REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 16 Psp-48/2024-15
REPUBLIKA HRVATSKA
RJEŠENJE
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužiteljice-predlagateljice osiguranja CG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Branko Kostić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protivnika osiguranja OG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Damir Đegerec, odvjetnik u Koprivnici, zbog smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. prosinca 2024. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 22. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tuženik OG smetao tužiteljicu CG u posljednjem mirnom posjedu stana na I. katu i potkrovlju kuće u [adresa], sagrađene na zk.č.br. 3866/2, Kuća i sipkovica iza kbr. 25 i dvorište, površine 329 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da je u razdoblju između 4. prosinca 2023. i 26. ožujka 2024., a za što je tužiteljica saznala 26. ožujka 2024.u 15.30 sati, postavio lanac s lokotom na vrata koja vode na balkon preko kojeg se prilazi stanu na prvom katu, te potkrovlju kuće, te je promijenio bravu na ulaznim vratima predmetnog stana na prvom katu, te se nalaže tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da preda ključeve postavljenog lokota i promijenjene brave tužiteljici, i zabranjuje mu se takvo ili slično smetanja tužiteljice u posjedu predmetne nekretnine, sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku OG naknaditi tužiteljici CG troškove parničnog postupka u iznosu od 651,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika OG za naknadu troškova postupka.
r i j e š i o j e
Prihvaća se prijedlog tužiteljice CG za određivanje mjere osiguranja izdavanjem privremene mjere, a radi osiguranja gornje nenovčane tražbine iste, koja glasi:
„ I. Nalaže se protivniku osiguranja OG u roku od 3 dana od dana primitka ove mjere predati predlagateljici osiguranja CG posjed stana na prvom katu i potkrovlju kuće u [adresa], sagrađene na zk.č.br. 3866/2, Kuća i sipkovica iza kbr. 25 i dvorište, površine 329 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
II. Ova privremena mjera ostaje na snazi sve do pravomoćnog dovršetka predmetnog parničnog postupka zbog smetanja posjeda."
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila u posljednjem minom posjedu 1/2 suvlasničkog dijela na zk.č.br. 3866/2, u naravi Kuća i sipkovica iza kbr. 25 i dvorište, površine 91 čhv, odnosno 329 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja u naravi predstavlja stan na prvom katu i potkrovlju kuće u [adresa], sve dok nije izvršeno smetanje posjeda od strane tuženika na način da je onemogućio tužiteljicu u nesmetanom posjedovanju predmetne nekretnine. Naime, tužiteljica je tu nekretninu svakako držala u posjedu do 4.12.2023. kada je ponovno otišla na rad u Austriju, nakon čega 26.3.2024. po povratku u Hrvatsku i dolasku do nekretnine oko 15.30 sati primjećuje da joj je pristup nekretnini onemogućen i to od strane tuženika koji je postavio lanac s lokotom na vrata koja vode na balkon preko kojeg se prilazi stanu na prvom katu te potkrovlju kuće te je promijenio bravu na ulaznim vratima toga stana. Slijedom toga, tužiteljica predlaže donijeti rješenje kojim će se utvrditi gore navedeni čin smetanja, naložiti uspostava ranijeg posjedovnog stanja uz zabranu budućeg smetanja, sve uz naknadu parničnog troška. Ujedno, a budući da se tužiteljica vratila iz Austrije te nema gdje boraviti, dok je tuženik prema istoj počinio grubo nasilje onemogućivši joj posjed predmetne nekretnine i time joj nanosi nenadoknadivu štetu, predložila je tijekom postupka i određivanje mjere osiguranja izdavanjem privremene mjere kojom će se naložiti tuženiku predaja u posjed sporne nekretnine tužiteljici.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica nije vlasnik niti posjednik predmetnog stana na prvom katu i potkrovlju kuće u [adresa], već je to tuženik koji kao takav može činiti s tom nekretninom što ga je volja pa tako i isključiti tužiteljicu iz posjedovanja i korištenja iste. Ističe i da je tužba podnesena izvan prekluzivnog roka od 30 dana, a tužiteljica je nekretninu dobrovoljno napustila još tijekom 2022. kada je odselila u Austriju. Nadalje, tužiteljica s tuženikom kao vlasnikom nekretnine nema sklopljen nikakav ugovor o korištenju stana, što ukazuje da je u stanu stanovala bespravno, a koje stanovanje joj je otkazano još u siječnju 2016. Ista također, osim osobnih stvari pohranjenih u jednoj prostoriji, nema svojih stvari (oprema i namještaj) u predmetnom stanu, ne plaća režije niti najamninu, zbog čega se protiv tuženice vode i odgovarajući sudski postupci. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Iz svih tih razloga osporava i podneseni prijedlog za određivanje privremene mjere smatrajući da nisu ispunjenje pretpostavke za izdavanje iste, ujedno navodeći i da je kćerka tužiteljice naslijedila nekretninu u kojoj tužiteljica može stanovati.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], presudu ovoga suda od 30.11.2016. br. Ps-185/16, fotografije predmeta spora, tužbu ovdje tuženika protiv ovdje tužiteljice za isplatu od 19.12.2022., raspravni zapisnik od 4.12.2023. iz ovosudnog predmeta br. P- 4185/2020, potvrdu PU zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb od 7.5.2024., izvod iz Centralnog registra prijava općine Schlierbach, saslušane su stranke.
4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
5. Tužbeni zahtjev i prijedlog za izdavanje privremene mjere su osnovani.
6. Između stranaka nije sporno da je ovdje tuženik vlasnik suvlasničkog dijela od ½ nekretnine nalazeće na zk.č.br. 3866/2 – Kuća i sipkovica iza kbr. 25 i dvorište, površine 91 čhv ili 329 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja stan na prvom katu i potkrovlje kuće u [adresa]. Nadalje, očito je i nesporno (što sam tuženik izrijekom potvrđuje u svom iskazu) da je tuženik doista postavio lanac s lokotom na vrata koja vode na balkon preko kojega se prilazi stanu na prvom katu te potkrovlju kuće, kao i promijenio bravu na ulaznim vratima stana na prvom katu, dakle poduzeo radnje za koje tužiteljica navodi da predstavljaju čin smetanja njezinog posjeda na toj nekretnini. U ovom postupku svakako je sporno da li je tužiteljica posljednji mirni posjednik spomenutog dijela nekretnine, zatim predstavljaju li gore nesporno poduzete radnje tuženika čin smetanja posjeda te da li je tužiteljici eventualno prestalo pravo na zaštitu posjeda uslijed proteka prekluzivnog roka. Na te sporne okolnosti provedeni su odgovarajući dokazi.
7. Iz iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi da se u posjedu predmetnog stana i potkrovlja nalazila neprekidno od 2008. do 26.3.2024. kada je došla iz Austrije i vidjela da je postavljen lokot s lancem na vrata prema balkonu i promijenjena brava na ulaznim vratima stana (ključeve stana imale su samo ona i kćerka), a o čemu je odmah obavijestila policiju koja je izašla na lice mjesta i o tome napravila bilješku. Navodi da je otišla na rad u Austriju u srpnju 2022. s kojega se vratila 7.10.2024., međutim time nije napustila posjed stana u koji je dolazila i u tom razdoblju negdje 4-5 puta godišnje, a prije spomenutog 26.3.2024. tamo je posljednji puta bila 4.12.2023. kada je došla na ročište u sporu koji vodi protiv bivše supruge tuženika. U predmetnom stanu nalaze se sve njezine stvari i osim toga nema nikakav drugi smještaj, a s njom se nalazi i 18- godišnja kćerka koja kao i tužiteljica nema nikakvih prihoda. Trenutačno na razdoblje od jednog mjeseca stanuju u stanu za što im je najamninu platila crkva.
