REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4798/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 10. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 22. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.345,55 eura/ 32.741,52 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 16. kolovoza 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama od 22. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja DL stradao u prometnoj nesreći dana 25. ožujka 1995. kao suvozač u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika pod brojem police [broj police], a vozilom je upravljao PL. Radi posljedica predmetne nesreće osiguraniku tužitelja DL priznato je pravo na invalidsku mirovinu uslijed 40% povrede izvan rada. Za ranija razdoblja naknade štete zaključno do 31. prosinca 2013. tuženik je štetu podmirio u mirnom postupku odnosno za prvotno razdoblje naknade štete od 15. studenoga 2000. do 30. travnja 2008. vođen je sudski postupak pod brojem P-11256/03 pred ovim sudom, a koji postupak je okončan povlačenjem tužbe iz razloga što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja. Za razdoblje od 01. siječnja 2014. do 31. studenoga 2015. vođen je postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-404/16, a u kojem postupku je donesena presuda dana 19. svibnja 2017., a koja je postala pravomoćna. U postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku vođen je postupak P-568/18 radi isplate nastale u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020. dok je za razdoblje naknade štete od 01. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020. u tijeku postupak pred ovim sudom broj P- 3801/2020. Daljnjom isplatom invalidske mirovine nastala je nova šteta koja u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 30. lipnja 2022. te ista ukupno iznosi 81.853,80 kn. Budući da je invalidnost utjecala 40% ozljeda izvan rada, to potražuje iznos od 32.741,52 kn. Tužitelj je dana 21. srpnja 2022. uputio odštetni zahtjev prema tuženiku, a koji odštetni zahtjev je otklonjen. Tužitelj smatra da tuženik odgovara za štetu nastalu isplatom mirovine temeljem čl. 161., a u vezi s čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, pa predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Priznaje činjenicu nastanka prometne nezgode od 25. ožujka 1995. u kojoj je osiguranik tužitelja DL, kao suvozač u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] osiguran kod tuženika, zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je temeljem rješenja tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed ozljede izvan rada. Protivi se pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona, to ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju sukladno odredaba čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a. Navedeno je također općeprihvaćeno pravo shvaćanje VSRH i županijskih sudova. Nadalje, tuženik ističe da bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, a s obzirom na to da je rođen **.**.1947., ostvario pravo na starosnu mirovinu prije isplate mirovine u dijelu utuženog razdoblja (od 18. veljače 2012.), s navršenih 65 godina života i minulim radom, koju bi mu u obvezi bio isplaćivati tužitelj. Da nije bilo štetnog događaja tužitelj ne bi imao obvezu isplate invalidske mirovine oštećenom, ali bi imao obvezu isplate starosne mirovine svom osiguraniku. Tužiteljeva obveza za isplatom starosne mirovine, dakle, nikako nije mogla izostati u slučaju da nije bilo štetnog događaja. Predlaže sudu nakon provedenog dokaznog postupka odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje HZMO od 10. srpnja 1999. (list 8-9 spisa), nalaz i mišljenje od 30. travnja 1999. (list 10-12 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-404/16 od 19. svibnja 2017. (list 14-17 spisa), presudu Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-4027/17-2 od 09. srpnja 2018. (list 18-20 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku posl.br. P-568/2018-5 od 19. ožujka 2019. (list 21-26 spisa), presudu Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 3591/2019-2 od 13. listopada 2020. (list 27-31 spisa), obračun isplata (list 32 spisa), ispis mirovinskih primanja (list 33-44 spisa), presliku odštetnog zahtjeva od 21. srpnja 2022. (list 45 spisa), odgovor tuženika (list 47-48 spisa), pribavljen je osnovni spis osiguranika tužitelja za potrebe vještačenja, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradiščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

4. Na temelju ocjene dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan. 5. Naime, predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku za razdoblje od 01. srpnja 2020. do 30. lipnja 2022. utvrđenu kao 40% ozljeda izvan rada, budući da je osiguranik tuženika odgovoran za prometnu nesreću od 25. ožujka 1995.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika, uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja odnosno priznanja invalidske mirovine te aktivna i pasivna legitimacija.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.

8. Međutim, sporno je i pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje:ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

9. Člankom 164. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

10. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. , 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje:ZOOP), kojim je propisano:

(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

11. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.

12. Ostala opsežna sudska praksa koju su stranke dostavile nije relevantna odnosno primjenjiva u konkretnom predmetu niti je od utjecaja što je tužitelj u ranijim parničnim postupcima uspio u sporu za naknadu štete za ranije isplate.

13. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

14. Uvidom u rješenje HZMO od 10. srpnja 1999. te nalaz i mišljenje od 30. travnja 1999. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja utvrđena invalidska mirovina zbog bolesti 60% te ozljede izvan rada 40%., što nije sporno između stranaka.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka Lidije Tkalec Gradiščak iz Vještak Tkalec d.o.o. proizlazi kako iznos isplaćene invalidske mirovine u predmetnom razdoblju od 01. srpnja 2020. do 30. lipnja 2022. iznosi 81.853,80 kuna, a iznos pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu bi iznosio 88.623,60 kuna, pa prema tome nema razlike između iznosa mirovine koju isplaćuje tužitelj i invalidske mirovine koja bi bila isplaćena zbog ozljede na radu.

16. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti, jer smatra da je dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju te ocijenio objektivnim i stručnim te stranke nisu imale primjedbe na isti.

17. U tom smislu tuženik je dokazao da ne postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

18. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.

19. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina i izvod iz isplata mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženik u smislu članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a.

20. Iz gore navedenog razloga sud nije utvrđivao ostale sporne činjenice niti izvodio i ocjenjivao ostale dokaze i prigovore stranaka te ih nije posebno ni obrazlagao.

21. Tuženik je uspio u postupku te je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi troškove postupka tuženiku, a odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

22. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava obrazloženog podneska od 07. listopada 2024. (Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištu 10. prosinca 2024. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Dakle, ukupno 200 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 500,00 eura.

23. Na taj je način tuženiku ukupno dosuđena naknada troška od 500,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

24. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana