REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-7644/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2024. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja RČ, dipl.iur., te punomoćnice tuženika Ivane Grgić Zovko, odvjetnice, dana 22. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 9.487,94 eur / 71.486,91 kn, uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 65.259,57 kn teče od 16. kolovoza 2021. godine do isplate, a na iznos od 6.222,34 kn od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO- a, sve do isplate, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od navodi da je osiguranik tužitelja FČ stradao u prometnoj nesreći dana 28. siječnja 1994. godine i zadobio teške tjelesne ozljede. Nesreću da je skrivio SČ koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika. Za uzrokovanje predmetne nesreće da je SČ pravomoćno proglašen krivim pred Općinskim sudom u Ivanić-Gradu u predmetu broj K-56/94. Također da je osiguranik tužitelja FČ vodio spor za naknadu štete povodom navedene prometne nesreće protiv tuženika. Navedeni spor okončan je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Ivanić-Gradu broj P-232/01 od 22. siječnja 2003. godine. Radi posljedica predmetne nesreće da je priznato osiguraniku tužitelja FČ pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 932736 od 01. travnja 1998. godine, koja je nastala 50% zbog ozljede izvan rada (predmetna prometna nesreća) i 50% bolesti. Tužitelj za razdoblje od 01. listopada 2018. do 30. lipnja 2021. godine potražuje ukupnu svotu štete od 81.574,46 kn, što je 50% na ime ozljede izvan rada od ukupno isplaćenog iznosa od 163.148,91 kn. Budući da je u postupku pred Općinskim sudom u Ivanić-Gradu broj P-232/01 provedeno prometno vještačenje gdje je ustanovljeno kako je osiguranik tužitelja upravljao vozilom većom brzinom od dopuštene, tužitelj priznaje 20% suodgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak prometne nesreće te svoje ukupno potraživanje umanjuje za 20% i potražuje 65.259,57 kn. Tuženik je pozvan da predmetnu štetu podmiri u mirnom postupku, no isti je navedeno odbio. S obzirom da je odštetni zahtjev zaprimljen dana 29. srpnja 2021. godine, tužitelj potražuje kamate počevši od 16. kolovoza 2021. godine, sukladno čl. 165. ZOMO. Kako tuženik do podnošenja tužbe nije isplatio naknadu štete tužitelju, a tužitelj je i dalje nastavio s isplatom invalidske mirovine te dakle i dalje trpi štetu zbog predmetnog štetnog događaja, to tužbom povisuje zahtjev za isplatu naknade štete prema tuženiku za daljnjih 6.227,34 kn, što predstavlja štetu koju tužitelj trpi u nastavnom razdoblju od 01. srpnja 2021. do 30. rujna 2021. godine. Naime, tužitelj je u spomenutom razdoblju isplatio 15.568,35 kn, od čega 50% na ime ozljede izvan rada iznosi 7.784,18 kn, što uz 20% na ime suodgovornosti iznosi 5.227,34 kn. Stoga tužitelj potražuje iznos od 71.486,91 kn, zajedno sa zateznim kamatama uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako nije sporno da je osiguranik tužitelja sudjelovao u prometnoj nesreći dana 28. siječnja 1994. godine, ali tuženik osporava da bi bio odgovoran za bilo kakvu štetu koja je iz činjenice njegovog navodnog ozljeđivanja proizašla te stoga osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost te osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako nije suglasan s navodima tužitelja da je njegov osiguranik OČ suodgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 20%. Nadalje, osporava uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja, kao i uzroke i omjere tih uzroka u nastanku profesionalne nesposobnosti za rad. Također, osporava visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj ne može potraživati štetu u opsegu koji je utvrđen Zakonom o mirovinskom osiguranju, a ističe i prigovor zastare.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u zapisnik o uviđaju od 28. siječnja 1994.g., presudu Općinskog suda u Ivanić-Gradu posl.br. K-56/94-42 od 18. lipnja 1997.g., presudu Županijskog suda u Sisku broj Kž-127/1997-5 od 29. studenog 1997.g., presudu Općinskog suda u Ivanić Gradu posl.br. P-232/01-83 od 22. siječnja 2003.g., presudu Županijskog suda u Požegi broj Gž-508/07-2 od 29. rujna 2008.g., zapisnik iz spisa Općinskog suda u Ivanić Gradu posl.br. P-232/01 od 22. siječnja 2003.g., rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu broj IN-932736 od 01. travnja 1998.g., nalaz i mišljenje Više invalidske komisije u Zagrebu od 12. studenog 1997.g., obračune isplaćenih sredstava, odštetni zahtjev, nalaz i mišljenje dr. VČ iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1351/2017, povratnicu, nalaz i mišljenje dr. BČ iz predmeta ovog suda broj P-1540/01, policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. 0407015293, nalaz i mišljenje IČ za Darfin d.o.o. iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1351/2017, presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1604/2024-2 od 18. travnja 2024.g., te je izvršen uvid u spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 932736.

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine za razdoblje od 01. listopada 2019. do 30. rujna 2021. godine u ukupnom iznosu od 6.795,42 eur.

6. Među strankama nije sporno:

- da je osiguranik tužitelja 28. siječnja 1994. godine stradao u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika,

- da tužitelj isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada 50% i bolesti 50% na temelju rješenja HZMO-a od 01. travnja 1998. godine,

- da tužitelj priznaje postojanje 20% suodgovornosti na strani osiguranika tužitelja za nastanak prometne nesreće.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te pravno pitanje primjene zakona.

8. Prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP), odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP- om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženog kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

9. Tuženik, kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženoga regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženi može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8 st. 1. ZOOP reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a ta odredba glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

10. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-u, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

11. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

12. Stoga se navedeni zakon ima primijeniti kao lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju i sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021. godine.

13. Stvarnom štetom se u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP-a smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

14. Iako je tuženik prvotno predložio provođenje financijskog vještačenja radi utvrđivanja razmjernog iznosa mirovine, u daljnjem tijeku postupka je povukao navedeni dokazni prijedlog, pa je sud odustao od provođenja istog.

15. Stoga se iz dokaza koji su dostavljeni u spis ne može utvrditi postojanje stvarne štete, odnosno razlike propisane čl. 27. st. 3. ZOOP-a jer nema dokaza da postoji razlika između isplaćenih mirovina i onih koje bi bile utvrđene prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Teret dokazivanja navedenog je na tužitelju, a ne na tuženiku.

16. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, te za zastupanje na ročištima 02.06.2022.g., 16.03.2023.g. i 11.12.2024.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, što ukupno iznosi 800,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 200,00 eur ukupno iznosi 1.000,00 eur.

18. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.