REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
43000 Bjelovar
Poslovni broj: Ovr-48/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ani Marković-Ćoso, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja KRIŽEVAČKA ŠTEDNO1KREDITNA ZADRUGA u stečaju, OIB 83444757736, Čakovec, Ulica dr. Ivana Novaka 46, zastupane po stečajnoj upraviteljici Jeleni Tkalec iz Varaždina, Ulica Braće Radić 6, protiv ovršenika ZA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, radi ovrhe, dana 22. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se kao nepravovremen prijedlog ovršenika od 1. prosinca 2024. za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim na temelju suglasnosti o zapljeni računa izdanoj po ovršeniku i ovjerenoj kod javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz Bjelovara, broj OV-42/09 od 8. siječnja 2009.
II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 1. prosinca 2024. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate na temelju suglasnosti o zapljeni računa izdanoj po ovršeniku i ovjerenoj kod javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz Bjelovara, broj OV-42/09 od 8. siječnja 2009.
Obrazloženje
1. Ovršenik je dana 1. prosinca 2024. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava koja pljenidba se temelji na suglasnosti o zapljeni računa izdanoj po ovršeniku i ovjerenoj kod javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz [adresa], broj OV-42/09 od 8. siječnja 2009. U prijedlozima navodi da je ovrhovoditelj dana 29. lipnja 2017. Gradu Bjelovaru kao ovršenikovom poslodavcu dostavio zahtjev za provedbom predmetne suglasnosti o zapljeni računa obustavom od plaće ovršenika. Nastavno ovršenik ističe kako predmetna suglasnost o zapljeni računa nije Gradu Bjelovaru kao ovršenikovom dužniku dostavljena u orginalu pa stoga nije podobna za postupanje, ovršenik također smatra da se predmetna suglasnost o zapljeni odnosi samo na račune ovršenika, pa je stoga nije moguće primijeniti provedbom zaplijene stalnih primanja ovršenika – obustavom od plaće te da je nužno da ovrhovoditelj ishodi rješenje o ovrsi na plaći ovršenika. Ovršenik također ističe materijalno-pravni prigovor zastare tražbine, problematizira visinu tražbine dostavljene u vidu obračuna ovrhovoditelja na listu 12-13 spisa, svakako ukazuje na zastaru kamata pozivajući se na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela VSRH broj: SU-IV-4/2018 od 19. studenog 2018. U prijedlogu za odgodu prijenosa ovršenik navodi da bi mu nastupile štetne posljedice jer ovrhovoditelj pokušava naplatiti evidentno zastarjelo potraživanje, provođenjem ovrhe ovršenik bi bio doveden u situaciju neizvjesne protuovrhe ili neizvjesne naplate stečenog bez osnove od ovrhovoditelja koji je društvo u stečaju, te ističe da bi provedbom ovrhe bio ugrožen njegov egzistencijalni status i egzistencija njegove obitelji. Također navodi da je kod Trgovačkog suda u Bjelovaru pod posl. brojem: P-130/24 pokrenuo postupak utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 50-20-01184-2 od 8. siječnja 2009. Stoga ovršenik podnosi prijedlog za proglašenje zapljene novčanih sredstava nedopuštenim sukladno čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 dalje OZ-a), a iz žalbenih razloga koji po svom sadržaju pripadaju žalbenim osnovama po čl. 50. st. 1., točka 7., točka 9. i točka 11. (zastara) OZ-a, te predlaže odgodu ovrhe primjenom čl. 65. OZ-a.
2. Sud nije dostavio ovrhovoditelju prijedlog ovršenika te je primjenom odredbe iz čl. 65. st. 2. OZ/12 odlučio da okolnosti slučaja opravdavaju donošenje rješenje i bez očitovanja ovrhovoditelja o prijedlogu ovršenika.
3. U konkretnoj situaciji ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom od 8. siječnja 2009. – suglasnošću o zapljeni računa sačinjenom u smislu odredbe iz čl. 183. Ovršnog zakona (N.N. 57/1996, 29/1999 i dr.) kojom odredbom je u st. 7. i 8. propisano da isprave iz stavaka 1. i 2. ovoga članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe, odnosno da se na ovrhu iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuje odredba članka 178. stavka 3. ovoga Zakona.
4. Stoga su neosnovani navodi ovršenika kako ovrhovoditelj nije ovlašten temeljem predmetne ovršne isprave tražiti i provedbu ovrhe na plaći ovršenika kao drugom predmetu ovrhe, a ne samo na računima ovršenika. Navod ovršenika kako njegovom poslodavcu ovrhovoditelj nije dostavio ovršnu isprava u orginalu predstavljaju razlog zbog kojih bi poslodavac ovršenika mogao i trebao zahtijevati od ovrhovoditelja ispravak i dopunu zahtjeva za postupanje, a ne predstavljaju osnovu da ovršenik podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe nedopuštenom.
5. Ovršenikov prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim po svom sadržaju predstavlja žalbu nakon proteka roka u smislu odredbe iz čl. 53. OZ-a, jer ovršenik navodi da je njegov poslodavac prijedlog ovrhovoditelja zaprimio još 29. lipnja 2017. Međutim, ovršenik u prijedlogu ne navodi kada je on saznao za prijedlog ovrhovoditelja, te zbog čega nije podnosio pravne lijekove od 29. lipnja 2017. kada je prijedlog ovrhovoditelja zaprimljen kod njegovog poslodavca, kao što ne navodi je li njegov poslodavac postupa po prijedlogu, odnosno ne dostavlja dokaz da mu se plijene sredstva od plaće. U takvoj situaciji, sud je prijedlog ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ocijenio nepravovremnim, te ga u smislu odredbe iz čl. 53. st. 4. OZ-a odbacio.
6. Prema članku 65. stavku 1. OZ-a prijedlog za odgodu ovrhe može se prihvatiti ako su za to ispunjene pretpostavke predviđene citiranom zakonskom odredbom, i to – ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i – ako postoji jedan od taksativno navedenih zakonskih razloga za odgodu iz članka 65. stavka 1. točaka 1. do 10. OZ-a. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti istodobno (kumulativno) ispunjene obje navedene pretpostavke.
7. Imajući u vidu odredbe čl. 176. OZ-a, prema kojima ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj novčanoj tražbini, a pljenidba se provodi dostavom ovršenikovom dužniku rješenja o ovrsi, odnosno u ovom slučaju zahtjeva za postupanje po suglasnosti o zapljeni, kojim se ovršenikovom dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, evidentno je da niti nakon odgode ovrhe ovršenik neće moći raspolagati sa zapljeniem novčanim sredstvima. Kako je jedini učinak odgode ovrhe u konkretnom slučaju odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelju, sud bi mogao odrediti odgodu ovrhe jedino u slučaju da ovršenik učini vjerojatnim da bi prijenosom sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Prvenstveno ovršenik u prijedlogu nije dostavio dokaz da se po predmetnoj ovršnoj ispravi postupa, te nije istaknuo niti jedan argument, kojim bi opravdao odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava osim paušalnih tvrdnji da bi mu provedbom ovrhe nastala šteta u vidu ugrožavanja egzistencijalnog statusa, te tvrdnje da je ovrhovoditelj društvo u stečaju protiv kojeg će teško moći provesti protuovrhu u slučaju uspjeha u parnici radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu koja se vodi kod Trgovačkog suda u Bjelovaru, broj: P-130/2024. Kako je već rečeno, učinak odgode ovrhe se ne proteže na odgodu zapljene plaće ovršenika, pa argument ovršenika kako bi mu provedbom ovrhe bila ugrožena egzistencija nije osnovan. Šteta koju bi ovršenik možda trpio bila bi nenadoknadiva ili teško nadoknadiva tek u slučaju ako ovršenik takvu štetu ne bi mogao naknaditi, što može ovisiti samo o okolnostima na ovrhovoditeljevoj strani koje ovršenik u prijedlogu za odgodu nije učinio vjerojatnim. Glede ovršenikovih navoda kako je ovrhovoditelj društvo u stečaju što predstavlja opasnosti da se ovršenik u slučaju uspjeha u sporu o ništetnosti osnovanog ugovora o kreditu neće moći regresirati od ovrhovoditelja koji više ne posluje, sud je stajališta da ovršenik kao eventualni budući vjerovnik stečajne mase ovrhovoditelja nije učinio vjerojatnim svoje navode pokraj činjenica da je u smislu odredbe iz čl. 92. st. 4. Stečajnog zakona stečajni upravitelj ovrhovoditelja dužan osigurati sredstva za uredno podmirenje obveza stečajne mase pa stoga i obveza koje bi proizašle iz sudskih sporova pokrenutih protiv stečajnog dužnika. Kako se protiv ovrhovoditelja kao stečajnog dužnika već vodi parnica po tužbi ovršenika za proglašenje ništetnim ugovora o kreditu kod Trgovačkog suda u Bjelovaru, broj: P-130/2024 stečajni upravitelj ovrhovoditelja je dužan osigurati u stečajnoj masi sredstva dostatna za podmirenje ovršenikove tražbine ne samo s naslova troškova koji će nastati u toj parnici, već i eventualnih budućih potraživanja ovršenika prema stečajnoj masi ovrhovoditelja s naslova ispunjenja ništetnog ugovoru o kreditu, jer je temeljna obveza stranaka iz ništenog ugovora da vrate ono što su primile po osnovi ništetnog ugovora.
8. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja temeljem čl. 65. st. 1. u svezi čl. 210. st. 2. OZ-a.
U Bjelovaru 22. siječnja 2025.
Sudac
Ana Marković-Ćoso
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka putem ovoga suda, u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa rješenja.
Naredba:
I. Rješenje nepravomoćno
II. DNA –ovrhovoditelju po stečajnom upravitelju Jeleni Tkalec
- ovršeniku po pun.
-odmah FINI i nakon pravomoćnosti
III. Kal. 8 dana
