REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2853/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Zajednice kulturno umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije, Vinkovci, Trg Vinkovačkih jeseni bb, OIB: 75673853457, koju zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženice Hrvatske banke za obnovu i razvitak Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, koju zastupa punomoćnica po zaposlenju FĐ, diplomirana pravnica, radi brisanja upisa založnog prava na nekretnini, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-353/2018-3 od 11. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima poslovni broj P-593/2015-27 od 28. veljače 2018., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice protiv drugostupanjske odluke u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tuženice protiv drugostupanjske odluke u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima odbacuje se kao nedopuštena.

II. Zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na reviziju tužiteljice odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"Utvrđuje se da nije pravno valjana uknjižba založnog prava na nekretninama vlasništvo tužitelja upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] površine 427 m2 u korist Cibalae banke d.d. Vinkovci, H.D.Genschera 2, koje založno pravo je prenijeto na tuženika HBOR, za iznos od 250.000 DEM u protuvrijednosti u kunama za 5% kamata godišnje s rokom otplate sedam godina, koja je izvršena Rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima broj Z-2684/95 od 11. studenoga 1995., temeljem Ugovora o kreditu od 16. listopada 1995. zaključenog između Cibalae banke d.d. Vinkovci, H.D.Genschera 2 i Vinkovačkih jeseni d.d. Poduzeća za turizam, ugostiteljstvo, kulturu i posredništvo Vinkovci, Vatrogasna 1, pa se nalaže brisanje navedene uknjižbe pod brojem Z-2684/95.

Nalaže se tuženiku Hrvatske banke za obnovu i razvitak, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB 26702280390 da naknadi tužitelju Zajednice kulturno umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije, Vinkovci, Trg Vinkovačkih jeseni bb, OIB 75673853457 parnični trošak u iznosu od 113.308,75 kuna."

2. Protiv drugostupanjske odluke tuženica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) navevši da je pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te je predložila ovome sudu da preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju predložila odbiti reviziju te je zatražila da joj se naknadi trošak sastava odgovora na reviziju.

4. Revizija je djelomično ne osnovana, a djelomično ne dopuštena.

5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije pravno valjana uknjižba založnog prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću i dvorište u [adresa], površine 427 m2 (dalje nekretnina), kao i brisanje navedene uknjižbe. Uz glavni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila i eventualno kumulirani zahtjev u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnim određenih odredbi Sporazuma od 14. studenog 1995. i Ugovora o ustupu potraživanja od 9. listopada 2000. te da se tuženici naloži da tužiteljici izda tabularnu ispravu za brisanje založnog prava na nekretnini.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica bila upisana kao vlasnica nekretnine u zemljišnim knjigama do 11. listopada 1994.,

- da su rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Z-3194/94 od 11. listopada 1994. kao vlasnik gore navedene nekretnine, na temelju rješenja Okružnog privrednog suda u Osijeku broj Fi-3563/93 upisane Vinkovačke jeseni, Poduzeće za turizam, ugostiteljstvo, kulturu i posredništvo d.d.,

- da je na temelju ugovora o kreditu od 16. listopada 1995., sklopljenog između Cibalea banke d.d. Vinkovci i Vinkovačkih jeseni d.d., Sporazuma i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima od 14. studenoga 1995. br. I-1347/95, uknjiženo založno prava na nekretnini za korist Cibalae banke d.d.,

- da je Općinski sud u Vinkovcima rješenjem poslovni broj P-1593/99-7 od 1. ožujka 2000. zabranio Vinkovačkim jesenima d.d. otuđenje ili opterećenje nekretnine te je navedena zabrana zabilježena u zemljišnoj knjizi 1. ožujka 2000. pod poslovnim brojem Z-854/2000.,

- da su Cibalea banka d.d. i tuženica 9. listopada 2000. sklopile Ugovor o ustupanju potraživanja kojim ugovorom je Cibalae banka prenijela založno pravo na nekretnini na tuženicu, iako je u zemljišnim knjigama bila upisana privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-781/11-72 od 6. travnja 2011. utvrđeno da je pravno nevaljana i bez pravnog učinka uknjižba prava vlasništva za korist Vinkovačkih jeseni d.o.o. te je određena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije izvršene uknjižbe te je na temelju navedene presude Općinski sud u Vinkovcima, zemljišnoknjižni odjel, svojim rješenjem poslovni broj Z-6842/11 od 21. studenog 2011. izvršio uknjižbu prava vlasništva na nekretnini za korist tužiteljice.

8. Na temelju tih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su glavni tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim u cijelosti s obzirom na to da Vinkovačke jeseni d.o.o. nisu bile vlasnik predmetnih nekretnina, jer vlasništvo nisu stekle na valjanoj pravnoj osobi, bez obzira na zemljišnoknjižno stanje, pa kao nevlasnik nisu mogle opteretiti nekretninu založnim pravom te je tužiteljica nezakonitom uknjižbom založnog prava na nekretnini povrijeđena u svom knjižnom pravu, jer je imala neopterećenu nekretninu, a nakon uknjižbe založnog prava na toj nekretnini je upisan teret. Također, nižestupanjski sudovi naveli su da se prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, pa se u ovome slučaju s obzirom na dan stjecanja založnog prava pravne prednice tuženice (11. listopada 1994.) primjenjuju odredbe Zakona osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, dalje: ZOVO) i pravna pravila bivšeg Zakona o zemljišnim knjigama (Službene novine Kraljevine Jugoslavije br. 146/30., Službeni list FNRJ br. 86/46, dalje: ZZK). Slijedom navedenog, s obzirom na to da tuženica nije postupala u dobroj vjeri, odredbe Sporazuma sklopljenog između Cibalae banke d.d. i Vinkovačkih jeseni d.o.o. od 14. studenog 1995. u dijelu kojim je osnovano založno pravo su ništetne, jer su protivne odredbama ZOVO, te je iz istih razloga djelomično ništetan i ugovor o ustupu potraživanja zaključen između Cibalae banke d.d. i tuženice od 9. listopada 2000. u dijelu kojim je na tuženicu prenijeto sporedno pravo – hipoteka, koja je za korist Cibalae banke d.d. upisana na predmetnim nekretninama na temelju rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Z-2684/95, pa je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim u cijelosti.

9. Neosnovano tuženica u reviziji ističe da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka s obzirom na to da su obrazloženja nižestupanjskih presuda nejasna i kontradiktorna sama sebi. Suprotno navedenom ovaj sud smatra da nižestupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te su nižestupanjski sudovi u skladu s odredbom čl. 388. st. 2. ZOVSP pravilno primijenili one zakonske propise koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja založnog prava.

10.1. Tuženica u reviziji u bitnome osporava pobijanu presudu zbog nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, promašene pasivne legitimacija tuženice te zbog toga što smatra da je tužiteljici protekao prekluzivni rok za podnošenje ove tužbe. Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje ove tužbe s obzirom na to da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-781/11 od 6. travnja 2011. utvrđeno kako nije bila pravno valjana uknjižba prava vlasništva na nekretnini u korist Vinkovačkih jeseni d.d. na temelju rješenja poslovni broj Z-3194/94 od 11. listopada 1994., pa je samim time vlasništvo tužiteljice nad nekretninom utvrđeno u kontinuitetu te ona i prema pravnom pravilu paragrafa 68. st. 1. bivšeg ZZK ima aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe.

10.2. Također, neosnovan je i navod tuženice da je tužiteljica prekludirana u svom pravu na podnošenje brisovne tužbe s obzirom na to da se prema pravnom pravilu paragrafa 69. bivšeg ZZK pravila o zastarnim rokovima trebaju prosuđivati „prema postojećim građanskopravnim naređenjima o zastari“, a odredbe ZOVO, koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja založnog prava pravne prednice tuženice, nisu sadržavale odredbe o zastari, pa samim time ova brisovna tužba nije niti mogla zastarjeti (tako i ovaj sud u odluci Rev-29/1998-2 od 22. travnja 1999.). U odnosu na revizijske navode tuženice o tome koji je zakon trebalo primijeniti u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud naglašava da tuženica nije novi stjecatelj založnog prava, već je ona na temelju Ugovora o ustupanju potraživanja od 9. listopada 2000. ušla u pravni položaj prijašnjeg nositelja založnog prava, pa su samim time mjerodavni pravni propisi koji su bili na snazi u vrijeme zasnivanja založnog prava.

10.3. Neosnovani su i revizijski navodi tuženice kako ona nije pasivno legitimirana s obzirom na to da je u postupku utvrđeno kako je na tuženicu prenesena tražbina Cibalae banke d.d. s osnova kredita koji je osiguran založnim pravom, a prelazak tražbine na treću osobu, koja je osigurana već uknjiženim založnim pravom ima za posljedicu i prelazak založnog prava, čime založno pravo slijedi sudbinu tražbine koju osigurava, što je u skladu s odredbom čl. 319. ZOVSP koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o ustupanju potraživanja od 9. listopada 2000.

10.4. S obzirom na to da je u vrijeme sklapanja ugovora o ustupanju potraživanja od 9. listopada 2000. bila zabilježena privremena mjera o zabrani otuđenja i opterećenja nekretnine, izdana rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1593/99- 7 od 1 ožujka 2000., tuženica nije mogla biti pošteni stjecatelj založnog prava, niti je na temelju odredbi tada važećeg ZOVO mogla steći navedeno pravo od nevlasnika, pa su samim time nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su glavni tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim u cijelosti.

11. Slijedom navedenog, ne postoji niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari kao u izreci ove presude.

13. Glede odluke o naknadi parničnih troškova, koju tuženica također pobija, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, jer odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koje bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.).

14. Stoga je u tom dijelu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu te je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

15. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju nije prihvaćen jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje oveparnice s obzirom na to da je tužiteljica navode iz odgovora na reviziju već navodila u odgovoru na žalbu te bi ovaj sud reviziju tuženice odbio, odnosno odbacio neovisno o navedenom odgovoru tužiteljice, pa je u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek