REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-193/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ergotić, odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koja je zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2753/2024-2 od 8. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-181/2022-23 od 23. travnja 2024., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2753/2024-2 od 8. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-181/2022-23 od 23. travnja 2024..
2. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP:
"(i.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?"
te povredu prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav RH) pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava RH i čl. 13. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. toč. 1. Konvencije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.
4. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
5. U odnosu na prvo pitanje revizijski sud je zauzeo pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., koje se u nastavku navodi:
"Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika."
6. U odnosu na drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu, a koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate također treba reći da nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno sa kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). U odnosu na to pitanje tuženiku se ukazuje i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/21 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/21 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/21 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke) da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.
7. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije kao u toč. I. izreke. Nadalje, tuženik je naveo da mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom RH sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, što se tiče primjene materijalnog prava treba reći da judikatura Europskog suda za ljudska prava naznačuje kako se razlika u sudskoj praksi između domaćih sudova ili unutar istog suda ne mogu, same po sebi, smatrati suprotnima Konvenciji. Što više zahtjev pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja ne uključuje pravo na utvrđenu/stečenu sudsku praksu jer razvoj sudske prakse nije sam po sebi u suprotnosti s pravilnim djelovanjem pravosudnog sustava, budući da bi nepostojanje dinamičnog i razvojnog pristupa spriječilo reforme ili poboljšanje.
8. Dakle, razvoj sudske prakse koja se odnosi na zaštitu potrošača nije razlog kojim bi tuženik učinio vjerojatnim da bi mu zbog toga bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Konvencijom zajamčeno pravo.
8.1. Nadalje, u odnosu na primjenu postupovnih pravila ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te da se izjasni o navodima suprotne strane i na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku.
8.2. U svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tuženika, a presude nižestupanjskih sudova su dostatno obrazložene te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravo na pravično suđenje. Dakle, ista nije učinila vjerojatnim da bi joj pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.
9. Dodatno valja istači da odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstava. Stoga, do povrede tog prava i ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim ukoliko je pobijana presuda arbitrarna i očito nerazumna o čemu nije riječ u konkretnom slučaju, jer su presude nižestupanjskih sudova kako je gore navedeno detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnim ili niti očito nerazumnim.
10. Tuženica dakle nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je njezin prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP i riješiti kao toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
