REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3739/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. OM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. VM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. RM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. IM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 7. TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nasljednice iza pok. ĆM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 8. KMA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nasljednice iza pok. ĆM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 9. FM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 10. CM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 11. ŽM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 12. NM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 13. BM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 14. EM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nasljednice iza pok. HM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 15. ĐM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 16. JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 17. AM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 18. ČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Jurica Jelinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika 1. SM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica iz Vinkovaca, 2. ZM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. ŠM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. DM iz [adresa], Josipa S. Reljkovića 72, OIB [osobni identifikacijski broj], 5. MM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. PM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 7. LM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica iz Vinkovaca, 8. UM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 9. KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik iz Vinkovaca, radi ništetnosti pravne radnje, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije te prijedlogu 1. tuženika i 7. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-633/2022-5 od 16. travnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-117/2021-53 od 29. prosinca 2021., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Dopušta se revizija 1. tuženiku i 7. tuženiku protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-633/2022-5 od 16. travnja 2024. zbog pravnog pitanja:

"Može li drugostupanjski sud odlučiti na štetu tuženika i preinačiti prvostupanjsku odluku na temelju pravila o teretu dokazivanja te uz pozivanje na čl.373.st. 3. Zakona o parničnom postupku, u situaciji kada prvostupanjski sud, koji je odbio tužbeni zahtjev, nije izvodio dokaze koje je predložio tuženik, a na temelju kojih dokaza bi se mogle utvrditi činjenice koje su prema stavu drugostupanjskog suda bile ključne za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva?".

Obrazloženje

1. Tužitelji, te 1. i 7. tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-633/2022-5 od 16. travnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-117/2021-53 od 29. prosinca 2021.

2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelji su naveli da ga podnose zbog pravnih pitanja koje smatraju važnima za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Naime, u prijedlogu za dopuštenje revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postoje različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, niti da je pobijana drugostupanjska odluka u odnosu na postavljena pitanja nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.

4.2. Za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju i da je odgovor na postavljeno pitanje važno zbog zauzimanja općenitog stava za sve buduće sudske postupke, već se u prijedlogu za dopuštenje revizije moraju iznijeti argumenti za tezu da je riječ o pitanju o kojem bi praksa drugostupanjskih sudova mogla biti različita, i to takvi koji će uvjeriti revizijski sud da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da će se, osim ovog pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, o istom pravnom pitanju u budućnosti pojaviti drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje, kao i zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za razvoj sudske prakse.

4.3. Pored ukazivanja na nedostatke tumačenja iz pobijane odluke, predlagatelj mora iznijeti jednu ili više interpretativnih varijanti koje je prema njegovom mišljenju trebalo primijeniti i koje će drugostupanjski sudovi u budućnosti vjerojatno primjenjivati, obrazlažući pritom zašto bi pravno shvaćanje za koji on smatra da je u konkretnom slučaju trebalo zauzeti moglo biti jedno od njih.

4.4. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi kojima predlagatelj samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a st. 1. ZPP koji bi opravdavali intervenciju revizijskog suda.

4.5. Budući da u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nisu jasno naznačeni razlozi važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u tom dijelu odbaciti.

5. U odnosu na u prijedlogu tužitelja istaknutu povredu prava na pravično suđenje, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), kao i na istaknutu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava RH, odnosno prava na mirno uživanje vlasništva zajamčenog čl. 1. st. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, tužitelji u prijedlogu nisu učinili vjerojatnim da su im u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom navedena prava povrijeđena.

5.1. Naime, glede navoda tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljima bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tuženika, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje.

5.3. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava RH odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne. Tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.

5.4. Slijedom navedenog, prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. st. 1. ZPP, vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije 1. tuženika i 7. tuženika zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je pravno shvaćanje na kojemu je utemeljena pobijana drugostupanjska odluka suprotno shvaćanju revizijskog suda izraženom primjerice u odluci broj Rev 1174/2021 od 12. listopada 2022.

6.1. Sukladno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP, za ostala pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga 1. tuženika i 7. tuženika za dopuštenje revizije se uzima da je u odnosu na njih prijedlog povučen.

6.2. Budući da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP i čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina