Pr – 889/2018-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2) MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3) GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 4) UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 5) OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Jeri Matiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Promet d.o.o., OIB: 13421314997, [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ZI, osvjetničke vježbenice u Jere Matića, odvjetnika u Splitu, objavljene dana 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku Promet d.o.o., OIB: 13421314997, [adresa] da tužiteljima isplati dolje navedene iznose s osnove ostvarenih prekovremenih sati rada i to kako slijedi:

a) Tužitelju LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.049,27 Eur uvećano za iznos zakonskih zateznih kamata koje:

- Na iznos od 37,47 Eur-a teku od 16.srpnja 2014.god

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.kolovoza 2014.god

- Na iznos od 149,89 Eur teku od 16.rujna 2014.god

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.listopada 2014.god

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.studenog 2014.god

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.siječnja 2015.god

- Na iznos od 37,47Eur-a teku od 16.ožujka 2015.god

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.travnja 2015.god

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.listopada 2015.god

- Na iznos od 112,42 Eur-a teku od 16.studenog 2015.god

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.veljače 2016.god

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.travnja 2016.god

- Na iznos od 37,47 Eur-a teku od 16.svibnja 2016.god

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.rujna 2016.god , od 01.01.2014.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12 % godišnje , a slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a

Pr – 889/2018-41 koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 ( pet) postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. godine po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , a od 01.siječnja 2023.god. po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve do isplate, a od 01.siječnja 2024.god. po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određujese, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pa do isplate, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.

b) Tužitelju MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 974,31 Eur-a uvećano za iznos zakonskih zateznih kamata koje:

- Na iznos od 112,42 Eur-a teku od 16. srpnja 2014.god.

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.kolovoza 2014.god.

- Na iznos od 112,42 Eur teku od 16.rujna 2014.god.

- Na iznos od 112,42 Eur teku od 16.prosinca 2014.god

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16.veljače 2015.god

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16.ožujka 2015.god

- Na iznos od 37,47 Eur teku od 16.travnja 2015.god

- Na iznos od 37,47 Eur teku od 16.lipnja 2015.god

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16.rujna 2015.god

- Na iznos od 37,47 Eur teku od 16.listopada 2015.god

- Na iznos od 37,47 Eur teku od 16.siječnja 2016.god

- Na iznos od 37,47 Eur teku od 16.svibnja 2016.god

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16.lipnja 2016.god

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16.kolovoza 2016.god, od 01.01.2014.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12 % godišnje , a slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 ( pet) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , a od 01.siječnja 2023.god. po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.siječnja 2024.god. po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pa do isplate, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.

Pr – 889/2018-41

c) Tužitelju GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.649,73 Eur-a uvećano za iznos zakonskih zateznih kamata koje:

- Na iznos od 71,14 Eur-a teku od 16. travnja 2013.god.

- Na iznos od 75,24 Eur teku od 16. svibnja 2013.god.

- Na iznos od 75,24 Eur teku od 16. lipnja 2013.god.

- Na iznos od 4,11 Eur teku od 16. studenog 2013.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16. siječnja 2014.god

- Na iznos od 37,47 Eur teku od 16. veljače 2014.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16. travnja 2014.god.

- Na iznos od 149,89 Eur teku od 16. lipnja 2014.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16. rujna 2014.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16. studenog 2014.god.

- Na iznos od 37,47 Eur teku od 16. prosinca 2014.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16. siječnja 2015.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16. veljače 2015.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16. ožujka 2015.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16. travnja 2015.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16. svibnja 2015.god.

- Na iznos od 112,42 Eur teku od 16. lipnja 2015.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16. rujna 2015.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16. listopada 2015.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16. siječnja 2016.god.

- Na iznos od 112,42 Eur teku od 16. veljače 2016.god.

- Na iznos od 37,47 Eur teku od 16. ožujka 2016.god.

- Na iznos od 37,47 Eur teku od 16. lipnja 2016.god., od 01.01.2014.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12 % godišnje , a slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 ( pet) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , a od 01.siječnja 2023.god. po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.siječnja 2024.god. po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pa do isplate, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.

D) Tužitelju UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 893,94 Eur uvećano za iznos zakonskih zateznih kamata koje:

- Na iznos od 35,57 Eur teku od 16. veljače 2013.god.

- Na iznos od 35,57 Eur teku od 16. travnja 2013.god.

- Na iznos od 75,24 Eur teku od 16. veljače 2013.god. - Na iznos od 35,57 Eur teku od 16. srpnja 2013.god.

Pr – 889/2018-41

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16. siječnja 2014.god.

- Na iznos od 37,47 Eur teku od 16.ožujka 2014.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16.travnja 2014.god.

- Na iznos od 37,47 Eur teku od 16.lipnja 2014.god.

- Na iznos od 112,42 Eur teku od 16.rujna 2014.god.

- Na iznos od 37,47 Eur teku od 16.ožujka 2015.god.

- Na iznos od 37,47 Eur teku od 16.studenog 2015.god.

- Na iznos od 149,89 Eur teku od 16.svibnja 2016.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16.srpnja 2016.god.

- Na iznos od 74,95 Eur teku od 16.kolovoza 2016.god. , od 01.01.2014.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12 % godišnje , a slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 ( pet) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , a od 01.siječnja 2023.god. po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.siječnja 2024.god. po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pa do isplate, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.

E) Tužiteljici OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.495,55 Eur uvećano za iznos zakonskih zateznih kamata koje:

- Na iznos od 71,14 Eur-a teku od 16. ožujka 2013.god.

- Na iznos od 71,14 Eur-a teku od 16. travnja 2013.god.

- Na iznos od 75,24 Eur-a teku od 16. lipnja 2013.god.

- Na iznos od 41,58 Eur-a teku od 16. siječnja 2014.god. - Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.ožujka 2014.god.

- Na iznos od 37,47 Eur-a teku od 16.travnja 2014.god.

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.svibnja 2014.god.

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.lipnja 2014.god.

- Na iznos od 37,47 Eur-a teku od 16.srpnja 2014.god.

- Na iznos od 112,42 Eur-a teku od 16.rujna 2014.god.

- Na iznos od 37,29 Eur-a teku od 16.listopada 2014.god. - Na iznos od 37,47 Eur-a teku od 16.siječnja 2015.god. - Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.veljače 2015.god.

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.ožujka 2015.god.

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.lipnja 2015.god.

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.srpnja 2015.god.

- Na iznos od 112,42 Eur-a teku od 16.rujna 2015.god.

- Na iznos od 37,47 Eur-a teku od 16.studenog 2015.god.

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.prosinca 2015.god. - Na iznos od 37,47 Eur teku od 16.siječnja 2016.god.

Pr – 889/2018-41

- Na iznos od 37,47 Eur-a teku od 16.travnja 2016.god.

- Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.kolovoza 2016.god. - Na iznos od 74,95 Eur-a teku od 16.rujna 2016.god., od 01.01.2014.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12 % godišnje , a slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 ( pet) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , a od 01.siječnja 2023.god. po stopi propisanoj čl. 29. stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024.god. po stopi propisanoj čl. 29. stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pa do isplate, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.“ dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljima od 1. do 5., plati trošak parničnog postupka u iznosu od 3.514,75 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su dana 19. studenog 2018. podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako su tužitelji prethodno bili zaposlenici kod tuženika, sve do 1. rujna 2016. g. kada je temeljem Sporazuma o prijenosu djelatnosti sektora prometa u mirovanju, zaključenog između tuženika i tvrtke Split promet d.o.o., ugovori o radu tužitelja prenesen sa tuženika na tvrtku Split promet d.o.o. Tužitelj pod 1) kao djelatnik tuženika je prema evidencijama tuženika u razdoblju od 2013. -2016.g odradio ukupno 28,5 prekovremenih dana sa osmosatnom dnevnicom, za koje nikada nije isplaćena naknada od strane tuženika. Tužitelj pod 2) kao djelatnik tuženika je prema evidencijama tuženika u razdoblju od 2013.-2016.g. odradio ukupno 36,5 prekovremenih dana sa osmosatnom dnevnicom, za koje nikada nije isplaćena naknada od strane tuženika. Tužitelj pod 3) kao djelatnik tuženika je prema

Pr – 889/2018-41 evidencijama tuženika u razdoblju od 2013.-2016.g. odradio ukupno 63,5 prekovremenih dana sa osmosatnom dnevnicom, za koje nikada nije isplaćena naknada od strane tuženika. Tužiteljica pod 4) kao djelatnik tuženika je prema evidencijama tuženika u razdoblju od 2013.-2016.g. odradila ukupno 22 prekovremenih dana sa osmosatnom dnevnicom, za koje nikada nije isplaćena naknada od strane tuženika. Tužiteljica pod 5) kao djelatnik tuženika je prema evidencijama tuženika u razdoblju od 2013. -2016.g. odradila ukupno 62 prekovremenih dana sa osmosatnom dnevnicom, za koje nikada nije isplaćena naknada od strane tuženika. Temeljem citiranih evidencija odrađenih prekovremenih, a neisplaćenih sati da je obavljen je izračun dugovanja za svakog radnika, pa tako i za tužitelje i to, sukladno kolektivnom ugovoru, umnoškom vrijednosti boda od 13,1 koeficijenta 1,6 koji se opet množi sa određenim stažom svakog radnika, na koji način se dođe do novčane vrijednosti satnice, koja se onda množi sa količinom odrađenih, a neplaćenih sati. Tužitelji da su zajedno s ostalim djelatnicima tuženika zatražili od poslodavca isplatu neisplaćenog prekovremenog rada i to putem punomoćnika kroz nekoliko dopisa od 3.3.2017., 8.11.2017. i 24.11.2017., ali da se tuženik oglušio na zahtjeve tužitelja da im se isplati prekovremeni rad. Stoga su tužitelji podnijeli tužbu kojom su predložili da tuženik tužitelju pod 1) po tuženoj osnovi i za utuženo razdoblje isplati iznose od 1.501,55 kn, 2.714,13 kn i 1.514,15 kn, tužitelju pod 2) iznose od 2.746,20 kn, 3.165,94 kn i 1.538,21 kn, tužitelju pod 3) iznose od 2.124,95 kn, 4.714,88 kn, 5.746,63 kn i 1.696,43 kn, tužiteljici pod 4) iznose od 864,54 kn, 1.301,84 kn i 2.613,77 kn, tužiteljici pod 5) iznose od 2.124,95 kn, 4.714,88 kn, 4.394,49 kn, 2.590,64 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 28. Veljače 2020. tuženik navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, kako u pogledu osnova, tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva te predlaže da ista tužba bude odbačena, podredno odbijena uz obvezu snošenja troška postupka od strane tužitelja. Tuženik tvrdi da je nesporno da su tužitelji bili zaposlenici tuženika sve do 1. rujna 2016. kada su temeljem Sporazuma o preuzimanju postojećih materijalnih i kadrovskih kapaciteta prometa u mirovanju zaključenog između tuženika i trgovačkog društva Split parking d.o.o., preneseni ugovori o radu sa tuženika na trgovačko društvo Split parking d.o.o. Sporni su i netočni navodi tužitelja da su prema evidencijama tuženika u razdoblju od 2013. - 2016. tužitelji odradili broj prekovremenih dana navedenih u tužbi, kao i da im tuženik nije za to nije platio nikakvu naknadu.Tuženik da je tužiteljima isplatio u cijelosti naknadu za njihov rad, kako za redovni, tako za prekovremeni pa da nije jasno na temelju čega su tužitelji izvršili obračun predmetnog potraživanja. Navodno odrađrni sati prekovremenog rada da ne postoje u evidencijama tuženika niti su obuhvaćeni naprijed navedenim Sporazumom.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelji su podneskom od 18.4.2024. uredili tužbeni zahtjev i zatražili isplatu neplaćenog prekovremenog rada i to, tužitelj pod 1) LI za razdoblje od lipnja 2014. do kolovoza 2016. ukupan iznos od 1.060,75 eura, tužitelj pod 2) MI za razdoblje od lipnja 2014. do srpnja 2016. ukupan iznos od 1.003,31 eura, tužitelj pod 3) NI za razdoblje od ožujka 2013. do svibnja 2016. ukupan iznos od 1.889,72 eura, tužiteljica pod 4) UI za razdoblje od siječnja 2013. do srpnja 2016. ukupan iznos od 983,06 eura i tužiteljica pod 5) OI za razdoblje od veljače 2013. do kolovoza 2016. ukupan iznos od 1.706,63 eura.

Pr – 889/2018-41

3.1. Nakon dopune vještačenja od 30.5.2024. tužitelji su podneskom od 27.8.2024. uredili tužbeni zahtjev na način da su zatražili isplatu neplaćenog prekovremenog rada i to, tužitelj pod 1) LI za razdoblje od lipnja 2014. do kolovoza 2016. ukupan iznos od 1.049,27 eura, tužitelj pod 2) MI za razdoblje od lipnja 2014. do srpnja 2016. ukupan iznos od 974,31 eura, tužitelj pod 3) NI za razdoblje od ožujka 2013. do svibnja 2016. ukupan iznos od 1.649,73 eura, tužiteljica pod 4) UI za razdoblje od siječnja 2013. do srpnja 2016. ukupan iznos od 893,94 eura i tužiteljica pod 5) OI za razdoblje od veljače 2013. do kolovoza 2016. ukupan iznos od 1.495,55 eura.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem Rasporeda djelatnika, Sporazuma o preuzimanju postojećih materijalnih i kadrovskih kapaciteta prometa u mirovanju, obračunskih lista, Kolektivnog ugovora za radnike Promet d.o.o. Split, Izmjene i dopune KU-a te je pročitana spisu druga priložena dokumentacija, pročitan je spis koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Pr-894/2018, a posebno zapisnik sastavljen 2.12.2019. sa sadržanim iskazima svjedoka BI, TI, EI i ČI, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja od 1. do 5. u svojstvu parničnih stranaka, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za bankarstvo, financije i računovodstvo Anti Blaževiću.

5. Tužbeni zahtjevi tužitelja od 1. do 5. su djelomično osnovani.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih sati prekovremenog rada.

7. Među strankama nije sporno da su tužitelji od 1. do 5. bili radnici tuženika sve do 1. rujna 2016. i da su sporazumom o prijenosu djelatnosti sektora prometa u mirovanju zaključenog između tuženika i trgovačkog društva Split promet d.o.o., ugovori o radu tužitelja od 1. do 5. preneseni na trgovačko društvo Split promet d.o.o. 7.1. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. U smislu odredbe čl. 65. st.1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14; dalje ZR) u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), ali najviše do pedeset sati tjedno (st.3. citiranog članka).

8.1. Odredbom čl. 45. st.1. Pravilnika o radu tuženika propisano je da se u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim situacijma prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev Poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). Ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od 50 sati tjedno, te da prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od 180 sati godišnje (st.5. i 6. citiranog članka).

8.2. Odredbom čl. 31. Kolektivnog ugovora za radnike Promet d.o.o. Split, poslodavac ima pravo uvesti prekovremeni rad u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i u drugim slučajevima prijeke potrebe, a u slučajevima iz st. 1. ovog članka radnik je dužan raditi prekovremeno, ali najduže do 10 sati tjedno.

Pr – 889/2018-41

9. Sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja LI, MI, GI, UI i OI.

9.1. Tužitelj pod 1. LI iskazao je da nakon što je došlo do prijenosa djelatnosti, njihovih ugovora i prava iz radnog odnosa na tvrtku Split promet d.o.o., da su zatražili pomoć Sindikata radnika Split parkinga d.o.o. kako bi utvrdili koliko imaju neplaćenih prekovremenih sati. LI navodi da ima 28,5 neplaćenih prekovremenih sati iz utuženog razdoblja, a prekovremeno da su radili jer je bio manjak radnika. Radno vrijeme da im je bilo organizirano u smjenama, da se radilo u tri smjene pa da je jutarnja smjena trajala od 6,00 do 14,00 sati, druga je trajala od 14,00 do 22,00 sata i treća od 22,00 do 6,00 sati ujutro. Nakon šest dana rada da bi dobili dva dana slobodno. Tužitelj pod 1. ističe da nisu koristili slobodne dane umjesto da im se plati prekovremeni rad te da se kroz utuženo razdoblje rad kod tuženika nije obavljao na način da je bila organizirana preraspodjela radnog vremena. Ponekad da su ih poslovođe zvale na smjenu jer da nije imao tko raditi i to, unatoč tome što su u tom trenutku koristili, primjer izvješće iz kojeg bi bilo razvidno koliko su radili toga dana. To izvješće da se predavalo na dva mjesta, jedno da bi išlo poslovođi, a drugo u upravu (računovodstvo). Na tom izvješću da bi bio i njihov potpis kojim bi potvrdili da su taj dan odradili točno određen broj sati. Poslovođa da bi jednom mjesečno u računovodstvo predao evidenciju o njihovom radu, samo što da bi računovodstvo nekada plaću ispravu obračunalo, a nekada ne. Nadalje, uprava da je bila upoznata s tim da tužiteljima nisu plaćeni svi prekovremeni sati rada. Tužitelj pod 1. je naveo da je TI, voditelj parkinga, obavještavao njihove nadređene o svim prekovremenim satima rada.

9.2. Tužitelj pod 2. MI pojašnjava kako je uopće došlo do toga da od Sindikata traže pomoć i utvrđuju jesu li im plaćeni sati prekovremenog rada pa navodi, sa su još za vrijeme trajanja radnog odnosa u Promet d.o.o., uočili da bi radnici koji bi odlazili u mirovinu dobili dva do tri mjeseca slobodnog prije završetka radnog odnosa, a što da im je bilo sumnjivo jer da su u tvrtci u to vrijeme imali pravo na godišnji odmor u trajanju od oko 30 dana. Tužitelj pod 2. navodi kako ima 36,5 neplaćenih prekovremenih sati iz utuženog razdoblja. Tužitelj pod 2. Ističe kako u trenutku dobijanja obračunskih lista nije izjavio prigovor jer da tada nije išao za tim je li sve obračunato kako treba ili ne.

9.3. Tužitelj pod 3. NI iskazuje, da dok su bili u radnom odnosu kod Prometa d.o.o. da nisu sumnjali u ispravnost platnih lista jer da su vjerovali svome šefu, svom poslovođi TI, a koji da bi uredno dostavljao podatke računovodstvu o njihovim odrađenim satima. Međutim, što je bilo "ispod žita" da on to ne zna, a u moguće neispravan obračun plaća da su posumnjali tek kada je došlo do prijenosa djelatnosti kod drugog poslodavca, a kako je to pobliže iskazao tužitelj pod 1. LI. Tužitelj pod 3. NI navodi da ima 63,5 neplačenih prekovremenih sati iz utuženog razdoblja. Nadalje, kada su utvrdili da svi njihovi prekovremeni sati rada nisu plaćeni, da su se obratili poslodavcu, ali da su tada tuženik i njihov sadašnji poslodavac prebacivali odgovornost jedan na drugoga, a činjenica je ta, da su oni ostali neplaćeni. Tužitelj pod 3. Navodi da u tabelama nisu bili upisani svi prekovremeni sati rada pa da je TI to prijavio upravi društva, ali da ne zna koju je povratnu informaciju dobio. Inače, plaća da se obračunava prema listama, a liste da pravi poslovođa kojih ima tri do četiri- EI,

Pr – 889/2018-41

ČI, L i M, i te liste oni da izrađuju na početku mjeseca. Po upitu suda tužitelj pod 3. pojašnjava da računovodstvo nije obračunavalo plaće na temelju lista poslovođa već da je obračunavalo na temelju podataka od TI. NI navodi kako ne zna je li bilo odstupanja u podacima između liste koju sastavlja poslovođa na početku mjeseca i izvješća o odrađenim satima koje bi TI dostavlja do kraja mjeseca računovodstvu, ali da mora naglasiti da su sve poslovođe izjavile kako su svi oni odradili više, a dobili manje. Tužitelj pod 3. Smatra da se sati prekovremenog rada nisu stigli zamijeniti za slobodne dane u trenutku kada je došlo do prijenosa djelatnosti pa da je iz toga razloga nastao problem neplaćenih prekovremenih sati rada, a navedeno stoga što da je praksa šefa bila da se prekovremeni sati rada zamjene za slobodne dane, ali kako je bio manjak ljudi, do toga da nije došlo.

9.4. Tužiteljica pod 4. UI iskazala je da je njoj iz utuženog razdoblja ostalo 22 neplaćena sata prekovremenog rada. Navodi kako su na početku radnog vremena dobivali radne liste u kojima bi pisalo koliko trebaju raditi, međutim u naravi da bi bilo nešto drugo jer da ih je bilo manjak pa da bi se događalo da negdje uskaču te da bi radili duže od punog radnog vremena. Često da se događalo kada bi trebali koristiti slobodan dan, da bi ih neko zvao i da bi tada došli raditi. U svakom slučaju, na kraju smjene da bi predali izvješće poslodavcu i u financije, međutim to izvješće da potvrđuje samo njihov rad koji da se podrazumijeva da traje osam sati. A do prekovremenog rada da bi došlo tako da bi preko mjeseca radili kada to prema rasporedu ne bi trebali, primjerice kada bi trebali imati dva dana slobodno ili kada bi ih zvalo. I tada kada bi došli raditi, a nisu trebali, da bi bilo osam odrađenih sati. U toj situaciji njima da bi se u radnoj listi i dalje tako odrađen dan pisao kao slobodan dan ili kao dan godišnjem odmora ako smo na njemu bili, dok da bi se njima reklo da će naknadno koristiti slobodne dane na ime tog odrađenog dana. Međutim, nekada da bi uspjeli dobiti taj slobodan dan, a nekada ne radi nedostatka ljudi pa da se zbog toga dogodilo to što se dogodilo.

9.5. Tužiteljica pod 5. OI iskazala je da njenom slučaju tuženik nije platio 62 sata prekovremenog rada. Svi da su imali fond od mjesečnih radnih sati koji je varirao od 160 do 182 i da su svi znali da rade višak radnih sati, ali da su bili ne moćni i da su se pomirili s tim da je to tako.

