REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4621/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐURO ĐAKOVIĆ GRUPA d.d., OIB 58828286397, Slavonski Brod, dr. Mile Budaka 1, kojeg zastupa punomoćnica Jasenka Lukić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika GRAD SLAVONSKI BROD, OIB 58007872049, Časnički paviljon, Vukovarska 1, Slavonski Brod, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Đurinac Vuković, odvjetnica u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-4/2021-40 od 11. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-4/2021-40 od 11. travnja 2022. i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan alternativno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj ĐURO ĐAKOVIĆ GRUPA d.d., Slavonski Brod, Dr. Mile Budaka 1, OIB 58828286397, stekao pravo vlasništva na: 2. suvlasničkom dijelu: 1/44 nekretnine označene s k. č. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZDRADA BR. 10 U NESELJU SLAVONIJA I sa 360 m2 upisane u k. o. [katastarska općina] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], što je tuženik Grad Slavonski Brod, Časnički paviljon, Vukovarska 1, OIB 58007872049 dužan priznati te se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu ishoditi uknjižbu prava vlasništva te nekretnine na svoje ime.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.155,09 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na 2. suvlasničkom dijelu: 1/44 nekretnine označene s k. č. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZDRADA BR. 10 U NESELJU SLAVONIIJA I s 360 m2 upisane u k. o. [katastarska općina] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] koje tužitelj zahtijeva s osnove prava građenja, pretvorbe društvenog vlasništva i dosjelosti.

2. Pobijanom presudom Trgovački sud u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu je prihvatio alternativni tužbeni zahtjev u dijelu kojim se utvrđuje da je tužitelj stekao pravo vlasništva (dosjelošću) na nekretninama označenim u izreci presude što je tuženik dužan priznati te se ovlašćuje tužitelj na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu ishoditi uknjižbu prava vlasništva te nekretnine na svoje ime (točka I. izreke) i odlučio da svaka strana snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).

3. U obrazloženju presude sud u bitnome navodi kako tužitelj nije stekao pravo vlasništva građenjem i pretvorbom društvenog vlasništva, ali da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću. Navodi da je tužiteljev pravni prednik bio u poštenom posjedu predmetnog stana od 1976. godine i da se za razdoblje od 1976. do 1. siječanja 1997. godine primjenjuje rok dosjelosti za pošten posjed u trajanju od 20 godina jer Opći građanski zakonik koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91) i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91; dalje: ZOVO), nisu propisivali različit rok za nekretnine u vlasništvu države, jedinice lokalne samouprave ili Crkve. Stoga, je od 1976. godine do 1. siječnja 1997. prošlo više od 20 godina posljedično čemu je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu dosjelošću. Zbog navedenog sud je prihvatio dio alternativno postavljenog tužbenog zahtjeva primjenom čl. 390.a Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12; dalje: ZV).

4. Tužitelj i tuženik su podnijeli žalbe na prvostupanjsku presudu. Postupajući po žalbama tužitelja i tuženika ovaj sud je u presudi poslovni broj Pž-2682/2022-2 od 19. srpnja 2022. potvrdio presudu prvostupanjskog suda prihvativši zauzeti stav da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću i da svaka stranka snosi svoje troškove.

5. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije 21. listopada 2022. i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju poslovni broj Revd-5127/2022 14. ožujka 2023. dopustio podnošenje revizije te je u svojoj odluci poslovni broj Rev-553/2023 od 10. travnja 2024. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2682/2022-2 od 19. srpnja 2022. u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja, te u odluci o troškovima postupka.

6. U obrazloženu svoje odluke poslovni broj Rev-553/2023 od 10. travnja 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske u bitnome navodi da je prednik tužitelja od 1976. godine do završene pretvorbe bio društvena organizacija udruženog rada, te da shodno odredbama u to vrijeme važećeg čl. 1. i čl. 12. Zakona o udruženom radu („Službeni list“ broj: 53/76, 67/83, 85/87, 6/88, 77/88, 40/89 i 60/89 te „Narodne novine“ broj 53/91; dalje: ZUR) nije mogao biti nositelj prava vlasništva, dakle da u navedenom razdoblju za prednika tužitelja nije bila ispunjena pretpostavka sposobnosti stjecatelja za stjecanje prava. Prema odredbama Zakona o udruženom radu, društvenopravne osobe mogle su steći pravo raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu, pa navedeno pravno shvaćanje polazi od tumačenja odredbe čl. 266. ZUR-a (u pročišćenom tekstu: čl. 224. ZUR-a) prema kojoj stvari/pokretne i nepokretne/ jedne društvenopravne osobe su mogle postati „društveno sredstvo“ druge društvenopravne osobe samo po osnovu samoupravnog sporazuma, pravnog posla, a tek u slučajevima predviđenim Ustavom i odlukom državnog tijela ili po samom zakonu. Stoga je prema ovom pravnom shvaćanju pozivom na odredbu čl.

12. st. 1. ZUR-a institut dosjedanja između društvenopravnih osoba bio isključen sustavom društvenog vlasništva, tako da je bila isključena i mogućnost stjecanja dosjelošću prava raspolaganja društvenopravne osobe po pravilima građanskog prava. Stoga prednik tužitelja kao društvena organizacija udruženog rada (u konkretnom slučaju društvenopravna osoba organizirana kao SOOUR) nije mogao steći pravo vlasništva nekretnine koja je bila u društvenom vlasništvu dosjelošću prije izvršene pretvorbe, pa se u rok dosjedanja trgovačkog društva nastalog pretvorbom (kao pravnog slijednika društvenog poduzeća) ne računa i vrijeme koje je proteklo prije izvršene pretvorbe.

7. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci zaključuje da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sud nije cijenio pretpostavke stjecanja prava vlasništva građenjem (na kojem je činjeničnom i pravnom osnovu tužitelj isto tako postavio svoj zahtjev), pa zbog pogrešne primjene materijalnog prava nisu raspravljene sve odlučne okolnosti za rješavanje predmetnog spora.

8. Dakle prema uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske predmet ispitivanja u ovom postupku je, je li tužitelj stekao prava vlasništva građenjem u kojem dijelu je drugostupanjski sud propustio ispitati odluku prvostupanjskog suda.

9. Kako je prethodno navedeno, iz isprava u spisa proizlazi da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu s osnove pretvorbe društvenog vlasništva (odluka ovog sud poslovni broj Pž-3240/2018 od 27. studenoga 2020. i Pž-2682/2022.), a niti dosjelošću (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-553/2023 od 10. travnja 2024.).

10. U odnosu na stjecanje prava vlasništva građenjem prvostupanjski sud je utvrdio kako tužitelj u postupku nije dokazao da je građenjem stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu jer građevinska i uporabna dozvola ne glase na tužitelja, a činom gradnje na temelju valjanih odobrenja za gradnju po Zakonu Građevinar Bosanski Brod stekao pravo korištenja na zemljištu i pravo raspolaganja na objektu.

11. Žalba tuženika je osnovana.

12. Presuda u pobijanom dijelu je ispitana, na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

13. Iz isprava u spisu proizlazi:

- da prije nego što je zgrada sagrađena sporno zemljište je bilo neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu, s pravom korištenja pravnog prednika tuženika Općine Slavonski Brod, odnosno Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove Općine Slavonski Brod

- odobrenje za gradnju izdano je Građevinaru Bosanski Brod 17. listopada 1974. i uporabna dozvola 20. svibnja 1976. (str. 296. i 298. spisa) od Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove Općine Slavonski Brod

- stan nije etažiran, ali je upisan kao poseban udio s oznakom kako je navedeno u izreci

- u z.k. ispravnom postupku tuženik je upisan kao vlasnik tih nekretnina.

14. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj nije stekao pravo vlasništva građenjem iako za to nije naveo valjane razloge.

15. S obzirom na to da je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva nije bilo prepreke stjecati pravo vlasništva građenjem sukladno pravnom pravilu 418. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91). Kako je predmetna nekretnina sagrađena tijekom 1970. godine, tužitelj bi sukladno odredbama Općeg građanskog zakonika mogao steći pravo vlasništva na njoj, ako je vlasnik zemljišta (odnosno nositelj prava korištenja na zemljištu u društvenom vlasništvu) znao za građenje, a nije mu bez odgode zabranio daljnju gradnju kao poštenom graditelju. Dakle, sve pod pretpostavkom da je zgradu gradio tužitelj odnosno njegov prednik što u konkretnom slučaju nije dokazano.

16. Društveno vlasništvo na građevinskom objektu i pravo raspolaganja na tom objektu i na posebnim dijelovima tog objekta te trajno pravo korištenja na zemljištu stjecalo se izgradnjom pod pretpostavkama da je investitor bio društvena pravna osoba, da je građevinski objekt izgrađen na zemljištu u društvenom vlasništvu, da je investitor imao odobrenje za građenje. Prema odredbi čl. 37. i čl. 40. Zakon o prometu zemljišta i zgrada („Službeni list“ broj: 26/54, 19/55, 48/58, 30/62, 15/65, 43/65, 57/65, 17/67 i 11/74; dalje: ZPZZ ) odluku donosi općinski organ uprave nadležan za imovinskopravne poslove.

17. Tužitelj nije u zemljišnim knjigama bio upisan kao nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnom nekretninom. U postupku je nesporno utvrđeno, a što proizlazi iz zapisnika, kao i iz zemljišnoknjižnih izvadaka da je navedena nekretnina ranije bila uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja pravnog prednika tuženika Općine Slavonski Brod i da je prednik tuženika Općinski sekretarijat za upravno pravne poslove Općine Slavonski Brod izvođaču radova građevinskom poduzeću Građevinar Bosanski Brod izdao odobrenje za građenje 17. listopada 1974 (str. 296.-297. spisa) i uporabnu dozvolu 20. svibnja 1976.

18. Iz iskaza svjedoka TR, CR i TRP koji nemaju direktna saznanja o građenju jer u sporno vrijeme nisu bili zaposlenici tužitelja odnosno njegovog prednika može se izvesti zaključak da je zgrada građena radi dodjele radnicima na korištenje u SOUR-u Đuro Đaković i da je izgradnja predmetne zgrade financirana iz sredstva prikupljenih za stambenu izgradnju pravnog prednika tužitelja.

19. Iz spisa proizlazi da je tužitelj dostavio isprave (ugovor o korištenju stana od 22. svibnja 1976., rješenje o dodjeli stana na korištenje od 30. travnja 1976., zapisnik o primopredaji stana od 22. svibnja 1976. - str. 29.-38. spisa) iz kojih proizlazi da je Osnovna samoupravna interesna zajednica SOUR Đuro Đaković s jednim svoji radnikom (KR) sklopila ugovor i tom radniku dodijelila stan na korištenje. Tužitelj je dostavio i Ugovor najmu stana sa zaštićenom najamninom br. 65/2004 od 1. rujna 2004., koji je ĐURO ĐAKOVIĆ Holding d.d. naknadno sklopio s KR (str. 179.-180. spisa). Međutim, tužitelj u ovom spisu nije dostavio sudu nikakve dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da je on (njegov prednik) bio nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja, odnosno da je to bio prednik Osnovna samoupravna interesna zajednica SOUR Đuro Đaković. Činjenica što je Osnovna samoupravna interesna zajednica SOUR Đuro Đaković dodijelila stan na korištenje svom radniku, a da je kasnije ĐURO ĐAKOVIĆ Holding d.d. sklopio Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom br. 65/2004 od 1. rujna 2004., sama po sebi ne znači da je ta pravna osoba imala pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnim stanom budući da je ona morala imati određeni valjani pravni temelj (titulus) na temelju kojeg bi stekla to pravo, što tužitelj nije dokazao, jer to ne proizlazi iz isprava u spisu niti iz iskaza saslušanih svjedoka.

20. Stoga i po mišljenju ovog suda tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva građenjem jer u zemljišnim knjigama nije bio upisan kao nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja, nije dokazao da je gradio sporne stanove, a niti je dokazao da bi on bio pravni slijednik tadašnje Osnovne samoupravne interesne zajednice SOUR Đuro Đaković koja je dodjeljivala stanove na korištenje, a niti to proizlazi iz povijesnog izvatka za društvo ĐURO ĐAKOVIĆ Holding d.d., sada ĐURO ĐAKOVIĆ GRUPA d.d. (str. 315.-321. spisa).

21. S obzirom na to da je u postupku nesporno utvrđeno da tužitelj nije stekao pravo vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva ni dosjelošću, a niti je dokazao da je vlasništvo nad spornim stanom stekao građenjem valjalo je preinačiti odluku prvostupanjskog suda i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

22. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu pripada mu i pravo na naknadu troškova postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/22, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Tuženik je zatražio trošak prema troškovniku (str. 522. spisa) uzimajući kao VPS 250,000,00 kn / 33.180,70 EUR što je u suprotnosti s pravomoćnim rješenjem suda od 31. siječnja 2017. (str. 130. spisa) gdje je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn / 1.327.23 EUR.

23. Tuženiku prema VPS 10.000,00 kn / 1.327.23 EUR (75 bodova) pripada pravo na slijedeći trošak:

- trošak zastupanja na ročištima 31. siječnja 2017., 13. rujna 2017., 20. ožujka 2018., 28. siječnja 2021., 16. veljače 2022. i 25. veljače 2022., po Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. u iznosu od 99,54 EUR / 750,00 kn, svako

- za trošak sastava podnesaka od 22. srpnja 2021. prema Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. u iznos od 99,54 EUR / 750,00 kn

- trošak sastava podneska od 9. veljače 2022. i 10. veljače 2022. prema Tbr. 8. t. 3. u vezi s Tbr. 7. t. 1. u iznosu od 24,89 EUR / 187,50 kn svaki

- za trošak sastava žalbe pripada mu nagrada po Tbr. 10. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1., s povećanjem od 25%, ukupno 124,43 EUR / 937,52 kn

- za trošak sastava revizije - izvanrednog pravnog lijeka pripada mu nagrada iz Tbr. 10. t. 6. u vezi s Tbr. 7. t. 1. s povećanjem od 50% u iznosu od 149,32 EUR / 1.125,05 kn

- trošak PDV-a 25% u iznosu od 248,86 EUR /1.875,03 kn. Tuženiku pripada i pravo na trošak sudski pristojbi. U čl. 14. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) vrijednost predmeta spora radi naplate pristojbe utvrđuje se prema vrijednosti koju predmet spora ima u vrijeme podnošenja tužbe (što je u konkretnom slučaju 250.000,00 kn) i tuženiku pripada pravo na trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 2,850,00 kn / 378,26 EUR (str. 557. spisa), trošak sudske pristojba na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 2.850,00 kn / 378,26 EUR (str. 972. spisa) i trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 378,26 EUR (str. 619. spisa), sveukupno 2.155,09 EUR.

24. Stoga je tuženiku koji je uspio u sporu pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. i čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu od 2.155,09 EUR.

25. Slijedom navedenog, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Nevenka Marković