Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10000 ZAGREB

Poslovni broj: Pr-884/2023-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari I- tužiteljice ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III- tužiteljice LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV-tužiteljice PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice OĐ, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti urednog pozvanog tuženika, 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB da I- tužiteljici ĐĐ isplati iznos od 188,07 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 29,03 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 35,40 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 40,72 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 32,33 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 50,59 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

sve prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i parnični trošak u iznosu od 325,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 22. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB da II- tužiteljici DĐ isplati iznos od 317,16 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 83,30 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 108,36 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 93,86 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 28,44 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

III. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB da III- tužiteljici LĐ isplati iznos od 1.371,09 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 411,32 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 156,12 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 562,90 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 226,30 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 14,45 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB da IV- tužiteljici PĐ isplati iznos od 261,69 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 5,30 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 69,42 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 127,98 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 2,80 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 56,19 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi navode da su zaposlene kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik je tijekom radnog odnosa tužiteljicama isplatio umanjenje plaće na sljedeći način: od 17. prosinca 2019. do 26. lipnja 2023. tuženik nije platio tužiteljima dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako su tužitelji i u prekovremenom radu radili u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužiteljima pripada pravo sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/2015) i čl 55. KU (NN 29/2018, 92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“. Ovom tužbom tužiteljice traže plaćanje dodataka zbog otežanih uvjeta rada pošto im je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada, (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća u utuženom razdoblju), ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada, a koji dodatak je obračunao i platio samo za odrađeni redovni rad. U vremenskom razdoblju od 17. prosinca 2019. do 26. lipnja 2023. tuženik nije platio tužiteljicama dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve određene sate, iako su tužiteljice svaki sat rada, redovnog i prekovremenog rada, radile na svom radnom mjestu i u svakom trenutku su imale odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužiteljice imaju pravo sukladno čl. 59a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15). Dakle, ovom tužbom tužiteljice traže plaćanje dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pošto im je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća za utuženo razdoblje), ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a koji dodatak je obračunat i isplaćen samo za odrađeni redovni rad. S obzirom da je tuženik tužiteljicama pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Tužiteljice konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 29. studenog 2024., postavljenim u skladu s izračunom tuženika, potražuju ukupne iznose kao u izreci, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate te trošak parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbama i tužbenim zahtjevima te osporava kako osnov tako i visinu tužbenih zahtjeva. Tuženik ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari u skladu sa Zakonom o radu. Slijedom svega iznesenog, tuženik predlaže odbiti tužbe i tužbene zahtjeve u cijelosti uz obavezu naknade troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u IP1 obrasce za I-IV tužiteljice (str. 19-37 spisa), kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da su konačno postavljeni tužbeni zahtjevi osnovani.

5. Među strankama nije sporno da su tužiteljice zaposlene kod tuženika.

6. Sporno je da li tužiteljicama pripadaju dodaci po osnovi otežanih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi s osnova prekovremenih sati te posljedično tome sporna je i naknada za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

7. Čl. 47 st. 1. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, dok je st. 2. istog članka propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Na jednak način plaća radnika i dodaci na istu definirani su u odredbi čl. 45. KU-a (NN 29/18). Sukladno odredbi čl. 51. KU-a (NN 143/13) osnovna plaća radnika uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Člankom 57. KU-a (NN 143/13) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Na jednak način uvećanje osnovne plaće i pravo na dodatak na rad u posebnim uvjetima propisani su u čl. 49. odnosno 55. KU-a (NN 29/18). Pravo na uvećanje plaće s naslova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi propisano je u Dodatku I KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji glasi: " Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće"." Dodatak I KU-a na snazi je od 01. listopada 2015. Pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi propisan je i u čl. 58. KU-a (NN 29/18). Člankom 2. Dodatka III KU (NN 56/20) propisano je da se radniku za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu isplaćuju u postotku od osnovne plaće dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno čl. 55. KU-a, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno čl. 57. odnosno čl. 58. KU-a te uvećanje plaće za znanstveni stupanj kako je određeno TKU-om za državne službenik i namještenike u javnim službama. Odredbom čl. 36. st. 2 KU-a (NN 143/13) za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno, ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Na jednak način propisano je pravo na naknadu plaću za vrijeme godišnjeg odmora odredbom čl. 34. st. 2 KU-a (NN 29/18). Odredbom čl. 59. st. 1 TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je: ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Na jednak način pravo na naknadu bruto plaće za vrijeme bolovanja propisano je u čl. 58. st. 1 TKU-a (NN 128/17).

8. Potraživanje tužiteljica osnovano je s naslova uvećanja plaće za otežane uvjete rada te im pripada pravo na uvećanje plaće po navedenom osnovu za svaki sat koji su radile u otežanim uvjetima rada, uključivo i redovne i prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužiteljicama pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda sati, bilo kao prekovremene sate. Navedeno se zasniva na odredbi čl. 57. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) odnosno čl. 55. KU-a (NN 29/18), koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Potraživanje tužiteljica osnovano je s naslova dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, i one odrađene u redovnom i one odrađene u prekovremenom radu. Naime, tužiteljice su imale jednaku odgovornost za život i zdravlje ljudi i kada su radile u redovnom radnom vremenu i kada su radile prekovremeno. Navedeno se zasniva na Dodatku I KU-a (NN 96/15) odnosno čl. 58. KU-a (NN 29/18).

9. Iz platnih lista koje je tuženik dostavio u predmetni spis, a prema kojima su tužiteljice specificirale tužbene zahtjeve, razvidno je da u spornom razdoblju tužiteljicama nisu isplaćeni dodatci za posebne uvjete i za iznimnu odgovornost za sve odrađene sate. Obzirom tuženik tužiteljicama nije isplatio predmetne utužene dodatke za sve odrađene sate, već samo za dio odrađenih sati, sukladno čemu im je isplatio i umanjenu plaću, došlo je do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad tužiteljica. Pravo na isplatu naknade bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i način obračuna iste utvrđen je člankom 36. stavak 2. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), odnosno čl. 34. KU-a iz 2018., a pravo na isplatu naknade bruto plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad utvrđeno je u čl. 59. st. 1 TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) odnosno u odredbi čl. 58. st. 1 TKU-a (NN 128/17). Iz navedenih odredaba kolektivnih ugovora razvidno je da je relevantan prosjek plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca koji prethode mjesecu kada se koristi godišnji odmor, odnosno bolovanje, a to je ona bruto plaća koja uključuje i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za posebne uvjete, obračunate na sve odrađene sate rada tužitelja, dakle za redovne i za prekovremene. Dakle, tužiteljice imaju pravo na naknadu bruto plaće na način i u visini kako to propisuje odredba članka 36. stavak 2. KU-a odnosno čl. 34. st. 2 KU-a u odnosu na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, odnosno odredbe čl. 59. st. 1 TKU-a iz 2012. odnosno čl. 58. st. 1 TKU-a iz 2017. u odnosu na naknadu plaće za vrijeme bolovanja te su te odredbe relevantne i primjenjuju se na tužiteljice. Tužiteljice su specificirale tužbene zahtjeve u skladu s dokumentacijom koju je dostavio tuženik te kako tuženik nije prigovorio visini konačno specificiranih tužbenih zahtjeva u podnesku od 29. studenog 2024. sud je usvojio tako postavljene tužbene zahtjeve. Pri tome valja i istaknuti da tužiteljicama, kada im kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, imaju pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. i 59.a Dodatka I KU-a iz 2015., zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljica na isplatu dodataka po osnovama iz članaka 57. i 59a. Dodatka I KU-a budući da tužiteljice i kada rade prekovremeno, također rade u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU-a iz 2013., te u svojstvu radnika definiranog odredbom članka 59.a Dodatka I KU-a iz 2015.

10. Istaknuti prigovor zastare je neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZR-a primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZR-a. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina dakle u odnosu na niti jedno utuženo potraživanje nije protekao petogodišnji zastarni rok od dospijeća do podnošenja tužbe.

11. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće tužiteljicama su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16. -og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 –dalje: ZOO) i čl. 92. st. 3. ZR-a, sve kao u izreci.

12. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenih tužbenih zahtjeva i zatraženom trošku. Budući su tužiteljice zastupane po istom punomoćniku, pripada im pravo na trošak zastupanja po odvjetniku, za svaku poduzetu radnju uvećanu prema Tbr. 36, tj. uz povišenje za 30 %. Tako im je priznat trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1– 100 bodova, sastava podneska od 17. listopada 2023. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu 8. studenog 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, sastava podneska od 29. studenog 2024. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu 20. prosinca 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 -50 bodova odnosno ukupno 400 bodova što uz vrijednost boda iznosi ukupno 800,00 EUR, što uz PDV od 25% iznosi 1.000,00 EUR te uz uvećanje od 30 % iznosi 1.300,00 EUR, a što valja podijeliti na četiri tužiteljice, tako da je svakoj valjalo dosuditi 325,00 EUR. 14. Valja reći i da tužiteljicama nije priznat trošak sastava podneska od 9. travnja 2024. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice, sukladno čl. 155. ZPP, budući se zapravo radi o navodima ponovljenim iz tužbe, a tužiteljice su iste mogli iznijeti i na ročištu za koje im je priznat trošak zastupanja.

15. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljicama po pun.

2. Tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte