REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1982/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

I

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A NJ A R A S P R A V E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, protiv tuženika LORET DECOR j.d.o.o., Zagreb, Ulica Nikole Mašića 1, OIB: 46774637865, radi isplate, 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.119,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice iz točke I. izreke presude koje su tekle u razdoblju od 14. lipnja 2024. do 19. lipnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. rujna 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je vlasnik suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom - etažno vlasništvo (E-5) i to poslovnog prostora u prizemlju (ulaz iz [adresa]) koji se sastoji od jedne velike prostorije (prodavaona), podrumskog dijela (skladište) i sanitarnog čvora ukupne površine 116,22 m[2] , neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom i to zgrade u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i da predmetnom nekretninom upravlja društvo Državne nekretnine d.o.o. Pojasnio je da je predmetni poslovni prostor sukladno zapisniku o primopredaji poslovnog prostora koristio tuženik sve do 21. ožujka 2024., kao i da tuženik za razdoblje od 1. studenoga 2022. do 20. ožujka 2024. ima nepodmireno dugovanje prema tužitelju u iznosu od 5.119,38 eura, s time da mu je mjesečna naknada obračunata u visini od 245,88 eura, što uvećano za PDV iznosi 307,56 eura mjesečno, sve sukladno Odluci Ministarstva državne imovine od 12. lipnja 2019. i razmjerno ugovoru o zakupu kojeg je tuženik imao sklopljenim s drugim suvlasnikom nekretnine, društvom TEKSTILPROMET d.o.o., a prema kojem je cijena zakupnine za prostor u prizemlju određena u visini od 10 eura/m[2] , a za podrumski prostor u visini od 6 eura/m[2] . Zaključno, tužitelj je naveo da je tuženiku prije podnošenja ove tužbe podnio zahtjev za mirno rješenje spora, no da se tuženik na isti oglušio. Stoga, predložio je sudu sudu da prihvati tužbeni zahtjev u iznosu od ukupno 5.119,38 eura, uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tužitelj je uz tužbu dostavio sljedeće dokaze: zahtjev za mirno rješenje spora od 15. svibnja 2024. s povratnicom (list 4. -6. spisa), zemljišnoknjižni izvadak (list 7.-8. spisa), Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. (list 9. -13. spisa), zapisnik o primopredaji poslovnog prostora (list 14. spisa), obračun naknade od 11. studenoga 2022. (list 15. -17. spisa), ugovor o zakupu od 5. rujna 2022. (list 18. -24. spisa), Aneks 1. ugovora o zakupu od 21. listopada 2022. (list 25. -27. spisa), e-mail korespondenciju (list 28.-29. spisa), dopis od 11. studenoga 2022. (list 30. -35. spisa), Odluku o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018. (list 36. -37. spisa) te izvadak otvorenih stavki (list 38.-39. spisa).

3. Ovaj sud je na temelju odredbe članka 284. stavka 1. i članka 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga, sukladno odredbi članka 285. stavka 2. ZPP-a, rješenjem, poslovni broj P-1982/2024-2 od 4. listopada 2024., pozvao da u roku od trideset dana od dana dostave navedenog rješenja podnese pisani odgovor na tužbu, upozorivši ga pritom na posljedice nepostupanja po pozivu suda iz odredbe članka 331.b i 332.a ZPP-a.

4. Tuženiku su tužba s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu, sukladno odredbi članka 134.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.; dalje: ZPP/14), u vezi s odredbom članka 118. stavak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.), uredno dostavljeni preporučenom poštom 11. listopada 2024. na adresu iz tužbe (koja ujedno odgovara adresi upisanog sjedišta tuženika u sudskom registru). Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od trideset dana računajući od dana uredne dostave tih pismena.

5. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 15. svibnja 2024. s povratnicom (list 4.-6. spisa) utvrđeno je da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, i to za isplatu ovdje utuženog iznosa za utuženo razdoblje, slijedom čega su ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe iz odredbe članka 186.a stavci 1., 5. i 8. ZPP-a.

6. Prema ocjeni ovog suda, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva proizlaze iz činjenica navedenih u tužbi i dokaza koje je sam tužitelj podnio.

7. Iz uvida u izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb (list 7.-8. spisa), za nekretninu oznake dvorište i zgrada mješovite uporabe, Ulica Nikole Mašića 1, Zagreb, sagrađenu na zk.č.br. 5091, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], utvrđeno je da je tužitelj upisan kao suvlasnik poslovnog prostora u prizemlju (ulaz iz [adresa]), etažno vlasništvo (E-5), koji se sastoji od jedne velike prostorije (prodavaona), podrumskog dijela (skladište) i sanitarnog čvora ukupne površine 116,22 m[2] , neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom i to zgrade u [adresa].

8. Uvidom u Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. (list 9. - 13. spisa) proizlazi da je tužitelj ovlastio društvo Državne nekretnine d.o.o. na upravljanje nekretninama u vlasništvu tužitelja, i to stanove i poslovne prostore od komercijalne vrijednosti kojima će navedeno društvo upravljati u ime tužitelja, a za svoj račun.

9. Iz zapisnika o primopredaji poslovnog prostora (list 14. spisa) vidljivo je da je tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine do 21. ožujka 2024., na temelju ugovora o zakupu od 5. rujna 2022. sklopljenim sa suvlasnikom, društvom TEKSTILPROMET d.d. (list 18.-27. spisa).

10. Uvidom u obračun mjesečne neto naknade (list 15.-17. spisa) proizlazi da je ista određena u skladu s Ugovorom o zakupu poslovnog prostora sklopljenim sa suvlasnikom TEKSTILPROMET d.d. od 5. rujna 2022. i njegovog Aneksa, a da za suvlasnički dio tužitelja ona iznosi 245,88 eura neto mjesečno, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 307,56 eura.

11. Iz uvida u izvod otvorenih stavki tužitelja na dan 19. travnja 2024. (list 38. - 39. spisa) vidljivo je da tuženikovo dugovanje na ime mjesečne naknade za predmetni poslovni prostor za razdoblje od studenoga 2022. do ožujka 2024. iznosi ukupno 5.119,38 eura, što odgovara utuženom iznosu.

12. Odredbom članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje: ZV) propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari istu mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, s time da vlasnikovo traženje naknade zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

13. Također, na temelju odredbe članka 19. stavak 2. ZV-a smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

14. Uzevši u obzir prethodno citirane odredbe ZV-a, kao i navode tužitelja iz tužbe, tuženik je za razdoblje od mjeseca studenoga 2022. do ožujka 2024. u obvezi isplatiti tužitelju naknadu zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela suda, broj Su-IV-188/09-7 od 26. listopada 2009.), odnosno, naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora u ukupnom iznosu od 5.119,38 eura, sukladno izvodu otvorenih stavki tužitelja (list 38.-39. spisa).

15. Slijedom navedenog, osnovanost tužbenog zahtjeva u naprijed navedenom dijelu proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio tužitelj niti su u suprotnosti s općepoznatim činjenicama. S obzirom da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili podnijeti odgovor na tužbu te kako su ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, sud je na temelju odredbe članka 331.b ZPP-a u vezi s odredbom članka 165. stavak 1. i 2. ZV-a, prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.119,38 eura.

16. U odnosu na zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata, ističe se da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 15. lipnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje da tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu. U konkretnom slučaju, takav zahtjev tužitelja predstavlja zahtjev za mirno rješenje spora od 15. svibnja 2024. (list 4.-5. spisa), kojeg je tuženik zaprimio 19. lipnja 2024. (list 6. spisa), slijedom čega je valjalo zaključiti da je predmetna tražbina dospjela 19. lipnja 2024. i da je od toga dana tuženik došao u zakašnjenje (članak 183. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO). Budući da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate od prvog dana nakon dospijeća pa do isplate (članak 300. stavak 1. ZOO-a prema kojem rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa), po stopi iz odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

17. Stoga, tužitelju je valjalo priznati zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od prvog dana nakon dana dospijeća, odnosno od 20. lipnja 2024. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za razdoblje prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (dakle za razdoblje od 14. lipnja 2024. do 19. lipnja 2024.) valjalo odbiti kao neosnovan, uslijed čega je odlučeno na temelju odredbe članka 332.a stavka 1. ZPP-a, budući da u tom dijelu osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke presude.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u odnosu na glavni zahtjev, dok je visina naknade troškova u smislu odredbe članka 163. ZPP-a odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa).

20. Tužitelju je stoga, prema njegovom zahtjevu, priznat trošak zastupanja u skladu s Tarifom i to za sastav tužbe od 26. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife) te za zastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 15. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32.1. Tarife), što ukupno iznosi 400,00 eura.

21. Na troškove parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 22. siječnja 2025. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, sve sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi pisanim putem, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).