REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici,

Matenačka 3/I, Donja Stubica

Posl.br. P-50/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa ĆC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženih 1. DC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa Tanja Petković Gregurek, odvjetnica u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika ĆC, prvotuženice osobno i punomoćnice tuženih odvjetnice Tanje Petković Gregurek, dana 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 8. siječnja 2021. godine, između prvotužene DC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u svojstvu prodavatelja, i drugotužene ĐC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u svojstvu kupca, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Jadranke Kramar iz Oroslavlja dana 10. veljače 2021. godine pod brojem ovjere OV-447/2021, gubi pravni učinak prema tužitelju JC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine prema tuženiku - dužniku DC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 55.846,79 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.svibnja 2012. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Drugotužena ĐC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna je dopustiti i trpjeti da tužitelj JC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] svoju tražbinu prema prvotuženoj DC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 55.846,79 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.svibnja 2012. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,namiri prodajom nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], KUĆA I DVORIŠTE U [adresa], ukupne površine 60 čhv, kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Donja Stubica, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj s dijelom zahtjeva kojim traži da sud utvrdi da Ugovor o kupoprodaji nekretnina iz točke I ove presude gubi pravni učinak prema njemu u dijelu koji se odnosi na namirenje zateznih kamata na iznos od 37.907,94 eura za razdoblje od 19.lipnja 1996.do 28.svibnja 2012.godine, te u dijelu kojim traži da je drugotužena ĐC dužna dopustiti i trpjeti da tužitelj svoju tražbinu prema prvotuženoj DC koja se odnosi na namirenje zateznih kamata na iznos od 37.907,94 eura za razdoblje od 19.lipnja 1996.do 28.svibnja 2012.godine, namiri prodajom nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], KUĆA I DVORIŠTE U [adresa], ukupne površine 60 čhv-a.

IV Nalaže se tuženicama DC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ĐC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju JC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 9.334,84 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.siječnja 2025.g. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tužitelju JC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženicama DC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ĐC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 687,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.siječnja 2025.g. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da prema prvotuženoj DC ima tražbinu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-6133/10 od 28. svibnja 2012. i temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja istog suda posl.br. Pn-6133/10 od 04. ožujka 2019. i temeljem presude istog suda posl.br. Pn-620/21. od 24. lipnja 2021., u ukupnom iznosu od 420.777,65 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se odnose na glavnicu umanjenu za odbijeni dio od 79.989,00 kuna, odnosno glavnicu u iznosu od 285.617,40 kuna i troškove navedenog parničnog postupka u iznosu od 135.160,25 kuna.

2.Navodi da prvotuženica tužitelju nije do dana podnošenja tužbe ispunila navedenu tražbinu i da nema dovoljno sredstava da istu namiri tužitelju, a da je ona dana 08. siječnja 2021. s drugotuženicom sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnina, koji je ovjeren dana 10. veljače 2021. kod Javnog bilježnika Jadranke Kramar u Oroslavju, a kojim joj je prodala svoju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a temeljem kojeg ugovora je drugotuženica istog dana kod ZK odjela Donja Stubica ishodila uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime.

3.Tužitelj smatra da je takvim raspolaganjem, odnosno pravnom radnjom prvotuženice u korist drugotuženice njemu kao vjerovniku nanesena šteta, jer prvotuženica nema u vlasništvu evidentiranih vozila, istoj je već blokiran račun, te je zbog toga, prema mišljenju tužitelja insolventna.

4.Nadalje, tužitelj navodi da je on dana 10. srpnja 2020.g. ovome sudu podnio prijedlog za ovrhu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u predmetu pod posl.br. Ovr- 260/2020., a koji postupak je pravomoćno okončan rješenjem Županijskog suda u Zadru, posl.br. Gž Ovr-276/2021 kojim je ovopredmetni tužitelj kao ovrhovoditelj odbijen s prijedlogom za ovrhu iz razloga što je prvotuženica naprijed navedenim ugovorom o kupoprodaji otuđila nekretninu za vrijeme trajanja ovršnog postupka, te se temeljem istog ugovora drugotuženica uknjižila na predmetnim nekretninama.

5.Stoga tužitelj smatra da je pravnom radnjom prvotuženice nedvojbeno njemu pričinjena šteta, jer prvotuženica nema drugih nekretnina u svojem vlasništvu iz koje bi tužitelj mogao namiriti svoju tražbinu.

6.Tužitelj navodi da je činjenica da je prvotuženica predmetnim raspolaganjem nanijela štetu tužitelju bila poznata, a svakako je mogla biti poznata drugotuženici, budući je drugotuženica bliska prijateljica prvotuženice, a što proizlazi i iz podnesene žalbe prvotuženice kao ovršenice u ovršnom predmetu koji se vodio pod posl.br. Ovr- 260/2020., a u kojoj prvotuženica navodi da nekretnina na kojoj je određena ovrha nije njezino vlasništvo, ali u kojoj ona, uz dozvolu nove vlasnice i nadalje živi s dvoje maloljetne djece, te joj je ta nekretnina još uvijek jedini obiteljski dom. Stoga tužitelj zaključuje da iz ovih navoda žalbe proizlazi da je drugotuženica bliska prijateljica prvotuženice, jer joj je drugotuženica dopustila da i dalje živi u predmetnoj kući pa je životno i logično da je drugotuženica kao bliska prijateljica prvotuženice znala, odnosno mogla znati, da sklapanjem predmetnog ugovora o kupoprodaji čini štetu tužitelju kao vjerovniku.

7.Kako tužitelj ima dospjelu tražbinu prema prvotuženici, te kako je poduzeta pravna radnja prvotuženice izvršena na štetu tužitelja kao vjerovnika. jer je očito da prvotuženica nema dovoljno imovine da bi tužitelj namirio svoju tražbinu, te kako je drugotuženica to znala, odnosno kako je mogla znati da poduzimanjem navedene pravne radnje nanosi štetu tužitelju jer joj je bliska prijateljica, to tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između prvo i drugotuženice dana 08. siječnja 2021., koji je ovjeren kod Javnog bilježnika 10. veljače 2021. gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno namirenje tužiteljeve tražbine prema prvotuženici u iznosu od 420.777,65 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 285.617,40 kuna od 19. lipnja 1996. do isplate, a na iznos od 135.160,25 kuna od 18. svibnja 2012. do isplate, te da je drugotuženica dužna dopustiti i trpjeti da tužitelj svoju navedenu tražbinu prema prvotuženici namiri prodajom k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], ukupne površine 60 čhv-a, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te naloži tuženicama da mu solidarno naknade troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

8.U odgovoru na tužbu tuženice prvenstveno ističu da je sporni ugovor o kupoprodaji sklopljen 08. siječnja 2021., a da je tužba u ovom predmetu podnesena 04. veljače 2022., dakle izvan roka propisanog čl. 71. ZOO-a, slijedom čega je tužitelj izgubio pravo na podnošenje ovakve tužbe, pa predlažu da sud istu odbaci kao nepravovremenu.

9.Nadalje, tuženice osporavaju u cijelosti činjenične navode iz tužbe te ističu da prema citiranoj presudi tužitelj ima potraživanje prema prvotuženici kao jednom od četiri solidarna dužnika, te da prvotuženica nema nikakvih saznanja da li je tužitelj svoje potraživanje u cijelosti ili djelomično namirio naplatom prema bilo kojem od preostalih solidarnih dužnika, odnosno da li je pokrenuo postupak radi pokušaja naplate duga u odnosu na solidarne dužnike.

10.Tuženice ne osporavaju da su 08. siječnja 2021. sklopile kupoprodajni ugovor kojim je prvotuženica prodala drugotuženici k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojoj nekretnini na dan sklapanja kupoprodajnog ugovora nije bilo upisano nikakvih tereta, niti zabilježbi, slijedom čega drugotuženica u trenutku sklapanja predmetnoj kupoprodajnog ugovora, niti je znala, a niti je mogla znati za potraživanje tužitelja prema prvotuženici.

11.Nadalje, prvotuženica u trenutku sklapanja predmetnoj kupoprodajnog ugovora nije imala saznanja o ovršnom postupku koji je tužitelj protiv nje pokrenuo pred ovim sudom pod posl.br. Ovr-260/2020., jer su joj prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi od 04. veljače 2021. dostavljeni tek 09. veljače 2021.

12.Tuženice navode da iako su one 08. siječnja 2021. sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine, da se nije radilo o kupoprodaji, već o povratu duga prvotuženice prema drugotuženici, jer je drugotuženica 12. lipnja 2018. pozajmila prvotuženici iznos od 150.000,00 kuna s rokom vraćanja do 31. prosinca 2020., a u svrhu kupnje predmetne nekretnine.

13.Navode da je u trenutku pozajmice drugotuženica jedva poznavala prvotuženicu, koja je bila prijateljica njezine kćeri JCC, na čiju zamolbu je drugotuženica i pozajmila novac prvotuženici. U vrijeme pozajmice prvotuženica je sa dvoje maloljetne djece bila privremeno smještena u sklonište za žrtve obiteljskog nasilja gdje se radi obiteljskog nasilja počinjenog prema njoj i maloljetnoj djeci sklonila 26. lipnja 2017., te je sklonište morala napustiti u roku od godine dana, zbog čega joj je drugotuženica i pozajmila novac za kupnju predmetne kuće.

14.Kako prvotuženica nije uspjela osigurati novac za povrat pozajmice do dogovorenog datuma, tuženice su dana 08. siječnja 2021. zaključile kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je prvotuženica prenijela u vlasništvo drugotuženice predmetnu nekretninu.

15.Tuženice osporavaju da bi bile bliske prijateljice, jer su se u trenutku pozajmice poznavale samo površno, jer je drugotuženica majka JCC , koja je prijateljica prvotuženice.

16.Tuženice ne osporavaju da je drugotuženica dozvolila prvotuženici i njezinoj djeci da nastave stanovati u predmetnoj kući koja je sada vlasništvo drugotuženice ,uz uvjet da prvotuženica održava predmetnu nekretninu i redovito podmiruje sve troškove koji proizlaze iz korištenja iste, do trenutka kada će mlt. djeca prvotuženice završiti školu, uz nastavni dogovor da će prvotuženica u svakom trenutku kada drugotuženica, koja je osoba visoke životne dobi i značajno narušenog zdravlja, više neće biti u mogućnosti brinuti samo o sebi, preuzeti brigu i skrb oko drugotuženice.

17.Stoga tuženice prvenstveno predlažu da sud tužbu odbaci kao nepravovremenu, a podredno predlažu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te obvezati tužitelja da im naknadi prouzročene parnične troškove.

18.U toku postupka izvršen je uvid u ovosudni spis Ovr-260/2020., u preslik presude OGS-a Zagreb, Pn-6133/10-105 od 28. svibnja 2012., u preslik rješenja istog suda posl.br. Pn-6133/10-127 od 04. ožujka 2019., u preslike presude OGS-a Zagreb Pn- 620/2022-44 od 24. lipnja 2021., u preslik presude Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-2866/2021-2 od 18. listopada 2021., u izvadak iz matice rođenih za prvotuženicu, u ZK izvadak, u kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženica 08. siječnja 2021. koji je kod Javnog bilježnika Jadranke Kramar ovjeren 10. veljače 2021., u uvjerenje o prebivalištu za prvotuženicu, u potvrdu od 12. lipnja 2018., u potvrdu "Udruge Duga Zadar" od 28. veljače 2022., u ugovor o kupoprodaji nekretnine, sklopljen između TC i LC kao prodavatelja te prvotuženice kao kupca koji je sklopljen 19. lipnja 2018., u privremeno porezno rješenje od 28. lipnja 2018. i od 15. veljače 2021., u potvrdu Porezne uprave, Ispostava Donja Stubica od 03. ožujka 2022., u rješenje ZK odjela Donja Stubica Z- 1320/2022-2 od 18. ožujka 2022., u specifikacije FINA-e o izvršenju osnova za plaćanje, u presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 638/2020-2 od 12. siječnja 2021., u očevidnik o danima insolventnosti, u očevidnik FINA-e o svim osnovama za plaćanje sa specifikacijama naplate, saslušani su svjedoci JCC, VC, BC i RC, te prvo i drugotuženice, izvršen je uvid u promet po računu prvotuženice kod Banke kovanica d.d. za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 01. ožujka 2021., izvršen je uvid u podnesak svjedoka LC od 04. travnja 2024. i u preslik pregleda transakcija od 19. lipnja 2018.

19.Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

20.Nesporna je činjenica da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-6133/10-105, koja je ispravljena rješenjem posl.br. Pn-6133/10-127 od 04. ožujka 2019. naloženo prvotuženici da solidarno sa EC, SC, IC i [adresa] isplati tužitelju iznos od 365.606,40 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 1996., te da mu solidarno naknadne parnični trošak u iznosu od 135.160,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 28. svibnja 2012.

21.Uvidom u presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 638/2020-2 od 12. siječnja 2021. utvrđeno je da je naprijed navedena presuda OGS-a potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gžn-3084/12-3 od 19. travnja 2016. u odnosu na 1.-4. tuženike, dok je preinačena u odnosu na petotuženu Republiku Hrvatsku, te je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u odnosu na petotuženu Republiku Hrvatsku, te da je tužitelj podnio reviziju protiv navedene presude Županijskog suda u Zagrebu, a reviziju je podnijela i prvotuženica DC.

22.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u navedenoj odluci Rev 638/2020-2 od 12. siječnja 2021. odbio u cijelosti reviziju tužitelja, te je odbijena i revizija prvotuženice DC u odnosu na dosuđenu naknadu u iznosu od 285.617,40 kuna sa zateznom kamatom na navedeni iznos za razdoblje od 28. svibnja 2012. pa nadalje, ali je djelomično prihvaćena revizija prvotuženice, te je u odnosu na nju preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gžn-3084/12-3 od 19. travnja 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-6133/10-105 od 28. svibnja 2012. (koja je ispravljena rješenjem toga suda posl.br. Pn-6133/10-27 od 04. ožujka 2019.) u odnosu na zateznu kamatu na dosuđenu naknadu u iznosu od 285.617,40 kuna za razdoblje od 19. lipnja 1996. do 28. svibnja 2012. , na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu.

23.Istom odlukom u odnosu na prvotuženicu DC ukinute su navedene presude Županijskog suda u Zagrebu i OGS-a u Zagrebu u odnosu na dosuđenu naknadu za obiteljski nakit u iznosu od 79.989,00 kuna i u tom dijelu je u odnosu na prvotuženicu DC predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

24.Nesporna je činjenica da je nakon toga OGS u Zagrebu pod posl.br. Pn- 620/2021-144 dana 24. lipnja 2021. donio presudu kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u odnosu na prvotuženicu DC s iznosom od 79.989,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 1996.

25.Nije sporno da je navedena presuda postala pravomoćna jer je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-2866/2021-2 od 18. listopada 2021.

26.Dakle, tužitelj temeljem navedenih pravomoćnih sudskih odluka ima dospjelo potraživanje prema prvotuženici u iznosu od 420.777,65 kuna , što sada prema fiksnom tečaju konverzije (1 euro = 7,53450 kuna) iznosi 55.846,79 eura , sa zateznim kamatama koje na iznos od 285.617,40 kuna, što sada prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 37.907,94 eura, teku od 28. svibnja 2012. ,a na iznos od parničnim troškova od 135.160,25 kuna što sada prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 17.938,85 eura, teku također od 28. svibnja 2012.

27.Uvidom u dostavljene Specifikacije izvršenja osnova za plaćanje kod FINE utvrđeno je da je ovopredmetni tužitelj podnio prijedlog za izravnu naplatu temeljem navedene presude OGS-a Pn-6133/10. dana 21. srpnja 2021. protiv više solidarnih ovršenika te je prema Specifikaciji FINA-e potraživanje djelomično ( u manjem dijelu) naplaćeno, ali ne s računa prvotuženice, već s računa solidarnog ovršenika čiji jer OIB 66134718005.

28.Nije sporno da prvotuženica, osim predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je prodala drugotuženici nema u vlasništvu drugih nekretnina, te da nema osobni automobil.

29.Uvidom u ovosudni spis posl.br. Ovr-260/2020. utvrđeno je da je ovopredmetni tužitelj kao ovrhovoditelj 10. srpnja 2020. temeljem navedene presude OGS-a u Zagrebu Pn-6133/10. od 28. svibnja 2012. podnio prijedlog za ovrhu protiv prvoovršenice radi naplate iznosa od 365.606,40 kuna sa zateznim kamatama od 19. lipnja 1996. i troškova parničnog postupka u iznosu od 135.160,25 kuna sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2012. na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], te je sud 04. veljače 2021. donio rješenje o ovrsi, koje je prvotuženica kao ovršenica primila 09.02.2021., te je rješenje o ovrsi povodom žalbe prvotuženice kao ovršenice ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zadru, posl.br. Gž Ovr-276/2021-2 od 30. lipnja 2021. i odbijen je prijedlog za ovrhu kao neosnovan, s obrazloženjem da prvotuženica u trenutku kad je rješenje o ovrsi zaprimljeno u ZK odjelu nije bila vlasnica predmetne nekretnine.

30.Temeljem odredbe čl. 66.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 83/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, 155/2023 – dalje ZOO-a), svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, te se temeljem st.2. istog člana smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika, ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

31.Temeljem odredbe čl.67. st.1.ZOO-a naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

32.Nadalje, prema odredbi čl. 71. st. 1. ZOO-a tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ZOO-a, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, a prema st. 2. rok se računa od dana kada je poduzeta radnja koja se pobija.

33.Nije sporno da su tuženice ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sklopile 08. siječnja 2021., međutim uvidom u potvrdu Javnog bilježnika Jadranke Kramar iz Oroslavja utvrđeno je da su potpisi tuženih na ovom ugovoru ovjereni 10. veljače 2021., te je ugovor o kupoprodaji istog dana dostavljen ZK odjelu radi uknjižbe prava vlasništva drugotuženice i zk.odjel je istog dana donio rješenje o uknjižbi prava vlasništva drugotužene , budući je ugovor u kupoprodaji zaprimljen u zk.odjel prije rješenja o ovrsi.

34. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena je 04. veljače 2022.g.,prema mišljenju ovog suda, ista je podnesena unutar roka od godinu dana iz čl. 71. st. 1. ZOO-a, jer ako se pravna radnja dužnika sastoji od više odvojenih akata, kao što je to u ovom slučaju: od zaključenja kupoprodajnog ugovora, njegove ovjere kod javnog bilježnika i predaje zemljišnoknjižnom sudu na provedbu, tada je dužnikova radnja poduzeta u trenutku kada je poduzet posljednji korak kojim se ta radnja okončala.

35.Naime, vlasništvo nekretnine stječe se tek uknjižbom u zemljišne knjige, te je stoga posljednji korak kojim se okončava radnja stjecanja vlasništva predmetne nekretnine od strane drugotuženice trenutak kada je drugotuženica podnijela prijedlog za uknjižbu u zemljišne knjige (10. veljače 2021.), a kako je tužba podnesena 04. veljače 2022., to je tužba pravodobna pa je neosnovan prigovor tuženih da je tužba podnesena protekom roka iz čl. 71. ZOO-a.

36. Ovakav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 1828/2012-2 od 03. svibnja 2017.

37.Sud ne vjeruje tuženima da je drugotuženica 12. lipnja 2018. pozajmila prvotuženici 150.000,00 kuna za kupnju predmetne kuće, te da se prvotuženica obvezala novac vratiti najkasnije do 31. prosinca 2020., a kako joj novac nije vratila, da su se dogovorile da će prvotuženica kupoprodajnim ugovorom prenijeti vlasništvo sporne nekretnine drugotuženici.

38.Ovakvi navodi tuženica nelogični su i krajnje neživotni, te su kontradiktorni s drugim provedenim dokazima. To stoga što drugotuženica u svojem iskazu navodi da ona prvotuženicu do navodne pozajmice 12. lipnja 2018. nije niti poznavala, ( u odgovoru na tužbu se navodi da su se površno poznavale), ali da je na zamolbu svoje kćeri JCC, koja je bila prijateljica prvotuženice, pozajmila prvotuženici cijelu svoju ušteđevinu u iznosu od 150.000,00 kuna za kupnju kuće, te da su o tome sačinile potvrdu na kojoj je prvotuženica ovjerila svoj potpis kod javnog bilježnika.

39.Naime, na potvrdi koja je dostavljena u spis potpis prvotuženice nije ovjeren, te je prema mišljenju ovog suda, krajnje neživotno i nelogično da bi žena starije životne dobi pozajmila osobi koju ne poznaje čitavu svoju ušteđevinu, a da ne bi sklopile ugovor o zajmu na kojem bi dužnica ovjerila svoj potpis, te bi sigurno, da se doista radilo o pozajmici, bilo ugovoreno i neko sredstvo osiguranja vraćanja ovog novčanog iznosa, npr. založno pravo na predmetnoj nekretnini, budući se radilo se o velikom novčanom iznosu, koji je bio cijela ušteđevina drugotuženice, te bi se ona sigurno osigurala da joj se ovaj novac vrati.

40.Isto tako, nelogično je i neživotno da drugotuženica i njezina kćer JCC ne bi nisu prvotuženicu pitale zašto nije digla kredit u banci , te je nelogično da JCC , koja je bila prijateljica prvotuženice, ne bi prvotuženicu pitala da li je u blokadi i da nije znala koliku mirovinu prvotuženica ima.

41.Naime, ako je svjedokinja JCC bila tako dobra prijateljica s prvotuženicom da je njezina majka, koja prvotuženicu nije poznavala, pozajmila prvotuženici 150.000,00 kuna, onda bi svjedokinja JCC bila sigurno dobro upoznata s primanjima i dugovanjima prvotuženice, te bi o tome sigurno obavijestila i svoju majku.

42.Stoga sud ne vjeruje svjedokinji JCC i njezinom suprugu RC, te tuženicama da je drugotuženica prema potvrdi od 12. lipnja 2018. pozajmila prvotuženici 150.000,00 kuna za kupnju sporne kuće, te kako joj taj novčani iznos nije vratila do 31. prosinca 2020., da joj je na navedenim ugovorom o kupoprodaji prenijela vlasništvo navedene nekretnine.

43. Iskazi tuženih i svjedoka ĆCC i RC su međusobno i kontradiktorni, jer svjedok RC u svom iskazu navodi da su prilikom posudbe novca tuženice sklopile sporazum po kojem se prvotuženica obvezala da će novac vratiti u roku od dvije godine, a ako novac ne vrati, da će kuća pripasti drugotuženici. Ovakav sporazum u spis nije dostavljen, niti ga spominju svjedokinje JCC i tuženice koje navode da su se naknadno dogovorile da će kuća pripasti drugotuženici, jer joj prvotuženica ne može vratiti pozajmljeni novac.

44.Nadalje, svjedokinja JCC navodi da se tužene nisu vidjele kod primopredaje novca i da je ona predala novac prvotuženoj, dok drugotužena navodi da je JCC u njezinoj prisutnosti novac dala prvotuženoj, a RC navodi da je drugotuženica u njegovoj prisutnosti i prisutnosti JCC predala novac prvotuženoj

45.Uvidom u kupoprodajni ugovor kojim je prvotuženica kupila spornu nekretninu 19. lipnja 2018. od LC i TC, utvrđeno je da je kuća kupljena za iznos od 23.000,00 eura, pa je krajnje nelogično da bi tužiteljica dvije i pol godine kasnije kuću prodala za 170.000,00 kuna, odnosno za 22.562,88 eura, što je manji iznos od onog za koji novčani iznos je kuću kupila, a koji iznos je pak za 20.000,00 kuna veći od novčanog iznosa koji joj je navodno drugotuženica pozajmila 12. lipnja 2018., bez ikakvih ugovorenih kamata.

46.Nadalje, nelogični su i neživotni navodi tuženica da su se one dogovorile da će prvotuženica nastaviti živjeti u kući, te da će drugotuženica, ako se razboli i kad oslabi doći živjeti kod nje u kuću i da će se prvotuženica brinuti o njoj, jer da je takav dogovor postignut, one bi to sigurno napisale u ugovoru, a ne bi u ugovoru navele da se kupac već nalazi u posjedu predmetne nekretnine (što nije točno). Na neistinitost ovakvih iskaza tuženica ukazuje i sam navod drugotuženice da ona nije došla živjeti u kuću koja je sad njezino vlasništvo i u kojoj ima prijavljeno prebivalište , jer ne želi smetati prvotuženoj i njezinoj djeci, jer tamo sad nema dovoljno mjesta za nju, a i dobro joj je kod kćeri.

47.Nadalje, nije sporno da je prvotuženica znala, kad je kupovala spornu kuću od TC i LC **.**.2018., da je pravomoćna presuda kojom je njoj i njezinim roditeljima i prvom suprugu naloženo da tužitelju plati 365.000,00 kuna, jer i ona sama to priznaje u svom iskazu, ali nije logično da je ona mislila da je tužitelj potraživanje naplatio od drugih dužnika, jer nju nitko ništa nije tražio, budući su drugi dužnici njezini roditelji i bivši suprug, te je njoj sigurno bilo poznato da ovaj dug nije podmiren, te je ona sigurno rekla i svojoj prijateljici JCC za postojanje ovog duga, pa je stoga i JCC, a i njezinoj majci prvotuženoj bilo poznato, odnosno moglo im je biti poznato da prvotužena duguje tužitelju navedeni iznos.

48. Da je drugotuženoj i JCC bilo poznato da je prvotužena tužiteljev dužnik, te da sklapanjem ugovora o kupoprodaji nanose štetu tužitelju i onemogućuju ga da on naplati svoj dug provođenjem ovrhe na navedenoj nekretnini ukazuje i činjenica da je prvotužena kao ovršenica rješenje o ovrsi Ovr-260/2020 od 04.veljače 2021.g. primila 09.veljače 2021. ,te da su idući dan, 10.veljače 2021.g., na navedenom ugovoru, koji je navodno sklopljen još 08.siječnja 2021.g., ovjereni potpisi kod javnog bilježnika i isti je dostavljen zk.odjelu radi uknjižbe vlasništva drugotužene.

49. Upravo činjenica da je kupoprodajni ugovor ovjeren i dat na provedbu dan nakon što je prvotužena primila rješenje o ovrsi ukazuje da su drugotužena i JCC znala da kupoprodajom nanose štetu tužitelju.

50.Iskazi svjedoka VC i BC su neodlučni budući da svjedoci nemaju nikakvih saznanja o odlučnim činjenicama.

51.Budući da svaki solidarni dužnik odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok dug ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju (čl. 43. st. 1. ZOO-a), to je neodlučno da li se tužitelj pokušao naplatiti od ostalih solidarnih dužnika, a tijekom provedenog postupka uvidom u Specifikacije naplate FINA-e utvrđeno je da potraživanje tužitelja nije podmireno, a tuženice ničim nisu dokazale suprotno.

52.S obzirom na nespornu činjenicu da postoji dospjelo potraživanje tužitelja prema prvotuženici temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke, te s obzirom na činjenicu da prvotuženica nema u vlasništvu nikakvih nekretnina, da nema osobni automobil, uzevši u obzir visinu dugovanja, te da se tužitelj ne može naplatiti niti ovrhom na njezinim novčanim sredstvima ( jer se dosada ustega vršila samo s računa solidarnog dužnika), to je prema mišljenju ovog suda, u smislu citiranih odredbi čl. 66. i 67. ZOO-a, navedena kupoprodaja poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika, jer prvotuženica, zbog sporne kupoprodaje nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine.

53.Naime, kao što je već rečeno, prvotuženica je u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji znala da postoji potraživanje tužitelja prema njoj koje je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom i znala je da sklapanjem kupoprodajnog ugovora s drugotuženicom tužitelju kao svom vjerovniku nanosi štetu, jer da kupoprodajnim ugovorom raspolaže svojom jedinom imovinom koju ima, te je to bilo poznato, odnosno moglo je biti poznato i drugotuženoj, koja je majka bliske prijateljice prvotuženice, tim više što je ugovor o kupoprodaji ovjeren dan nakon što je prvotuženica primila rješenje o ovrsi.

54. Uz to, kao što je već rečeno, sud ne vjeruje tuženima da je drugotuženica prvotuženici 12. lipnja 2018. pozajmila iznos od 150.000,00 kuna za kupnju sporne kuće koji iznos se obvezala vratiti do 31. prosinca 2020., te da je sporni ugovor o kupoprodaji sklopljen na ime povrata navedene pozajmice, već je prema mišljenju ovog suda navedeni kupoprodajni ugovor sklopljen da bi se onemogućilo tužitelja da namiri svoju novčanu tražbinu prema prvotuženici prodajom navedene nekretnine u ovršnom postupku slijedom čega je sporni kupoprodajni ugovor sklopljen na štetu tužitelja kao vjerovnika, jer prvotužena nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine.

55.Slijedom svega navedenog Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 8. siječnja 2021. godine, između prvotužene u svojstvu prodavatelja, i drugotužene u svojstvu kupca, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Jadranke Kramar iz Oroslavlja dana 10. veljače 2021. Godine gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno radi ostvarenja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 55.846,79 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2012. do isplate, a kako je to navedeno u izreci ove presude pod I, te je ujedno drugotuženica dužna trpjeti da tužitelj svoju tražbinu prema prvotuženici u iznosu od 55.846,79 eura sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2012. namiri prodajom k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je temeljem odredbe čl. 70. u vezi s čl. 66. i 67.ZOO-a presuđeno kao u izreci pod I i II.

56.Kako je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 638/2020-2 od 12. siječnja 2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za plaćanje zatezne kamate na iznos od 285.617,40 kuna za razdoblje od 19. lipnja 1996. do 28. svibnja 2012., to je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za namirenje zatezne kamate na iznos od 37.907,94 eura za razdoblje od 19. lipnja 1996. do 28. svibnja 2012. i presuđeno je kao u izreci pod III.

57.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i 5., čl. 155. , 156. st. 1. i 161.st.3.Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP-a).

58.Naime, tužitelj je dokazao osnovanost svojeg zahtjeva, te je uspio u pretežnom dijelu svog tužbenog zahtjeva, a zbog odbijajućeg dijela, koji se odnosi na dio kamate, nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega su tuženice kao jedinstveni suparničari dužne tužitelju solidarno naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

59.Trošak tužitelja odnosi se na sastav tužbe za što mu je u skladu s Tbr. 7. toč. 1. OT-e odmjereno 1.000,00 eura, koji iznos mu je prema Tbr. 8. toč. 1. OT-e odmjeren i za sastav podneska 24.05.2022.. U skladu s Tbr. 9. toč. 1. OT-e, tužitelju je za zastupanja na ročištima 13.07.2022., 22.03.2023., 04.10.2023. i 11.12.2024. prema Tbr. 9. toč. 1. OT-e odmjereno po 1.000,00 eura, dok mu je za zastupanje 14.12.2022., prema Tbr. 9. toč. 2. OT-e odmjereno 500,00 eura.

60.Ukupno su troškovi zastupanja tužitelja 6.500,00 eura, na što je priznat PDV 1.625,00 eura. Na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu tužitelju je za svaku odmjereno po 604,92 eura, te su troškovi tužitelju dosuđeni u ukupnom iznosu od 9.334,84 eura.

61.Kako je pripremno ročište 01. lipnja 2022. odgođeno krivnjom tužitelja, jer je tužitelj svoje očitovanje na odgovor na tužbu poslao tek 24. svibnja 2022. u poslijepodnevnim satima, iako je odgovor na tužbu primio još 22.03.2022., zbog čega se pripremno ročište odgođeno, jer je punomoćnica tuženih tražila rok za očitovanje, to je tužitelj dužan tuženima u skladu sa čl. 156. st. 1. ZPP-a naknaditi troškove zastupanja na ovom pripremnom ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 9. toč. 2. OT-e, uvećano za 10% u skladu s Tbr. 36. OT-e, odnosno u iznosu od 550,00 eura ,na koji iznos je priznat PDV 137,50 eura, te je tužitelj dužan tuženima naknaditi troškove postupka u iznosu od 687,50 eura.

62.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

63.Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Donjoj Stubici 22. siječnja 2025.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika