Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

P-663/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U DU

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SD iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Miroševiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske – Ministarstva financija, Sektora za naknadu oduzete imovine OIB:52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko- upravnom odjelu Split, zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. prosinca 2024. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 3.052,11 € sa zateznim kamatama koje teku od 28. listopada 2011. pa do isplate a po stopi i to koja je određena čl.1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od dana 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 6.654,10 € sa zateznim kamatama koja teče i to:

- na iznos od 4.017,16 € od 28. listopada 2011. po stopi po stopi koja je određena čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od dana 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve do isplate, i

- na iznos od 2.616,32 € i to na (šesnaest) polugodišnjih obroka u iznosima od po 163,52 € koji iznosi dospijevaju svakog 01-og siječnja i 01-og srpnja tekuće godine počevši od 01. srpnja 2011. pa do 01. srpnja 2019. pa do isplate, po stopi koja je određena čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od dana 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve do isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju sve pričinjene mu parnične troškove u iznosu od 6.862,50 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do potpune isplate a koja se obračunava po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod suda zaprimljena dana 12. srpnja 2005. tadašnji tužitelj, RD, je naveo da je pravomoćnim i konačnim rješenjem Odsjeka za imovinsko- pravne poslove, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove od 5. studenog 2004. utvrđena naknada za oduzete nekretnine i to u sveukupnom novčanom iznosu od 45.992,28 kuna, s tim da je tuženik bio u obvezi isplatiti ½ tako utvrđenog iznosa odnosno iznosa od 22.996,14 kuna, u roku od 6 mjeseci, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja. To rješenje zaprimljeno je 16. studenog 2004. i protiv njega je samo u dijelu točke 5 podnijeta tužba od strane tužitelja, dok se tuženik nije žalio. Time je predmetno rješenje u dijelovima i to točaka 1-4 postalo pravomoćno i konačno sa danom 1. prosinca 2004. U odnosu na drugi dio naknade isti je bio određen u obveznicama RH i trebao je biti isplaćen u jednakim polugodišnjim obrocima koji dospijevaju na isplatu 1. siječnja i 1. srpnja, svake godine, do 2019. Kako tuženik nikada nije postupio po pravomoćnom rješenju to je tužitelj predložio da sud provede raspravu i donese presudu kojom će obvezati tuženika na dužnu isplatu.

2. U odgovoru na tužbu tadašnji tuženik, Fond za naknadu oduzete imovine, se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući da navedeno rješenje ne bi postalo pravomoćno sa danom kojeg tvrdi tužitelj, jer je uvidom u spis utvrđeno da predmetno rješenje nije u propisanom roku iz odredbe čl. 72 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01,118/01,80/02 i 81/02) dostavila u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti koji rok je propisan odredbom čl. 69 istog Zakona.

3. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 6. svibnja 2010. donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te je tuženika obvezao i na snašanje troškova tužitelja, a sve pod poslovnom oznakom mi brojem IP- 1692/05. Žalbu na opisanu presudu uložio je tuženik i o njoj je odlučivao Županijski sud u Splitu 25. srpnja 2013.pod poslovnom oznakom i brojem Gžo-41/11 na način da je prvostupanjsku presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje, prvostupanjskom sudu.

3.1. Dana 26. veljače 2014. Općinski sud u Splitu je pod poslovnom oznakom i brojem Pi-738/13 donio rješenje kojim je tužbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu. I na tu je odluku žalbu uložio tužitelj. Županijski sud u Splitu je dana 28. siječnja 2016. prihvatio žalbu tužitelja je ukinuo rješenje prvostupanjskog suda i predmet je vratio na ponovni postupak.

4. Na ročištu za glavnu raspravu koje je kod suda održano 27. travnja 2016. sud je obaviješten da je tužitelj RD preminuo i da ga je naslijedio SD u odnosu na potraživanje iz ovog postupka, a sve temeljem rješenja o nasljeđivanju O- 1804/2014. Stoga je SD stupio na mjesto tužitelja i preuzeo postupak u ime i u korist svoju, odnosno svoga pravnog prednika, RD.

5. Na ročištu za glavnu raspravu koje je kod suda održano 20. ožujka 2018. tadašnji tuženik, Fond za naknadu oduzete imovine, obavijestio je sud kako je donesen Zakon o prestanku važenju Zakona o fondu za naknadu oduzete imovine, sa 1. siječnja 2018. Ujedno je sud upućen da je odredbom čl. 3 toga Zakona propisano da će poslove Fonda preuzeti Ministarstvo financija RH. Slijedom navedenog doneseno je rješenje kojim je prekinut postupak u ovoj pravnoj stvari, a sve pod poslovnom oznakom i brojem P-795/2016. Na prijedlog tužitelja Općinski sud u Splitu je dana 24. studenog 2021. donio rješenje o nastavku prekinutog postupka te je na preuzimanje postupka pozvan tuženik, kao pravni slijednik Fonda za naknadu oduzete imovine.

6. U dokazne svrhe sud je pregledao rješenje Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Split, klasa: UP-I-942-04/97-01/293, urbroja 2181-05-03-04-16 od 5. studenog 2004., presliku žalbe u tome predmetu, rješenje Uprave za građansko pravo UP/II- 94201/04-01/1361, urbroja 514-03-06/09-06-2 od 13. rujna 2006., presliku tužbe od 15. siječnja 2007. po tužbi tužitelja protiv RH, presliku dopisa upućenih Fondu za naknadu oduzete imovine od 20. rujna 2005., presliku obavijesti Ureda državne uprave u SDŽ i to od 12. studenog i 20. ožujka 2007. sve sa primka povratnicom, 2. prosinca 2005. sa primka povratnicom, dopis Uprave za građansko pravo od 2. ožujka 2007., dopis Fonda za naknadu oduzete imovine upućenog Uredu državne uprave u SDŽ od 31. listopada 2007., presliku presude VSRH poslovne oznake i broja Uzz-4/06-2 od 6. prosinca 2006., presliku dopisa od 19. ožujka 2010. upućenog Fondu za naknadu oduzete imovine, spis Upravnog suda RH broj US-757/07, spis Ureda državne uprave SDŽ klasa: 037-02/13-01/00080. U postupku je proveden dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Jeleni Delić, a kojeg je dopunio svojim nalazom i mišljenjem vještak KD.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Stranke su popisale parnični trošak.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji su mu priznati i utvrđeni temeljem rješenja Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove dana 5. studenog 2004. Zahtjev tužitelja predstavlja i zahtjev za naknadom troškova ovog postupka.

10. Nije sporno da je navedeno upravno tijelo, Odsjek za imovinsko-pravne poslove, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko- pravne poslove donio dana 5. studenog 2004. rješenje kojim je utvrđeno pravo tužitelja na naknadu. Ono što je sporno među strankama je pitanje kada je to rješenje postalo pravomoćno, je li obveza tuženika dospjela i u kojem iznosu.

11. Iz rezultata provedenog postupka jasno je vidljivo da je tužiteljica uložila žalbu na naprijed navedenu odluku, a da se tuženik nije žalio. U konkretnom slučaju sud je ocjenjujući je li predmetno rješenje postalo pravomoćno ili ne, a primjenom odredbe čl. 12 ZPP-a, o ovoj činjenici odlučio smatrajući da je pitanje te pravomoćnosti prejudicirano pitanje, ne predstavlja sastavni dio izreke ove odluke i njegov učinak proteže se isključivo na prava i obveze u ovome postupku.

12. Odredbom čl. 12 Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 i 103/96, nadalje u tekstu: ZUP), propisano je da je pravomoćno ono rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor. Kao što je to naprijed i naglašeno tužitelj u ovome postupku žalio se tek na odluku o trošku, što drugim riječima znači, da je u preostalom dijelu u kojem je meritorno odlučeno o naknadi tužitelja za obredu naknade za oduzete nekretnine za vrijeme jugokomunističke vladavine pravomoćno postalo istekom žalbenog roka od 15 dana, a kada je već postalo pravomoćno, a protiv njega nije pokrenut upravni spor, ono je samim time postalo i izvršno.

12.1. Dospijeće obveze tuženika iz takvog rješenja određeno je pozivom na odredbu čl.28 st.3 navedenog Zakona o naknadi imovine oduzete za vrijeme komunističke vladavine koji propisuje da tražbina dospjela u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja kojim je prijašnjem vlasniku utvrđeno pravo na naknadu.

13. Dinamika isplate naknade kao i njezin redoslijed određen je spomenutim rješenjem. Prema motrištu ovog suda rješenje je postalo pravomoćno 28. listopada 2011. Polazeći od naprijed navedenog, dan je nalog sudskom vještaku za financije da prikaže točan iznos obveze tuženika redom kako je ta obveza i dospijevala. Pri navedenom je posebno vođeno računa o tome da je u međuvremenu u RH uvedena nova službena valuta EURO i da su se obveze koje su nastale u kunskim iznosima preračunale po fiksnom tečaju konverzije 1 € = 7,53450 kuna. Kako je u međuvremenu početno određena vještakinja Delić prestala sa radom, to je u nastavku postupka za dopunu njezinog nalaza i mišljenja određen KD.

13.1. Vještak KD u svome je nalazu i mišljenju potvrdio nalaz vještakinje Delić u dijelu kada je ona kazala kako je prvi anuitet Globalne obveznice dospio 1. siječnja 2000., a posljednji 1. srpnja 2019. Kako je tužiteljevo rješenje postalo pravomoćno to je prikazana i dinamika isplate. Kada je, dakle, donesen zaključak da bi iznos iz točke 2a predmetnog rješenja Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, SDŽ u visini od 22.996,14 kuna bio pretvoren u iznos od 3.052,11 € primjenom tečaja konverzije, onda je valjano i točno tužitelj precizirao svoje potraživanje kako glede visine tako i tijeka zakonskih zateznih kamata kao pod točkom I. izreke ove presude.

13.2. Što se pak tiče drugog dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.654,10 € za kazati je da je dospijeće pojedine tražbine određeno točkom 2b spomenutog upravnog rješenja, dakle, 40 rata od kojih bi zadnja dospjela 1. srpnja 2018. Riječ je o isplati razlike, a dospijeće pojedine rate određeno je samim rješenjem u dva polugodišta od kojih jedan dospijeva 1. siječnja, a drugi 1. srpnja svake godine, u anuitetnom obliku od 163,52 €.

13.3. Na dopunjeni nalaz vještakinje Jelene Dadić, a kojeg je za potrebe ovog postupka sačinio KD, tužitelj je imao primjedbu, a tuženik ne, pa se vještak o prigovoru očitovao podneskom od 4. studenog 2024. kada je kazao da je Jelena Dadić pravilno utvrdila da je prvi anuitet Globalne obveznice dospio 1. siječnja 2000., a posljednji 1. srpnja 2019. Tužiteljevo rješenje je postalo pravomoćno 28. listopada 2011. i dospijeće do tada dospjelih anuiteta je jasno prikazano u nalazu i mišljenju. Ovaj sud smatra da je vještak KD dao stručno, jasno i logično obrazloženje kroz dopunu nalaza i mišljenja Jelene Dadić te stoga nije bilo potrebe za određivanjem bilo kakvog daljnjeg izvođenja dokaza, npr. određivanje drugog vještačenja.

13.3. Također je za naglasiti da ovaj sud nije mišljenja da bi bio opravdan prigovor tuženika kako SD ne bi pripadao iznos kao dio naknade u postupku povrata oduzete imovine u obveznicama RH, već da bi ga pripadao samo iznos naknade koji je u tome trenutku dospio na naplatu, a to je 3.052,11 €. Takav pristup tuženika pravima tužitelja je nepravilan i strogo formalno gledan u kojem se izgubilo iz vida pravo nasljednika na nesmetano uživanje imovine koju je naslijedio od svog prethodnika, ostavitelj, terminirano u rješenje o nasljeđivanju kao pravo iz upravo navedenog upravnog postupka. Naime, u navedenom rješenju o nasljeđivanju pod točkom II. izrijekom stoji da se nasljednikom na imovini ostavitelja RD proglašava SD za sva prava navedena pod točkama A/B/C/D sa posebnim naglaskom na točki C.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a, pa je obzirom na vrijednost predmeta spora i uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23, nadalje u tekstu: Tarifa), tužitelju trošak priznat za slijedeće radnje: sastav tužbe, sastav četiri obrazložena podneska (Tbr.8 točka 1 Tarife) od 15. svibnja i 19. lipnja 2007., te 25. veljače 2010. i 28. rujna 2016. kao i za pristupe i zastupanja na ročištima od 18. veljače i 27. travnja 2010., 16. siječnja 2014., 27. travnja i 6. rujna 2016.20. ožujka 2018. 10. veljače i 21. ožujka 2022. 21. veljače, 6. travnja i 1. prosinca 2023., 26. lipnja, 17. listopada 22. studenog i 9. prosinca 2024. - svaka radnja po 100 bodova, sastav žalbe od 26. ožujka 2014. – 125 bodova, sastav podnesaka (prema Tbr.8 točka 3 Tarife) od 6. travnja i 15. veljače 2021. te 30. travnja i 1. prosinca 2023. te 22. studenog 2024. – svaka radnja po 50 bodova i suviše tome za pristup na ročišta koja su odgođena bez raspravljanja na dane 12. siječnja, 10. ožujka i 14. lipnja 2023. te 23. srpnja 2024. – svaka radnja po 25 bodova. Ukupan zbir od 2475 bodova pomnožen je s iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda, te je tako dobiven iznos od 4.950,00 € uvećan za iznos od 25% PDV-a ili iznos od 1.237,50 €, za iznos plaćenog predujma na ime financijsko-knjigovodstvenog vještačenja od ukupno 592,71 € i konačno za iznos plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 82,29 €. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos, tužitelju prouzročenog troška, kojeg će mu morati platiti tuženik kao stranka koja nije uspjela u postupku, a u ukupnom iznosu od 6.862,50 €.

15.1. Kamate na tako dosuđeni trošak su temeljem odredbe čl.30 st.2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) tužitelju dosuđene od presuđenja do isplate.

16. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu 22. siječnja 2025.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-zpz tuženika

-u spis