8. Sud je prihvatio takav iskaz tužiteljice cijeneći ga iskrenim i uvjerljivim, a u bitnom ga potvrđuje i dokumentacija priležeća spisu pa čak posredno i iskaz tuženika. Tako je iz dostavljene potvrde PU zagrebačke II. policijske postaje Zagreb od 7.5.2024. klasa: 210-01/24-01/6196 razvidno da su 26.3.2024. na temelju dojave ovdje tužiteljice, na adresi [adresa], službenici te postaje pružili intervenciju. Nadalje, iz pravomoćne presude ovoga suda od 30.11.2016. br. Ps-185/16 proizlazi da je istom odbijen tužbeni zahtjev tamo tužiteljice FG (bivše supruge ovdje tuženika od koje je isti i stekao spornu nekretninu) protiv tamo tuženice - ovdje tužiteljice CG za iseljenje i predaju u posjed predmetne nekretnine (u obrazloženju presude navedeno je da ovdje tužiteljica ima pravo koje je ovlašćuje na posjed i to u vidu prava zadržanja do isplate-povrata iznosa danog s osnova ispunjenja dijela obveze iz raskinutog ugovora o kupoprodaji stana od 22.11.2008.), zatim iz raspravnog zapisnika od 4.12.2023. u ovosudnom predmetu br. P-4185/20 razvidno je da je ovdje tužiteljica prisustvovala tom ročištu, dok iz tužbe tamo tužitelja – ovdje tuženika OG protiv ovdje tužiteljice od 19.12.2022. za isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine za razdoblje od veljače 2021. pa nadalje (postupak se vodi pred ovim sudom pod br. P-7092/22) proizlazi da se ista temelji na navodima da je ovdje tuženik vlasnik te nekretnine, a ovdje tužiteljica bespravna posjednica iste. Isto tako, iz izvoda iz centralnog registra prijava općine Schlierbach razvidno je da je ovdje tužiteljica imala prijavljeno prebivalište na adresu u toj općini u razdoblju od 14.4.2023. do 2.10.2024. Tuženik je u svom iskazu potvrdio da je tužiteljica kroz cijelo razdoblje imala ključeve ulaznih vrata predmetnog stana koja vrata je sama dala postaviti prije 3-4 godine, kao i da je u stan iz Austrije dolazila otprilike 2 puta godišnje. Za ulazak u stan i poduzimanje gore opisanih radnji (postavljanje lokota s lancem, promjena brave na ulaznim vratima) isti se odlučio zbog tuženičinog neplaćanja režijskih troškova koje je sam morao podmirivati, a to je učinio 18.1.2024. kada je u stanu zatekao i stvari tuženice u jednoj prostoriji. U stan inače nije provalio, već je ušao ključevima koje je pribavio od osobe koja je po nalogu tužiteljice prethodno ugradila vrata na tome stanu. Potvrđuje i da su ga sredinom ožujka 2024. zvali iz policije u svezi tog stana.
8. S obzirom da iz svih gore provedenih dokaza jasno proizlazi da je tužiteljica neprekidno imala ključeve spornog stana i tamo držala svoje stvari te stan obilazila i očito koristila, sud nalazi utvrđenim da je ista imala faktičnu vlast na stanu, dakle posjed koji joj je tuženik prethodno citiranim poduzetim radnjama oduzeo. Okolnost da se tužiteljica nalazila na radu u Austriji sama za sebe nije odlučna niti ukazuje da bi time tužiteljica možebitno napustila posjed stan (ista kroz cijelo razdoblje ima ključeve stana koji redovno obilazi i tamo drži stvari), a u svezi toga za ukazati je i na načelo trajnosti posjeda iz odredaba čl. 19. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZV), dok tuženik (na kojem je teret dokazivanja) ničim ne dokazuje da bi posjed tužiteljice eventualno prestao (tuženik npr. upravo suprotno tome podnosi tužbu protiv tužiteljice za isplatu naknade za korištenje nekretnine temeljeći je na navodu o posjedu tužiteljice). Sud nije posebice cijenio niti preostale navode tuženika (pitanje prava na posjed, pravo vlasnika činiti sa stvarju što ga je volja, plaćanje režijskih troškova i dr.) budući da nisu od utjecaja u ovoj vrsti spora gdje se raspravlja samo o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Prigovor tuženika o prestanku prava tužiteljice za zaštitu posjeda sud također je neosnovan, a s obzirom da je tužiteljica za smetanje i počinitelja saznala 26.3.2024. (policijska potvrda, iskaz tužiteljice, a i iskaz tuženika), dok je tužba podnesena 19.4.2024., dakle u roku od 30 dana propisanom odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a (svakako i u roku od godinu dana od nastalog smetanja za koje tuženik navodi da ga je poduzeo 18.1.2024.).
9. Slijedom svega izloženoga, a cijeneći utvrđenje da se tužiteljica nalazila u posljednjem i mirnom posjedu stana i potkrovlja kuće u [adresa], sve zemljižnoknjižno opisano kao u izreci, koji posjed joj je tuženik postavljanjem lanca s lokotom na vrata koja vode na balkon preko kojeg se prilazi stanu na prvom katu, te potkrovlju kuće, kao i promjenom brave na ulaznim vratima predmetnog stana na prvom katu, samovlasno oduzeo, valjalo je primjenom odredaba čl. 21. i čl. 22. ZV-a pružiti zatraženu posjedovnu zaštitu tužiteljici te prihvatiti takav tužbeni zahtjev. 10. Sud kao nepotrebne nije provodio daljnje predložene dokaze (saslušanje svjedoka), a s obzirom da su odlučne činjenice u ovom postupku (posljednji mirni posjed i radnje tuženika koje su ocijenjene kao čin smetanja) nedvojbeno utvrđene drugim provedenim dokazima.
11. U odnosu na prijedlog tužiteljice za određivanje mjere osiguranja izdavanjem privremene mjere sadržaja kao u izreci, za istaknuti je da je tužiteljica kako je gore izloženo učinila vjerojatnim postojanje tražbine prema tuženiku. Nastavno na navedeno, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja konkretnog smetanja posjeda, dakle oduzimanje dugogodišnjeg posjeda nekretnine u kojoj se nalaze stvari tužiteljice i koja (budući da je bez prihoda) mora uz plaćanje osigurati drugo mjesto stanovanja što joj zasigurno predstavlja štetu, sud je primjenom odredbe čl. 347. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br.112/12., 25/13., 94/13., 93/14.. 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje: OZ) i zbog osiguranja pravnog reda odlučio privremeno urediti sporni odnos među strankama i to nalaganjem tuženiku predaje spornog dijela nekretnine u posjed tužiteljici. Trajanje privremene mjere temelji se na odredbi čl. 351. st. 1. OZ-a.
12. Trošak tužiteljice obuhvaća trošak zastupanja iste po punomoćniku odvjetniku i to - - jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak - 250 bodova (Tbr. 7. t. 2. al. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", br. 138/23. - dalje Tarifa), koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 500,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 125,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i ovo rješenje u zatraženom iznosu od 26,54 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, br. 53/19. i 92/21.), što sve čini ukupno određeni trošak tužiteljice u iznosu od 651,54 EUR. Sud tužiteljici nije posebno priznao zatraženi trošak sastava prijedloga za osiguranje, a budući da je isti obuhvaćen gore priznatim troškom zastupanja u ovoj vrsti postupka.
13. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, to je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno da joj troškove nastale u tom sporu tuženici naknade u cijelosti. Iz razloga neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.
14. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).
U Zagrebu 22. siječnja 2025.
SUDAC:
MARIJAN GLAVAŠ
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovoga rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud putem ovoga suda, u roku od 8 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja o izdavanju privremene mjere ne odgađa provedbu iste.
DNA:
tužiteljici po pun.
tuženiku po pun.