10. Sud je u dokazne svrhe ovog postupka pročitao zapisnik sastavljen pred ovim sudom pod brojem brojem Pr-894/2018 od 2.12.2019. sa sadržanim iskazima svjedoka BI, TI, EI i ČI, a iz čijih iskaza, kao i iz iskaza tužitelja, proizlazi da su tužitelji radili prekovremeno, koji im sati nisu plaćeni, da su prekovremeno radili zato što tuženik nije imao potreban broj radnika za organizaciju rada kroz 24 h dnevno, da se radilo u 6 smjena 48 h u prosjeku po jednoj naplatnoj kućici, a iz čega proizlazi da se radi o slučaju prijeke potrebe i zahtjeva poslodavca za rad duži od punog radnog vremena u smislu čl. 65. ZR-a, a o čemu su jasno iskazivali svjedoci TI, EI i ČI, a i sami tužitelji. Svjedok TI, koji je u utuženom razdoblju bio voditelj uličnih i izvanuličnih parkinga, iskazao je da su radnici tuženika radili prekovremeno, a sve što se odrađivalo više, da se evidentiralo u prekovremeni rad, s time da su imali obračunske liste redovnog fonda radnih sati u koji nisu mogli prikazivati prekovremene sate niti je tuženik plaćao te prekovremene sate sukladno evidenciji koju su vodili izvan redovne obračunske liste, o čemu da je obavještavao

Pr – 889/2018-41

svog nadređenog- PI. Nadalje, iz iskaza svjedoka TI proizlazi kako je odluka tuženika bila da se ti prekovremeni sati pretvore u slobodne dane, a što da se jednim dijelom i radilo, ali zbog kroničnog manjka radnika, da svi ti prekovremeni sati nisu bili iskorišteni putem slobodnih dana. Iz iskaza svjedoka EI, koji je radio kod tuženika kao poslovođa zatvorenog parkinga, proizlazi da su radnici tuženika imali u utuženom razdoblju i po dva dana mjesečno prekovremeni rad, a evidenciju prekovremenih sati da je vodio TI, koji da je upoznao upravu s problematikom velikog broja prekovremenog rada. Svjedok ČI, koji je bio poslovođa uličnog parkinga, iskazao je kako su parkirališta zatvorenog tipa radila prekovremeno, te da bi on "uskakao" djelatnicima u parkingu zatvorenog tipa s ljudima kada bi za to bilo potrebe, a evidenciju o broju prekovremenih sati da je vodio TI i koliko mu je poznato, nije bilo Odluke da se ti odrađeni prekovremeni sati djelatnicima obračunavaju kroz korištenje slobodnih dana, već da je TI na inicijativu djelatnika nekima, koliko je moguće odobravao slobodne dane.

11. Dakle, iz iskaza svjedoka, kao i iz iskaza tužitelja, a koji iskazi se u bitnim činjenicama podudaraju i o odlučnim činjenicama su dali neposredno uvjerljiv iskaz pa ih sud prihvaća, proizlazi da se kod tuženika radilo prekovremeno, iako za to od strane tuženika kao poslodavca nije postojala pisana naredba i da tuženik kao poslodavac nije o takvom radu (duljem od redovnog) vodio službenu evidenciju radnog vremena s prikazanim stvarno odrađenim satima rada. Naime, tužitelji su radili prekovremeno, a koji rad im nije plaćen, a činjenicu prekovremenog rada su mogli dokazivati samo evidencijom o ostvarenim prekovremenim satima koju su vodili voditelji ili poslovođe kod tuženika.

11.1. Tuženik kroz utuženo razdoblje nije vodio evidenciju radnog vremena na propisani način (prema odredbi čl. 5. st. 1. i st. 2. ZR poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni i o radnom vremenu), odnosno na način da ona odražava stvarni rad tužitelja jer iako su poslovođe, kako proizlazi i iz iskaza svjedoka TI, tuženiku dostavljali podatke o ostvarenim prekovremenim satima rada, te prekovremene sate tuženik nije službeno evidentirao ni isplatio, a nesumnjivo je utvrđeno da su tužitelji u utuženom razdoblju zbog obima posla i manjka radnika prekovremeno radili, a što im nije plaćeno niti su im odobreni slobodni dani, odnosno iako su bili na slobodnim danima (ili pak na godišnjem odmoru) morali su dolaziti raditi na poziv poslodavca.

11.2. Evidencija o radnom vremenu podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, a koja je u utuženom razdoblju izostala u odnosu za tužitelje kao radnike tuženika, a iz provedenih dokaza (evidencije o radu tužitelja kod tuženika, koje evidencije su radili poslovođe službi, a potpisane po svjedoku TI; iskaza svjedoka TI, EI i ČI, te iskaza tužitelja) proizlazi da su tužitelji radili prekovremeno, koji sati im nisu plaćeni te da su prekovremeno radili zato što kod tuženika nije bilo dovoljno radnika s obzirom na organizaciju rada (radno vrijeme bilo organizirano kroz 24 h dnevno), to se onda radi o slučaju prijeke potrebe i zahtjeva poslodavca za rad duži od punog radnog vremena, o čemu su jasno iskazivali saslušani svjedoci i tužitelji.

12. Tuženik u podnesku od 30.4.2024. prigovora da se tzv. Evidencijske liste ne mogu smatrati relevantnom dokumentacijom. Međutim, radi se o Evidencijama o radu

Pr – 889/2018-41

koju su vodili poslovođe tuženika i koje su dostavljene poslodavcu i isti je bio upozbat s problemom prekovremenih sati. Tu evidenciju vodio je isključivo tuženik (voditelji ili poslovođe tuženika, kao što proizlazi ne samo iz iskaza svjedoka TI, EI i ČI, već i iz iskaza svjedoka BI, koji je u razdoblju od veljače ili ožujka 2015. Do kraja listopada 2016. bio direktor tuženika i koji je iskazao kako su evidenciju radnih sati vodili voditelji ili poslovođe ovisno o sistematizaciji radnih mjesta) pa vještak Blažević takvu evidenciju o radu, iako neovjerenu i nepotpisanu, koristio kao relevantan dokument pri izradi vještačenja, zbog čega se ne može prihvatiti navod tuženika da je ta evidencija protivna evidenciji iz oblasti rada, kao i da ista nije bila pravilna osnova za provedeno vještačenje u ovom postupku (podnesak tuženika od 30.4.2024.

13. Stoga su neosnovane tvrdnje tuženika kako nisu ispunjene pretpostavke za ostvarivanje prava na isplatu naknade za odrađeni prekovremeni rad već naprotiv, tužitelji imaju pravo na naknadu za prekovremeni rad koji su odradili na zahtjev poslodavca i upravo je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljima tako ostvarene prekovremene sate rada.

13.1. Za navesti je da se kod tuženika posao nije obavljao kroz preraspodjelu radnog vremena u smislu čl. 67. ZR te nije postojao niti sporazum između tuženika i tužitelja prema kojem bi umjesto plaćanja prekovremenog rada tuženik omogućio tužiteljima korištenje slobodnih dana pa se sve ono radno vrijeme, odnosno radni sati koje su tužitelji odradili više od 40 sati tjedno, tj. više od 8 sati dnevno, ima smatrati prekovremenim radom, a u smislu odredbe čl. 65. st. 1. ZR.

14. Na okolnost utvrđenja neisplaćenih satu prekovremenog rada sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za bankarstvo, financije i računovodstvo Anti Blaževiću, dipl.oec. koji je u spis 3.4.2024. podnio pisani nalaz i mišljenje (osnovno vještvo). Vještak Blažević navodi da sukladno nalogu suda za vještačenje, relevantnoj knjigovodstvenoj dokumentaciji u spisu te izračuna u nalazu, daje mišljenje kako slijedi: u skladu s relevantnom i vjerodostojnom knjigovodstvenom dokumentacijom, odnosno po Evidencijama o radnom vremenu i Obračunskim platnim listama, tužiteljima da u utuženom razdoblju nije obračunata bruto naknada za odrađene prekovremene sate kako slijedi: LI, iznos od 7.992,25 HRK ili od 1.060,75 EUR, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 12 tablice broj 1, MI, iznos od 7.559,57 HRK ili od 1.003,31 EUR, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 12 tablice broj 2, NI, iznos od 14.238,07 HRK ili od 1.889,72 EUR, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 12 tablice broj 3, UI, iznos od 7.406,83 HRK ili od 983,06 EUR, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 12 tablice broj 4. OI, iznos od 12.858,53 HRK ili od 1.706,63 EUR, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 12 tablice broj 5.

14.1. Kako je već naprijed navedeno pod točkom 12. obrazloženja ove odluke, tuženik je u podnesku od 30.4.2024. izjavio prigovor na vještvo navodeći i to, da je vještak u tablicama broj 1., 2., 3., 4., 5., kolona broj 8. krivo izračunao satnicu za prekovremene radne sate. Naime, u koloni 9. da prikazani prekovremeni radni sati ne postoje u evidencijama radnog vremena tuženika pa prema tome nisu navedeni niti u platnim listama, slijedom čega da su kolone broj 9., 10., 11. netočno navedene, odnosno izračunate

Pr – 889/2018-41

14.2. Po izjavljenom prigovoru tuženika, sudski vještak je 30.5.2024. podnio pisanu dopunu-očitovanje na prigovor tuženika pa tako navodi ako je tuženik mišljenja da predmetna dokumentacija nije relevantna za izradu izračuna po nalogu, rješenju ovog suda od 20.09.2023.g., a s obzirom na odredbe Zakona o radu, koje obvezuju svakog poslodavaca da vodi uredne mjesečne evidencija o radu, kao temelj za izradu mjesečnih obračunskih lista, platnih lista za svakog zaposlenika, a koja knjigovodstvena dokumentacija (analitičke evidencije o radu, o obračunu doprinosa i isplatne liste) se prema odredbama Zakona o računovodstvu mora čuvati trajno, da istu dostavi sudu, odnosno vještaku, radi eventualnih korekcija.

14.2.1. Nadalje, tužitelj da je 30.04.2024.g. podnio zahtjev da se satnica prekovremenog rada treba izračunati po formuli redovan rad + 50%, odnosno da „Minuli rad i stalni dodatak iz Kolektivnog Ugovora ne ulaze u satnicu prekovremenog rada“. Članak 57. Kolektivnog ugovora navodi: „Radnik koji radi prekovremeno ostvaruje 1/22 stalnog dodatka na plaću za svaki radni dan određen iznad mjesečnog fonda radnih dana.“ Iz navedenog proizlazi da se stalni dodatak treba obračunavati u slučaju prekovremenog rada. Članak 58. Kolektivnog ugovora specificira uvećanje obračunske osnovice za minuli rad. Međutim, članak 59. koji specificira uvećanje obračunske osnovice za koeficijent za prekovremeni rad ne referira se na članak 58. nego na članak 57. Iz navedenog bi proizlazilo da se satnica za prekovremeni rad ne uvećava za dodatak za minuli rad. Sukladno navedenom, u nastavku je vještak dao novi izračun razlike naknade za prekovremeni rad i to: LI, iznos od 1.049,27 EUR, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 12 tablice broj 1A, MI, iznos od 974,31 EUR, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 12 tablice broj 2A, NI, iznos od 1.649,73 EUR, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 12 tablice broj 3A, UI, iznos od 893,94 EUR, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 12 tablice broj 4A, OI, iznos od 1.495,55 EUR, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 12 tablice broj 5A.

14.3. Međutim, tuženik je podneskom od 2.7.2024. ponovno podnio prigovor i na dopunu nalaza i mišljenja koji je sadržajno u bitnom istovjetan prigovoru tuženika iz podneska od 30.4.2024., a na što se vještak očitovao podneskom od 4.9.2024. navodeći da je sve prigovore tuženika otklonio u svom dopunjenom nalazu i mišljenju od 30.5.2024.

15. Sud dopunu vještva smatra jasnom, potpunom, neproturječnom samoj sebi i dokumentaciji priloženoj spisu, u kojoj je obračun neisplaćenih prekovremenih sati rada izvršen primjenom naprijed citiranih odredbi pa kako je utvrđeno da tuženik nije isplatio tužitelju pod 1. LI iznos od 1.049,27 EUR, tužitelju pod 2. MI iznos od 974,31 EUR, tužitelju pod 3. GI iznos od 1.649,73 EUR, tužiteljici pod 4. UI iznos od 893,94 EUR, tužiteljici pod 5. OI iznos od 1.495,55 EUR i kako je u skladu s time konačno postavljen tužbeni zahtjev, valjalo je isti prihvatiti kao osnovan.

15.1. Na dosuđene iznose, tužiteljima su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to 16-og u mjesecu za prethodni mjesec po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i

Pr – 889/2018-41

prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju pa je sud u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja. Glede tijeka zatezne kamate za istaknuti je čl. 92. st. 3 ZR koja propisuje da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, a što ovdje nije slučaj. Dakle, tuženik je pao u zakašnjenje tek protekom 15-og dana u idućem mjesecu pa se kamate na plaću i naknadu plaće mogu odrediti tek od 16-og dana u idućem mjesecu, a kako je to odlučno u izreci presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., te čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP) pa je tužiteljima, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) te popisu troška, određen sljedeći trošak: za sastav tužbe-100 bodova, za sastav podneska od 18.4.2024., 27.8.2024.-za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 2.3.2023., 20.9.2023., 6.5.2024., 3.9.2024., 7.11.2024.-za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 2.3.2020., 8.10.2024.-za svako 25 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za sastav podneska od 11.1.2023. -25 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), što zbrojeno daje 875 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 2.187,50 EUR, na što se ima zbrojiti iznos od 1.327,25 EUR na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 3.514,75 EUR eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljima od 1. do 5. na ime naknade parničnog troška. Tužiteljima bije određen trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu od 28.8.2024. jer ročište na taj datum nije zakazano niti održano pa tužiteljima nije nastao taj trošak.

16.2. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 22. siječnja 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

Pr – 889/2018-41

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis