42 spisa), potvrda i zalog nogometnog kluba Al Nasr (list 44 i 45 spisa), pravilnik FIFA-e o radu s posrednicima (list 47 do 68 spisa), prijevod zvučnog zapisa tužitelja i tuženika (list 73 do 81 spisa i 82 do 108 spisa), WhatsApp komunikacija tužitelja i nogometnog kluba Al Nasr (list 110 do 124 spisa), pismo iskazivanja interesa za angažiranje glavnog trenera (list 127 do 129 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 168 do 169 spisa) tuženik kao stranka (list 170 do 171 spisa), svjedoci KS (list 176 spisa) i CS (list 177 spisa), ispis stranice lige u Ujedinjenih Arapskih Emirata (list 187 spisa), ispis UAE league cup (list 191 do 194 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Iz iskaza tužitelja i tuženika na ročištu 8. rujna 2022. proizlazi da se poznaju niz godina, da su poslovno surađivali i bili u izvanrednim odnosima te da je tužitelj tuženiku napravio posao s prethodnim klubom Banias te da je bio nagrađen po dogovoru. Tuženik navodi da mu je tužitelj dostavio WhatsApp poruku i dokaz da je dobio mandat da zastupa klub Al Nasr te da je službena ponuda kluba za trenera 800.000,00 eura u mandatu prve godine. Tuženik i tužitelj suglasno iskazuju da tuženik tužitelju nije dao pismenu punomoć za zastupanje ali tužitelj tvrdi da je to bio usmeni sporazum. Tužitelj navodi da je 26. rujna 2019. poslao CV tuženika potpredsjedniku kluba koji ga je kontaktirao te pitao koji iznos traži tuženik, tužitelj je kontaktirao tuženika koji je rekao da je zainteresiran te je tužitelj dostavio dokumentaciju klubu. Tužitelj je dobio ponudu kluba "pismo iskazivanja interesa za glavnog trenera" od potpredsjednika kluba dana 28. rujna 2019. temeljem kojeg ga klub obavještava da imaju interes za angažmanom za tuženika iz ovog predmeta za glavnog trenera kluba te da je vrijednost ugovora 800.000,00 eura + bonusi o kojima će se raspravljati i to na godinu dana uz mogućnost produženja ugovora. Tužitelj je u citiranom pismu angažiran i ponuda ističe 6. listopada 2019. godine (list 128 spisa).
6. Iz dokumentacije koja je priložena spisu proizlazi da je tužitelj u pismenim pregovorima s klubom Al Nasr raspravljao o angažmanu tuženika za znatno više iznose, koje klub nije prihvatio a prema navodima samog tuženika iz iskaza na ročištu 8. rujna 2022. tuženik tužitelju to nije predlagao. Dakle, do 6. listopada 2019. godine tužitelj je bio posrednik kluba za eventualno sklapanje ugovora s tuženikom od strane kluba Al Nasr i njegov mandat je bio ograničen do tog datuma. Treba navesti da je tužitelj tuženiku, a što proizlazi iz njihovih poruka još 5. listopada 2019. u 22,16 sati naveo "molim te ako nađeš nekoga tko ti može dati bolje ponude ili veću ponudu, nemoj čekati na mene nego se dogovori s tim agentom". Tužitelj navodi da se s tuženikom osobno sastao 5. listopada 2019. te da je tuženik odbio platiti tužitelju predloženu proviziju u slučaju sklapanja ugovora. S druge strane tuženik navodi da mu je tužitelj predlagao 15 do 20 % provizije što je bilo previše u odnosu na cjelokupnu svotu eventualno sklopljenog ugovora te potvrđuje da je nakon toga dobio poruku od tužitelja da je zamjeniku kluba Al Nasr tužitelj rekao da je tuženik odbio ponudu, te da je nedugo nakon toga odmah slao poruku s novim ponudama a da se nije konzultirao s tuženikom koji je bio ogorčen te je tvrdio da je tužitelj upropastio pregovore. Tvrdi da je u dotadašnjim poslovima nagrađivao tužitelja sa 10% od iznosa ugovora po jednoj godini na bazi dobre volje. Isto tako je tuženik naveo da mu se obratio nakon 6. listopada 2019. novinar UAE, da ga je pitao da li ima kontakte s klubom te da li bi želio doći na intervju na koji je tuženik došao gdje su konkurirala još dva svjetska trenera te su izabrali tuženika. Dakle, tuženik je isključivo napravio ugovor sam a na strani kluba je bio potpisnik FSAN koji je bio agent kluba koji je postotak naplatio od kluba.
7. Dakle, iz iskaza stranaka te cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da je tužitelj od strane kluba bio angažiran pismom iskazivanja interesa za glavnog trenera dana 28. rujna 2019. godine te da je ta ponuda isticala dana 6. listopada 2019. godine, odnosno tužitelj je bio posrednik kluba u tom periodu u pregovorima s tuženikom. Kao što je već navedeno tužitelj je 5. listopada 2019. godine u 22,16 sati poslao izričitu poruku tuženiku da ako nađe nekog drugog tko mu može dati bolje ponude ili veću ponudu, da ne čeka na njega već da se dogovori s tim agentom. Tuženik niti ne osporava da je tužitelj pregovarao s klubom, posebno u periodu koje pokriva pismo kluba od 28. rujna 2019. godine te je isteklo 6. listopada 2019., a stranke su prekinule suradnju 5. listopada 2019. Nakon tog datuma prema uvjerljivom iskazu tuženik preko novinara iz Dubaia otišao je na razgovor u klub, izabran je za glavnog trenera, ugovor je potpisao sam dana 13. listopada 2019. a na strani tuženika NSAN koji je od kluba ostvario proviziju ali ne od tuženika.
8. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao da su stranke sklopile usmeni ugovor o nalogu kojim bi tuženik ovlastio tužitelja da ga zastupa u pregovorima, te nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbama Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na ugovor o nalogu, što više iz dokumentacije koja je dostavljena u spis i uvjerljivog iskaza tuženika proizlazi da tužitelj ukoliko je smatrao da postoji usmeni ugovor o nalogu, nije ga izvršavao prema primljenim uputama i s pažnjom dobrog gospodarstvenika i nije se rukovodio interesom nalogodavca ukoliko je smatrao da mu je tuženik nalogodavac, a kako to prepisuje odredba čl. 765 st. 1 ZOO-a. Tužitelj nije do 6. listopada 2019. kada je isticao rok u kojem je bio posrednik kluba ispregovarao uvjete povoljne za tuženika, te je nakon tog datuma njihova suradnja prestala.
9. Pri tome treba ukazati i na Pravilnik FIFA-e o radu s posrednicima koji propisuje strogu proceduru posredovanja u nogometu i naknade koje posrednicima pripadaju, ali iz Pravilnika koji je priložen spisu ne proizlazi da naknade posrednicima pripadaju za započete razgovore i pregovore već za angažman.
10. Kako je sud utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan sud nije cijenio postavljenu visinu tužbenog zahtjeva. Isto tako sud nije cijenio iskaze svjedoka KS i VS iz razloga što nemaju neposrednih saznanja o predmetu spora, te su angažirani od strane tuženika kao pomoćni treneri kada je tuženik sklopio predmetni ugovor. Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučio kao u izreci pod I.
11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.
12. Sud je tuženiku priznao trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8 točka 1 – 5.642,00 eura, za sastav podneska 14.10.2021., 18.4.2024. prema tbr. 8 točka 1 po 5.642,00 eura, za zastupanje na ročištu 3.3.2022., 8.9.2022., 7.10.2023. i 11.11.2024. prema tbr. 9 točka 1 po 5.642,00 eura, što ukupno iznosi 39.494,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 9.873,50 eura te trošak pristojbe na odgovor na tužbu 332,00 eura. Tuženik je u ovoj pravnoj stvari uspio sa 100% pa mu je sud priznao trošak u ukupnom iznosu od 49.699,50 eura, te je odlučeno kao u izreci pod II.
U Zagrebu, 22. siječnja 2025. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku