Broj:P-843/2024-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić i Dino Vukušić iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Enu Petrović, odvjetnicu iz Osijeka i zamjenika punomoćnika tuženika Ivanu Kalkan, odvjetnicu iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju AV iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos preplaćenog kredita u visini nezakonitog povećanja visine kredita u iznosu od 602,24 eura/4.537,52 kune[1] (slovima: šestodvaeuraidvadesetčetiricenta/četiritisućepetstotridesetsedamkunaipe desetdvijelipe) uslijed promjene i povećanja tečaja CHF prema kuni sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015., uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do 1. siječnja 2023., od 2. siječnja 2023., pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana i to:

- na iznos od 13,71 eura/103,30 kuna, tekućom od 1. travnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 21,16 eura/159,41 kunu, tekućom od 1. svibnja 2011. pa do isplate - na iznos od 18,60 eura/140,14 kuna, tekućom od 1. lipnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 29,40 eura/221,53 kune, tekućom od 1. srpnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 29,85 eura/224,88 kuna, tekućom od 1. kolovoza 2011. pa do isplate - na iznos od 46,89 eura/353,29 kuna, tekućom od 1. rujna 2011. pa do isplate

- na iznos od 32,39 eura/244,03 kune, tekućom od 1. listopada 2011. pa do isplate - na iznos od 28,70 eura/216,21 kunu, tekućom od 1. studenog 2011. pa do isplate - na iznos od 28,70 eura/216,26 kuna, tekućom od 1. prosinca 2011. pa do isplate - na iznos od 28,43 eura/214,20 kuna, tekućom od 1. siječnja 2012. pa do isplate - na iznos od 31,95 eura/240,72 kune, tekućom od 1. veljače 2012. pa do isplate - na iznos od 33,42 eura/251,78 kuna, tekućom od 1. ožujka 2012. pa do isplate - na iznos od 33,26 eura/250,61 kuna, tekućom od 1. travnja 2012. pa do isplate - na iznos od 32,26 eura/243,09 kuna, tekućom od 1. svibnja 2012. pa do isplate - na iznos od 32,74 eura/346,64 kune, tekućom od 1. lipnja 2012. pa do isplate - na iznos od 34,13 eura/257,13 kuna, tekućom od 1. srpnja 2012. pa do isplate - na iznos od 32,55 eura/245,28 kuna, tekućom od 1. kolovoza 2012. pa do isplate - na iznos od 32,73 eura/246,62 kune, tekućom od 1. rujna 2012. pa do isplate - na iznos od 30,40 eura/229,07 kuna, tekućom od 1. listopada 2012. pa do isplate - na iznos od 30,97 eura/233,33 kune, tekućom od 1. studenog 2012. pa do isplate, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 0,30 eura/2,25 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća 1. travnja 2011., odbija kao neosnovan.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.604,49 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, u skladu s člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, sve u roku 15 dana.

III/ U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ŠV) u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je dana 21. rujna 2005., s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 11.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita za kupnju vozila, s rokom otplate od 7 godina. Redovna kamatna stopa se s početnih 7,45% godišnje, tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja, pa tužitelj smatra da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara odnosno bez posebnog pregovaranja o istom. U članku 4. bilo je ugovoreno da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope, sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke. S obzirom da je i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj P2-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., utvrđena ništetnost promjene kamatne stope sukladno odluci banke, a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10, od 14. lipnja 2018., utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, tužitelj smatra da je tuženik svojim postupanjem od njega stekao na osnovi ništetnih ugovornih odredbi značajan novčani iznos koji predstavlja razliku između onoga što je tuženik zakonito mogao ugovoriti bez povrede prava potrošača i naplatiti i onoga što je ništetnim odredbama naplatio. Tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije u mogućnosti točno odrediti, odnosno postaviti određen tužbeni zahtjev jer ne raspolaže svim parametrima za izračun predmetne tražbine, niti ima za isto potrebno znanje, već je potrebno provesti složeno financijsko vještačenje, pa tužbu postavlja u smislu odredbe članka 186. stavka 2. i 3. ZPP-a, kao odredivu, tj. stupnjevitu, a određen zahtjev će postaviti nakon vještačenja, u roku određenom po sudu.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare za sva potraživanja tužitelja, ujedno navodeći da se tužitelj neosnovano poziva na utvrđenja iz presude iz kolektivnog spora. Naime, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora su valjane slijedom čega tužitelj nema i ne može imati nikakve tražbine od tuženika po ovoj osnovi. Zakon o obveznim odnosima koji je bio na snazi u trenutku sklapanja osnovnog ugovora, izričito je dozvoljavao ugovaranje valutne klauzule i to u članku 22. stavak 1.. Tuženik ističe kako člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača/03, propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Predmetni ugovor o kreditu je sastavljen u obliku solemnizirane privatne isprave što znači kako je tužitelj od strane samog javnog bilježnika bio upoznat sa svim detaljima ovog pravnog posla i pravnim posljedicama koje iz istog proizlaze, a zaposlenik tuženika je prilikom sklapanja ugovora o kreditu detaljno upoznao tužitelja s ovim kreditnim proizvodom, istom objasnio što zapravo znači valutna klauzula, odnosno koji je njezin cilj i svrha kao i ekonomske posljedice eventualne porast CHF na njegove kreditne obveze, odnosno rizike koji mogu proizaći iz činjenice ugovaranja kredita u CHF. Tužitelj je imao pravo izbora između više kreditnih proizvoda tuženika i nije morao nužno uzeti kredit vezano za valutu CHF obzirom da je imao mogućnost uzeti kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u drugim valutama ili pak kredit u HRK bez ikakve valutne klauzule, a tužitelj se u konačnici sam odlučio za kredit vezan za valutu CHF ocjenjujući kako mu je upravo taj kredit s valutnom klauzulom u CHF prihvatljiv te je u konačnici s tuženikom zaključio predmetni ugovor o kreditu. Obzirom da temeljem valutne klauzule stranke podjednako preuzimaju izvjesne rizike pada ili porasta tečajne referentne valute, jasno je kako ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje sadrže valutne klauzule ne mogu uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ugovaranjem valutne klauzule u Ugovoru o kreditu tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik navodi kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna iz razloga što nije zabranjena, odnosno, niti nije protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu, a niti je premašila najvišu stopu propisanu u članku 26. Zakona o obveznim odnosima. Do stupanja na snagu Zakona o kreditnim institucijama, odnosno do dana 1. siječnja 2009., tuženik je mijenjao kamatnu stopu sukladno Zakonu o bankama, a prilikom promjene tuženik se rukovodio tržišnim uvjetima i objektivnim kriterijima prema kojima se određuje visina ugovornih kamata. U trenutku sklapanja ugovora o kreditu nisu bili na snazi danas važeći propisi koji propisuju obvezu banaka da u pisano obliku utvrđuju metodologiju i parametre promjene kamatnih stopa, a koja obveza je uvedena tek donošenjem Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 112/12) dana 4. listopada 2012. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva nejasno je koji novčani iznos potražuje od tuženika na ime preplate s osnova promjenjive kamatne stope i valute CHF. Ukoliko tužitelj pod preplatom smatra razliku između ukupnog zbroja svih iznosa koji su plaćeni po osnovnom ugovoru i ukupnog zbroja svih iznosa koji bi bili plaćeni prema nekom imaginarnom nepostojećem kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom. Kako uslijed ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope kredit postaje kunski s fiksnom kamatnom stopom, to tuženik ističe da volja ugovornih stranaka kod sklapanja osnovnih ugovora nije bila ugovaranje kunskog kredita s fiksnom kamatnom stopom, a što jasno proizlazi iz Ugovora o kreditu. Tuženik se protivi provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a kako to predlaže tužitelj, predlažući da vještak izradi nalaz i mišljenje korištenjem kamate primjenjive na kunske kredite ukoliko sud usvoji prijedlog za vještačenjem, a ukoliko sud usvoji prijedlog tužitelja da vještak prikaže tzv. negativne razlike i za kamatu i za valutu, kao i da se kao vještački zadatak uzme kao da je ugovoren kunski kredit sa promjenjivom kamatom, ističe da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen sa Slavonskom bankom iz kojih razloga se tužitelj ne može pozivati na utvrđenje iz kolektivnog spora. Slijedom navedenog tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 186. b. stavak 3. Zakona o parničnom postupku te predlaže odbaciti tužbu, a podredno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005, od 21. rujna 2005., između tužitelja i prednika tuženika, potvrđenog dana 22. rujna 2005., po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem OU-1185/05; otplatni plan; obavijest o promjenama kamatnih stopa; specifikaciju uplata; random walk model kretanja tečaja od 1. ožujka 2013.; sudsku praksu i stručne članke; Zahtjev za odobrenjem kredita; mišljenje Vlade RH od 4. listopada 2012.; Bilten o bankama broj 12; članke objavljene u medijima vezane za kredite u CHF-u; mišljenje nezavisnog odvjetnika Nielsa Wahla, od 27. travnja 2017.; tendencije švicarskog franka o nepovoljnom globalnom okruženju od 2. studenog 2011.; metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju od 1. siječnja 2011., 2013. i 2014.; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku DV Consulting i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 18. listopada 2022., očitovanje vještaka od 24. travnja 2023., na podnesak tuženika od 13. travnja 2023., saslušao tužitelja u svojstvu stranke na ročištu od 10. studenog 2023., i svjedoka SV na ročištu od 30. studenog 2023.

4. Vještak u svom nalazu i mišljenju od 18. listopada 2022., navodi su tužitelj sa prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d., dana 21. rujna 2005., sklopili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452-20010370885/2005, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke za iznos kredita u visini od 11.000,00 CHF, na rok otplate od 7 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećom na dan korištenja kredita. U priloženom otplatnom planu nalaze se sve promjene kamatnih stopa od 7,45% godišnje, a koja je ugovorena kao promjenjiva, a od 1. travnja 2008., kamata iznosi 7,90% godišnje. Visina anuiteta prilikom zaključenja Ugovora o kreditu iznosila je 166,40 CHF, a nakon promjene visine kamatne stope iznosila je 167,67 CHF. Kredit je korišten dana 1. listopada 2005., kada je srednji tečaj iznosio 4,77924 za 1 CHF, pa je visina obveze u kunama iznosila 166,40 CHF x 4,77924 = 795,27 kuna mjesečno. Na listovima spisa od 19 do 21., se nalazi specifikacija uplata o predmetnom kreditu u visini od 71.683,92 kune. Iznos anuiteta od 795,27 kuna x 84 anuiteta = 66.802,68 kuna, minus plaćenih 71.683,92 kune, iznosi 4.881,24 kune, a u spisu nije dostavljena analitička kartica. Razlika anuiteta, a koja razlika uključuje razliku nastalu temeljem promjene visine kamatne stope, kao i tečajne razlike iznosi 4.881,24 kune ili 647,85 eura. Razlika u kamatama iznosi 304,87 kuna ili 40,44 eura. Tečajna razlika kao razlika između pozitivnih i negativnih razlika, koja je u nalazu i tablicama prikazana s predznakom "minus" kao manje plaćeno iznosi 4.576,37 kuna/607,43 eura, a svi iznosi su prikazani pojedinačno po mjesecima i godinama u odvojenim tablicama.

5. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, kao ni pitanja za vještaka. Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka tuženik po punomoćniku navodi u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju vještaka, te predlaže dopunu vještačenja na način da vještak usporedi stvarni otplatni plan sa izračunom u kojem bi primijenio kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite. Ujedno ističe kako vještak nije ispravno rasporedio uplate, te je zbog toga prikazao veće iznose razlika zbog promijene kamata i tečaja za razliku od tuženika u simuliranom izračunu kojeg dostavlja u prilogu. Tuženik ističe kako je uplatom od 17. listopada 2005., podmiren anuitet od 1. studenog 2005., a vještak je navedenu uplatu prikazao kao preplatu, što je neispravno. Osim navedenog, vještak nije naveo tečajeve po kojima su iznosi iz CHF preračunati u HRK.

6. Očitujući se na primjedbe tuženika od 13. travnja 2023., na nalaz i mišljenje, vještak navodi da je uplatom od 17. listopada 2005., podmiren anuitet od 1. studenog 2005., a u nalazu je prikazana uplata što je činjenica da je izvršena u 10/2005, odnosno nije iskazana obveza u 10/2005, što je također činjenica. Vještak navodi da nije bila ovlaštena sačiniti preknjiženje već prikazati obveze i uplate koje su izvršene, a što je i učinila. U nalazu je prikazan izračun razlika tečaja u visini od 4.576,37 kuna, ili 607,53 eura, a tužena je u svojoj simulaciji dostavila obračun na iznos od 4.537,60 kuna/602,24 eura. Razlika između izračuna u nalazu i simulaciji tuženika iznosi 38,77 kuna/5,15 eura. Naknadnim pregledom vještak je utvrdio da se 34,14 kuna ili 4,53 eura, odnosi na zakonsku zateznu kamatu koju nije oduzela od uplata koje su izvršene što u priloženom izračunu ispravlja, a sljedećih 4,63 kune je razlika nastala kod zaokruživanja na 2 decimale, te je vještak u prilogu dostavio izračun na ime tečajne razlike na iznos preplate u iznosu od 4.537,52 kune/602,24 eura.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen, a vještak je u cijelosti odgovorio na primjedbe punomoćnika tuženika.

8. Iz iskaza svjedoka SV slijedi da se konkretne tužiteljice ne sjeća. U to vrijeme je radio kao kreditni referent kod tuženika. Nakon predočenja predmetnog ugovora o kreditu navodi da je isti parafirao. U to vrijeme su u ponudi imali gotovinske, nenamjenske, kredite za kupnju vozila i stambene kredite i to samo u eurima i u CHF- u, tada nisu imali kredite u kunama, a klijenti su mogli sami birati da li će podići kredite u eurima ili CHF-u. U to vrijeme su najpovoljniji krediti bili u CHF-u zbog najpovoljnije kamatne stope. S klijentima se nije moglo pregovarati o posebnim ugovornim odredbama već je to bio gotov obrazac. Klijetima su navodili da je promjenjiva kamatna stopa ona koja se može mijenjati na više ili na niže, i da se ovisno o tome može mijenjati i mjesečni anuitet na plaći, no nisu objašnjavali o kojim parametrima ovisi kamata i način promjene kamatne stope. Svjedok je upozoravao klijente da HNB ne brani tečaj CHF-a u odnosu na kunu. Klijent bi dobio ugovor na uvid, objašnjavali su ono što je bilo u domeni banke i na klijentu je bilo hoće li ugovor pročitati ili neće, i hoće li postavljati dodatna pitanja ili ne. U to vrijeme se nije mogao sklopiti ugovor s fiksnom kamatnom stopom, budući takvih kredita nije bilo u ponudi. Kao kreditni referent nije mogao predvidjeti kako će se tečaj CHF-a kretati u budućnosti.

9. Iz iskaza tužitelja u svojstvu stranke slijedi da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom zaključila 2005., na iznos od 11.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti. Kredit joj je bio potreban za kupovinu osobnog automobila za osobne potrebe. U to vrijeme nije bila vlasnik ili suvlasnik tvrtke ili obrta. Ugovor o kreditu je dobila u banci, te su ju uputili kod javnog bilježnika. Bila je riječ o tipskim ugovorima. U to vrijeme nije mogla dobiti kredit u eurima zbog preniske plaće, već samo u CHF-u. U banci joj nisu pročitali ugovor, sama ga je pročitala ali ne detaljno. Nije joj bilo jasno što znači valutna klauzula, niti promjenjiva kamatna stopa, niti ju je itko u banci na to upozoravao. Javni bilježnik joj nije čitao ugovor, te ju nije upozorio što znači valutna klauzula, niti promjenjiva kamatna stopa, jedino ju je upozorio da ukoliko kredit ne bude plaćala da će ići ovrha. Kredit je u cijelosti otplaćen. Auto kuća u kojoj je kupila osobni automobil je surađivala s tuženikom, te nije imala izbora podići kredit u nekoj drugoj banci. Nije znala da će se tečaj CHF-a toliko povećati u odnosu na kunu. Rata joj je s početnih od oko 700,00 kuna porasla na oko 1.200,00 kuna. Prije navedenog ugovora, nije imala ugovor o kreditu s valutnom klauzulom. Zna koja je razlika između fiksne i promjenjive kamatne stope, ali nije očekivala da će kamata toliko rasti, a u banci su joj rekli da je CHF stabilna valuta, a nakon sklapanja ugovora nije tražila izmjene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti je u to vrijeme imala deviznu štednju.

10. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja, budući je isti dan uvjerljivo, logično, okolnosno i nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima, a iskaz svjedoka SV sud nije posebno cijenio, budući se isti ne sjeća konkretnog klijenta, odnosno tužiteljice, i budući je iskaz dan općenito, a ne vezano za konkretni ugovor o kreditu.

11. Tužitelj je podneskom od 18. svibnja 2023., konačno uredio tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci presude, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka, na način da potražuje isplatu iznosa od 602,24 eura zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao nepromijenjen, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, budući je tužitelj smanjio VPS, što predstavlja djelomično povlačenje tužbe.

12. Očitujući se na navode tuženika tužitelj je uredio tužbeni zahtjev nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka od 24. travnja 2023., te ne smatra da je uređivanje tužbenog zahtjeva nakon financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a postupajući u smislu članka 186. ZPP-a, povukao dio tužbenog zahtjeva u odnosu na tužbu, s obzirom da je tužbu podnosio prije vještačenja pa nije znao kolika bi bila njegova tražbina, i sam tužbeni zahtjev bio je postavljen kao odrediv, a određen je specifikacijom nakon provedenog vještačenja.

13. Prigovor tuženika da se presude u kolektivnom sporu ne odnose na odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog sa Slavonskom bankom d.d., sud smatra neosnovanim iz razloga što je uvidom u Sudski registar RH utvrđeno da je Slavonska banka d.d. [adresa] iz [adresa], sa sjedištem u [adresa], upisana u sudskom registru s matičnim brojem subjekta upisa (MBS) 030002102, Trgovačkog suda u Osijeku, pripojena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. iz Zagreba, na Izvanrednim skupštinama obiju banaka u lipnju 2008., odnosno na temelju Odluke glavne skupštine društva Slavonska banka d.d. Osijek, od 19. lipnja 2008., te Glavne skupštine društva Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. iz Zagreba, od 19. lipnja 2008., kojim se daje odobrenje na Ugovor o pripajanju od 18. lipnja 2008., a nakon upisa povećanja temeljenog kapitala radi provedbe pripajanja na temelju Odluke Izvanredne glavne skupštine društva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., od 29. siječnja 2009.. Slijedom navedenog, Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. postala pravni slijednik pripojene banke, a sukladno članku 522. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima, kojim je, između ostalog, propisano da upisom pripajanja u Sudski registra u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj sveopći je pravni slijednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., od 11. srpnja 2016., mijenja ime u Addiko banka d.d.. Naime, utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, odnose se i na prednika tuženika Slavonsku banku d.d., budući je navedenom presudom obuhvaćeno i razdoblje u kojem je Slavonska banka d.d., postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d., ne postoji jer je pripojena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., a tuženik je u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka d.d., nisu ništetni, pa se navedena presuda odnosi i na tuženika, neovisno o tome je li ugovor zaključila Slavonska banka d.d. ili Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi. Slijedom navedenog pravno utvrđenje iz kolektivnog postupka odnosi se i na odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog sa Slavonskom bankom d.d..

14. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina u odnosu na potraživanje tužitelja radi ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, budući je tužitelj tužbu podnio dana 8. srpnja 2021., a presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika i pravni slijednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine, do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

15. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

16. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

18. Člankom 87. istog Zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

19. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

20. Člankom 323. stavak 1. istog Zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

21. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

22. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

23. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005, sklopljenog dana 21. rujna 2005., na iznos od 11.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za devize na dan korištenja kredita, odnosno na dan plaćanja za CHF, na rok otplate kredita od 7 godina, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 7,45% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu tužitelja. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 166,40 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora/tuženika za CHF na dan plasmana kredita, odnosno, visina anuiteta je iznosila 795,27 kuna mjesečno, no tijekom otplate kredita radi povećanja kamatne stope i tečaja CHF naspram kune, mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, a srednji tečaj kreditora za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,77924 kuna za 1 CHF.

24. Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

25. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

26. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje su se odnosile na odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, budući je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti od 11.000,00 CHF, prema tečaju važećem na dan korištenja kredita, a otplaćuje se u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF-u po određenom tečaju na dan plaćanja, a koja ništetnost je utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., na koju se poziva tužitelj, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 323. i članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 602,24 eura/4.537,52 kune, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a kako je to zatražio tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 18. svibnja 2023., a nakon prijeboja više i manje plaćenih iznosa za vrijeme otplate kredita, sve pobliže opisano pod I/izreke presude. Navedeni iznos utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem predstavlja razliku tečaja za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja koje je tužitelj plaćao do konačne otplate kredita u studenom 2012., dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 0,30 eura/2,25 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća 1. travnja 2011., odbija kao neosnovan, budući je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 602,24 eura, na ime tečajne razlike, a koji iznos je utvrđen vještačenjem, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

27. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO).

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

29. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 7. prosinca 2021., 11. studenog 2022., 18. svibnja 2023. i 9. listopada 2024. u iznosu od 100,00 eura za svaki podnesak, zastupanje na ročištima od 29. lipnja 2022., 13. ožujka 2023., 10. studenog 2023., 30. studenog 2023. i 11. prosinca 2024. u iznosu od 100,00 eura za svako ročište, zastupanje na ročištu za objavu presude od 22. siječnja 2025., u iznosu od 50,00 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 262,50 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.604,49 eura, stoga odluka kao pod II/izreke presude.

30. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 8. rujna 2022., u iznosu od 50,00 eura, budući je isti nepotreban trošak, sastav podnesaka od 13. ožujka 2023., u u iznosu od 100,00 eura, budući je isti predan neposredno pred ročište od 13. ožujka 2023., kao ni pristup na ročište za objavu odluke preko 50,00 eura (svi iznosi uz pripadajući PDV od 25%), sukladno Tbr 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23), kao ni trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura, budući je tužitelj oslobođen od plaćanja sudske pristojbe, sukladno članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama, a istu nije niti platio, stoga odluka kao pod III/izreke presude.

U Osijeku, 22. siječnja 2025.

S U D A C:

LIDIJA ŠMIT

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika